MALA GOSPA U RAMI i NOVO BRATSVO I JEDINSTVO

Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna.

Zove se tako, budući da se slavi "mala Marija", spomendan Marijinog rođenja, za razliku od "Velike Gospe", blagdana Marijinog uznesenja na nebo, 15. kolovoza.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov "rođendan za nebo", to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: "Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. - Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak."

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovijedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže "Gospa Mala - jesen prava!" O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.

Dva dana uoči Male Gospe, s obitelji i prijateljima pohodih samostan na Šćitu. Prvi dan trodnevnice za Malu Gospu.
Ispovijed, misa, obilazak muzeja i galerije. Kupili šljiva, jabuka... nismo našli bili luk:))
Fratri neozbiljni. Kontriraju vlasti koja je za taj dan planira predstavljanje knjige o Bleiburgu. Stavili narod na kušnju da bira izmedju 'bosanskog Hrvata' Dubravka Lovrenovića i dr. Josipa Jurčevića. Izgleda da se većina opredjelila za Jurčevića. Što govori samo za sebe i o narodu ramskog dekanata i o fratrima i obojici spomenutih. Uzalud gvadijan Topić u Rami pokušava posijati ljevičarsko probosansko sjeme, kao što je negdra uspješno (?) sijao u Varešu podupirući utemelejenje NHIa i djelovanjwe HSSa, zapravo svega i svakoga tko se izjasni jasno protiv Zgareba i tadašnjeg HDZ-a. Na njegovoj tribini na kojoj je htio predstaviti inače vrijednu knjigu o fra Jeronimu Vladiću, bijaše nazočno petnaestak djece i toliko baba i didova, nešto manje fratara, jedna časna sestra (po službenoj dužnosti) i nas desetak slučaknih (ne)namjernika.
Interesantno je kako se u Bosni tretira miješanje (ovako očito!) svećenika u politiku - alo si za unitarnu, građansku Bosnu, možeš osnivati tzv. gradjanska udruzenja, možeš sudjelovati na tribinama HSS.a NHIa SDPa... Ali ako si slučajno za HDZ ili ne daj Bože što desnije, onda si klerofašist, ustaša. Ide ti prijava drito u Rim! Nema šale.
A kao bosanski fratri zagovaraju jedinstvo, slogu, ... možda i jesu. Ali meni to više sliči bratsvu i jedinstvu.