SRETAN VAM 7. LIPNJA
Sretan vam 7 lipnja ili Temelji moderne Hrvatske drzave
Svaki politicar htio bi biti prekretnica u povijesti, nosilac ideje koja je, ako ne svijet, promijenila barem njegovu zemlju. Zeli da se vrijeme pocne brojiti prije i poslije njega. Narcisoidnost bez mjere, granica i bez trunke objektivnosti. Da ne govorimo o nacionalnom interesu zemlje a interes Hrvatske sigurno nije reci da smo mlada zemlja, jer to nismo. Jedna od najstarijih europskih demokracija ne moze biti rezultat zbivanja u dvadesetom stoljecu, makar kako se ta zbivanja zvala i makar sto se dogodilo. To stoljece tako tesko za Hrvatsku donjelo je nepregledne ljudske zrtve i velike teritorijalne gubitke u koje ubrajam i ne vracanje okupiranih podrucja nakon pada Otomanskog carstva. Dao Bog da ova zadnja krvava obrana nasih ognjista bude zbilja posljednja. Mozda i zbog toga kratki predasi ljudima izgledaju kao trenutci koje treba posebno obiljeziti.
Politicari, svi bez razlike, ipak imaju jedan zajednicki nazivnik: pozivaju se na vjekovnu teznju hrvatskog naroda da ima svoju drzavu. Odakle dolazi ta teznja, ako ne iz cinjenice da je drzava vec postojala i da postoji drzavni kontinuitet dug vise od tisucljeca. U Europi koja toliko drzi do svojih tradicija, zar stvarno nismo u stanju reci da je nas Sabor najstariji u Europi a vjerojatno i na svijetu? Talijani vrlo ponosno isticu da je najstariji europski parlament onaj sicilijanski osnovan 1130 godine za vrijeme Rudjera II Sicilijanskog. Mi Hrvati pomicemo taj datum na 821 godinu kada je Vladislav izabran za kneza Primorske Hrvatske i to je prvi zabiljezeni drzavni sabor Hrvata. Kada je Hrvatska postala kraljevina 925. godine drzavni sabori postaju i krunidbeni. Posljednji (krunidbeni) je bio 1089. prigodom ustolicenja kralja Stjepana II. To su cinjenice koje mijenjaju povijest europskog i svjetskog parlamentarizma i sigurno zasluzuju da nas Sabor postane simbol i mjera za parlamentarnu demokraciju cijelog svijeta. Parlament znaci drzavnost a gotovo neprekinuto djelovanje Sabora kroz duga stoljeca potvrda je nase drzavnosti.
Drugi bitan datum hrvatske povijesti je 7 lipnja 879 godine a to je trenutak prvog sluzbenog medjunarodnog priznanja nase domovine. Te godine Hrvatska ulazi u zajednicu organiziranih i priznatih drzava svijeta. Zar ne bi bilo normalno da tu i takvu tisucgodisnju tradiciju s ponosom iskoristimo i pozivajuci se na nju uzmemo mjesto koje nam pripada u medunarodnoj zajednici?
Trebam li uopce reci da proslave vaznih datuma hrvatske drzave (kao Dan drzavnosti) treba vezati upravo uz ta davna svjedocanstva nase opstojnosti?
I nasa ratna mornarica ima vise od tisucu godina dugu tradiciju. Njezini dokumentirani pocetci datiraju u vrijeme kralja Kresimira (druga polovica IX stoljeca) koji je na moru imao 130 ratnih brodova a na kopnu 100.000 pjesaka i 60.000 konjanika. Nase kopnene snage, medutim, mogu se sigurno pozvati na jos duzu povijest i sigurno se mogu povezati s periodom knezova. Ovdje bi u svakom slucaju povjesnicari trebali reci zadnju rijec.
Cesto spominjemo tradiciju a to sam i ja ovdje napravila. U ime te tradicije, prijatelji, zelim vam svima sretan 7 lipanj, dan kada slavimo 1129 godina od prvog medunarodnog priznanja nase drzave.
Jedne stvari, medutim, moramo biti svjesni: tradicija se uci. Nema je u krvi, u genima. Ako je ne dobijemo odgojem, ona nestaje, gubi se. Svi oni koji se bave odgojem djece, od roditelja do skole i crkve, moraju prenositi tradiciju i uciniti da mlade generacije budu ponosne na nju. I ne zaboravimo, jedna od najsvetijih tradicija u Hrvata je ljubav prema Bogu, Obitelji i Domovini.
Maja Snajder
Svaki politicar htio bi biti prekretnica u povijesti, nosilac ideje koja je, ako ne svijet, promijenila barem njegovu zemlju. Zeli da se vrijeme pocne brojiti prije i poslije njega. Narcisoidnost bez mjere, granica i bez trunke objektivnosti. Da ne govorimo o nacionalnom interesu zemlje a interes Hrvatske sigurno nije reci da smo mlada zemlja, jer to nismo. Jedna od najstarijih europskih demokracija ne moze biti rezultat zbivanja u dvadesetom stoljecu, makar kako se ta zbivanja zvala i makar sto se dogodilo. To stoljece tako tesko za Hrvatsku donjelo je nepregledne ljudske zrtve i velike teritorijalne gubitke u koje ubrajam i ne vracanje okupiranih podrucja nakon pada Otomanskog carstva. Dao Bog da ova zadnja krvava obrana nasih ognjista bude zbilja posljednja. Mozda i zbog toga kratki predasi ljudima izgledaju kao trenutci koje treba posebno obiljeziti.
Politicari, svi bez razlike, ipak imaju jedan zajednicki nazivnik: pozivaju se na vjekovnu teznju hrvatskog naroda da ima svoju drzavu. Odakle dolazi ta teznja, ako ne iz cinjenice da je drzava vec postojala i da postoji drzavni kontinuitet dug vise od tisucljeca. U Europi koja toliko drzi do svojih tradicija, zar stvarno nismo u stanju reci da je nas Sabor najstariji u Europi a vjerojatno i na svijetu? Talijani vrlo ponosno isticu da je najstariji europski parlament onaj sicilijanski osnovan 1130 godine za vrijeme Rudjera II Sicilijanskog. Mi Hrvati pomicemo taj datum na 821 godinu kada je Vladislav izabran za kneza Primorske Hrvatske i to je prvi zabiljezeni drzavni sabor Hrvata. Kada je Hrvatska postala kraljevina 925. godine drzavni sabori postaju i krunidbeni. Posljednji (krunidbeni) je bio 1089. prigodom ustolicenja kralja Stjepana II. To su cinjenice koje mijenjaju povijest europskog i svjetskog parlamentarizma i sigurno zasluzuju da nas Sabor postane simbol i mjera za parlamentarnu demokraciju cijelog svijeta. Parlament znaci drzavnost a gotovo neprekinuto djelovanje Sabora kroz duga stoljeca potvrda je nase drzavnosti.
Drugi bitan datum hrvatske povijesti je 7 lipnja 879 godine a to je trenutak prvog sluzbenog medjunarodnog priznanja nase domovine. Te godine Hrvatska ulazi u zajednicu organiziranih i priznatih drzava svijeta. Zar ne bi bilo normalno da tu i takvu tisucgodisnju tradiciju s ponosom iskoristimo i pozivajuci se na nju uzmemo mjesto koje nam pripada u medunarodnoj zajednici?
Trebam li uopce reci da proslave vaznih datuma hrvatske drzave (kao Dan drzavnosti) treba vezati upravo uz ta davna svjedocanstva nase opstojnosti?
I nasa ratna mornarica ima vise od tisucu godina dugu tradiciju. Njezini dokumentirani pocetci datiraju u vrijeme kralja Kresimira (druga polovica IX stoljeca) koji je na moru imao 130 ratnih brodova a na kopnu 100.000 pjesaka i 60.000 konjanika. Nase kopnene snage, medutim, mogu se sigurno pozvati na jos duzu povijest i sigurno se mogu povezati s periodom knezova. Ovdje bi u svakom slucaju povjesnicari trebali reci zadnju rijec.
Cesto spominjemo tradiciju a to sam i ja ovdje napravila. U ime te tradicije, prijatelji, zelim vam svima sretan 7 lipanj, dan kada slavimo 1129 godina od prvog medunarodnog priznanja nase drzave.
Jedne stvari, medutim, moramo biti svjesni: tradicija se uci. Nema je u krvi, u genima. Ako je ne dobijemo odgojem, ona nestaje, gubi se. Svi oni koji se bave odgojem djece, od roditelja do skole i crkve, moraju prenositi tradiciju i uciniti da mlade generacije budu ponosne na nju. I ne zaboravimo, jedna od najsvetijih tradicija u Hrvata je ljubav prema Bogu, Obitelji i Domovini.
Maja Snajder
Primjedbe