MOLIMO ZA DON IVANA GRUBIŠIĆA
Zašto sam prenio cijelu propovijed biskupa Perića?
Jer znam da njegova riječ ne ostavlja ravnodušnim nikog tko ju cjelovito čuje.
Žalosno bi bilo kad bi nakon ovakvih riječi odzvanjala šutnja.
Druga je stvar što će zasigurno i sam biskup mnoge kritičare i 'analitičare' svojih riječi morati uputiti na KTA, katoličku agenciju koja je objavila cjelovitu propovijed, jer će rasti broj onih koji će se prepoznavati u istrgnutim citatima.
Prvi se javio don Ivan Grubišić. Prepoznao se kao sluga današnjih medija koji nekritički napadaju crkvu. Ništa čudno. Glasnogovornik HTV-a nije pronašao ništa što bi se odnosilo na njegovu matičnu kuću. S RTL-a nisu htjeli ni komentirati. Zato se našla prof. Vilović s FPZG-a pozvanom biskupa Perića poučiti 'moralu i etici', neprilagođenosti propovijedi blagdanskom ozračju!? Čudno je to onima koji ne poznaju umreženost i način funkcioniranja dojučerašnjih odvjetnika jednoumlja a današnjih velikih zagovaratelja 'novih vrednota'.
A biskup Perić je, znajući što bi se moglo dogoditi, i takvima odgovorio i danas aktualnom porukom sv. Dujma: ". Na Uskrs koji je, prema nekim računanjima, 304. g. bio 9. travnja, penje se biskup na ambon sokoleći suradnike i vjernike svoje: „Prezbiteri, đakoni, vjernici! Ne osvajamo kopljem i mačem, nego Evanđeljem Krista uskrsloga i snagom Duha Svetoga! Kad im dobro činimo, kažnjavaju nas kao zločince. Potičem vas da ljubimo one koji nas progone i preziru! Na uvrede odgovarajmo blagoslovom. Na poniženja, iskazivanjem časti. Sramotu, koju nam nameću, pretvarajmo u svoju slavu. Ne mogu nam iznijeti razloga zašto su protiv nas, osim što ih volimo. A onima koji Boga ljube sve se obrće na dobro: i molitva i žrtva, i rad i smrt. Ako nam ubiju smrtno tijelo, ne mogu nam oduzeti besmrtnu dušu. Kristove riječi duh su i život! Krist nam to svojim uskrsnućem svjedoči i jamči!
Stoga Kristovi smo svjedoci i suradnici! Ne bježati! Danas, kamo god pobjegneš, stići će te carski mač. Ionako ti je krvlju natopiti zemlju. Natopimo krvlju svojom ovaj Solin, ovu Dalmaciju. Danas je ovdje naša dvorana Posljednje večere i naša Kalvarija mučeništva. Naš grob i naš uskrs! A svaka nam je domovina na svijetu - tuđina. Ne popuštajmo! Sastajmo se nedjeljom na euharistijsku žrtvu i gozbu. Blagujmo Tijelo Kristovo! Slušajmo njegove riječi koje uminuti ne će i koje nam život vječni jamče. Ne palimo svetih knjiga! Ne žrtvujmo poganskim idolima! Ne ubijajmo druge. Pogotovo ne svoju djecu, ni prije ni poslije poroda. Čuvajmo se osobito triju teških zala: otpada od vjere, nevjernosti u braku i ubojstva!“
Biskup Duje potresnim nastavlja glasom: „Jesmo li i na Veliki petak, bogoljubni vjernici, čitali Muku Isusovu? Jesmo li ovih dana čuli Isusovu riječ: 'Mene su progonili i vas će progoniti! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!' (Mt 5,11-12). I Pavlovu riječ: 'A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu ‑ kao zavodnici i zavedeni' (2 Tim 4,12-13). Odričemo se zemaljskoga života, ali se ne odričemo nebeskoga Krista! Tko za njega pogine i strada, očekuje ga nebeska nagrada!“ snaži biskup svoje i moli za njih.
„Nema bogova, braćo moja mila, ni rimskih, ni grčkih, ni maloazijskih, ni europskih. Eno im Panteona u Rimu, njihove 'svebožnice', gdje su poredali 3.400 bogova i božica, iz cijeloga Carstva: drvenarija, ilovača i porculan! Nema među njima našega Isusa Krista, pravoga i živoga Boga. Nije njemu mjesto u panteonskim policama. Njegovo je nebo, zemlja i more! Njegovo je kraljevstvo, slava i moć u vjekove. Ne budimo mlaki, bljutavi: ni hladni ni vrući! Izbacit će nas Gospodin iz usta svojih. Gospodin od nas očekuje da budemo oganj što tinja i plamen što svijetli.“ A kršćani se stišću oko svoga neustrašiva Pastira."
A upravo to je zaboljelo don Ivana i ivaniće, pa biskupu lijepe etiketu Dioklecijana.
Čekam samo bosanske branitelje moralnog relativizma i novog bratstva i jedinstva da biskupa proglase vatikanskim Visokim predstavnikom. Treba samo uzeti stare priručnike UDBE i dešifrirati tko će se sve javiti u obranu onoga koji iz dana u dan, godinama pljuje u zdenac iz kojeg vodu pije, u ruku koja ga hrani. Ipak, nema nam druge nego i za don Ivana moliti i uzvratiti mu ljubavlju.
Jer znam da njegova riječ ne ostavlja ravnodušnim nikog tko ju cjelovito čuje.
Žalosno bi bilo kad bi nakon ovakvih riječi odzvanjala šutnja.
Druga je stvar što će zasigurno i sam biskup mnoge kritičare i 'analitičare' svojih riječi morati uputiti na KTA, katoličku agenciju koja je objavila cjelovitu propovijed, jer će rasti broj onih koji će se prepoznavati u istrgnutim citatima.
Prvi se javio don Ivan Grubišić. Prepoznao se kao sluga današnjih medija koji nekritički napadaju crkvu. Ništa čudno. Glasnogovornik HTV-a nije pronašao ništa što bi se odnosilo na njegovu matičnu kuću. S RTL-a nisu htjeli ni komentirati. Zato se našla prof. Vilović s FPZG-a pozvanom biskupa Perića poučiti 'moralu i etici', neprilagođenosti propovijedi blagdanskom ozračju!? Čudno je to onima koji ne poznaju umreženost i način funkcioniranja dojučerašnjih odvjetnika jednoumlja a današnjih velikih zagovaratelja 'novih vrednota'.
A biskup Perić je, znajući što bi se moglo dogoditi, i takvima odgovorio i danas aktualnom porukom sv. Dujma: ". Na Uskrs koji je, prema nekim računanjima, 304. g. bio 9. travnja, penje se biskup na ambon sokoleći suradnike i vjernike svoje: „Prezbiteri, đakoni, vjernici! Ne osvajamo kopljem i mačem, nego Evanđeljem Krista uskrsloga i snagom Duha Svetoga! Kad im dobro činimo, kažnjavaju nas kao zločince. Potičem vas da ljubimo one koji nas progone i preziru! Na uvrede odgovarajmo blagoslovom. Na poniženja, iskazivanjem časti. Sramotu, koju nam nameću, pretvarajmo u svoju slavu. Ne mogu nam iznijeti razloga zašto su protiv nas, osim što ih volimo. A onima koji Boga ljube sve se obrće na dobro: i molitva i žrtva, i rad i smrt. Ako nam ubiju smrtno tijelo, ne mogu nam oduzeti besmrtnu dušu. Kristove riječi duh su i život! Krist nam to svojim uskrsnućem svjedoči i jamči!
Stoga Kristovi smo svjedoci i suradnici! Ne bježati! Danas, kamo god pobjegneš, stići će te carski mač. Ionako ti je krvlju natopiti zemlju. Natopimo krvlju svojom ovaj Solin, ovu Dalmaciju. Danas je ovdje naša dvorana Posljednje večere i naša Kalvarija mučeništva. Naš grob i naš uskrs! A svaka nam je domovina na svijetu - tuđina. Ne popuštajmo! Sastajmo se nedjeljom na euharistijsku žrtvu i gozbu. Blagujmo Tijelo Kristovo! Slušajmo njegove riječi koje uminuti ne će i koje nam život vječni jamče. Ne palimo svetih knjiga! Ne žrtvujmo poganskim idolima! Ne ubijajmo druge. Pogotovo ne svoju djecu, ni prije ni poslije poroda. Čuvajmo se osobito triju teških zala: otpada od vjere, nevjernosti u braku i ubojstva!“
Biskup Duje potresnim nastavlja glasom: „Jesmo li i na Veliki petak, bogoljubni vjernici, čitali Muku Isusovu? Jesmo li ovih dana čuli Isusovu riječ: 'Mene su progonili i vas će progoniti! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!' (Mt 5,11-12). I Pavlovu riječ: 'A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu ‑ kao zavodnici i zavedeni' (2 Tim 4,12-13). Odričemo se zemaljskoga života, ali se ne odričemo nebeskoga Krista! Tko za njega pogine i strada, očekuje ga nebeska nagrada!“ snaži biskup svoje i moli za njih.
„Nema bogova, braćo moja mila, ni rimskih, ni grčkih, ni maloazijskih, ni europskih. Eno im Panteona u Rimu, njihove 'svebožnice', gdje su poredali 3.400 bogova i božica, iz cijeloga Carstva: drvenarija, ilovača i porculan! Nema među njima našega Isusa Krista, pravoga i živoga Boga. Nije njemu mjesto u panteonskim policama. Njegovo je nebo, zemlja i more! Njegovo je kraljevstvo, slava i moć u vjekove. Ne budimo mlaki, bljutavi: ni hladni ni vrući! Izbacit će nas Gospodin iz usta svojih. Gospodin od nas očekuje da budemo oganj što tinja i plamen što svijetli.“ A kršćani se stišću oko svoga neustrašiva Pastira."
A upravo to je zaboljelo don Ivana i ivaniće, pa biskupu lijepe etiketu Dioklecijana.
Čekam samo bosanske branitelje moralnog relativizma i novog bratstva i jedinstva da biskupa proglase vatikanskim Visokim predstavnikom. Treba samo uzeti stare priručnike UDBE i dešifrirati tko će se sve javiti u obranu onoga koji iz dana u dan, godinama pljuje u zdenac iz kojeg vodu pije, u ruku koja ga hrani. Ipak, nema nam druge nego i za don Ivana moliti i uzvratiti mu ljubavlju.
Primjedbe