#NIJESVETAKOCRNO

Htio sam ovu svoju priču pričati od Sarajeva, od Ciglana, mjesta na kojemu je 16. travnja 1999. godine, nedaleko od tadašnjeg sjedišta američkog veleposlanstva, izvršen atentat na doministra unutarnjih poslova Jozu Leutara koji je 12 dana kasnije u sarajevskoj bolnici na Koševu od posljedica ranjavanja preminuo. Njegovi ubojice kao ni naručitelji atentata ni danas nisu razotkriveni. Kako je u uvjetima koronakrize teško bilo što isplanirati, tako se dogodilo da je odlazak u Srajaevo odgođen za neka bolja vremena. U popodnevnim satima sam s Jozinim sinom Ivicom, prijateljiam Markom tokićem i Goranom Crnjcem zapalio svijeću u znak sjećanja na Jozu. Kratko smo se pomolili za njegovu dušu i prisjetili se njegove veličine kao čovjeka i profesionalca. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, počivao u miru Božjem.

Poštovani prijatelji, dame i gospodo, iznimna mi je čast večeras govoriti na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića „Dario Kordić“. Mi živimo u svijetu buke. I informacijskog rata. Stječe se dojam da onaj tko ima gdje, i jače galami, da je automatski i u pravu. A nama (nepopravljivcima domoljubnog smjera) u Hrvatskoj i Bih „uzeli su“ kulturu, medije, obrazovanje i gurnuli nas na marginu. Istina, nas tješi ona „da je istina voda duboka“ i da istina oslobađa. Ali… I istinu treba govoriti. Zato zahvaljujem akademiku Pečariću što se usudi pisati istinu o Dariju Kordiću. U ona vremena kada je mač partije pao na tijelo katoličke crkve u Hrvata i pogubio mnoge a mnoge zlostavljao, tamničio i maltretirao postoji jedna znamenita anegdota o župniku iz Bijeloga Polja kod Mostara don Andriji Majiću. Naime, i on je bio jedan od onih koji je iz raznoraznih razloga došao na udar Udbe i ispitivan je maltretiran i na koncu prebijen toliko da se nije mogao ustati s kreveta. Ležao je...