Laskavci, Stevani i pijandure Najstariji zanat na svijetu nije prostitucija nego laskanje. Paralelno s prvim vladarima nastaju i profesionalne ulizice. Neron je u političku arenu uveo plaćene laskavce. Kada je, preobučen u glumca, želio dvorjanima prezenirati svoje teatarsko umijeće, prestrašen od neuspjeha platio je ljude koji će do besvijesti pljeskati njegovom “geniju”. Kao i zviždati njegovoj “konkurenciji”. Mnogo kasnije, u francuskom teatru 18. stoljeća kazališta su uvela instituciju “šefa pljeskača” (le chef de la cloque). Njegova zadaća je bila ravnati skupinom ljudi za dirigirani aplauz kako bi osigurali uspjeh predstave. Među njima postojale su “specijalizacije”: pleureuses, plaćeni gledatelji za plakanje u tragedijama za što su dobivali besplatne maramice; rieurs, plaćeni za smijanje u komedijama, te bisseurs, tj. oni “zaposlenici” koji su na kraju do iznemoglosti morali vikati: “bis!, bis!” Laskavci u političkom teatru Kako je teatar samo metafora svijeta i živ...