#NIJESVETAKOCRNO

Hvala Ivane Vukadin i Ilija Cvitanović, hvala Zdravka B, Miljenko F, Mario K i Ante B, hvala mom Josipu, Siniši, Ivani i Mariji, Tomi, hvala Miji i Marku, hvala obiteljima Buljan, Radoš, Letica, Madunić, Vukadin, Šarac, Dilber, Majić, Krstanović, Čuić i Čujić, Leticama Brišnjičkim, Tomićima, prijateljima Peharima i Barbariću, Pavloviću, Nikoliću, Bakoviću, Crnjcu i Leutaru, Milićima, Zelenikama, Luburićima, Kraljevićima, hvala časnim sestrama iz Mostara, Bijelog polja i Hercegovine, i brojnim prijateljima iz Njemačke, Melbournea, Kanade i USA, iz cijele BiH: od Kupresa i Rame, preko Livna i Tomislavgrada, do Posušja, Širokog, Ljubuškog, Gruda i Mostara, iz Čapljine i Ravnog, Stoca i Konjica, Jajca, Nove Bile, Uskoplja, Kiseljaka, Viteza, i Travnika, Zenice i Sarajeva, Tuzle, Orašja i Odžaka, Banja luke, ... Hvala svima koji ste me na bilo koji način ohrabrili i poticali, pratili molitvom i konkretnom potporom. Uvjeren sam nakon svega: doći će vrijeme blagog naroda!

Kandidati HDZ-a na izborima za Sabor Republike Hrvatske na čelu sa Zdravkom Bušić danas su posjetili Studentski centar Mostar. Njihov domaćin, ravnatelj Dragan Mikulić upoznao ih je sa stanjem u ovoj instituciji, projektima i onim što se planira raditi u budućnosti. Zdravka Bušić i njezine kolege sa spomenute liste nisu krili zadovoljstvo onim što su vidjeli. - Raduje nas mnogo toga što smo vidjeli i čuli u Studentskom centru Mostar. Tu posebno mislimo na priču športskih klubova u njihovih uspjeha, ali i činjenicu da su u Studentskom centar Mostar svoje mjesto našli i studenti iz Posavine. Mi smo spremni pomoći i uložiti napore da ova institucija u budućnosti napravi dodatne iskorake  - poručili su kandidati HDZ-a iz XI. izborne jedinice. Osobitu poruku, osobito političku, uputila je i Zdravka Bušić, a ona se ne odnosi samo na studente nego i na sve Hrvate u BiH. -Nisam ovdje prvi put, samo ove godine sam u Mostaru bila pet puta. Mi nismo samo pred izbore u Bosni i Her...

Htio sam ovu svoju priču pričati od Sarajeva, od Ciglana, mjesta na kojemu je 16. travnja 1999. godine, nedaleko od tadašnjeg sjedišta američkog veleposlanstva, izvršen atentat na doministra unutarnjih poslova Jozu Leutara koji je 12 dana kasnije u sarajevskoj bolnici na Koševu od posljedica ranjavanja preminuo. Njegovi ubojice kao ni naručitelji atentata ni danas nisu razotkriveni. Kako je u uvjetima koronakrize teško bilo što isplanirati, tako se dogodilo da je odlazak u Srajaevo odgođen za neka bolja vremena. U popodnevnim satima sam s Jozinim sinom Ivicom, prijateljiam Markom tokićem i Goranom Crnjcem zapalio svijeću u znak sjećanja na Jozu. Kratko smo se pomolili za njegovu dušu i prisjetili se njegove veličine kao čovjeka i profesionalca. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, počivao u miru Božjem.

U petak ujutro, prijatelj Ilija Vrljić, umirovljeni general HVO-a, me dočekao na groblju mira u Bilima, na kojemu bijah u početku, prije 7 godina, i evo danas ponovno, kako bih se uvjerio o čemu to s ushićenjem pričaju brojni koji pohodiše ovo groblje zadnjih godina. I zaista se im što vidjeti. Uz crkvu u Udbini, ovaj memorijalni kompleks će zasigurno u budućnosti postati središnje mejsto Hrvata kada govorimo o sjećanju na svoje mrtve i nestale kroz stoljeća borbe za slobodu hrvatskog naroda. Ilija mi je pokazao prvi križ ovdje postavljen 2013. godine, razgledali smo kapelicu, te me upoznao s planovima skorih radova na groblju. Zamisao o gradnji niknula je u okrilju  Hrvatskoga narodnog sabora BiH .   Inicijativa je proizašla iz rada Vicepostulature postupka mučeništva fra  Leo Petrović  i 65 subraće. Od 2007. su sustavno tražili svoje pobijene fratre i tražeći fratre nailazili su i na civile. Nametnula se zadaća riješiti pitanje tjelesnih ostataka c...