 |
|
| Zadovoljan sam rezultatima HDZ-a BiH, ali zasigurno nisam sretan kao Hrvat ukupnim rezultatima – sažeo je u odgovoru jedan od dužnosnika HDZ-a BiH epilog nedavno održanih općinskih izbora u Bosni i Hercegovini nakon kojih je oslabljena pozicija Hrvata.
Hrvati su izgubili vlast u četiri mješovite općine srednje Bosne – Jajcu, Uskoplju, Novom Travniku i Busovači – a zbog svoje podijeljenosti, izbornoga inženjeringa i sumnji u kupovanje glasova od većinskoga naroda u Mostaru postali su manjina u vlasti i time smanjili mogućnost da gradonačelnik ijednog većeg centra u BiH bude Hrvat.
Nemoguće ipak moguće
To izgleda nemoguće, no međunarodna je zajednica nametnutim Statutom osigurala privilegirani status manjinskim Bošnjacima u vlasti. I ne samo to, nego i mogućnost stalne prevage. Samo u Mostaru vrijedi posebni gradski Statut kakav ne vrijedi u Banjoj Luci otkuda su prognani Hrvati i Bošnjaci ili pak glavnome gradu Sarajevu otkuda se od prije rata odselilo više od 30.000 od prijeratnih 45.000 Hrvata.
Tamo jednostavno vrijedi zakon većine, ubojita demokratska mašinerija – jedan birač jedan glas. U Mostaru pak glas Hrvata vrijedi od tri do šest puta manje nego u bošnjačkome dijelu grada. Grad je, naime, podijeljen na šest izbornih jedinica.
Tri većinske bošnjačke izborne jedinice, koje prate ratnu podjelu grada, imaju znatno manje birača nego u zapadnom većinskom hrvatskome dijelu, no ipak za sastav Gradskog vijeća daju isti broj vijećnika. Tako je krajnje diskriminirajuće da u većinskom hrvatskom gradskome području Jugozapad 14.772 birača izaberu trojicu gradskih vijećnika, a u području Jugoistok o imenima trojice vijećnika odlučuje samo 3808 birača.
Uz to, bošnjački je dio grada gotovo bez Hrvata, što se ne može reći za zapadni Mostar. Matematika je jasna i kaže kako jednoga vijećnika u hrvatskome dijelu grada izabire gotovo 5000 birača, a u bošnjačkome dijelu 1270. U demokratskome svijetu izborne jedinice imaju približno jednak broj birača kako bi se osiguralo da svačiji glas jednako vrijedi. No, ne i u Mostaru.
Kobna podjela
I prije nego izađu na izbore, bošnjačke su političke stranke u prednosti koja se ne može dostići glasovima na drugoj zajedničkoj gradskoj listi s koje se bira sedamnaest vijećnika za razliku od posrednoga izbora 18 vijećnika u šest gradskih područja.
Zbog toga nakon izbora održanih 5. listopada bošnjačka Stranka demokratske akcije ima 11 osvojenih mandata u Gradskom vijeću Mostara, a HDZ BiH ima osam, kao i Narodna stranka Radom za boljitak na koju je bilo najviše prigovora zbog navodnog kupovanja glasova, dok je pak HDZ 1990., stranka nastala raskolom u HDZ-u BiH, dobila tri vijećnika, kao i SDP.
Hrvatska stranka prava BiH osvojila je jedan vijećnički mandat. Uz inženjering pokazala se kobnom i podjela među političkim strankama koje su demokratiziranje hrvatske političke scene skupo platile upravo u mješovitim sredinama kao što su općine srednje Bosne ili grad Mostar. Dogodilo se rasipanje velikog broja glasova.
Pa ipak najlošijim se pokazao raskol u HDZ-u zbog čega su mnogi Bošnjaci na općim izborima 2006. godine Hrvatima izabrali člana državnoga Predsjedništva ili pak zbog borbe za vlast većinski Hrvati predali Bošnjacima vlast u županiji sa sjedištem u Mostaru.
Borba za mostarskoga gradonačelnika zbog toga je postala simbolom borbe za opstojnost Hrvata u BiH jer su jedino u tom gradu institucije koje imaju nacionalno značenje. U Mostaru je jedina visokoškolska ustanova u kojoj se nastava izvodi na hrvatskome jeziku te Klinička bolnica u koje je Hrvatska posljednjih godina uložila 460 milijuna kuna. | |
Primjedbe