'MARIO DUJMOVIĆ' ZA HRVATSKI LIST O PRKAČINU, HTV-U, ISTRAZI O UBOJSTVU HRVATSKOG MINISTRA LEUTARA
| Ubojstvo Joze Leutara |  |  |
| Subota, 15. studenoga 2008. | |
| Još jedan pucanj u prazno
Nerazjašnjene likvidacije, kakvo je bilo ubojstvo policijskoga doministra Joze Leutara u središtu Sarajeva, savršena su prilika za javno dokazivanje, kako medija koji s takvom temom bombastično podastiru 'nove dokaze', tako i pomalo zaboravljenih osoba koje sa sebe nastoje skinuti višegodišnju prašinu. Istup generala Ante Prkačina, nekadašnjeg načelnika Glavnog Stožera HOS-a, kako ima 'precizne informacije o ubojstvu Joze Leutara' uglavnom nije ozbiljno doživljen u Bosni i Hercegovini. No jest u Zagrebu i to na HRT-u koji je skandalozno zaustavio emitiranje priloga u emisiji Dossier. Prkačin se međutim do kraja 'otvorio' za jednu sarajevsku tiskovinu tvrdeći da ima informacije o tome tko je ubio Jozu Leutara.
- Naime, meni je došao jedan čovjek i pohvalio se da je napravio specijalnu eksplozivnu napravu. Odmah nakon toga, ja sam ispunio svoju građansku i ljudsku obvezu - o svemu sam detaljno informirao tužitelja (Branka) Šljivara. Čudno mi je da me on nikada nije pozvao da uzme od mene službenu izjavu. Ja sam na to spreman u svakom trenutku i sve je do Šljivara - rekao je Prkačin. Tragovi ove priče nastoje se kojekakvim obavještajnim spletkarenjem naručenim u sarajevskim krugovima usmjeriti prema HDZ-u u Bosni i Hercegovini i Hrvatima. Nakon ubojstva Ive Pukanića u Hrvatskoj idealno je postalo u isti koš, bez ikakve racionalne pozadine, strpati zaostale Hercegovce koji su krivi za sve i svašta. Pravosudni proces o atentatu na Jozu Leutara pred sarajevskim županijskim sudom bio je školski primjer kada obavještajna zajednica iskonstruira dokaze, svjedoke, istragu, a međunarodna zajednica postane pokrovitelj lova na vještice. Vještice su bili Hrvati i njihova politika koju je trebalo dotući i kriminalizirati. Monstruozna konstrukcija kako su šestorica optuženih po nalogu vrha HDZ-a likvidirali Leutara radi uspostave hrvatskoga entiteta uvjerljiva je kao i teorija da su Židovi naručili napade Al Qaede 11. rujna u Washingtonu. Na žalost, tadašnji prvi čovjek UN-a, američki general Jacques Paul Klein, povjerovao je u ovu teoriju budući da mu je bilo jako stalo doznati Leutarove ubojice s kojima je bio bliski prijatelj. Jedina svijetla točka cijelog procesa bio je sudac Salem Miso koji je imao hrabrosti suprotstaviti se pravoj obavještajno-terorističkoj hobotnici koja se vrtjela oko dijela bošnjačke politike. Njegov prvi protivnik bio je tužitelj Mustafa Bisić koji je imao najcrnju ulogu u sudskom procesu. On je dopustio fabriciranje dokaza i iskaza svjedoka Merima Galijatovića za kojega se skrbio ključni federalni policijski opera-tivac Faik Lušija kao i tadašnji ministar unutarnjih poslova Mehmed Žilić. I Vrhovni sud FBiH je, potvrđujući oslo-bađajuću presudu Županijskoga suda u Sarajevu, koji pak, znakovito je, uopće nije bio nadležan voditi postupak, naveo kako su dokazi djelomično montirani. Nakon zaključivanja ovoga spisa nikada nije pokrenuta istraga tko je preusmjera-vao istragu, ishodio lažni iskaz, ali i vrlo ozbiljne optužbe zašto je Jozu Leutara tajna bošnjačka služba AID stalno pratila čak i u trenutku ubojstva. Mnogo je pitanja koji traže odgovore. Uporno se nude pogrešni odgovori.
Jozo Leutar bio je jako blizak s američkim sigurnosnim službama koje su djelovale u Bosni i Hercegovini i dijelio je mnoga saznanja o Pogorelici i obučavanju AID-ovih službenika od iranskih obavještajaca ali i ubojstvu Hrvata u Srednjoj Bosni. Janice Elmore koordinirala je rad tadašnje misije UN-a (UNMBiH) odnosno IPTF-a kojem je na čelu kao v.d. tada bio David Me Bride, prijatelj pokojnog Joze Leutara i OHR-a koji je vodio Carlos Westendorp, a pomoćnici su mu bili Jacques Klein i Hans Schumacher. Kasnije je Klein prešao u UNMBiH. Cijelo vrijeme, još od integracije Istočne Slavonije, njega prate Oscar Vera - njegov operativac, Judy Hilton, savjetnica dodijeljena kao kolo-kator Federalnoj policiji, James Greenberg - njegov mozak te Soren Saradarvan Sirijac. Krajnje je dvojbena uloga i ovih ljudi u istrazi u slučaju Leutar čiju je majku general Klein uvjerio da su joj sina ubili Hrvati. U javnosti je potpuno zaboravljena i uloga Armana Jašarevića. On je u bazi Orao kod Tuzle američkim obavještajcima ustvrdio kako je Leutarovo ubojstvo naručio Bakir Izetbegović zbog istraživanja veza dijela bošnjačke politike s radikalnim islamistima. Takav iskaz Jašarević, kojemu se u kasnijim godinama gubi trag budući da je kanio pobjeći u Australiju, najprije je dao Ekmore, bliskoj Leutarovoj suradnici. Zajedno s njom tada je bio i O. Vera, špijun koji je kasnijih godina pratio i kretanja generala Ante Gotovine u Hrvatskoj i čija je uloga u ovoj istrazi bik krajnje kontroverzna. Tadašnji sudac Županijskoga suda u Sarajevu Šljivar, koji je sada tužitelj, rekao je tada Jašareviću da mu je pametnije da 'misli o svojoj ženi i djetetu nego što lupeta tako opasne stvari'. Nije mu htio uzeti izjavu. Tjednici Globus, sarajevski Slobodna Bosna i Dani u cijelosti su objavili Jašarevićev iskaz. Godinama ga je čuvala policija u Rahiću kod Brčkog. Nakon njegova iskaza muslimanski obavještajci iz zloglasne agencije AID koja je i sudjelovala u Leutarovu ubojstvu, organizirali su spletku kako bi zaštitili Bakira, sina ratnog muslimanskog lidera Alije Izetbegovića, u koju su povjerovali i u međunarodnoj zajednici.
Janice Elmore često je dolazila u Hercegovinu, od Livna i Ljubuškog do Medjugorja. Jozo Leutar je s njom dijelio mnoga saznanja (od Pogorelice, ubojstva Hrvata u Srednjoj. Bosni, slučaj izrade registarskih tablica, AIR Bosna, itd.). Bilo joj je zabranjeno doći na sprovod, iako je u Sarajevu posjetila Jozinu obitelj, u vremenu između atentata i Jozine smrti. U svibnju '99. zauvijek je napustila BiH. Elmore je bila u izvrsnim odnosima s Milanom Križanovićem, i Stjepanom Pocrnjom (tada doministar MUP-a županije Sarajevo). Špijun Vera kasnije je uzeo oko milijun kuna za lažnu dojavu o atentatorima jer je BiH bila raspisala nagradu od dva milijuna kuna. Razbojniku Merimu Galijatoviću koji je iz zatvora doveden svjedočiti protiv šestorice Hrvata pripalo je jednako toliko novca, a pokazalo se kako su imali krivi trag. Zbog Kleinove unilateralne istrage, koncem 2000. god., istragu su napustili najbolji operativci međunarodne policije IPTF-a Patrick Tully i Mike Flanaghan. Ljudi su bili šokirani kad su čuli tko je zaštićeni svjedok i kakvi su 'dokazi'protiv Željka Ćosića (bivšeg Leutarova vozača) i ostalih. Mario Dujmović |
Primjedbe