I do sad je bilo pokušaja od strane političara, navlastito uoči izbora, privući mlade birače preko mreže svih mreža. Tonči Tadić, M. Jurjević, B. Rončević, D. Šujica, N. Stazić, I. Kirin, V. Š. Ožbolt... samo su neki kojih se sad mogu sjetiti. Rijetki su bili uspješni, jer ili nisu sami radili na blogu, pa su im blogovi bili 'suhi', bez strasti, beživotni, ili su im pak radili 'majstori-od-zanata' pa su im blogovi više sličili stranicama M. P. Thompsona ili Lane Jurčević, nego jednog ministra ili načelnika. Danas u USA nema političara bez bar pet profila napravljenih na Face book-u, My Space-u, Orkutu, E snips-u, itd. Kongresmeni, senatori, pa i sam predsjednik Obama znaju da će svoju poruku brže i lakše poslati mailom ili preko socijalnih mreža nego drugim medijima. Da bi dao važnost takvom načinu komuniciranja s građanima, prije svega s mladima, B. Obama je sve informacije iz svoje kampanje prije slao svojim elektronskim prijateljima, pa i You tube-u ili na google-vid...