ŠKEGRU ZA MINISTRA
Borislav Škegro, bivši ministar financija ili, kako ga se kolokvijalno znalo zvati, PDV ministar, u nedavnom intervjuu za portal Javno na pitanje bi li se ponovno prihvatio političke dužnosti ostavio je otvorene karte na stolu.
- Imam dosta godina da ne bih znao što znači reći ''nikad ne reci nikad'', ali morale bi biti nekakve izuzetne okolnosti i vrlo visoka cijena koju bi platili oni koji bi me zvali da bih još jedanput išao tamo - kazao nam je Škegro.
Iako nije krio kako je njegov utjecaj u HDZ-u još uvijek jak, te na kretanja u državi utječe jednim telefonskim pozivom, otvorilo se pitanje je li u doba recesije Škegro pravi ministar za krizno stanje u Hrvatskoj, te postoji li uopće mogućnost da Ivana Šukera zamjeni u njegovoj fotelji.
Premda Šuker ima velik utjecaj kod premijera Ive Sanadera, vrijeme koje će za Hrvatsku biti itekakav izazov sigurno iziskuje prave ljude za borbu u nadolazećoj krizi. A tko je sposobniji od ministra koji se za svog mandata suočio s čak dvije krize?
Borislav Škegro u fotelju ministra financija zasjeo je u rujnu 1997. godine, a svoj mandat prekinuo je dolaskom Račanove vlade u siječnju 2000. godine. Međutim, Škegrin politički uzlet počinje mnogo prije od ulaska u izvršnu vlast.
Naime, Škegro je bio Tuđmanov savjetnik broj jedan u financijskom sektoru, a radio je i kao član Savjeta HNB-a u kreiranju monetarne politike. Ujedno 1993. godine sjeda na mjesto potpredsjednika Vlade zadužen za ekonomska pitanja, te tako osim na monetarnu utječe i na fiskalnu politiku.
Tata-mata za reforme
U doba kad je Hrvatsku zahvatio Domovinski rat, doba kada se Hrvatska susretala s krizom sličnog nazivnika poput ove koja nam prijeti, Škegro je inaugurirao tzv. Stabilizacijski program čiji je glavni zadatak bilo slamanje hiperinflacije. Program je pretpostavljao stabilnost makroekonomskog okvira, privatizaciju državnih poduzeća, te smanjenje troškova javnog i privatnog sektora. Ipak, mnogi Škegrini ekonomski oponenti zamjerali su što je Stabilizacijski program, pravdan postignućem cilja, a ne posljedicama, uzrokovao povećanje nezaposlenosti, rast unutarnjeg i vanjskog duga, te deindustrijalizaciju.
No, Škegro će u novijoj hrvatskoj povijesti najviše biti spominjan zbog uvođenja PDV-a. Taj ga je porez, 1995. godine kad je donesen Zakon o porezu na dodanu vrijednost, stajao titule najnepopularnijeg hrvatskog političara. Usprkos protivljenju većeg dijela hrvatskih znanstvenika, uveden je jednostopni PDV od 22 posto, a Škegro i sutvorci PDV-a pravdali su se kako je uvođenje jedne stope jednostavnije od primjene više njih.
Ipak, pod pritiscima javnosti, ali i okolnostima izborne godine, 1999. uvedena je nulta stopa PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove i knjige. Međutim, niti taj potez HDZ-u i Škegri nije omogućio još jedan mandat. Osim porezne reforme, Škegro je sudjelovao i u onoj mirovinskoj koja se zasniva na tri stupa.
Sve u svemu, iako sigurno ima onih koji Škegru u Banskim dvorima ne bi željeli vidjeti, postoje oni koji njegovu stručnost smatraju neospornom. Kapa mu se mora skinuti jer je u vremenima kad su reforme i porezi bili 'smrtni grijeh', imao hrabrosti suočiti se s njima, a nije li takvo vrijeme nastupilo danas?
Primjedbe