DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

Bio sam danas na Širokom Brigu. Naime poslovno. Ali zanimalo me raspoloženje pred izbore. Ma koga biga za to. Ljudi gledaju kako preživjeti. Nemaju ništa protiv svog Zdenka Ćosića i svoje Ruže Sopte na listi HDZ-a; za druge ni ne znaju. S Lijanovićima se sprdaju. Ali onako ljudski prigovaraju premijeru susjedne RH, u ovom slućaju predsjedniku HDZ-a što ne preuzme odgovornost za ove krajeve. Nije dosta napraviti deal s Mijom Jelićom i čuti skandiranje vlastitog imena na nekoj već zaboravljenoj utakmici. Nije dosta riješiti sudbinu par generala, par pukovnika i par stotina inavalida Domovinskog rata, s o vim narodom treba živjeti. Oni koji budu izabrani bi trebali biti kompetentni u hrvatskom Saboru izgovoriti ono što čuh večeras u neformalnom druženju. Ovom narodu nikad nije bio uzor Tuta, iako ga se spominje i dan danas sa strahopoštovanjem. Ovaj narod cijeni Darija KOrdića jer nije izdao Frnju Tuđmana. Ovom narodu je dostai Kreše i Zdenka i bilo kojeg Ćosića AKO ne shvaćaju o čemu oni govore, što ih muči. Ovom narodu su dragi i dr. Kvesić (posebno, sa simpatijama) i dr. Bagarić. ali ovaj narod vapije za r. Tuđmanom i njegovom KARIZMOM. Traže nekog tko će ih saslušati. ali tko će ih voditi, tko će s njima upraviti. Njihovi djedovi su govorili: "Zna Poglavnik što radi". Njihovi očevi su govorili: "Zna Franjo što radi". Njihov DJECA se danas stide svog predstavnika u Predsjednistvu BiH Komšića. Srane se što ih ikad i u kojem kontekstu spominje predsjednik Mesić (kojeg su pak njihovi stričevi krstili na Širokom u kasnoj dobi).