Bio sam danas na Širokom Brigu. Naime poslovno. Ali zanimalo me raspoloženje pred izbore. Ma koga biga za to. Ljudi gledaju kako preživjeti. Nemaju ništa protiv svog Zdenka Ćosića i svoje Ruže Sopte na listi HDZ-a; za druge ni ne znaju. S Lijanovićima se sprdaju. Ali onako ljudski prigovaraju premijeru susjedne RH, u ovom slućaju predsjedniku HDZ-a što ne preuzme odgovornost za ove krajeve. Nije dosta napraviti deal s Mijom Jelićom i čuti skandiranje vlastitog imena na nekoj već zaboravljenoj utakmici. Nije dosta riješiti sudbinu par generala, par pukovnika i par stotina inavalida Domovinskog rata, s o vim narodom treba živjeti. Oni koji budu izabrani bi trebali biti kompetentni u hrvatskom Saboru izgovoriti ono što čuh večeras u neformalnom druženju. Ovom narodu nikad nije bio uzor Tuta, iako ga se spominje i dan danas sa strahopoštovanjem. Ovaj narod cijeni Darija KOrdića jer nije izdao Frnju Tuđmana. Ovom narodu je dostai Kreše i Zdenka i bilo kojeg Ćosića AKO ne shvaćaju o čemu oni govore, što ih muči. Ovom narodu su dragi i dr. Kvesić (posebno, sa simpatijama) i dr. Bagarić. ali ovaj narod vapije za r. Tuđmanom i njegovom KARIZMOM. Traže nekog tko će ih saslušati. ali tko će ih voditi, tko će s njima upraviti. Njihovi djedovi su govorili: "Zna Poglavnik što radi". Njihovi očevi su govorili: "Zna Franjo što radi". Njihov DJECA se danas stide svog predstavnika u Predsjednistvu BiH Komšića. Srane se što ih ikad i u kojem kontekstu spominje predsjednik Mesić (kojeg su pak njihovi stričevi krstili na Širokom u kasnoj dobi).
DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA
Dana 31. siječnja 2008. godine u Kivumu (RUANDA) u crkvi, koju je fra Vjeko sagradio i u kojoj je sahranjen, obilježena je deseta godišnjica njegove smrti. Misno slavlje, koje je počelo u 10,00 sati, predvodio je mjesni biskup Smaragde Mbonyintege, a suslavitelji misnog slavlja su bili provincijal franjevačke Provincije Afrike Mauriciusa i Madagaskara fra Sebastijan, te definitor Bosne Srebrne fra Vinko Ćuro uz veliki broj drugih svećenika. Misno slavlje započelo je procesijom iz škole koja nosi ime fra Vjeke. U procesiji su bili mladi iz župe koji su bili obučeni u hrvatske majice s hrvatskim obilježjima, a jedan dio je bio obučen u mjesnu odjeću. Svi mladi su na glavama imali trake sa natpisom fra Vjeke Ćurića. U procesiji je fra Vjekin brat Drago nosio svijeću s likom fra Vjeke, a sestra Ljubica cvijeće koje su po ulasku u crkvu položili na njegov grob. Misno slavlje je bilo svečano uz tradicionalno afrički živi ples i pjesmu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio fra Vjekinu žrtv...
Primjedbe