| Miroslav Tuđman, profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i sin prvog predsjednika RH Franje Tuđmana, objavio je u ponedjeljak u Zagrebu svoju kandidaturu na sljedećim izborima za predsjednika države. Priopćeno je da će Tuđman na sljedećim izborima nastupiti kao neovisni kandidat, nevezan uz bilo koju političku stranku. Miroslav Tuđman će kampanju financirati vlastitim sredstvima i donacijama ljudi koji mu pružaju potporu.
(mp) Profesor je već davno najavio, a sada valjda podsjetio hrvatsku javnost na svoju kandidaturu. Nakon puta po Izraelu i posjeta iseljenicima u Australiji, kao da je dobio injekciju samouvjerenja koja bi ga sada trebala spasiti od, kako reče njegov negdašnji prijatelj i suradnik dr. Hebrang, gubitničke poze i pozicije. On je s HIP-om najavljivao okupljanje snaga izvan HDZ-a i SDP-a u treću ozbiljnu političku opciju. I tada su uza nj bili Kuzma Kovačić i supruga, jedan-dva akademika, poneki profesor i nekoliko skupina tada već razbijenih braniteljskih udruga. Projekt je završio neslavno prije nego je postao projekt. Mirin tada najbliži suradnik Nenad Ivanković je iskoristio to vrijeme, objavio knjigu o Anti Gotovini, zaradio solidne novce i odletio toliko desno da se na koncu pojavio s lijeva, i to kao lijeva ruka Milana Bandića.
Drugi pokušaj je bio SAVEZ ZA HRVATSKU s HB-om u koji je Miro ušao vjerujući kako Dr. ima mrežu i financije a on očevu karizmu, pa bi to trebalo dati rezultat. Katastrofa. Nije samo što su izgubili izbore, nego su kroz takav nes(p)retni pokušaj izbacili s političkog terena možda zauvijek desetke saborskih zastupnika i kvalitetnih vijećnika zagrebačke gradske Skupštine (B. Lukšić, M. Kovač, A. Beljo, Lj. Mintas Hodak, K. Gašparović, Z. Bušić, B. Tolić, ...) i stotine pa i tisuće čestitih mladića, djevojaka i žena koji su očekivali istinsku OBNOVU HRVATSKE, kakvu ponovno nudi i obećava Miro Tudjman, ovaj put bez Dr.-a.
Kad već spominjem Bandića, asocijacija me vodi petnaestak godina unazad kad je pokojni predsjednik, na čiju karizmu i danas računa Miro, zadao sinu zadaću pravljenja HIS-a pa kasnije UNS-a kao u to vrijeme krovne obavještajne agencije koja bi trebala koordinirati rad ostalih obavještajnih službi. Prvi kadar dr. M. Tudjmana, uz prof. Ivu Lučića, Miru Musića i Ivana Penavu, bio je Ivan Bandić, i danas aktivan u hrvatskoj diplomaciji. Što su sve ti dečki prikupljali 's terena' i kamo su završila njihova 'saznanja' pokazat će vrijeme. Znam da su samo temeljito poraženi na V. Saboru HDZ-a BiH u Mostaru, kad su neuspješno htjeli isforsirati i Franji predstaviti kao spasitelja BH Hrvata nikoga drugoga do dr. Bože Ljubića. Računa li Miro i danas na potporu mladih udbaša i stranke kojoj je Božo (još uvijek) na čelu? Što će na to već u subotu u Mostaru reći Ivo? Znam da će Dragan u ovom slučaju ostati uz Zagreb. Počinju igre bez granica u kojima se jednom kandidatu daje tajna a drugom javna 'potpora'. Miri se 'aplaudira', uostalom kao i u prepunim dvoranama Tomcu, kojem je davno u mladosti 'prosvijetlilo', a druge se favorizira i za druge se lobira. Do prave kandidature bacit će se još nekoliko 'mačića' kako bi nove službe, koje očito nisu ostale vjerne Miri, mogle dati prosudbu tko je jedini HDZ-ov kandidat koji 'MORA' pobijediti. Uobzirujući posljedice recesije u Hrvatskoj (s kojom se ne bi mogla nositi ni uspješnija ni kompetentnija Vlada od ove i ovakve sa Šukerom kao 'strategom') te vjerojatni izlazak nezadovoljnika na ulice, logikom stvari jedini način da HDZ opstane u sedlu vlasti, bit će pokušaj povratka na Pantovčak. Iako bi Mesić bio presretan kad bi se mogao na kocu vratiti HDZ-u preko Nadana Vidoševića, kao zajedničkog kandidata za predsjednika Hrvatske, u HDZ-u dobro znaju da nema nade u Nadanu. Jedini koji bi, uz Dragana Primorca kojeg se više i ne spominje kao mogućeg kandidata, koliko toliko mogao parirati Josipoviću ili Čačiću, kao građanskim kandidatima, jest sam predsjednik HDZ-a, dr. Ivo Sanader. A onda bi on morao prepustiti HDZ valjda Primorcu, ili rekonvalescentu Šeksu, što sad zvuči kao loš 'Science Fiction'. U svakom slučaju, ako se kandidiraju i Sanader i Milanović, uz Čačića, Miru Tudjmana i neka nova imena, imat ćemo zanimljivu utakmicu u predbožićno vrijeme. Namjerno to spominjem, jer koliko god je Advent vrijeme sabranosti i tihog isčekivanja, narod bi, ne (za)vodjen nikakavim glasovima službene Crkve, mogao reagirati kao devedesete. Tražit će se NOVI TUĐMAN, a to nije ni jedan od dosad ponuđenih kandidata. Ponajmanje ovaj koji na oca sliči samo i isključivo fizički. | 
Primjedbe