IAKO JE PISMO STARO TRI GODINE, OBJAVLJUJEM GA KAO I ODGOVOR 'SVJETLA RIJEČI' JER DOSTA GOVORE O ODNOSU 'SLUŽBENE CRKVE' SPRAM FRA IVE PAVIĆA

Problem savjesti

Zovem se Viktor i živim skupa sa ženom u Austriji. Ove smo godine bili prvi put u Tolisi kod fra Ive Pavića, jer smo čuli da fra Ivo ima dar Duha Svetoga i da su se dogodila mnoga ozdravljenja.

Tako smo i mi otišli jer je žena imala zdravstvenih problema sa želucem i zubima, i zato što još nije zatrudnjela u ove dvije godine braka.

Ja sam se na samom početku bojao kada je moja žena prvi put pala na pod kod fra Ive u franjevačkom samostanu. Ja nisam pao. Otada nije bilo nekih većih promjena.

Tek nakon drugog duhovnog susreta u Austriji, gdje je moja žena stalno bila na podu i tresla se za vrijeme predavanja i u crkvi, moja se žena promijenila. Hvala Bogu, ona je postala vjernija dragom Bogu i otada želi ići stalno u crkvu sa mnom, a i moja želja se ostvarila te se molimo svaku večer zajedno (toga ranije, nažalost, u njezinoj obitelji nije bilo). Poslije toga smo opet išli na veliki susret u Tolisu s mojim roditeljima, njezinom jednom sestrom (koja živi sa Srbinom u Austriji), njezinom drugom sestrom i zetom (koji imaju bolesno dijete). Toga dana je bilo s mojom ženom sve uredu, jedino se njezina jedna sestra čitavo vrijeme tresla.

Moja je žena otada imala kao neke male napade, imala je neke zvukove male djece u ušima pa nije mogla spavati čitavu noć od straha, i jednom za vrijeme krunice kod kuće gdje je gledala stalno u Isusovu sliku koja je zasvijetlila te je počela jako plakati. Otada ja imam još veći strah da mi se ženi, ne daj Bože, nešto loše ne dogodi (nešto što nije od Boga)! Moji su mi roditelji rekli da to baš nije dobro, jer oni tako nešto nisu nikad doživjeli u svojih 60 godina, te da se samo normalno molimo kao i ranije i idemo u crkvu i slušamo Božju riječ, i da više ne idemo na takve susrete.

Ja bih rado želio znati je li to sve normalno što se događa?
Je li to za našu vjeru dobro što idemo na takve susrete?
Je li od Crkve dozvoljeno fra Ivi raditi tako nešto (zazivati Duha Svetog, iznositi Presveti sakrament) gdje mnogi padaju i tresu se u crkvi?
Zašto nikad ne budu nazočni ostali fratri na takvim susretima?
Moja žena bi i dalje htjela fra Ivi, ali ja ne bih jer se bojim zbog nje. Što da radim?
Kako da postupimo s njezinom sestrom koja živi necrkveno sa Srbinom (3 mjeseca)?
Molim vas, pomozite mi naći pravi put da ne stupim u svađu sa ženom i da ostanem i dalje vjeran svome dragom Bogu.
Zahvaljujem već unaprijed i svima vama želim ČESTIT BOŽIĆ I SVETO POROĐENJE!

V.

(Podaci o autoru poznati Uredništvu)

Na Vaše pitanje možemo odgovoriti sljedeće: Jedan je Duh Božji, ali su njegovi darovi ljudima mnogi i različiti. Svi kršćani imaju dar Duha Svetoga, osobito po sakramentima krštenja i krizme. Međutim postoji vrlo mnogo darova toga Duha, koje Bog različito i na različite načine dijeli ljudima. Među njima je i posebni dar liječenja . O darovima Duha Svetoga procjenjuju posebno oni kojima je isti Duh Božji dao dar da vode i izgrađuju Crkvu. Zato oni imaju i dar razlikovanja duhova , Ima, naime, i takvih duhova koji su samo izvanjski slični darovima Duha Svetoga, a zapravo su lažni darovi lažnoga duha, đavla, odnosno Zloga.

Ima li fra Ivo Pavić Božji dar liječenja trebaju, dakle, procijeniti oni koji su odgovorni za izgradnju zajednice vjernika kao Crkve Božje. Koliko mi je poznato, takvi oklijevaju i izbjegavaju dati svoju prosudbu o njemu kao djelitelju dara liječenja , nego se zadovoljavaju pasivnim promatranjem problema. Možda će ih Vaše pismo potaknuti da ozbiljnije shvate taj problem i uključe se aktivno u njegovo rješavanje. Jer, od prastare pa sve do najnovije povijesti Crkve znamo da takvo djelovanje samozvanih i nepotvrđenih iscjelitelja kao čudotvoraca nije bilo na dobro Crkve i ljudi, nego im je često nanijelo velike štete.

Što se tiče konkretno Vašeg slučaja, preporučujemo Vam da prije svega pomognete svojoj ženi terapijom koju joj preporuče liječnici kao redovni djelitelji Božjih darova za ozdravljenje bolesnih ljudi. Očito je da joj terapija duhovnih iscjelitelja ne odgovara i da može donijeti još veće pogoršanje zdravlja. Zato Vam preporučujemo da prihvatite razborit savjet zrelih ljudi, kao što Vam je savjet Vaših roditelja, i ne sudjelujete više u navedenim duhovnim susretima čudotvornog ozdravljenja.

Prof. dr. fra Luka MARKEŠIĆ

Fra Ivo Pavić je dobio dekret za pastoralnu djelatnost u župi Tolisa, gdje se na poseban način počeo baviti karizmatskom duhovnom obnovom. Kako je o toj djelatnosti bilo kontroverznih reakcija, vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić je zamolio o. gvardijana da u sklopu svoje nadležnosti, kao župnik i gvardijan, prati djelatnosti fra Ive Pavića. Gvardijan je u dogovoru s biskupskim vikarom za pastoral i s o. provincijalom odredio dan i mjesto molitvenog okupljanja. Prigodom kanonske vizitacije župe Tolisa kardinal je govorio pred samostanskom i župnom zajednicom o karizmatskoj obnovi, svraćajući pozornost na to da sve treba biti u duhu crkvenog učenja i evanđeoske obnove. Usprkos takvim stavovima, događaju se ipak neke stvari koje su povod raznim pitanjima: znatiželja glede ozdravljenja, duhovne rane i rušenja na zemlju prigodom molitve, te raznim opterećenjima u odnosu na opsjednuća.

Govoreći općenito o fenomenu izlječenja, treba imati na umu sljedeće:

- Crkva je izdala upute o načinu molitve za zdravlje, čega se treba držati. Ne smije se manipulirati ljudskom patnjom. Postoje znakovi da se ljudi, nakon pronalaska duševnog mira u savjesti, i u tijelu osjećaju krepkiji, ili pak molitvom isprose zdravlje. Međutim, uvijek ostaje zapovijed da je potrebno najprije tražiti kraljevstvo Božje.

- Kod svih molitava i ispitivanja savjesti važno je ne dirati podsvijest, jer je to delikatno područje, posebno kod ljudi s raznim opterećenja. Takve osobe je potrebno voditi kroz osobnu duhovnu skrb za to nadležne osobe. Razna rušenja i padanja tijekom molitve nisu bitna za obraćenje niti moraju biti znak istoga.

- Kada su u pitanju utjecaji Zloga, treba znati da je sakrament pomirenja, temeljito i istinski primljen, uvijek jači od svakog egzorcizma. Zato se ne smije olako davati prednost i upotrebljavati odobrene molitve za obred egzorcizma iznad i ispred sakramenata koji su vidljivi znak nevidljive Božje milosti. Također, ne smije bilo koji svećenik obavljati egzorcizme, nego samo oni koji imaju izričito odobrenje mjesnog biskupa.

Sudjelovanje u molitvama koje predvodi fra Ivo Pavić nije zabranjeno. To je pitanje slobodnog opredjeljenja pojedine osobe, koja snosi i odgovornost za svoj izbor. U svakom slučaju, sudjelovanje ne bi smjelo biti tek znatiželjno traženje zdravlja ili zanimljivosti, nego traženje Boga i rast u vjeri jer se u tome sastoji karizmatska obnova. Potrebno je sačuvati redoslijed vrednota da se sporedne ili manje važne stvari ne bi stavljalo na mjesto koje im po važnosti ne pripada.

Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski