Mesić na radiju, Latin na televiziji
U ponedjeljak je u kasnim popodnevnim satima, s državne radio-postaje, za potrebe predsjednika Republike Stjepana Mesića, uprigođen još jedan napadaj na Katoličku Crkvu, a potom u večernjim satima, u najgledanijem terminu, državna je televizija upriličila javno suđenje Katoličkoj Crkvi. I dok je Mesić, po svom već dobro uhodanom običaju, misao o nezavisnoj hrvatskoj državnosti, već u ideji, ocijenio zločinačkim pothvatom, logičan je onda bio i njegov zaključak, kako je svaki Hrvat, bez obzira na dob, spol i poslanje, uključivši i pripadnost Katoličkoj Crkvi, svojim zalaganjem za takvu ideju i sam zločinac. Vođena takvom logikom, kako bi unaprijed spriječila rađanje budućih “zločinaca”, jugoslavenska je komunistička vlast, odlučila jednostavno likvidirati cijeli naraštaj hrvatskih ljudi, koji su se držali demokratskih načela o suverenom pravu naroda na vlastitu nezavisnu državu. Za razliku od najvišega državnog autoriteta, koji je i ove godine otvorio proljetnu sezonu lova na katoličke vjernike, državna je televizija, kako bi valjda opravdala predsjedničku politiku, Crkvu, po načelima komunističke ideologije, proglasila pristašom buržujskoga društva, a jedan od voditeljevih sugovornika, ocijenivši Crkvu profitabilnom organizacijom, krivnju joj je pripisao i za privatizaciju nekadašnje državne imovine, koja je inače pod nazivom nacionalizacije nastala pljačkom još 1945. godine. U spomenutoj televizijskoj emisiji, čak je i ubojstvo katoličkoga svećenika i župnika u Generalskom Stolu Josipa Rafaja, gotovo opravdavano zbog posjedovanja automobila i obnove župne crkve. Likvidacija župnika tako je, kao i u godinama nakon boljševičke revolucije 1945., postala, ne samo uobičajena, nego čak i moralno potrebna, a njegov ubojica, Srbin Srećko Uzelac iz Ondića, kao i mučko ubojstvo u vlastitom domu, šutnjom su ostali zaštićeni kao i mnoštvo partizanskih ubojica, koji su još od dubrovačkih smaknuća 1944. sustavno, organizirano i programatski provodili genocidnu politiku uništavanja nositelja hrvatske državnosti. Dok je u europskim zemljama, istinski pokret otpora protiv Hitlerova Trećega Reicha, imao dvostruko oslobodilačko značenje - protjerati okupacijsku vojsku iz vlastite zemlje te spriječiti svjetsko širenje diktature, u Hrvatskoj su pak Titovi partizani imali upravo obrnute značajke - hrvatsku državu staviti pod velikosrpsku okupaciju, a boljševičkom revolucijom ukinuti višestranački sustav, privatno vlasništvo te zatrti Katoličku Crkvu i obitelj kao osnovnu jedinicu na kojoj počiva društvo. Po današnjim mjerilima, Brozova ideologija, premda znatno krvavija, najsličnija je bivšem talibanskom režimu u Afganistanu, doduše s jednom bitnom hijerarhijskom razlikom - dok je talibanska teokracija u svojoj državi na vrhovno mjesto postavila onostranoga Allaha, jugoslavenski su komunisti to mjesto rezervirali svom sekularnom bogu - drugu Titu. Nekoliko primjera taktike osvajanja vlasti, koju i danas promoviraju, svrstava ih u jednu od inačica bin Ladenove Al’-Qaide. Tako se i u jugokomunističkoj literaturi navodi kako je u kolovozu 1941. skupina skojevskih terorista bombama napala studente pred đačkim domom u Runjaninovoj ulici u Zagrebu i tom prilikom ranila 28 sveučilištaraca...
Pretplatite se na Fokus i čitajte cijele tekstove!
Cijeli tekst - cijela istina!
Mate Kovačević
U ponedjeljak je u kasnim popodnevnim satima, s državne radio-postaje, za potrebe predsjednika Republike Stjepana Mesića, uprigođen još jedan napadaj na Katoličku Crkvu, a potom u večernjim satima, u najgledanijem terminu, državna je televizija upriličila javno suđenje Katoličkoj Crkvi. I dok je Mesić, po svom već dobro uhodanom običaju, misao o nezavisnoj hrvatskoj državnosti, već u ideji, ocijenio zločinačkim pothvatom, logičan je onda bio i njegov zaključak, kako je svaki Hrvat, bez obzira na dob, spol i poslanje, uključivši i pripadnost Katoličkoj Crkvi, svojim zalaganjem za takvu ideju i sam zločinac. Vođena takvom logikom, kako bi unaprijed spriječila rađanje budućih “zločinaca”, jugoslavenska je komunistička vlast, odlučila jednostavno likvidirati cijeli naraštaj hrvatskih ljudi, koji su se držali demokratskih načela o suverenom pravu naroda na vlastitu nezavisnu državu. Za razliku od najvišega državnog autoriteta, koji je i ove godine otvorio proljetnu sezonu lova na katoličke vjernike, državna je televizija, kako bi valjda opravdala predsjedničku politiku, Crkvu, po načelima komunističke ideologije, proglasila pristašom buržujskoga društva, a jedan od voditeljevih sugovornika, ocijenivši Crkvu profitabilnom organizacijom, krivnju joj je pripisao i za privatizaciju nekadašnje državne imovine, koja je inače pod nazivom nacionalizacije nastala pljačkom još 1945. godine. U spomenutoj televizijskoj emisiji, čak je i ubojstvo katoličkoga svećenika i župnika u Generalskom Stolu Josipa Rafaja, gotovo opravdavano zbog posjedovanja automobila i obnove župne crkve. Likvidacija župnika tako je, kao i u godinama nakon boljševičke revolucije 1945., postala, ne samo uobičajena, nego čak i moralno potrebna, a njegov ubojica, Srbin Srećko Uzelac iz Ondića, kao i mučko ubojstvo u vlastitom domu, šutnjom su ostali zaštićeni kao i mnoštvo partizanskih ubojica, koji su još od dubrovačkih smaknuća 1944. sustavno, organizirano i programatski provodili genocidnu politiku uništavanja nositelja hrvatske državnosti. Dok je u europskim zemljama, istinski pokret otpora protiv Hitlerova Trećega Reicha, imao dvostruko oslobodilačko značenje - protjerati okupacijsku vojsku iz vlastite zemlje te spriječiti svjetsko širenje diktature, u Hrvatskoj su pak Titovi partizani imali upravo obrnute značajke - hrvatsku državu staviti pod velikosrpsku okupaciju, a boljševičkom revolucijom ukinuti višestranački sustav, privatno vlasništvo te zatrti Katoličku Crkvu i obitelj kao osnovnu jedinicu na kojoj počiva društvo. Po današnjim mjerilima, Brozova ideologija, premda znatno krvavija, najsličnija je bivšem talibanskom režimu u Afganistanu, doduše s jednom bitnom hijerarhijskom razlikom - dok je talibanska teokracija u svojoj državi na vrhovno mjesto postavila onostranoga Allaha, jugoslavenski su komunisti to mjesto rezervirali svom sekularnom bogu - drugu Titu. Nekoliko primjera taktike osvajanja vlasti, koju i danas promoviraju, svrstava ih u jednu od inačica bin Ladenove Al’-Qaide. Tako se i u jugokomunističkoj literaturi navodi kako je u kolovozu 1941. skupina skojevskih terorista bombama napala studente pred đačkim domom u Runjaninovoj ulici u Zagrebu i tom prilikom ranila 28 sveučilištaraca...
Pretplatite se na Fokus i čitajte cijele tekstove!
Cijeli tekst - cijela istina!
Mate Kovačević
Primjedbe