Z. TOMAC U FOKUSU: O TUDJMANU I MESIĆU, HAAGU I BH HRVATIMA
Istina je u cjelini. Niz događaja prošloga tjedna stvaraju mozaik istine o Domovinskome ratu. Upravo slušam na radiju vijest o presudi generalu Mirku Norcu od 7 godina odnosno vijest da je general Rahim Ademi oslobođen krivnje. Neki dan sam bio na vrlo uspjelom skupu kojeg je organizirala udruga “Istina o Domovinskome ratu” na kojem su hrvatski športaši dali na licitaciju svoje trofeje kako bi pomogli obrani hrvatskih generala. Skupljeno je preko 1.500.000 kuna. Jedna novinarka me je tom prilikom pitala. Što će se dogoditi ako Ante Gotovina i drugi budu proglašeni krivima i osuđeni kao zločinci, hoću li i tada ostati pri svom stajalištu da su nevini, da nisu krivi, odnosno, da li će cijela ova priredba tada biti pretvorena u farsu jer se prije suda slavilo generale kao nevine junake? Odgovorio sam da je lako moguće da Haaški sud proglasi krivima hrvatske generale, čak i da ih drastično osudi, ali da to ne će biti dokaz da su oni stvarno krivi.
Ovih dana ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić usred Zagreba na regionalnom međunarodnom skupu teško je oklevetao Hrvatsku i Domovinski rat. Optužio je Hrvatsku za etničko čišćenje 250.000 Srba čime je obrambeni Domovinski rat pretvorio u tzv. zločinački pothvat. Hrvatske reakcije bile su mlake, ustvari nikakve. Svi su birali riječi kako se ne bi zamjerili Srbiji i mladome ministru, čak su tražili i razna opravdanja za takvu njegovu izjavu.
Hrvati ponovno zaboravljaju, ponovno gube povijesno pamćenje o onome što se stvarno dogodilo. Čak bi se moglo reći da prihvaćaju laž kao istinu, da se boje odgovoriti oštro, argumentirano i obraniti istinu. Ovo što je rekao Jeremić već niz godina u mnogo oštrijem obliku govore ne samo Koštunica, Šešelj i Nikolić nego i navodno proeuropski Tadić. Svi oni stalno govore da je Oluja najveće etničko čišćenje i najveći zločin poslije Drugoga svjetskog rata. Isto je govorio i pokojni, navodno proeuropski Đinđić.
Događanja na velikom okupljanju Srba u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i poslije njega, posebno izjave i uvrjede premijera Republike srpske Dodika, još su jedanput potvrdile da Srbi vrlo složno pokušavaju Hrvate od žrtve pretvoriti u krivce.
Rezultati izbora u Srbiji pokazuju da se većina Srba nije spremna suočiti s istinom, da i dalje žive od mitova, da i dalje složno brane laž kao istinu, da i dalje pokušavaju Hrvatsku od žrtve agresije pretvoriti u agresora i zločinca. Onog momenta kada je Hrvatska pristala na normalizaciju odnosa bez utvrđivanja istine dovela se je u poziciju gubitnika koji se stalno mora braniti od kleveta i lažnih optužbi.
Na 18. obljetnicu konstituiranja prvoga Hrvatskog sabora samostalne i suverene hrvatske države barem djelomično ispravljena povijesna nepravda prema dva velikana i vjerojatno najzaslužnija čovjeka uz Gotovinu za stvaranje i obranu hrvatske države. Postavljeno je poprsje prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu što je najbolji simboličan odgovor na krivotvorene haaške optužnice u kojima se Franjo Tuđman optužuje kao vođa zločinačke organizacije i zločinačkog pokreta. Tom činu je nazočio i aktualni predsjenik Stjepan Mesić koji je u Den Haagu svjedočio kao svjedok optužbe protiv Franje Tuđmana. Posebno sam zapamtio njegovo svjedočenje o navodnoj krivnji Franje Tuđmana i agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Na pitanje suca upućeno Mesiću ima li neki podatak ili spoznaja da je Franjo Tuđman naredio određene zločine u BiH, Stjepan Mesić je odgovorio da nema takvih spoznaja. Međutim nakon toga je bez ikakvog povoda i potrebe teško optužio Franju Tuđmana i Hrvatsku rekavši da mu je Mate Boban predsjednik Hrvatske republike Herceg-
-Bosne i predsjednik HDZ-a BiH uvijek govorio da oni u Bosni i Hercegovini ništa ne rade bez suglasnosti Franje Tuđmana. Zatim je Stjepan Mesić naveo u daljnjem svjedočenju da je Srednja Bosna bila dio velike Hrvatske oko koje se Franjo Tuđman navodno dogovarao u Karađorđevu sa Slobodanom Miloševićem. Haaški sud je u procesu protiv Hrvata iz BiH pokušao svjedočenje Stjepana Mesića bez njegovog pojavljivanja ponovno na sudu prebaciti i u ovaj proces. Obrana generala Slobodana Praljka i on osobno tome su se usprotivili tražeći da Stjepan Mesić ponovno dođe kako bi ga obrana mogla unakrsno ispitivati, jer je obrana tvrdila da postoje nepobitni argumenti koji pokazuju da je Stjepan Mesić govorio neistinu i da je lažno optužio Franju Tuđman, Hrvate iz Bosne i Hercegovine i hrvatsku državu.
U međuvremenu je tiskana knjiga američkoga pukovnika i povjesničara Charlesa R. Shadera Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni u kojoj američki povjesničar dokazuje da su Muslimani bili agresori u Srednjoj Bosni a ne Hrvati, da su Muslimani željeli osvojiti Srednju Bosnu iz tri razloga. Prvi da smjeste izbjeglice sa Drine i iz Posavine, da ovladaju komunikacijama i treći da dođu do tvornice oružja kao uvjeta svoga opstanka. Već tada Muslimani, uvidjevši da su slabiji od velikosrpskog agresora, usmjeravaju svoju agresiju prema Hrvatima i hrvatskim teritorijima vjerujući da su tu jači.
Nedavno je u Hrvatskoj prikazan sjajan dokumentarni film Višnje Starešine Treći pohod u kojem se otkriva istina o mudžahedinima i njihovoj ulozi u provociranju hrvatsko-muslimanskog rata ali i sramotna uloga Britanaca kao pokrovitelja mudžahedina...
Pretplatite se na Fokus i čitajte cijele tekstove!
Cijeli tekst - cijela istina!
Zdravko Tomac
Ovih dana ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić usred Zagreba na regionalnom međunarodnom skupu teško je oklevetao Hrvatsku i Domovinski rat. Optužio je Hrvatsku za etničko čišćenje 250.000 Srba čime je obrambeni Domovinski rat pretvorio u tzv. zločinački pothvat. Hrvatske reakcije bile su mlake, ustvari nikakve. Svi su birali riječi kako se ne bi zamjerili Srbiji i mladome ministru, čak su tražili i razna opravdanja za takvu njegovu izjavu.
Hrvati ponovno zaboravljaju, ponovno gube povijesno pamćenje o onome što se stvarno dogodilo. Čak bi se moglo reći da prihvaćaju laž kao istinu, da se boje odgovoriti oštro, argumentirano i obraniti istinu. Ovo što je rekao Jeremić već niz godina u mnogo oštrijem obliku govore ne samo Koštunica, Šešelj i Nikolić nego i navodno proeuropski Tadić. Svi oni stalno govore da je Oluja najveće etničko čišćenje i najveći zločin poslije Drugoga svjetskog rata. Isto je govorio i pokojni, navodno proeuropski Đinđić.
Događanja na velikom okupljanju Srba u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i poslije njega, posebno izjave i uvrjede premijera Republike srpske Dodika, još su jedanput potvrdile da Srbi vrlo složno pokušavaju Hrvate od žrtve pretvoriti u krivce.
Rezultati izbora u Srbiji pokazuju da se većina Srba nije spremna suočiti s istinom, da i dalje žive od mitova, da i dalje složno brane laž kao istinu, da i dalje pokušavaju Hrvatsku od žrtve agresije pretvoriti u agresora i zločinca. Onog momenta kada je Hrvatska pristala na normalizaciju odnosa bez utvrđivanja istine dovela se je u poziciju gubitnika koji se stalno mora braniti od kleveta i lažnih optužbi.
Na 18. obljetnicu konstituiranja prvoga Hrvatskog sabora samostalne i suverene hrvatske države barem djelomično ispravljena povijesna nepravda prema dva velikana i vjerojatno najzaslužnija čovjeka uz Gotovinu za stvaranje i obranu hrvatske države. Postavljeno je poprsje prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu što je najbolji simboličan odgovor na krivotvorene haaške optužnice u kojima se Franjo Tuđman optužuje kao vođa zločinačke organizacije i zločinačkog pokreta. Tom činu je nazočio i aktualni predsjenik Stjepan Mesić koji je u Den Haagu svjedočio kao svjedok optužbe protiv Franje Tuđmana. Posebno sam zapamtio njegovo svjedočenje o navodnoj krivnji Franje Tuđmana i agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Na pitanje suca upućeno Mesiću ima li neki podatak ili spoznaja da je Franjo Tuđman naredio određene zločine u BiH, Stjepan Mesić je odgovorio da nema takvih spoznaja. Međutim nakon toga je bez ikakvog povoda i potrebe teško optužio Franju Tuđmana i Hrvatsku rekavši da mu je Mate Boban predsjednik Hrvatske republike Herceg-
-Bosne i predsjednik HDZ-a BiH uvijek govorio da oni u Bosni i Hercegovini ništa ne rade bez suglasnosti Franje Tuđmana. Zatim je Stjepan Mesić naveo u daljnjem svjedočenju da je Srednja Bosna bila dio velike Hrvatske oko koje se Franjo Tuđman navodno dogovarao u Karađorđevu sa Slobodanom Miloševićem. Haaški sud je u procesu protiv Hrvata iz BiH pokušao svjedočenje Stjepana Mesića bez njegovog pojavljivanja ponovno na sudu prebaciti i u ovaj proces. Obrana generala Slobodana Praljka i on osobno tome su se usprotivili tražeći da Stjepan Mesić ponovno dođe kako bi ga obrana mogla unakrsno ispitivati, jer je obrana tvrdila da postoje nepobitni argumenti koji pokazuju da je Stjepan Mesić govorio neistinu i da je lažno optužio Franju Tuđman, Hrvate iz Bosne i Hercegovine i hrvatsku državu.
U međuvremenu je tiskana knjiga američkoga pukovnika i povjesničara Charlesa R. Shadera Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni u kojoj američki povjesničar dokazuje da su Muslimani bili agresori u Srednjoj Bosni a ne Hrvati, da su Muslimani željeli osvojiti Srednju Bosnu iz tri razloga. Prvi da smjeste izbjeglice sa Drine i iz Posavine, da ovladaju komunikacijama i treći da dođu do tvornice oružja kao uvjeta svoga opstanka. Već tada Muslimani, uvidjevši da su slabiji od velikosrpskog agresora, usmjeravaju svoju agresiju prema Hrvatima i hrvatskim teritorijima vjerujući da su tu jači.
Nedavno je u Hrvatskoj prikazan sjajan dokumentarni film Višnje Starešine Treći pohod u kojem se otkriva istina o mudžahedinima i njihovoj ulozi u provociranju hrvatsko-muslimanskog rata ali i sramotna uloga Britanaca kao pokrovitelja mudžahedina...
Pretplatite se na Fokus i čitajte cijele tekstove!
Cijeli tekst - cijela istina!
Zdravko Tomac
Primjedbe