NAŠA PJESMA
Noću me pohode sumnje i kletve i čaša vina u ruci sja: u ovoj tužnoj hrvatskoj zemlji to je utjeha sva. Djeca nam tvrdi krušac jedu, konjići nad samom slamom stoje, u mraku se čuje sablasno zveckanje, to naši jude srebrnjake broje. Ceste su nam blatne,strmenite goniči viču,volići stenju kako se jedini teško,a drugi lako do svog cilja penju! Za objed dođu žganci bez soli pred vilom gavana vodoskok pjeva zašto bje Gubec?zašto Radić? na žandarskom ramenu bajuneta sijeva. O zemljo moja,moja ljubavi stara! na te pljuju,meni u lice pada; pravdi se žalimo,al stan joj nepoznat zar vječno bit će hulja koji za nju strada? Ja čujem:u mraku brus se vrti to se naše sjekire bruse, ej drveni stoče poda mnom,oživi! kad drugi zajašu konje,da ne budeš kljuse. Luka Perković