Razmišlanje vlč. Suca: Tko sam ja?

"Idemo polako vidjeti što sam to ja.
Ja ne mogu vidjeti što sam ja, nego što ja nisam isto što Boga možete tako spoznavati. Mi ne možemo govoriti o Bogu, što Bog je, nego što Bog nije. Što više elemenata što Bog nije odstranimo, to će biti jasnija slika u srcu što Bog jest. Da bi došli do Boga, ajmo najprije analizirati sama sebe. Što sam ja i što ja nisam.
Ići ćemo polako.

Da li sam ja moje misli. Dobro razmišljajte. Pitajte same sebe. Misli dolaze i odlaze, stalno se mijenjaju, ovise o životnom iskustvu, vremenu, uvjetovanosti, iskustva naših prošlih događaja i života, količini obrazovanja, ali one odlaze i dolaze i ja nisam moje misli.

Da li sam ja moje ime. Ako se zovem Petar, da li sam promjenio svoje ja. Ako sutra promjenim ime, da li sam promjenio svojeja. Ja nisam svoje ime. To je samo simbolika onoga ja.

Da li sam ja svoje tijelo. Kažu znanstvenici da se svake minute na bilijune stanica promjeni, tako da se nakon 7 godina sve stanice promjene i na tom mjestu nema one stanice koja je tu prije bila. Tijelo prolazi, stari, nestaje, suši se, troši se. Ja nisam moje tijelo. I kad bi vam odrezao ruke i noge, vi biste i dalje bili vi. I kad bi vam odstranio sve organe, a ostavio samo one vitalne da funkcionirate na aparatima, vi biste i dalje bili vi. Odsjeci ruku i baci je. Jesi li to ti. Ono ja, nije u tebi.
Ja nisam moje tijelo.

Da li sam ja moja profesija. Ako sutra promjenim profesiju, da li sam promjenio moje ja? Danas sam svećenik. Upadam u kušnje, iznevjerim Boga i sutra postanem vodoinstalater. Da li sam promjenio svoje ja. Nisam. To je ono isto ja sa ranom na duši, ali isto ja. Da li ste vi sestre? Niste. To je vaš poziv. Vi to niste. Problemi nastaju tu kada se ljudi počnu poistovječivati sa svojim funkcijama u društvu, sa svojim pozivima, poslovima, opredjeljenjima. Svu svoju sreću, sav svoj entuzijazam vežu za tu stvar. Jedna majka koja se poistovjeti sa tim da je samo majka, kad njezina djeca pođu po zlu, gotovo je s njom. Ona trpi, ona pati, ona ne vidi nikakvu drugu sreću u svom životu, jer je njezino majčinstvo došlo u pitanje. Svećenici koji se rede radi toga da bi bili sretni, griješe. Ja sam to rekao nadbiskupu Bozaniću dok mi je bio biskup: Oče biskupe, ako me redite da bih bio sretan, griješite. To je laž. To je uvjetovanost ređenja. Ja da koristim ređenje da bi mi priskrbilo sreću. Krivo. Bit ću sve samo ne sretan, jer ću činiti da me svećeništvo usrećuje. Ako ja sada nisam sretan, neću biti ni kao svećenik. Bit ću sve, isfrustriran samo ne sretan, jer ću tražiti da mi ljudi ispunjaju sreću, a ja bih trebao biti taj koji će, iz količine sreće koju nosim kroz svećenstvo usrećivati druge.
Kada ljudi ulaze u brak da bi ih brak situirao, usrećio, sredio, griješe. Ako tu sreću ne nose u brak, neće je ni dobiti u braku. Zato i nastaju rastave braka. Ljudi žive na krivim temeljima. Ako polazite u red da budete ne znam što, da tako živite, s nakanom da će vam takav život donijeti sreću, griješite. Takav život ćete vi svojom srećom i orginalnošću usrećiti, oplemeniti, da vam postane atraktivno i živo u sadašnjem vremenu, u sadašnjem trenutku u kojem živite. Ne možete živjeti na postavkama žene koja je osnovala ovaj red prije ne znam koliko godina. Možete hraniti svoje ja na njezinoj duhovnosti, oplemenjevati se, ali čovječe, ti sebe moraš dati u to, svoju sreću dati u to, svoje srce, svoje biće, a ne od toga čekati da ti to nešto da.
Zašto je u našim školstvima sve išlo nizbrdo? Zato što profesori od toga što su profesori očekuju prvenstveno materijalnu dobit. Kada bi oni uz dnevnik i znanje nosili sebe i svoje srce, ne bi bilo toliko problema. Vidite, u školama su nas učili sve samo ne ono kako se živi. To nas nitko nije učio. Kako se živi trebat ćete učiti sami. Dakle, vi niste vaša profesija. Ona dolazi, odlazi, nevezana za ovaj životni vijek. Gore, nema ženidbe ni udaje, svi smo jedno u Bogu.

Da li sam ja moja politička uvjerenja ili ideologija. Nisam. Ako sutra promjenim stranku, da li sam promjenio i svoje ja? Ili je ono isto ja sa drugim političkim uvjerenjem? Ja nisam svoja ideologija. Shvati koliko je zla ideologija u svijetu učinila. Ljudi su ginuli za neke gluposti, jer su mislili da će im ta ideologija priskrbiti sreću. Krivo! Da su našli sreću u sebi ne bi bilo toliko zla i ubojstva u svijetu. Ne govorim samo o političkim uvjerenjima koja su milione ljudi u koncentracionim logorima skratili za glavu, nego o vjerskim uvjerenjima koja su kriva. Sjetite se ratova. Je li može jedan pravoslavac razbijati katoličku crkvu i bacati Presveto, on koji isto vjeruje u Kristosa i Blaženu Bogorodicu? Ideologija je kriva. Da zna što je, ne bi to činio i da katolici znaju što je, ne bi bilo vjerskih ratova. Zato jer ne znaju, zato se ubijaju. Ljudi su spremni progutati jednu ideju i spremni su umrijeti za nju; a da ne znaju što čine. To je ono protiv čega se je Isus strašno borio.

Čovjeka na prvo mjesto. Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Ali kod nas je Crkva radi Crkve, zakon radi zakona, časoslov radi časoslova, misa radi mise, a gdje je čovjek u svemu tome? Gdje je naš mladi čovjek današnjeg vremena, interneta, silnih ponuda i ludnice u kojoj živi, gdje se on nalazi u svemu tome? To su zastrašujuća pitanja koja stavljam pred vas.

Ovako se više neće moći živjeti, jer se dogodilo ono što je Isus rekao: ovaj me narod ustima časti, a srce mu je daleko od mene. Ma nećete se spasiti ako govorite Gospode, Gospode, nego ćete se spasiti po onome što jeste, a ne po onome što vjerujete. Postati čovjek preobražena srca. Što si, to nosiš sa sobom. Kad budeš umirao, sa sobom nećeš nositi ni taj križ na prsima oko vrata, ni svoje tijelo…….. Gol golcat odlaziš pred Boga. Ono što nosiš to si ti. Zato je puno važnije biti, biti kvalitetan, a ne tetošiti sebe sa onim što to dobro činim. A što to dobro činiš, ako ne ljubiš? Ako nemaš ljubavi, ništa si čovječe!

Da razdam čitav svoj imetak i dadem svoje tijelo da se sažeže, ništa sam, kaže sv. Pavao. S koliko sam se ljudi susreo koji u Caritasu rade, tako ponosni što rade u Caritasu. Drugim riječima, kao da su Boga za bradu uhvatili, jer su oni žrtvovali svoga vremena za taj rad. To je pretjerana oholost, niste toga svjesni. To je ono što sam jučer govorio da ljubav nije svjesna da ljubi. Neka mi ne zna ljevica što čini desnica. To skroz drugačije kad netko učini nekome nešto dobro i onda kaže: zašto me ljudi radi toga hvale, radi čega bi to bilo silno to što sam učinio. Hvala Bogu, idem dalje. To je nešto sasvim drugo, nego kad ti znaš i kad to ushićuje tvoje srce i kad još dolaziš u hram Božji kao onaj farizej i kažeš: evo, Bože, to sam učinio i postio sam i krunicu sam izmolio i to i sad ti meni moraš nešto dati. To je krivo. Želite kupiti nebo. Ne možete. Griješite. Kupili ste sebe, a ne Boga. Dakle, što sam ja? Činjenica je da nikada nećete shvatiti dokle ne dođete do neba, dok se ne stopite s Bogom."

vlč. Sudac