28 veljače, 2015

Župan Ževrnja pozvao predsjednicu na sajam GAST u Splitu

Predsjednica Grabar-Kitarović otvorila međunarodni sajam gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroexpo 2015.

Jubilarni, 20. međunarodni sajam gospodarstva, obrtništava i poljoprivrede Viroexpo 2015., na kojem se do 1. ožujka predstavlja više od 700 izlagača iz 26 zemalja, otvorila je u Virovitici predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.



Predsjednica je tom prigodom istaknula da su uloženi trud, znanje i predanost učinili sajam Viroexpo jednim od najznačajnijih sajamskih manifestacija u Hrvatskoj koji potiče poduzetnike, obrtnike i poljoprivrede da se upoznaju, povežu, udruže i prošire gospodarsku suradnju. "To je ono o čemu sam govorila u svom inauguracijskom govoru: odgovorno i odlučno iskoristiti naše potencijale, a naš najveći potencijal su ljudi", rekla je predsjednica Grabar-Kitarović.

Naglasila je potrebu jačanja gospodarske suradnje s državama Europske unije, a posebno je istakla jačanje gospodarskih odnosa u okviru Višegradske skupine. "Prometno povezivanje između Jadrana i Baltika omogućilo bi snažniju gospodarsku i prometnu integraciju srednjoeuropskog prostora. Mogućnosti su velike. Na nama je da se otvorimo novim investicijama, aktivno pronalazimo nova tržišta i pomažemo našim poduzetnicima u svladavanju svih zapreka", kazala je.

Na ovogodišnjem sajmu Viroexpo se na 22 tisuće četvornih metara otvorenog i zatvorenog izložbenog prostora predstavlja više od 700 izlagača iz 26 zemalja, zemlja partner je Mađarska, grad partner Velika Gorica, a nova zemlja sudionica je Kazahstan.

Sajam prati i niz stručnih predavanja i događanja, pa su tako na gospodarskom forumu predstavljene karakteristike vanjsko-trgovinske razmjene Mađarske i Hrvatske i mogućnosti proširenja suradnje. Tvrtke iz Mađarske su četvrti najveći investitor u Hrvatskoj, a na području trgovinske razmjene Mađarska je šesti najvažniji partner. Veleposlanik Mađarske u Hrvatskoj Jozsef Zoltan Magyar je istakao dobrosusjedske odnose i suradnju odnose kao jamac uspjeha.

Organizatori i pokrovitelji 20. međunarodnog sajma Viroexpo su Virovitičko-podravska županija, grad Virovitica, HGK - Županijska komora Virovitica, HOK - Obrtnička komora Virovitičko-podravske županije, Turistička zajednica Virovitičko-podravske županije i Poduzetnički inkubator Virovitičko-podravske županije. (HINA) 



21 veljače, 2015

(Pre)duga mračna noć


PORTAL  DNEVNO.HR
Opis:
              http://www.dnevno.hr/i/data/2015/2/20/145416/1_349982.jpg


Duga mračna noć je trajala dugih 15 godina
Jer, mi već sad znamo i vidimo da Kolinda voli Hrvatsku onako kako je Ivo Josipović volio regiju! Kolinda se klanja Tuđmanovom djelu onako kako su Mesić i Josipović poštivali Tita.
Kad ste zadnji put vidjeli hrvatskog poglavara da ljubi hrvatsku zastavu? Kad ste zadnji put čuli hrvatskog poglavara da hrvatski narod pozdravlja logičnim pozdravom ''Hrvati i Hrvatice", da nas dakle ne tretira kao slučajni tehnički zbir poreznih obveznika na nekom komadu zemljine kore, kako je recimo Mesić vidio svoje sugrađane? Nitko se, naime, kao on nije razbacivao tezom da je plaćanje poreza u domovini ono što Hrvate čini hrvatskim državljanima i nije se tu radilo samo o odbacivanju dijaspore i Hrvata u BiH nego se radilo o čudovišnoj izvedenici po kojoj nas dakle primarno baš to plaćanje poreza čini državljanima! Jesmo li 1991. godine napadnuti kao porezni obveznici i jesu li nam rušili porezne urede i vikali ovo je naša porezna oaza ili su vikali ovo je Srbija, a ne Hrvatska? Jesmo li se branili kao prikupljena družina poreznih obveznika ili smo se branili kao hrvatski vojnici što brane i stvaraju hrvatsku državu?

Pa kako bi nas onda i mogao oslovljavati istinski hrvatski poglavar negoli kao Hrvate i Hrvatice? Kad ste zadnji put čuli poglavara hrvatske države da se sa punim srcem obraća iseljeništvu? Da sa iskrenim poštovanjem zahvaljuje braniteljima? Sjeća li se netko da je od Tuđmana do prošle nedjelje bilo tko i bilo kada podsjetio ovaj narod da je on pobjednički narod? Da će se od Srbije u prvom redu tražiti rješavanje otvorenih pitanja? Da je ovo hrvatska država, a ne komad regije? Da baštinimo antifašizam, ali ne i komunizam? Kada je 86 posto katolika u ovoj zemlji moglo u zadnjih 15 godina vidjeti da njihov Predsjednik blagoslovi svoj ured kao što 86 posto tih katolika blagoslovi svoje kuće i stanove?

Ništa od ovoga nismo nikada čuli ni vidjeli u dugoj mračnoj noći koja je trajala punih 15 godina i zato su nas zatrpale emocije kad smo vidjeli Kolindu Grabar Kitarović kako ljubi hrvatsku zastavu! I kad sam na inauguraciji vidio brojne ljude kako su ih zalile suze radosti, tada sam vidio što su nam zapravo napravili Mesić i Josipović. Koliko su nam oduzeli nacionalnog ponosa i poštovanja, kako su nam gazili nacionalno samopouzdanje! A u dubini duše su nas tretirali kao pritajene ustaške zmije i filonaciste koje je nakon Tuđmanove smrti trebalo denacificirati! Ni na sveti Dan domovinske zahvalnosti nisu nam dali mira nego su medijima naredili da nam i na taj dan svakih pet minuta nabijaju na nos ''da smo i mi radili zločine"!

Ta medijska tortura je zapravo bila najgora, jer je tu još jedino nedostajalo da nam svaku večer netko pokuca na vrata i donese malo kruha i vode i uz prateće psovke pošalje na spavanje. Hrvatska kao veliki logor! Hrvatska kao ogromni zatvor! Dakako, ne kao onaj 1945., ne niti kao onaj 1971., ali obzirom da je ovo 2015. i ako se okrenemo oko sebe i u Europi i u svijetu i pogledamo druge zemlje, nema niti jedne koja živi u 1945. i u partizanskim bitkama svojih antifašista, kad vidimo da su to redom zemlje u kojima je domoljublje posve normalna izvedenica pripadanja jednom narodu i jednoj državi, a ne trajno suspektna emocija, onda vidimo da je i Josipovićev i Mesićev ''vakat" bio uistinu i mentalni logor i ideološki zatvor! Pa čak su se i lica prastarih isljednika i udbaša stalno motala oko njih dvojice! I kad su se te povijesne nedjelje jedva susprezale suze jer nam je došlo da se isplačemo kao odušak tijelu nakon teške traume, baš se u tom trenu jasno vidjelo koliko smo bili gladni nacionalnog poštovanja, nacionalnog ponosa, istinskog razumijevanja, svojevrsnog krunskog dokaza da imamo pravo na takvo domoljublje i da nismo zbog toga ni šovinisti ni fašisti, ni ustaške zmije! Da, već smo oboljeli od ideološkog sadizma i uistinu smo trebali krunskog dokaza da nismo fašisti samo zato jer ljubimo domovinu, jer su nas do te razine u ovih 15 godina izludjela dva mentalna partizanska oficira što su na nas gledala kao na povratnike sa Bleiburga!

I tako nas i tretirala! A, kada su se ponosno pa možda i mrvicu prkosno sa bine čule riječi: "Istinsko domoljublje u koje vjerujem i za kojega ću se boriti svakog dana mojega služenja domovini i vama, temelj je izgradnje bolje Hrvatske" bilo je jasno da je napokon došlo drugo vrijeme. Ne, dakle, komunistički antifašizam, ne civilne udruge našeg građanstva, naše dične ''savjesti", ne znanje i goli razum, nego je napokon ''istinsko domoljublje temelj izgradnje bolje Hrvatske"! I dok Mesić razumije, ali duboko prezire ovu tezu, dao bih se kladiti da Ivo Josipović suštinski uopće ne razumije te riječi, jer on je pokazao da ''nije od ovog svijeta". l zato nam je te nedjelje iskrenog vatrometa u našim dušama trebalo i iskrenog pozdrava i glasnog pokliča najbolje ilustriranog kroz sjajnu interpretaciju himne Joška Ševe kojem su neki zamjerili da je bio glasan. Je li trebao šaptati himnu? Da je ne čuju oni koji je ne vole? Da ne iritira one koji su samo ''Hej Slaveni" pjevali punog srca? Zašto da u taj svečani tren šapće dok čita stihove himne? O diverziji koju je HTV izveo na inauguraciji i o degutantnom provociranju Elizabete Gojan neću trošiti riječi jer mi se bijes i gnušanje isprepliću. Ali, bi zato trebalo tražiti odgovornost Gorana Radmana, a pogotovo Saše Runjića koji je ustvrdio da je i tehnički i programski HTV sjajno pratio inauguraciju. Tri dana su imali probe i tri dana su uvježbavali trenutak kada Predsjednica ljubi zastavu da bi nam na inauguraciji taj trenutak sakrili. Kao što su nam u kampanji sakrivali slike Kolindinih susreta sa Obamom i Merkelicom!

Kolinda Grabar Kitarović je u prva 24 sata svog mandata napravila na simboličkoj razini više negoli Josipović u pet godina mandata! Da, i on je bio u šatoru u Savskoj, ali je tamo došao ravno iz ureda Vesne Teršelič koju je zvao savješću našeg društva. Premda nema jednog branitelja koji o domovinskom ratu misli kao Vesna Teršelič! Kolinda je pak došla u šator od prvog dana, ona je uzela jednog od ljudi u šatoru za svog savjetnika, ona ih je pozvala u svoj ured i ona će se prihvatiti tog problema, a neće od njega bježati kao Josipović!

Žurim reći da Kolinda Grabar Kitarović nije mađioničar i uistinu ima skromne ovlasti, ali da ćemo vidjeti iskrenu volju i želju, da ćete vidjeti iskrenu emociju jer ona ljubi ovu zemlju, a ne regiju, da ćemo vidjeti silnu energiju koju će ulagati u rješavanje problema uvijek i samo sa stajališta hrvatskih nacionalnih interesa, o tome već sada nema nikakve sumnje. Jer, mi već sad znamo i vidimo da Kolinda voli Hrvatsku onako kako je Ivo Josipović volio regiju! Kolinda se klanja Tuđmanovom djelu onako kako su Mesić i Josipović poštivali Tita. Kolinda će umjesto dogovorne ekonomije tražiti pravi i zdravi vanjski kapital jer je to jedini jamac da se ovdje više neće kopati po kantama za smeće u potrazi za hranom. Neće joj biti lako, podmetati će joj i sa lijeva i sa desna, ali ona je običnom narodu pokazala zdravu, neukaljanu, iskrenu emociju kakvu ovaj narod nije vidio punih 15 godina i to se nikad ne zaboravlja.

Na inauguraciji ste imali novu hrvatsku Predsjednicu koja se ne srami reći da je domoljub i da će domoljubno voditi naciju, imali ste deset redova birokrata od kojih su je mnogi gledali sa skepsom na rubu neprijateljstva i imali ste huk naroda koji se svako malo oglašavao odgovarajući izrazima zahvalnosti na njezine riječi. Kakva savršeno spektakularna scena sa svim mogućim akterima koje politički život nosi! Last but not least, imati će Predsjednica protiv sebe i dobar dio medija i na to mora računati. Vidjelo se to i po osvrtima na inauguraciju gdje su svi zamjerili što se tamo našao (neprocesuirani) Tomo Horvatinčić, ali ne i to što se tamo našao pravomoćno procesuirani Radimir Čačić! U Hrvatskoj ni na Mirogoju ni pravice, pa će tako Horvatinčić dospjeti na listu srama samo zato jer se ne srami svog hrvatstva, a Čačića će ta kletva mimoići samo zato jer spada u anacionalne ljevičare! Vidite, do kuda seže navijačko novinarstvo! Mediji koji su dakle pronašli nekoga kome navodno tamo nije mjesto jer se protiv njega vodi sudski postupak u istom dahu ne zamjeraju što se onuda ponosno šetao Radimir Čačić.

Ima li bolje ilustracije neprofesionalnog i neobjektivnog, prostački navijačkog hrvatskog novinarstva? Tu će novu predsjednicu čekati legije Josipovićevih kadrova koji joj nikada neće oprostiti što je pobijedila njihovog idola i to mora i ona i cijela nacija imati trajno na umu! Uostalom, već se čuju bubnjevi uoči nove bitke: sad nam šalju rabijatnu nevladinu udrugu na prosvjed točno ispred šatora ratnih invalida u Savskoj 66 ne bi li nekako izazvali incident! Jer, njima će sada trebati samo incidenti, sada će, kad su izgubili borbu u institucijama, jer izgubit će i parlamentarne izbore, sada će se okrenuti provokacijama!


  • Autor: Tihomir Dujmović
  • Photo: HINA/PIXSELL
  • Datum: petak, 20. veljače 2015.

11 veljače, 2015

Župan Ževrnja o Baukovoj najavi "rezanja" broja županija

O smanjenu broja županija i jedinica lokalne samouprave

Izjavu predsjednika županijske organizacije SDP-a Arsena Bauka o „rezanju“ broja županija doživljavam kao još jedan u nizu predizbornih „spinova“ SDP-a. Naime i birači i oni koji upravljaju u ime naroda su svjesni prevelike administracije i potrebe svrhovite racionalizacije upravljačkih struktura.

Svjedoci smo nedavne, očito neuspjele predizborne kampanje bivšega predsjednika Ive Josipovića koji je po svim anketama bio uvjerljivo najpopularniji političar, a ipak je prošao kako je prošao. Zašto? Između ostaloga i zbog loše procjene odabira tajminga i načina prezentiranja nedorađenih, paušalnih i parcijalnih reformi u raznim područjima političkoga djelovanja. Ne možete samo tako iz rukava izvući nekakvo „abrakadabra“ rješenje životno važnih problema a da niste predvidjeli sve posljedice tih i takvih promjena.

Davno su pametni ljudi rekli kako ništa nije ni veliko ni malo dok se ne usporedi. Ne zna se ni broj novih agencija za ovo-i-ono koje je ustrojila aktualna vlast ali ne treba biti novinar istražitelj kako biste došli do podatka da je u samo jednoj od takvih agencija angažirano više djelatnika nego u svim županijama ukupno. Broj zaposlenih u svim županijama je 1.940. Teško ćete me uvjeriti da od toga broja nije znatno veći višak zaposlenih u bilo kojem ministarstvu ili državnom javnom poduzeću. Dakle, da se ne bismo krivo razumjeli, osobno sam, ne samo retorički nego sam to pokazao i u praksi, za svaku moguću racionalizaciju i odgovorno upravljanje javnim dobrima. Međutim, Vlada u kojoj ministri daju kontradiktorne izjave, u kojoj se samo afere umnožavaju a sve ostalo stagnira ili pada, nije vjerodostojna niti zna kako izvući ovu zemlju iz krize.

Osim toga, znamo dobro da je za ovakve promjene potreban konsenzus svih parlamentarnih stranaka, a po mogućnosti i šire suglasje nevladinih organizacija i udruga, svega onoga što podrazumijevamo pod pojmom javnost. Za sad, a ne vidim da bi u budućnosti moglo biti drugačije, ne vidim ni „k“ od konsenzusa kojemu bi po prirodi stvari trebale prethoditi široke konzultacije i različiti kompromisi svih sudionika jedne takove rasprave.


Na koncu, mogu reći da HDZ, uz sve drugo u svom programu, stručno i sveobuhvatno analizira postojeće stanje javne uprave, ali ne samo u općinama, gradovima i županijama, nego cjelovito, u svim područjima života.  

Što znači županija svakom građaninu?

Virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić danas je reagirao na medijske napise o ukidanju županija. Protekle se dvije godine kroz hrvatske medije stalno provlači teza o prevelikom broju hrvatskih županija i potrebi njihovog ukidanja, odnosno formiranja 5-7 regija. Tolušić naglašava kako, osim općenitih fraza i neutemeljenih informacija o funkcioniranju nečega o čemu većina komentatora zaista nema nikakvog znanja, nitko u protekle dvije godine nije napisao niti jednu konkretnu stvar. Župan se pita kako bi te nove regije funkcionirale, ovlasti imale i najvažnije, kakvo bi poboljšanje rezultirale za same građane?
 
"Stotine stranica novinskog papira i ogroman internetski prostor potrošen je za manipuliranje činjenicama i omalovažavanje sustava koji funkcionira i uz svu opću hajku časno i odgovorno obavlja svoj posao bez medijske pompe. U svakoj županijskoj upravi, baš kao i u državnoj upravi koja je najmanje 20 puta veća od županijske, rade vrijedni i stručni službenici", naglašava Tolušić i dodaje da ako ovoj državi, samim građanima i Vladi ne trebaju županije, onda neka ih ukinu.
 
"Samo ću podsjetiti na jednu očito potpuno nebitnu stvar - a to je što znači županija za prosječnog stanovnika Republike Hrvatske koji se ujutro probudi i krene na posao – ukoliko ga ima. On se vozi na posao županijskom cestom o kojoj u potpunosti vodi brigu županijska uprava. Vodi dijete u osnovu školu koju je izgradila županija i koja u toj školi kupuje i kredu i računala i opremu i plaća struju i grijanje. Ista je situacija ako dijete ide u srednju školu. Ako ste bolesni idete u Dom zdravlja koji je županijski ili kod privatnog liječnika kojemu je koncesiju dala upravo županija. I taj dom zdravlja je izgradila županija ili ga ona obnavlja, plaća režije i vodi brigu o njemu i jednakom pravu na uslugu za sve pacijente. Ista je situacija i sa bolnicom i sa vozilima  hitne pomoći koja dođu po bolesnika. Županija puni rezervoar tog vozila, servisira ga, kupuje nova, pronalazi liječnike, stipendira studente medicine, plaća sve troškove rada tog aparata. Ako gradite kuću županija vam izdaje dozvolu. Da bi  uopće mogli nešto graditi na nekoj parceli, ona mora biti prostorno i  planski uređena, a to opet radi županija. Kad imate socijalnih problema odlazite u Centar za socijalnu skrb kojemu je osnivač županija. Županije su osnivači kazališta, muzeja, kulturnih centara i svega što život čini kvalitetnijim i u kulturnom i društvenom smislu. Briga o poduzetnicima, o radu udruga, suradnja sa vjerskim zajednicama, briga o razvoju turizma (županija je osnivač turističkih zajednica), o zaštiti prirode i okoliša i velik broj drugih projekata i programa koji  nisu zakonom propisani, postoje i čine lokalnu zajednicu vrijednom upravo zbog potpore županije. To je mali dio onoga što rade hrvatske županije. Ali naravno, u ovoj državi je to sasvim normalno i 20 županija je previše", ističe Tolušić.
 
Župan je u svom priopćenju upozorio i na EU fondove. "Preko 1300 EU projekata su do sada provele hrvatske županije uz pomoć svojih razvojnih agencija. Danas u hrvatske županije najpripremljenije institucije za privlačenje tog novca iz Europske unije. Ne ministarstva i 184 agencije nego hrvatske županije. U županije  dolazi i seljak za ruralni razvoj i poduzetnik za strukturni fond, ali svaka općina, škola, zdravstvena ustanova ili udruge civilnog društva dolaze također tražiti potporu od županija. Ali naravno, u ovoj državi je to sasvim normalno i 20 županija je previše", poručio je.
 
Kaže kako u svakom sustavu, pa tako i u hrvatskim županijama, ima loših poteza, poslovnih promašaja i politički loših rješenja. Ali, ističe kako je to nešto što se treba mijenjati, spriječiti i jasno sankcionirati. "Imamo sreću da je takvih slučajeva puno manje nego u bilo kojem ministarstvu, državnoj agenciji ili bilo čime što je povezano sa državom. Ipak to ne smije biti opravdanje."
 
Objasnio je kako studije i istraživanja raznih ekonomskih instituta i sličnih tijela pokazuju da je Hrvatska najcentraliziranija država u Europi i kako Vlada čini sve 'da u potpunosti upropasti lokalnu i regionalnu samoupravu u Hrvatskoj suprotno svim pravilima supsidijarnosti.' Najrazvijenije europske države u Europi su upravo one koje su se najviše decentralizirale, znači prenijele maksimalne ovlasti na lokalnu razinu, najbliže svojim građanima. Prenijele su ovlasti i financijska sredstva na upravljanje upravo svojim građanima. Građanima koje se u velikim najavama hrvatske teritorijalne reforme uopće ne spominje.
 
Prema broju lokalnih jedinica Hrvatska je, ističe Tolušić, trenutačno u sredini, ako ju se uspoređuje sa europskim prosjekom. "Ali, koga to zanima kad imamo državu sa najviše ministarstava u Europi, sa najvećim brojem agencija za čije zaposlenike ne smijete niti znati niti pitati. Imamo državu koja je na samom začelju u povlačenju sredstava iz EU fondova u Europi, sa stalnim gospodarskim padom, ali sa najviše političkih stranaka. O broju iseljenog stanovništva ne želimo niti govoriti. U toj državi rijetko nalazimo na ministre koji imaju potrebu i želju probleme koji su gorući rješavati u zajedničkom partnerskom dijalogu sa načelnicima, gradonačelnicima i županima."
 
Ističe kako je svih županijskih službenika manje nego što ih ima Ministarstvo poljoprivrede, 'koje je potratilo 33 milijuna europskog novca iz europskog fonda za ruralni razvoj iz kojeg Hrvatska nije povukla sredstva.' Prozvao je i ministra uprave Arsena Bauka, koji se u tri godine mandata nije sastao sa čelnicima lokalne i regionalne samouprave, čelnicima sustava kojem je on na čelu, i pokušao pronaći neki bolji sustav funkcioniranja, ako je ovaj već toliko loš.
 
Kao primjer Tolušić je naveo i državnu instituciju Hrvatski registar brodova, koja ima više više zaposlenih od Požeško-slavonske Virovitičko-podravske županije zajedno i iako hrvatski registar brodova obavlja bitan posao, za stanovnike ove dvije slavonske županije to nema apsolutno nikakve koristi i smisla. Institut za jadranske kulture i melioraciju krša ima više zaposlenih od Šibensko-kninske županije, Hrvatski hidrografski institut ima više zaposlenih od, na primjer, Međimurske županije, navodi Tolušić. Spomenuo je i kako Nacionalni park Plitvička jezera ima više zaposlenih nego svih pet slavonskih županija, a institucije kao FINA ili HZZO ili HZZ (ili koja god druga slična kratica) svaka za sebe imaju zaposlenih više nego sve hrvatske županije zajedno.
 
"Da li je 20 županija u Hrvatskoj previše? Smatram da nije. Ali to je jednako stručan odgovor kao i teorija da ih treba 5 ili 7. Bez podloge, bez argumenata, bez pokazatelja što i kako, kada se stvari promijene te  kako ih uopće promijeniti, koliko obveza i novca dati i kome uzeti  - sve je to samo način da se u javnom prostoru skupljaju jeftini politički bodovi. Jesmo za promjenu, ali nikako za promjenu samo radi nje same. U normalnim državama (a to Hrvatska nije) naprave se stručne analize i nekoliko prijedloga rješenja pa se izabere najbolje. Uprava nije matematika i puko zbrajanje ne može biti osnova ozbiljne reforme samouprave.  Uprava je složena jednadžba sa puno nepoznanica i to  bi ministar matematičar trebao znati. Barem to. Kao i to da je nemoguće reformirati samo dio samouprave bez da se reformira cijeli sustav dakle kompletnu državnu upravu i lokalnu i regionalnu samoupravu", kaže Tolušić u priopćenju.
 
Na kraju je pozvao sve one koje zanima rad županijske uprave da, do izrade neke od takvih analiza, provedu jedan dan ili tjedan u u nekoj od hrvatskih županijskih uprava pa  onda donesu svoj sud o tome da li je 20 županija previše ili premalo.

IZGRADNJA SPOJNE CESTE OD ČVORA VUČEVICA NA AUTOCESTI A1 DO D8 U KAŠTEL ...

09 veljače, 2015

Za starački dom spremni

U bivšem zemunskom odmaralištu na Hvaru otvara se dom za 75 starijih i nemoćnih osoba

Prenamjena bivšeg zemunskog odmarališta u Dom za starije i nemoćne osobe u Starome Gradu - Farosu, u sto je do sada utrošen znatan novac, traje već duži niz godina. Građevinski i obrtnički radovi obavljeni tijekom prve faze, koju su financirali tadašnje Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Splitsko dalmatinska županija i Grad Stari Grad (uključujući donaciju obitelji Stančić), stajali su 6.793.908 kuna.

Zatim je, zbog recesije i besparice, uslijedila šestogodišnja stanka, premda na škoju ne postoji ni jedna takva ustanova, no druga faza radova, koja je sada pri kraju, obećava, tako da u gradskoj upravi s ponosom najavljuju konačno otvaranje Doma za starije i nemoćne osobe. Nastavku građevinsko-obrtničkih radova, te opremanju kuhinje i praonice, pristupili smo u veljači 2014. godine. Novac u iznosu od 7.404.323,38 kuna osigurali su Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, SDŽ i Grad Stari Grad.

Okoliš ćemo urediti za mjesec-dva, pa nam onda predstoji treća faza radova, to jest nabava ostatka opreme i galanterije, za stoje Splitsko-dalmatinska županija u svom proračunu predvidjela milijun kuna. No, tek će natječaji pokazati koliko je još novca potrebno za finalizaciju projekta. Drugim riječima, to znači da će upravo o dostupnosti toga novca ovisiti i datum otvaranja Doma, a naša je procjena da bi to moglo biti do kraja ove godine ako sve bude teklo po planu - kazao je Vinko Maroević, gradonačelnik Staroga Grada.

 Inače, Dom će osim redovite djelatnosti provoditi i izvaninstitucionalnu skrb (pomoć u kući), što će sa sadržajima prehrane i poludnevnog boravka u ustanovi dobiti svoj pravi smisao. Planirana je fizikalna i radna terapija koje spadaju u osnovne sadržaje Doma. Riječ je o nasušnoj potrebi stanovništva otoka i sve raduje što će Stari Grad, prema najavama, uskoro imati komforni smještaj za 75 starijih i nemoćnih osoba.

Mirko Crnčević

08 veljače, 2015

Svjedočenja o stradanjima Hrvata

U Splitu predstavljena knjiga „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata“

Svjedočanstvo o stradanjima Hrvata – Sinoć je u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Hrvatskog časničkog zbora, u Dominikanskom samostanu u Splitu, predstavljena knjiga „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata” autora fra Mate Tadića i Želimira Crnogorca.

Predstavljači knjige bili su mr.sc. Marko Tokić, mr.sc. Ivan Vukadin, te sam autor fra Mate Tadić. U ime organizatora, predstavljanje je vodio dr. Vide Popović, a okupljene je pozdravio i predsjednik Hrvatskog časničkog zbora grada Splita Petar Škorić.
Povijest je znanost koja se bavi prošlošću i to na temelju utvrđenih činjenica. Kako bi se činjenicama moglo pristupiti s objektivnim stajalištem, potrebno je napraviti određeni vremenski odmak. Razumijevanje prošlosti, nikada nije samo sebi svrha, već omogućava pojedincu svoju spoznaju, spoznaju zajednice i na koncu spoznaju čovječanstva. Spoznaja vlastitog identiteta, ne služi samo spoznaji vlastite različitosti u „moru” pojedinaca i civilizacija, nego omogućava razumijevanje sadašnjosti i projekcija budućnosti. Povijest nije samo nauka o prošlosti, već otkrivanje njezinog smisla u sadašnjosti, ona nije puko utvrđivanje činjenica, već i njezina interpretacija.
Svjedoc2
Ovo je knjiga o zabranjenim ljudima i prešućenim događajima, istina o prošlosti, prešućivana i zabranjivana. Zahvaljujući fra Mati Tadiću, Želimiru Crnogorcu i njihovim suradnicima, postala je dostupna svim tragačima za hrvatskom istinom, o događajima iz druge polovine 20 stoljeća. Sva svjedočanstva napisana u ovoj knjizi, otkrivaju jedan drugačiji pogled, na ne tako davne događaje. Za razliku od dosadašnjeg bajkovitog i mitskog, kojim su se uglavnom punili školski udžbenici.
Ova knjiga ujedno je i zbornik radova, posebno mladim osobama, da se upoznaju s zlom, kojeg je predstavljao komunizam, kao brutalni i totalitarni sustav, koji je negirao slobodu čovjeka i prava hrvatskog naroda. Ova knjiga je spomenik mnogobrojnim žrtvama i ljudima, koji su patili pod terorom jednoumlja i nasilja svake vrste.
Uz mnogobrojne posjetitelje, na večerašnjem predstavljanju bili su nazočni i predstavnik županije Splitsko – dalmatinske Ivan Bačak, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća grada Splita i mnogi drugi.
Miljenko Marinić

30 siječnja, 2015

Noćna akcija policije

 Maskirani i naoružani ištemali 'Za dom spremni' s HOS-ovog spomenika (FOTO)
Opis:
              http://www.dnevno.hr/i/data/2015/1/29/143514/1_343550.jpg

U okrilju noći, između 20 i 20.30 sati, interventna policija i splitska policija, njih 20-ak prikrali su se spomeniku koji stoji u splitskoj Boškovićevoj ulici i doslovno ištemali uklesani natpis "Za dom spremni".
Spomenik 46-orici poginulih pripadnika IX. bojne HOS-a na kojemu je nedavno iskelesan natpis "Za dom spremni" u središtu Splita išteman je usred noći, i to od strane policajaca.
Pripadnici IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" u šoku nam javljaju zadnja događanja oko njihovog spomenika.
U okrilju noći, između 20 i 20.30 sati, interventna policija i splitska policija, njih 20-ak prikrali su se spomeniku koji stoji u splitskoj Boškovićevoj ulici i doslovno ištemali uklesani natpis "Za dom spremni".

Opis: Opis:
              http://www.dnevno.hr/i/data/2015/1/28/143464/343362.JPG


Opis: Opis:
              http://www.dnevno.hr/i/data/2015/1/28/143464/343366.JPG


Uznemireni pripadnici IX. bojne svjedočili su kako policajci opremljeni teškim naoružanjem opkoljavaju spomenik. Jedan od njih, kažu, onaj koji je štemao spomenik imao je masku na licu.
"To ukazuje na to da je činio nešto što nije u skladu sa zakonom", kazao nam je jedan od šokiranih HOS-ovaca.
Naravno da nije u skladu sa zakonom jer je grb s prvim bijelim poljem i riječima "Za dom spremni" u slučaju postrojbe HOS ozakonjen i priznat statutom.
Glasnogovornica splitske policije Antonela Lolić kazala nam je kako je "natpis bio neprimjerenog sadržaja te da je morao biti uklonjen". Na pitanje po čijem nalogu te zašto o tome nisu obavješteni vlasnici spomenika HOS-ovci, glasnogovrnica nam je objasnila kako je ovo "sve što nam zasada može reći".
S obzirom na svu paniku i hajku koja se u posljednje vrijeme digla oko spomenika, pripadnici HOS-a su u najmanju ruku očekivali sudski nalog ili da će ih barem informirati što će biti s njhovim spomenikom.
Podsjetimo, brojni su se građani Lijepe naše podignuli na noge i ostali duboko uznemireni i žalosni, nakon što je na spomeniku IX. bojne uklesan natpis "Za dom spremni". Gradonačelnik Baldasar izrazio je svoje "duboko žaljenje" zbog, kako je nazvao uklesani natpis "ustaške poruke" na spomeniku.
Podsjetimo, nedugo nakon što se u medijima pojavila vijest o isklesanim slovima na spomeniku "odgovornost" za natpis hrabro je preuzeo vijećnik Hrvatske čiste stranke prava u splitskom gradskom vijeću Luka Podrug.
"Poštovani manipulatori, cenzori, krivotvoritelji i dvolični moralizatori, pozdrav Za Dom Spremni je sastavni dio znaka devete bojne HOS-a, a na spomeniku se nalazi poradi takve odluke Gradskog vijeća Grada Splita. Spomenik u trenutku postavljanja nije bio dovršen iz tehničkih razloga. Sada je dovršen, te je potpun i savršen, jer sadrži pozdrav Za Dom Spremni pod kojim su HOS-ovci živote dali", poručio je Podrug.

Spomenimo i kako je spomenik koji je za 46-oricu poginulih pripadnika IX. bojne HOS-a "Vitez Rafael Boban" svečano otkriven u svibnju 2014. u Ulici Ruđera Boškovića, nedavno preliven crvenom bojom, točnije 18. rujna. Tko je počinitelj, policija još nije otkrila.

23 siječnja, 2015

Najmlađi vrtić u najstarijem gradu u Hrvatskoj

Najmlađi vrtić u najstarijem gradu u Hrvatskoj

Župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja i pomoćnik ministra regionalnog razvoja, Venko Ćurlin su jučer u gradu Visu, zajedno s gradonačelnikom Ivom Radicom otvorili moderni dječji vrtić i jaslice „Vis“ za oko 75 djece koja su tijekom izvođenja radova na ovomu objektu bili smješteni u prostorijama viške ambulante.



Viški župnik don Paulin Bjažević je prigodom blagoslova dječjeg vrtića i jaslica iskazao oduševljenju i radost zbog brige o najmlađima koji su nada za opstanak života na otoku.

Gradonačelnik Radica je ravnateljici vrtića poklonio gipsanu pločicu na kojoj je sam kao polaznik negdašnjega viškoga vrtića oslikao kako reče neki „budući vrtić“, najmlađi vrtić u najstarijem u gradu u Republici Hrvatskoj. 

On je u svom govoru zahvalio Ministarstvu regionalnog razvoja i županu Ževrnji za razumijevanje i stalnu  potporu za ovaj projekt, započet još u vrijeme bivše HDZ-ove Vlade a završen sada za vrijeme vlasti Koalicije. Upravo u toj činjenici gradonačelnik vidi matricu ponašanja koja bi morala biti pravilo kada se radi o projektima koji su za opće dobro šire zajednice.
Gradonačelnik se zahvalio i izvođačima radova, djelatnicima građevinskog obrta „Matas“ koji su za manje od dvije godine, dva mjeseca prije zadanoga roka, izvršili rekonstrukciju i nadogradnju staroga vrtića, te izgradili dječje jaslice ukupne površine 1080 metara četvornih. Financijska konstrukcija, 12,5 milijuna kuna, je omogućena iz sredstava EU fondova preko Ministarstva regionalnog razvoja i sredstvima grada Visa, a županija je sudjelovala kupnjom opreme, namještaja i didaktičkih sredstava.


Župan Ževrnja je u kratkom obraćanju podijelio radost s okupljenima te je naglasio potrebu ravnomjernog ulaganja na cijelom prostoru županije. Župan je zahvalio gosp. Ćurlinu što je Ministarstvo prepoznalo važnost ovoga objekta za grad Vis, izražavajući nadu u još bolje dane i veća ulaganja na ovaj naš udaljeni, ali prelijepi otok.

Na koncu prenosim i jedan zanimljiv FB komenatr ovoga dogadjaja:

Nediljko Simunovic Definitivno za mandata našeg gradonačelnika (HDZ),još jedan izvrstan pothvat. Prije nekoliko mjeseci otvoreno je novo nogometno igralište s umjetnom travom. Projekt vrijedan 2 milijuna kuna financirala je Splitsko-dalmatinska županija. I ako je naš župan Zlatko Ževrnja iz Dugopolja, svojim odnosom prema Visu pokazuje da jednako kao i svoje Dugopolje voli i Vis. Oko trinaest milijuna kuna vrijedan projekat za Vis znači puno. Uzvanici su se na licu mjesta uvjerili da je svaka kuna potrošena opravdano, imajući u vidu ljepotu i kvalitetu zgrade vrtića.

20 siječnja, 2015

Kako je Hrvatska pomodrila


Josip Jović: Predizborne zablude i postizborne istine

Prije održavanja izbora za predsjednika Republike u javnosti su naširoko kolala tri prognostička stava, tri predrasude. Jedna je upućivala na to da sami članovi HDZ-a, zbog svoje navodne patrijarhalnosti, nisu oduševljeni što im boje brani jedna žena, druga je predrasuda govorila o mladima kao onom dijelu biračkog tijala koji je skloniji lijevo-liberalnim moralnim vrijednostima, treća da će u većim gradovima listom pobjedu odnijeti kandidat lijevih stranaka.

Što se dogodilo, odnosno što se pokazalo? Preduvjerenja kako žena neće biti dobro primljena u tzv. patrijarhalnim sredinama, kako su mladi više orijenitarni prema liberalnim vrijednostima te kako su gradovi lijevo-liberalni pokazala su se na proteklim izborima pogrešnima. Istinitom se, međutim, pokazalo predviđanje da su veći gradovi ipak manje skloni konzervativnoj opciji od njihova okruženja. Istina je također da sjever i zapad zemlje, za razliku od juga i istoka, nije sklon HDZ-u.

Patrijarhalne su se obitelji odavno raspale, ostala je eventualno patrijarhalna svijest. Poznato je da mentaliteti traju dulje od institucija u kojima su formirani. Ali baš suprotno od mišljenja onih koji s negativnim predznakom govore o patrijarhalnosti ne poznajući je, žena u takvim sredinama igra posebnu ulogu i zaslužuje posebno poštovanje. Muškarac se može praviti važan pred drugima, ali ona je ta oko koje se sve okreće i koja o svemu odlučuje. Majka i sestra su predmet obožavanja i najveće nježnosti. Madona, koju toliko štuju u ovim našim krajevima, zapravo je mitska projekcija žene.

Pa i hrvatska je povijest prepuna ženskih likova i legendi. Od Ilirke Teute, Tuge i Buge, preko kraljice Jelene, Katarine Kosače, Katarine Zrinski, Mile Gojsalić, Dive Grabovčeve do, ako hoćete, Savke Dabčević-Kučar. Zanimljivo kako Kolindu Grabar- -Kitarović, koja je tako suvereno pobijedila u Runoviću, Lovreću i Ogorju, nisu podržale razne baš feminističke udruge, koje bi inače emancipirale žene od ženstvenosti, pokazujuću da im je ideologija važnija od ravnopravnosti spolova.

Prema izlaznim anketama (završnih i točnih podataka nema), koje su se pokazale približno točnima, za Kolindu je glasovalo 60 posto mlađih od 29 godina starosti, što je daleko iznad prosjeka i naročito iznad opredjeljenja starije populacije, a što je kod raznih analitičara izazvalo nemalo iznenađenje. Iznenađenje je posljedica želja i nastojanja globalističkih projektanata da se baš mladi ljudi otrgnu utjecaju tradicionalnih vrijednosti i tradicionalnih okvira života i skuhaju po svojoj mjeri i potrebama. Ali, smetnulo se s uma činjenicu da baš mladi ljudi ne daju tako lako da se njima manipulira, da oni imaju izražen ponos i samosvijest. To što slušaju ovu ili onu glazbu ne znači ama baš ništa za njihov temeljni svjetonazor. Moralni relativizam može privremeno zavesti dio mladeži, ali nikako sve i trajno. Modernistički, lažno-liberalni stavovi o životu, primjerice o homoseksualnosti, pobačajima i slično, koja se agresivno i sustavno nameću, toliko su nakaradni da moraju izazvati kontrareakciju. Poslije pijane noći, ljudi se uvijek otrijezne i vrate zdravoj pameti.

Cijela je Hrvatska, kako su grafičari prikazali županijski raspored biračkog raspoloženja, pomodrila, samo su njezini krajevi tamo u Međimurju, Istri i Zagorju ostali crveni. To, dakako, nije ništa novo, to je nešto što se lako moglo predvidjeti. U objašanjavanju ovoga fenomena valja uzeti u obzir povijesni i geografski, odnosno geopolitički aspekt.

Dalmacija, specijalno Dalmatinska zagora, Hercegovina, Lika i Slavonija stoljećima su bili izloženi surovim nasrtajima s istoka i unatoč tomu nikada nisu do kraja bili pokoreni. Bili su neka vrsta predziđa predziđa. Da, moglo bi se čak govoriti o hajdučkom mentalitetu, ali u onom pozitivnom smislu. U takvom kontekstu i takvim okolnostima obrana vjere i nacije izdigla se visoko na razinu časti, identiteta, poštenja, hrabrosti. Nacionalni osjećaji i nacionalna pripadnost dominantan su politički osjećaj i politički stav ljudi iz ovih krajeva, na čiji glas ne mogu računati oni političari koji preziru zastavu. Mladići iz ovih krajeva u većoj su mjeri sudjelovali i u Domovinskom ratu od onih iz drugih krajeva, koji gotovo da i nisu osjetili rat.

Nipošto ne mislim dijeliti Hrvate na one velike i one male, na svjesnije i one manje svjesne. Ali razlike u intenzitetu nacionalnih osjećaja i naročito u njihovu izražavanju, očite su. Za razliku od tih (jugo)istočnih rubnih dijelova, zapadni i sjeverni dijelovi Hrvatske, kao i obala, bili su podložni tihoj kulturnoj okupaciji, i to od civiliziranijih naroda pa su procesi asimilacije (germanizacije, mađarizacije, talijanizacije) tekli spontano i nenasilno.

Sve to donekle vrijedi i za veće gradove, naročito za njihova središta, s time da se stvari pomalo mijenjaju. U Dubrovniku, Splitu, Zadru, Šibeniku i Osijeku malu je prevagu odnijela kandidatkinja HDZ-a, daleko manju nego u županijima čija su sjedišta u tim gradovima. U Zagrebu je pak malu prednost osigurao kandidat SDP-a, za razliku od dosadašanjih izbora u kojima su kandidati iz tog jata osvajali uvjerljivu većinu. U Rijeci je ovaj put Kolinda dosegla čak do sada nezamislivih 35 posto (u Županiji blizu 40 posto). U Puli i Varaždinu se ništa bitno nije promijenilo.

U spomenutim su gradovima iznadprosječno prisutni pripadnici onih manjina koje teško prihvaćaju nacionalni ekskluzivitet HDZ-a, ali, na žalost, u puno slučajeva i Hrvatsku kao svoju domovinu. Tu su i oni slojevi kojima je u bivšoj državi zaista bilo bolje, koji su novom državom izgubili određene privilegije i „širu domovinu“. Njima treba pridodati i, nazovimo, malograđanske strukture, koje se nipošto ne bi željele identificirati s onima sa sela, iz kojega nerijetko i same potječu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Izvrsna postizborna analiza Marka Ljubića


PORTAL  DNEVNO.HR
Opis:
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/1/19/142648/1_340674.jpg
Prijeti li Hrvatskoj masovni teror vlasti?
S obzirom na umne sposobnosti Matića, Pusić, Jakovine, Milanovića i novinarskog čopora koji su Kolindu Grabar Kitarović zbog civilizirane poruke o političkim Hrvatima već sveli na ''ustašu'', a njezine glasače na fašiste, teško je očekivati da njihov instinkt za opstanak dopušta takve akrobacije bez odobrenja nekoga pametnijeg od njih. Kamo vodi takva priprema javnosti? Je li britanski ministar vanjskih poslova Pusićki donio upozorenje ili signal za akciju?
Osnovno polazište za prizemljenje pobjedničke euforije krije se u odgovoru na pitanje – S kim to hrvatski narod danas ima posla? Tko su ključni protagonisti politike koja ga pritišće dubokom ugrozom duha i egzitencije, kako su nastali, kakvi su im ciljevi i konačno, je li u naravi takvih ljudi i sustava koji su izgradili, poštivati autentičnu volju hrvatskoga naroda?
Varaju li politički analitičari hrvatski narod?
Osobna mi je, moram to reći ovdje, satisfakcija, da se u medijima, čak i antifa provenijencije pojavljuje ''čuđenje'' nad činjenicom da je visoka izlaznost odgovarala Kolindi Grabar Kitarović. Više sam puta o tome pisao, pokušavajući poslati poruku kako je mit o discipliniranosti hadezeovaca i konzervativaca u Hrvatskoj, zapravo, kako bi rekao pokojni Biće Mladinić, svjesno plasirana i njegovana ''pila naopako'' kao sastavnica strategije izazivanja visoke apstinencije birača na izborima i mobilizacije ''antifašističkoga'' biračkog tijela, izazvane strahom od kamenjara, ognjištara, desnih ''zombija'' bez mozga i ljudske naravi, ukratko fašista, čije postojanje samo po sebi prijeti – civilizaciji. (Dnevno.hr – Opasne zablude u predsjedničkoj kampanji)
Da je ovo jedna od strateški planiranih i ciljano proizvedenih zabluda i krivotvorina, bez ikakvog znanstvenog i logičnog utemeljenja najbolje će potvrditi analogne činjenice, stavovi i dokazi o ''proizvodnji istine'' koje profesor Miroslav Tuđman izvodi u svojoj knjizi – ''Programiranje istine''. Može biti čak i prihvatljivo da jedan dio publicista i novinskih autora to prihvati kao ''činjenicu'', iako je teže oprostivo, ali nema nikakve sumnje da profesori sa Sveučilišta u Zagrebu koji sjede već godinama u studiu HTV-ovih izbornih i predizbornih infromativno-političkih emisija – ne smiju to ne znati. Ili se lažno predstavljaju krivotvoreći svoj znanstveni status, ili svjesno – lažu.
Druga javno poslana krivotvorena poruka iz gubitničkoga stožera i poražene politike na prošlim predsjedničkim izborima jest – da ovi izbori pokazuju kako je hrvatsko društvo ideološki podjeljeno na dvije podjednake grupacije! U sramnim, prije svega, medijskim okolnostima, pobjeda od jedan i pol posto, realno označava krah poražene politike i pobjedu usporedivu s dvadeset posto u regularnim izbornim uvjetima.
Ova krivotvorina proizlazi iz krivotvorine o ''discipliniranosti'', kako ih je Drago Pilsel u svome komentaru nakon poraza Ive Josipovića otvoreno nazvao – fašista.
Treća javno formirana zabluda u finalnoj izbornoj noći jest ''kultura poraza'' Ive Josipovića.
Tko je imao prigodu ozbiljnije pratiti tijek karijere Ive Josipovića, a naročito njegov predsjednički mandat, sasvim je dovoljno jasnih upozorenja da je njegova gospodština nakon poraza i čestitka javno izrečena suparnici, vrlo izvjesna jedna strana medalje trajne politike obmane javnosti, stvaranja poželjnoga imidža, a u funkciji nastavka i održanja kao u ovome slučaju, politika i ciljeva radikalno suprotnih od toga.
Konačno, nije li čitava ljudska povijest zapravo dokaz da i najluđi i najzloglasniji dikatatori i zločinci za ostvarivanje svojih ciljeva imaju ljude za obavljanje prljavih poslova. Ne želim u ovakvoj radikalnoj tezi svrstavati Ivu Josipovića među njih dakako, ali zar je moguće, znajući bar minimalno kako funkcioniraju sustavi i organizacije, zanemariti poruke Vesne Pusić i Predraga Matića, koje apostrofiram prije svih, daleko više nego recimo Zorana Milanovića. S razlogom. Zoran Milanović govori u svoje ime, a Fred Matić – ne. Kao što nije ni Sandra Petrović Jakovina koja je nakon izbora poslala poruku o ''neustavnosti'' pobjede Kolinde Grabar Kitarović, na što je profesor Slaven Letica reagirao kao mudar i iskusan čovjek i istoga trenutka rekao kako je Ivo Josipović sasvim sigurno znao za njezine namjere i poruku prije nego je izrečena te povukao svoju ocjenu – viteškog ponašanja u porazu.
Da se vratimo na Predraga Matića i Vesnu Pusić. Iako je samo izvršitelj najnižega kreativno-političkoga ranga, Matić je ovdje bitan jer je u drugome krugu izbora u sučeljavanju upravo njega i Vesnu Pusić, Josipović istakao kao političare koje visoko respektira zbog njihovih rezultata i sposobnosti.
Na Matića i njegove javno dostupne intelektualno-kreativne potencijale stvarno je već gadljivo trošiti rječi. Ali, u izbornoj noći suočen s rezultatima izbora, kao čovjek koji je budućnost vezao za gazdu, vrlo usporedivo s ''psećim sindromom'', ''režao'' je na golemi dio hrvatskoga naroda, na ''hercegovce'', na ''hadezeovce'', krkanski pokazujući kako je – zašio džepove pri dolasku u izborni stožer!?
Vesna Pusić je poručila izbornoj pobjednici da mora – mijenjati politiku.
A tko je Vesna Pusić, uz to što je ministrica, da bi njezin kriterij političkih standarda bio uzoran, a ona imala pravo pozvati izbornu pobjednicu na – odustajanje od poruka koje su joj donijele povjerenje izborne većine?
Evo tko je Vesna Pusić.
Slovi kao vodeći intelektualac i frontmenica građansko-urbane kulture u vladajućoj koaliciji, neka vrsta prototipa nove hrvatske intelektualno-građanske i političke kulture.
Profesorica Mirjana Kasapović o intelektualki i znanstvenici Pusić, sveučilišnoj profesorici sociologije misli ovo: ''Neobično su površne, a mjestimice i netočne, interpretacije političkih događaja i procesa u Hrvatskoj od 70-ih godina do danas'', zatim kaže ovo: ''Čudna je i interpretacija uzroka radikalizacije i militarizacije srpskoga pokreta u Hrvatskoj početkom 90-ih godina'', zatim: ''Knjiga nije ni posve tehnički korektna. Nigdje se ne navode točni podaci o tome kada su i gdje izvorno objavljeni...'', zatim: ''Nadalje, ne navode se uvijek ni potpuni podaci o citiranim djelovima tekstova drugih autora, te se nerijetko upućuje samo na djela, ali ne i na stranice'', te zaključuje ovako: ''Ova knjiga zacijelo nije najlošiji primjerak domaće sociološke produkcije, ali se nalazi pri njenom kvalitativnom dnu''! (M. Kasapović o knjizi Vesne Pusić, časopis Politička misao. Vol XXXVI 1999. broj 2, str -223-230)
Pitanje: Je li razumno očekivati od političarke koja ima takve ocjene stručnog i profesionalnog poziva i zvanja, da bude drugačija u političkoj djelatnosti? Jednostavno je – ona se ne zna drugačije ponašati, njezini kriteriji u politici su još radikalnije suprotstavljeni moralnim načelima jer je u znanosti ipak stroži i zahtjevniji proces evaluacije. U znanosti se ne može lagati, u politici može. I lagati i varati.
Druge dimenzije Vesne Pusić koje dirigirani mediji orkestrirano promiču godinama, dakle damske i emancipiranežene, pale su pred pristojnim ljudima tisuću puta, a definitivno onda kada je ucjenila žene žrtve silovanja potporom gay paradi u Splitu.
O njenom poimanju demokratskih standarda i izborne kulture političkih natjecatelja vjerojatno i danas jasno govore slike siktanja na pokojnoga Račana, nakon što je priznao uvjerljive izborne brojke, zatim još histeričnije siktanje na Milanovića da pošto poto kao izborni gubitnik u studenom 2007. formira vladu. Razlika između tadašnjeg siktanja i današnjih poruka je u tome – što je danas na vlasti. A to nije ni malo zanemarivo.
Što onda znače riječi Vesne Pusić u finalnoj izbornoj noći?
Znače dvije stvari. Prvo da Ivo Josipović, usprkos gospodskom postupku pred očima hrvatske javnosti, upravo apsolutno tipujući na ova dva ministra, zapravo vodi dvostruku igru i da mu na pamet ne pada istinski priznati rezultate izbora. Vrijeme iza nas je pokazalo da je Ivo Josipović uvijek prilično fizički daleko od svinjarija iza kojih stoji, da što je bliži braniteljima recimo, to pušta opasnije ''pse'' na njih, što je dalje od lex Perković i što se više čudi takvom postupku Vlade, utoliko je više involviran preko svojih satelita u njegovo donošenje. Što je fizički dalje od institucionalne politike, to je dublje u njoj, samo ispod stola.
To je svojom izjavom potvrdila i Sandra Petrović Jakovina, žena bez ikakve samostalnosti u dosadašnjoj karijeri, bez boje i mirisa, da bi se upustila u strogo hijerarhijski uređenoj strukturi u avanturu javnoga upita nad neupitnim rezultatima izbora!? A na Josipovićevoj HTV to nastavlja Kosoričin pajdaš Krunislav Olujić!
Što je cilj svega toga?
Izazivanje nereda, priprema hrvatske javnosti na radikalnije postupke i pod svaku cijenu zadržavanje vlasti i prije svega vladajućega poretka.
Pogriješno je poruke Vesne Pusić, Predraga Matića, Zorana Milanovića i gospođe Jakovine uzeti samo kao nekulturne, iako to jesu bez usporedbe, pogriješno je njihovo političko ponašanje nazvati divljaštvom, iako to jest, pogriješno je riječi Ive Josipovića te večeri gledati van konteksta postupaka i poruka njegovih najbližih suradnika. Te su poruke - opasne! Ti ljudi nisu priznali poraz i ne pada im na pamet dopustiti gospođi Grabar Kitarović provoditi politiku koju je najavila naciji. Medijsko topništvo priprema teren već petnaest godina žestoko, a od prvih dana uspostave samostalne Hrvatske neprekinuto. Tu slučajnosti nema.
Profesor Miroslav Tuđman u svojoj knjizi ''Programiranje istine'' precizno objašnjava dio tih političkih procesa, a pogotovo način i interakciju javnosti i praktične politike u Hrvatskoj.
On, kao ključne informacijske strategije pripreme ovakvoga političkoga i društvenoga poretka kroz dvije faze ističe strategiju ''proizvodnje zaborava'' i strategiju ''proizvodnje pristanka'' koje planski, vrlo detaljno, osmišljeno logistički, kadrovski i s vrlo razrađenim političkim interesima od 1995. godine, imaju za cilj poništiti nužnu ''informacijsku strategiju koja oblikuje javno znanje i pamćenje u funkciji stvaranja hrvatske države i promocije nacionalne samostalnosti'' koju profesor Tuđman naziva – strategijom prozvodnje identiteta. (Programiranje istine, str 118-119)
Tuđman ističe i konkretne dokaze, navodeći primjer zlouporabe HHO-a, koji je objavio knjigu o zločinima hrvatskih oružanih snaga nakon Oluje s potpuno netočnim podacima, s izmšljenim i krivotvorenim izvorima, bez terenskoga istraživanja, koristeći najniže oblike javne prijevare, kao što je lažno predstavljanje (Drago Pilsel – aktivist HHO-a kao novinar koji s direktorom HHO-a radi intervju pod lažnim imenom i isti obavljuje u ''Feral Tribuneu'' kako bi po rječima Žarka Puhovskoga na sudu u Haagu postigli plaćeni cilj).
Evo tko plaća:
''Danas je dostupan i zapisnik sa sastanka G. Sorosa i predstavnika Otvorenog društva i HHO u Zagrebu, 9. veljače 1996. godine, na kojem Soros obećava ''onoliku financijsku potporu kolika bude potrebna'', odnosno ''da će potpisati in bianco ako bude potrebno'' da se odgovorni u Hrvatskoj optuže za ratne zločine'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str.119)
Što to znači, pogledajmo ovdje:
''Ž. P: Donatori nikada nisu određivali brojke s kojima bi trebali izaći u javnost, nego su samo inzistirali na tome da se što više obrađuje ta tema''
Odvjetnik: ''U vezi s ljudima koji su plaćeni kao profesionalci ili po komercijalnoj logici unutar HHO-a, vi onda morate proizvesti rezultate za one ljude koji plaćaju 500 tisuća dolara godišnje u vašu organizaciju, zar ne?''
Ž. P: ''Izvan svake sumnje!'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str. 120)
Jedina bitna promjena koja se nakon 2000. godine dogodila jest to da su kreaotori i financijeri programa ''proizvodnje zaborava'' i ''proizvodnje pristanka'' eutanazirali državnost, preuzeli hrvatsku državu i zasjeli na državne jasle, jer je državni vrh na čelu s Mesićem, Račanom, Sanaderom i Kosor, a pogotovo s Josipovićem i Pusić, te njihovim satelitima u vladi među kojima prednjači Andrea Zlatar Violić preuzeo organizaciju i finaciranje proizvodnje uništavanja hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta. Današnja vlast je umjesto rada na razvoju zemlje i financiranja razvojnih projekata, isključivo radila na stvaranju paralelnoga sustava moći, financiranju antifašističke gerile i pripremi klime za uništavanje svake opozicije i kritike. (Vidjeti D. Boroš, Dnevno.hr)
Danas antifašističku gerilu od petstotinjak militantnih aktivista, koji su organizacijskim inženjeringom osnovali stotinjak udruga i izvlače goleme novce iz proračuna isključivo za proizvodnju zaborava i pristanka, nazočnošću na njihovim opskurnim akcijama pokrivaju veleposlanici par zemalja, najčešće Britanije i Nizozemske, a ranije i EU.
Obrazac je dakle, prije svega testirati javnost, pripremiti naciju i naviknuti je na određenu ''istinu'', godinama ponavljati istu mantru, zatvoriti prostor drugačijemu mišljenju i viđenju, a zatim primjeniti politiku. Time se Hrvatska dovodi u klasično zarobljeništvo tzv. ''stečenih prava'', što genijalno koristi recimo Pupovac.
Prisjetite se samo svjedočanstva novinara Gordana Malića na lokalnoj televizijskoj postaji, planova Ive Josipovića o kojima je govorio, usporedimo njegovo svjedočenje s medijskom kriminalizacijom HDZ-a koja je dobila vrhunsko pokriće Sanaderom, a u biti traje od prvih dana hrvatske samostalnosti, sjetimo se medijske višegodišnje pripreme eliminacija Branimira Glavaša, pokojnog Đure Brodarca, Milana Bandića, obrade Božidara Kalmete, ali i testova o ''kriminalu'' Tomislava Karamarka i povežimo to s navodima i analizama profesora Tuđmana. A zatim pogledajmo kadrovsku strukturu vladajuće koalicije i samo po sebi se nameće vrlo uznemirujući osjećaj ili slutnja.
Kada samo površno pogledamo lik i djelo velike većine saborskih zastupnika vladajuće koalicije, ministre u vladi, jasno je da se radi o vrlo opasnoj grupi beskrupuloznih poslušnika, najčešće bez ikakve intelektualno-socijalne reference, koji su preko leševa dolazili do današnjih sinekura. Jasno je kao dan da su ti ljudi spremni braniti svoje pozicije po svaku cijenu jer nemaju nikave šanse ovako živjeti kao danas bez – politike. Većina bi bila sretna ako bi u uređenoj zemlji mogli guliti krumpire za kakav takav novac.
A neupitno vodstvo tim ljudima su Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, oslanjajući se na Zorana Milanovića, političkog huligana, koji kao u čoporu – brani svoj plijen i označeni teritorij. Prvih troje izvanredno točno poznaju njegov psihološki profil i to vrhunski koriste, isturajući ga u prvi plan, u čemu on uživa.
Od tih ljudi, pogotovo ako osjete da imaju kritičnu potporu iz inozemstva, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje s obzirom da se upravo rade završne pripreme za strateško zauzimanje pozicija na našim istočnim i južnim granicama, Hrvatska treba očekivati sve, samo ne dobro. Pred nama su uistinu presudni dani za budućnost hrvatske države, demokracije pa i nacije. Kolinda Grabar Kitarović odmah mora pokazati koliko vrijedi van Hrvatske, a Hrvatska koliko je uz nju.


  • Autor: Marko Ljubić
  • Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
  • Datum: utorak, 20. siječnja 2015. u 07