Oproštajno slovo prof. Mije Tokića njegovu učeniku, suborcu i prijatelju dr. Ivanu Bagariću
[MIJO TOKIĆ O DR. IVANU BAGARIĆU] Tužni zbore, u ovom potresnom času ljudske su riječi nemoćne da izraze bol koja nam razara srce i nema riječi da izraze veličinu čovjeka kojeg ispraćamo u Božju vječnost, čiji je svaki životni trenutak bio prožet sviješću da pripadamo Bogu, Njegovoj vječnosti i da u skladu s tim trebamo živjeti i da je sve ovozemaljsko ko list na vjetru, krhko i prolazno. U ime svih Duvnjaka, svih prijatelja i svih koji su poznavali našeg Ivana izražavam najdublju sućut majci Luci kojoj mač boli tko zna po koji put ponovno probada srce, supruzi Veri s kojom je u ljubavi i radosti dijelio život i njihovim anđelima Željki, Marijani, Boži, Ivani i Petri, nevjesti Zdenki i njezinim i Željkovim anđelima Luci i Marijanu i svima čije je srce ranjeno. Završen je jedan sadržajan i bogat život. Zatvorila se jedna knjiga izuzetno bogatog života, knjiga dobrih, velikih i plemenitih djela. Svojim djelima, dobrotom, plemenitošću, iskrenošću, svojom beskrajnom dušom i otvorenim...