BUDO LONČAR - SLIKA HRVATSKE (POST)KOMUNISTIČKE VLASTI
Jedan od stotinjak 'opinion makera' za koje su hrvatski mediji procijenili da imaju 'stav' o izboru Baracka Huseina Obame za 44. američkog predsjednika, bio je i Budo Lončar. Bivši ministar 'spoljnih polsova' SFRJ-ota, iako danas savjetnik predsjednika neovisne i samostalne države Hrvatske, i dalje se izjašnjava kao minstar - samo sad 'Regiona'.
Da bi se saznalo nešto više o političkim zombijima koji su djelovali puno prije pojave interneta, treba čitati 'neke stare novine', kopati po arhivima i opet otkriti samo jednu stranu medalje njihova 'javnog angažmana' iz vremena pokreta nesvrstanih i kontinuiranog pronalaženja 'kleronacionalista'. Nije za očekivati otkrivanje njihove (samo)hvale o nebrojenim tajnim zadacima koje su revno obavljali za 'Tita i partiju', ali ponešto se da pronaći. O Lončaru sve imaju bivše i sadašnje saznajne hrvatske službe. Ali, možda i Budo zna sve o njima, pa traje miroljubiva koegzistencija, pakt o nenapadanju, pomirba - koja je završila potpunim porazom tzv. narodnih, nekumrovačkih, antipančevačkih novinara, političara, policajaca i vojnika.
Mene više zanima odnos naših zastupnika spram Rezolucije EU Parlamenta o osudi komunističkih zločina i vlastitoj Deklaraciji koju su usvojili u hrvatskom Saboru. I kako to da još uvijek nitko iz EU Povjerenstva ne postavlja LUSTRACIJU kao jedan od uvjeta za pristup Hrvatske EU. Jer, svima je jasno da bi rješavanje tog pitanja riješilo mnoge prijepore iz tzv. reforme pravosuđa, policije i sigurnosnih službi. Kakav je stupanj demokracije u zemlji u kojoj su lustrirane žrtve ex komunističkog mračnog vremena, politički zatvorenici, a i dalje svoje viđenje demokracije u 'regionu' nameću njihovi progonitelji. Dok su kroz strukture vojske i obrane uklonjeni 'naši' i 'njihovi', restrukturiranje policijskih i obavještajnih službi treba tek otvoriti. A za to, očito nema snage, hrabrosti ili volje u aktualnoj političkoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ovo pišem samo kao potvrdu dolje izdvojenog razmišljanja uvaženog profesora povijesti, iz njegova razgovora za Glas koncila.
Da bi se saznalo nešto više o političkim zombijima koji su djelovali puno prije pojave interneta, treba čitati 'neke stare novine', kopati po arhivima i opet otkriti samo jednu stranu medalje njihova 'javnog angažmana' iz vremena pokreta nesvrstanih i kontinuiranog pronalaženja 'kleronacionalista'. Nije za očekivati otkrivanje njihove (samo)hvale o nebrojenim tajnim zadacima koje su revno obavljali za 'Tita i partiju', ali ponešto se da pronaći. O Lončaru sve imaju bivše i sadašnje saznajne hrvatske službe. Ali, možda i Budo zna sve o njima, pa traje miroljubiva koegzistencija, pakt o nenapadanju, pomirba - koja je završila potpunim porazom tzv. narodnih, nekumrovačkih, antipančevačkih novinara, političara, policajaca i vojnika.
Mene više zanima odnos naših zastupnika spram Rezolucije EU Parlamenta o osudi komunističkih zločina i vlastitoj Deklaraciji koju su usvojili u hrvatskom Saboru. I kako to da još uvijek nitko iz EU Povjerenstva ne postavlja LUSTRACIJU kao jedan od uvjeta za pristup Hrvatske EU. Jer, svima je jasno da bi rješavanje tog pitanja riješilo mnoge prijepore iz tzv. reforme pravosuđa, policije i sigurnosnih službi. Kakav je stupanj demokracije u zemlji u kojoj su lustrirane žrtve ex komunističkog mračnog vremena, politički zatvorenici, a i dalje svoje viđenje demokracije u 'regionu' nameću njihovi progonitelji. Dok su kroz strukture vojske i obrane uklonjeni 'naši' i 'njihovi', restrukturiranje policijskih i obavještajnih službi treba tek otvoriti. A za to, očito nema snage, hrabrosti ili volje u aktualnoj političkoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ovo pišem samo kao potvrdu dolje izdvojenog razmišljanja uvaženog profesora povijesti, iz njegova razgovora za Glas koncila.
Primjedbe