23 siječnja, 2015

Najmlađi vrtić u najstarijem gradu u Hrvatskoj

Najmlađi vrtić u najstarijem gradu u Hrvatskoj

Župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja i pomoćnik ministra regionalnog razvoja, Venko Ćurlin su jučer u gradu Visu, zajedno s gradonačelnikom Ivom Radicom otvorili moderni dječji vrtić i jaslice „Vis“ za oko 75 djece koja su tijekom izvođenja radova na ovomu objektu bili smješteni u prostorijama viške ambulante.



Viški župnik don Paulin Bjažević je prigodom blagoslova dječjeg vrtića i jaslica iskazao oduševljenju i radost zbog brige o najmlađima koji su nada za opstanak života na otoku.

Gradonačelnik Radica je ravnateljici vrtića poklonio gipsanu pločicu na kojoj je sam kao polaznik negdašnjega viškoga vrtića oslikao kako reče neki „budući vrtić“, najmlađi vrtić u najstarijem u gradu u Republici Hrvatskoj. 

On je u svom govoru zahvalio Ministarstvu regionalnog razvoja i županu Ževrnji za razumijevanje i stalnu  potporu za ovaj projekt, započet još u vrijeme bivše HDZ-ove Vlade a završen sada za vrijeme vlasti Koalicije. Upravo u toj činjenici gradonačelnik vidi matricu ponašanja koja bi morala biti pravilo kada se radi o projektima koji su za opće dobro šire zajednice.
Gradonačelnik se zahvalio i izvođačima radova, djelatnicima građevinskog obrta „Matas“ koji su za manje od dvije godine, dva mjeseca prije zadanoga roka, izvršili rekonstrukciju i nadogradnju staroga vrtića, te izgradili dječje jaslice ukupne površine 1080 metara četvornih. Financijska konstrukcija, 12,5 milijuna kuna, je omogućena iz sredstava EU fondova preko Ministarstva regionalnog razvoja i sredstvima grada Visa, a županija je sudjelovala kupnjom opreme, namještaja i didaktičkih sredstava.


Župan Ževrnja je u kratkom obraćanju podijelio radost s okupljenima te je naglasio potrebu ravnomjernog ulaganja na cijelom prostoru županije. Župan je zahvalio gosp. Ćurlinu što je Ministarstvo prepoznalo važnost ovoga objekta za grad Vis, izražavajući nadu u još bolje dane i veća ulaganja na ovaj naš udaljeni, ali prelijepi otok.

Na koncu prenosim i jedan zanimljiv FB komenatr ovoga dogadjaja:

Nediljko Simunovic Definitivno za mandata našeg gradonačelnika (HDZ),još jedan izvrstan pothvat. Prije nekoliko mjeseci otvoreno je novo nogometno igralište s umjetnom travom. Projekt vrijedan 2 milijuna kuna financirala je Splitsko-dalmatinska županija. I ako je naš župan Zlatko Ževrnja iz Dugopolja, svojim odnosom prema Visu pokazuje da jednako kao i svoje Dugopolje voli i Vis. Oko trinaest milijuna kuna vrijedan projekat za Vis znači puno. Uzvanici su se na licu mjesta uvjerili da je svaka kuna potrošena opravdano, imajući u vidu ljepotu i kvalitetu zgrade vrtića.

20 siječnja, 2015

Kako je Hrvatska pomodrila


Josip Jović: Predizborne zablude i postizborne istine

Prije održavanja izbora za predsjednika Republike u javnosti su naširoko kolala tri prognostička stava, tri predrasude. Jedna je upućivala na to da sami članovi HDZ-a, zbog svoje navodne patrijarhalnosti, nisu oduševljeni što im boje brani jedna žena, druga je predrasuda govorila o mladima kao onom dijelu biračkog tijala koji je skloniji lijevo-liberalnim moralnim vrijednostima, treća da će u većim gradovima listom pobjedu odnijeti kandidat lijevih stranaka.

Što se dogodilo, odnosno što se pokazalo? Preduvjerenja kako žena neće biti dobro primljena u tzv. patrijarhalnim sredinama, kako su mladi više orijenitarni prema liberalnim vrijednostima te kako su gradovi lijevo-liberalni pokazala su se na proteklim izborima pogrešnima. Istinitom se, međutim, pokazalo predviđanje da su veći gradovi ipak manje skloni konzervativnoj opciji od njihova okruženja. Istina je također da sjever i zapad zemlje, za razliku od juga i istoka, nije sklon HDZ-u.

Patrijarhalne su se obitelji odavno raspale, ostala je eventualno patrijarhalna svijest. Poznato je da mentaliteti traju dulje od institucija u kojima su formirani. Ali baš suprotno od mišljenja onih koji s negativnim predznakom govore o patrijarhalnosti ne poznajući je, žena u takvim sredinama igra posebnu ulogu i zaslužuje posebno poštovanje. Muškarac se može praviti važan pred drugima, ali ona je ta oko koje se sve okreće i koja o svemu odlučuje. Majka i sestra su predmet obožavanja i najveće nježnosti. Madona, koju toliko štuju u ovim našim krajevima, zapravo je mitska projekcija žene.

Pa i hrvatska je povijest prepuna ženskih likova i legendi. Od Ilirke Teute, Tuge i Buge, preko kraljice Jelene, Katarine Kosače, Katarine Zrinski, Mile Gojsalić, Dive Grabovčeve do, ako hoćete, Savke Dabčević-Kučar. Zanimljivo kako Kolindu Grabar- -Kitarović, koja je tako suvereno pobijedila u Runoviću, Lovreću i Ogorju, nisu podržale razne baš feminističke udruge, koje bi inače emancipirale žene od ženstvenosti, pokazujuću da im je ideologija važnija od ravnopravnosti spolova.

Prema izlaznim anketama (završnih i točnih podataka nema), koje su se pokazale približno točnima, za Kolindu je glasovalo 60 posto mlađih od 29 godina starosti, što je daleko iznad prosjeka i naročito iznad opredjeljenja starije populacije, a što je kod raznih analitičara izazvalo nemalo iznenađenje. Iznenađenje je posljedica želja i nastojanja globalističkih projektanata da se baš mladi ljudi otrgnu utjecaju tradicionalnih vrijednosti i tradicionalnih okvira života i skuhaju po svojoj mjeri i potrebama. Ali, smetnulo se s uma činjenicu da baš mladi ljudi ne daju tako lako da se njima manipulira, da oni imaju izražen ponos i samosvijest. To što slušaju ovu ili onu glazbu ne znači ama baš ništa za njihov temeljni svjetonazor. Moralni relativizam može privremeno zavesti dio mladeži, ali nikako sve i trajno. Modernistički, lažno-liberalni stavovi o životu, primjerice o homoseksualnosti, pobačajima i slično, koja se agresivno i sustavno nameću, toliko su nakaradni da moraju izazvati kontrareakciju. Poslije pijane noći, ljudi se uvijek otrijezne i vrate zdravoj pameti.

Cijela je Hrvatska, kako su grafičari prikazali županijski raspored biračkog raspoloženja, pomodrila, samo su njezini krajevi tamo u Međimurju, Istri i Zagorju ostali crveni. To, dakako, nije ništa novo, to je nešto što se lako moglo predvidjeti. U objašanjavanju ovoga fenomena valja uzeti u obzir povijesni i geografski, odnosno geopolitički aspekt.

Dalmacija, specijalno Dalmatinska zagora, Hercegovina, Lika i Slavonija stoljećima su bili izloženi surovim nasrtajima s istoka i unatoč tomu nikada nisu do kraja bili pokoreni. Bili su neka vrsta predziđa predziđa. Da, moglo bi se čak govoriti o hajdučkom mentalitetu, ali u onom pozitivnom smislu. U takvom kontekstu i takvim okolnostima obrana vjere i nacije izdigla se visoko na razinu časti, identiteta, poštenja, hrabrosti. Nacionalni osjećaji i nacionalna pripadnost dominantan su politički osjećaj i politički stav ljudi iz ovih krajeva, na čiji glas ne mogu računati oni političari koji preziru zastavu. Mladići iz ovih krajeva u većoj su mjeri sudjelovali i u Domovinskom ratu od onih iz drugih krajeva, koji gotovo da i nisu osjetili rat.

Nipošto ne mislim dijeliti Hrvate na one velike i one male, na svjesnije i one manje svjesne. Ali razlike u intenzitetu nacionalnih osjećaja i naročito u njihovu izražavanju, očite su. Za razliku od tih (jugo)istočnih rubnih dijelova, zapadni i sjeverni dijelovi Hrvatske, kao i obala, bili su podložni tihoj kulturnoj okupaciji, i to od civiliziranijih naroda pa su procesi asimilacije (germanizacije, mađarizacije, talijanizacije) tekli spontano i nenasilno.

Sve to donekle vrijedi i za veće gradove, naročito za njihova središta, s time da se stvari pomalo mijenjaju. U Dubrovniku, Splitu, Zadru, Šibeniku i Osijeku malu je prevagu odnijela kandidatkinja HDZ-a, daleko manju nego u županijima čija su sjedišta u tim gradovima. U Zagrebu je pak malu prednost osigurao kandidat SDP-a, za razliku od dosadašanjih izbora u kojima su kandidati iz tog jata osvajali uvjerljivu većinu. U Rijeci je ovaj put Kolinda dosegla čak do sada nezamislivih 35 posto (u Županiji blizu 40 posto). U Puli i Varaždinu se ništa bitno nije promijenilo.

U spomenutim su gradovima iznadprosječno prisutni pripadnici onih manjina koje teško prihvaćaju nacionalni ekskluzivitet HDZ-a, ali, na žalost, u puno slučajeva i Hrvatsku kao svoju domovinu. Tu su i oni slojevi kojima je u bivšoj državi zaista bilo bolje, koji su novom državom izgubili određene privilegije i „širu domovinu“. Njima treba pridodati i, nazovimo, malograđanske strukture, koje se nipošto ne bi željele identificirati s onima sa sela, iz kojega nerijetko i same potječu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Izvrsna postizborna analiza Marka Ljubića


PORTAL  DNEVNO.HR
Opis:
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/1/19/142648/1_340674.jpg
Prijeti li Hrvatskoj masovni teror vlasti?
S obzirom na umne sposobnosti Matića, Pusić, Jakovine, Milanovića i novinarskog čopora koji su Kolindu Grabar Kitarović zbog civilizirane poruke o političkim Hrvatima već sveli na ''ustašu'', a njezine glasače na fašiste, teško je očekivati da njihov instinkt za opstanak dopušta takve akrobacije bez odobrenja nekoga pametnijeg od njih. Kamo vodi takva priprema javnosti? Je li britanski ministar vanjskih poslova Pusićki donio upozorenje ili signal za akciju?
Osnovno polazište za prizemljenje pobjedničke euforije krije se u odgovoru na pitanje – S kim to hrvatski narod danas ima posla? Tko su ključni protagonisti politike koja ga pritišće dubokom ugrozom duha i egzitencije, kako su nastali, kakvi su im ciljevi i konačno, je li u naravi takvih ljudi i sustava koji su izgradili, poštivati autentičnu volju hrvatskoga naroda?
Varaju li politički analitičari hrvatski narod?
Osobna mi je, moram to reći ovdje, satisfakcija, da se u medijima, čak i antifa provenijencije pojavljuje ''čuđenje'' nad činjenicom da je visoka izlaznost odgovarala Kolindi Grabar Kitarović. Više sam puta o tome pisao, pokušavajući poslati poruku kako je mit o discipliniranosti hadezeovaca i konzervativaca u Hrvatskoj, zapravo, kako bi rekao pokojni Biće Mladinić, svjesno plasirana i njegovana ''pila naopako'' kao sastavnica strategije izazivanja visoke apstinencije birača na izborima i mobilizacije ''antifašističkoga'' biračkog tijela, izazvane strahom od kamenjara, ognjištara, desnih ''zombija'' bez mozga i ljudske naravi, ukratko fašista, čije postojanje samo po sebi prijeti – civilizaciji. (Dnevno.hr – Opasne zablude u predsjedničkoj kampanji)
Da je ovo jedna od strateški planiranih i ciljano proizvedenih zabluda i krivotvorina, bez ikakvog znanstvenog i logičnog utemeljenja najbolje će potvrditi analogne činjenice, stavovi i dokazi o ''proizvodnji istine'' koje profesor Miroslav Tuđman izvodi u svojoj knjizi – ''Programiranje istine''. Može biti čak i prihvatljivo da jedan dio publicista i novinskih autora to prihvati kao ''činjenicu'', iako je teže oprostivo, ali nema nikakve sumnje da profesori sa Sveučilišta u Zagrebu koji sjede već godinama u studiu HTV-ovih izbornih i predizbornih infromativno-političkih emisija – ne smiju to ne znati. Ili se lažno predstavljaju krivotvoreći svoj znanstveni status, ili svjesno – lažu.
Druga javno poslana krivotvorena poruka iz gubitničkoga stožera i poražene politike na prošlim predsjedničkim izborima jest – da ovi izbori pokazuju kako je hrvatsko društvo ideološki podjeljeno na dvije podjednake grupacije! U sramnim, prije svega, medijskim okolnostima, pobjeda od jedan i pol posto, realno označava krah poražene politike i pobjedu usporedivu s dvadeset posto u regularnim izbornim uvjetima.
Ova krivotvorina proizlazi iz krivotvorine o ''discipliniranosti'', kako ih je Drago Pilsel u svome komentaru nakon poraza Ive Josipovića otvoreno nazvao – fašista.
Treća javno formirana zabluda u finalnoj izbornoj noći jest ''kultura poraza'' Ive Josipovića.
Tko je imao prigodu ozbiljnije pratiti tijek karijere Ive Josipovića, a naročito njegov predsjednički mandat, sasvim je dovoljno jasnih upozorenja da je njegova gospodština nakon poraza i čestitka javno izrečena suparnici, vrlo izvjesna jedna strana medalje trajne politike obmane javnosti, stvaranja poželjnoga imidža, a u funkciji nastavka i održanja kao u ovome slučaju, politika i ciljeva radikalno suprotnih od toga.
Konačno, nije li čitava ljudska povijest zapravo dokaz da i najluđi i najzloglasniji dikatatori i zločinci za ostvarivanje svojih ciljeva imaju ljude za obavljanje prljavih poslova. Ne želim u ovakvoj radikalnoj tezi svrstavati Ivu Josipovića među njih dakako, ali zar je moguće, znajući bar minimalno kako funkcioniraju sustavi i organizacije, zanemariti poruke Vesne Pusić i Predraga Matića, koje apostrofiram prije svih, daleko više nego recimo Zorana Milanovića. S razlogom. Zoran Milanović govori u svoje ime, a Fred Matić – ne. Kao što nije ni Sandra Petrović Jakovina koja je nakon izbora poslala poruku o ''neustavnosti'' pobjede Kolinde Grabar Kitarović, na što je profesor Slaven Letica reagirao kao mudar i iskusan čovjek i istoga trenutka rekao kako je Ivo Josipović sasvim sigurno znao za njezine namjere i poruku prije nego je izrečena te povukao svoju ocjenu – viteškog ponašanja u porazu.
Da se vratimo na Predraga Matića i Vesnu Pusić. Iako je samo izvršitelj najnižega kreativno-političkoga ranga, Matić je ovdje bitan jer je u drugome krugu izbora u sučeljavanju upravo njega i Vesnu Pusić, Josipović istakao kao političare koje visoko respektira zbog njihovih rezultata i sposobnosti.
Na Matića i njegove javno dostupne intelektualno-kreativne potencijale stvarno je već gadljivo trošiti rječi. Ali, u izbornoj noći suočen s rezultatima izbora, kao čovjek koji je budućnost vezao za gazdu, vrlo usporedivo s ''psećim sindromom'', ''režao'' je na golemi dio hrvatskoga naroda, na ''hercegovce'', na ''hadezeovce'', krkanski pokazujući kako je – zašio džepove pri dolasku u izborni stožer!?
Vesna Pusić je poručila izbornoj pobjednici da mora – mijenjati politiku.
A tko je Vesna Pusić, uz to što je ministrica, da bi njezin kriterij političkih standarda bio uzoran, a ona imala pravo pozvati izbornu pobjednicu na – odustajanje od poruka koje su joj donijele povjerenje izborne većine?
Evo tko je Vesna Pusić.
Slovi kao vodeći intelektualac i frontmenica građansko-urbane kulture u vladajućoj koaliciji, neka vrsta prototipa nove hrvatske intelektualno-građanske i političke kulture.
Profesorica Mirjana Kasapović o intelektualki i znanstvenici Pusić, sveučilišnoj profesorici sociologije misli ovo: ''Neobično su površne, a mjestimice i netočne, interpretacije političkih događaja i procesa u Hrvatskoj od 70-ih godina do danas'', zatim kaže ovo: ''Čudna je i interpretacija uzroka radikalizacije i militarizacije srpskoga pokreta u Hrvatskoj početkom 90-ih godina'', zatim: ''Knjiga nije ni posve tehnički korektna. Nigdje se ne navode točni podaci o tome kada su i gdje izvorno objavljeni...'', zatim: ''Nadalje, ne navode se uvijek ni potpuni podaci o citiranim djelovima tekstova drugih autora, te se nerijetko upućuje samo na djela, ali ne i na stranice'', te zaključuje ovako: ''Ova knjiga zacijelo nije najlošiji primjerak domaće sociološke produkcije, ali se nalazi pri njenom kvalitativnom dnu''! (M. Kasapović o knjizi Vesne Pusić, časopis Politička misao. Vol XXXVI 1999. broj 2, str -223-230)
Pitanje: Je li razumno očekivati od političarke koja ima takve ocjene stručnog i profesionalnog poziva i zvanja, da bude drugačija u političkoj djelatnosti? Jednostavno je – ona se ne zna drugačije ponašati, njezini kriteriji u politici su još radikalnije suprotstavljeni moralnim načelima jer je u znanosti ipak stroži i zahtjevniji proces evaluacije. U znanosti se ne može lagati, u politici može. I lagati i varati.
Druge dimenzije Vesne Pusić koje dirigirani mediji orkestrirano promiču godinama, dakle damske i emancipiranežene, pale su pred pristojnim ljudima tisuću puta, a definitivno onda kada je ucjenila žene žrtve silovanja potporom gay paradi u Splitu.
O njenom poimanju demokratskih standarda i izborne kulture političkih natjecatelja vjerojatno i danas jasno govore slike siktanja na pokojnoga Račana, nakon što je priznao uvjerljive izborne brojke, zatim još histeričnije siktanje na Milanovića da pošto poto kao izborni gubitnik u studenom 2007. formira vladu. Razlika između tadašnjeg siktanja i današnjih poruka je u tome – što je danas na vlasti. A to nije ni malo zanemarivo.
Što onda znače riječi Vesne Pusić u finalnoj izbornoj noći?
Znače dvije stvari. Prvo da Ivo Josipović, usprkos gospodskom postupku pred očima hrvatske javnosti, upravo apsolutno tipujući na ova dva ministra, zapravo vodi dvostruku igru i da mu na pamet ne pada istinski priznati rezultate izbora. Vrijeme iza nas je pokazalo da je Ivo Josipović uvijek prilično fizički daleko od svinjarija iza kojih stoji, da što je bliži braniteljima recimo, to pušta opasnije ''pse'' na njih, što je dalje od lex Perković i što se više čudi takvom postupku Vlade, utoliko je više involviran preko svojih satelita u njegovo donošenje. Što je fizički dalje od institucionalne politike, to je dublje u njoj, samo ispod stola.
To je svojom izjavom potvrdila i Sandra Petrović Jakovina, žena bez ikakve samostalnosti u dosadašnjoj karijeri, bez boje i mirisa, da bi se upustila u strogo hijerarhijski uređenoj strukturi u avanturu javnoga upita nad neupitnim rezultatima izbora!? A na Josipovićevoj HTV to nastavlja Kosoričin pajdaš Krunislav Olujić!
Što je cilj svega toga?
Izazivanje nereda, priprema hrvatske javnosti na radikalnije postupke i pod svaku cijenu zadržavanje vlasti i prije svega vladajućega poretka.
Pogriješno je poruke Vesne Pusić, Predraga Matića, Zorana Milanovića i gospođe Jakovine uzeti samo kao nekulturne, iako to jesu bez usporedbe, pogriješno je njihovo političko ponašanje nazvati divljaštvom, iako to jest, pogriješno je riječi Ive Josipovića te večeri gledati van konteksta postupaka i poruka njegovih najbližih suradnika. Te su poruke - opasne! Ti ljudi nisu priznali poraz i ne pada im na pamet dopustiti gospođi Grabar Kitarović provoditi politiku koju je najavila naciji. Medijsko topništvo priprema teren već petnaest godina žestoko, a od prvih dana uspostave samostalne Hrvatske neprekinuto. Tu slučajnosti nema.
Profesor Miroslav Tuđman u svojoj knjizi ''Programiranje istine'' precizno objašnjava dio tih političkih procesa, a pogotovo način i interakciju javnosti i praktične politike u Hrvatskoj.
On, kao ključne informacijske strategije pripreme ovakvoga političkoga i društvenoga poretka kroz dvije faze ističe strategiju ''proizvodnje zaborava'' i strategiju ''proizvodnje pristanka'' koje planski, vrlo detaljno, osmišljeno logistički, kadrovski i s vrlo razrađenim političkim interesima od 1995. godine, imaju za cilj poništiti nužnu ''informacijsku strategiju koja oblikuje javno znanje i pamćenje u funkciji stvaranja hrvatske države i promocije nacionalne samostalnosti'' koju profesor Tuđman naziva – strategijom prozvodnje identiteta. (Programiranje istine, str 118-119)
Tuđman ističe i konkretne dokaze, navodeći primjer zlouporabe HHO-a, koji je objavio knjigu o zločinima hrvatskih oružanih snaga nakon Oluje s potpuno netočnim podacima, s izmšljenim i krivotvorenim izvorima, bez terenskoga istraživanja, koristeći najniže oblike javne prijevare, kao što je lažno predstavljanje (Drago Pilsel – aktivist HHO-a kao novinar koji s direktorom HHO-a radi intervju pod lažnim imenom i isti obavljuje u ''Feral Tribuneu'' kako bi po rječima Žarka Puhovskoga na sudu u Haagu postigli plaćeni cilj).
Evo tko plaća:
''Danas je dostupan i zapisnik sa sastanka G. Sorosa i predstavnika Otvorenog društva i HHO u Zagrebu, 9. veljače 1996. godine, na kojem Soros obećava ''onoliku financijsku potporu kolika bude potrebna'', odnosno ''da će potpisati in bianco ako bude potrebno'' da se odgovorni u Hrvatskoj optuže za ratne zločine'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str.119)
Što to znači, pogledajmo ovdje:
''Ž. P: Donatori nikada nisu određivali brojke s kojima bi trebali izaći u javnost, nego su samo inzistirali na tome da se što više obrađuje ta tema''
Odvjetnik: ''U vezi s ljudima koji su plaćeni kao profesionalci ili po komercijalnoj logici unutar HHO-a, vi onda morate proizvesti rezultate za one ljude koji plaćaju 500 tisuća dolara godišnje u vašu organizaciju, zar ne?''
Ž. P: ''Izvan svake sumnje!'' (Miroslav Tuđman, Programiranje istine, str. 120)
Jedina bitna promjena koja se nakon 2000. godine dogodila jest to da su kreaotori i financijeri programa ''proizvodnje zaborava'' i ''proizvodnje pristanka'' eutanazirali državnost, preuzeli hrvatsku državu i zasjeli na državne jasle, jer je državni vrh na čelu s Mesićem, Račanom, Sanaderom i Kosor, a pogotovo s Josipovićem i Pusić, te njihovim satelitima u vladi među kojima prednjači Andrea Zlatar Violić preuzeo organizaciju i finaciranje proizvodnje uništavanja hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta. Današnja vlast je umjesto rada na razvoju zemlje i financiranja razvojnih projekata, isključivo radila na stvaranju paralelnoga sustava moći, financiranju antifašističke gerile i pripremi klime za uništavanje svake opozicije i kritike. (Vidjeti D. Boroš, Dnevno.hr)
Danas antifašističku gerilu od petstotinjak militantnih aktivista, koji su organizacijskim inženjeringom osnovali stotinjak udruga i izvlače goleme novce iz proračuna isključivo za proizvodnju zaborava i pristanka, nazočnošću na njihovim opskurnim akcijama pokrivaju veleposlanici par zemalja, najčešće Britanije i Nizozemske, a ranije i EU.
Obrazac je dakle, prije svega testirati javnost, pripremiti naciju i naviknuti je na određenu ''istinu'', godinama ponavljati istu mantru, zatvoriti prostor drugačijemu mišljenju i viđenju, a zatim primjeniti politiku. Time se Hrvatska dovodi u klasično zarobljeništvo tzv. ''stečenih prava'', što genijalno koristi recimo Pupovac.
Prisjetite se samo svjedočanstva novinara Gordana Malića na lokalnoj televizijskoj postaji, planova Ive Josipovića o kojima je govorio, usporedimo njegovo svjedočenje s medijskom kriminalizacijom HDZ-a koja je dobila vrhunsko pokriće Sanaderom, a u biti traje od prvih dana hrvatske samostalnosti, sjetimo se medijske višegodišnje pripreme eliminacija Branimira Glavaša, pokojnog Đure Brodarca, Milana Bandića, obrade Božidara Kalmete, ali i testova o ''kriminalu'' Tomislava Karamarka i povežimo to s navodima i analizama profesora Tuđmana. A zatim pogledajmo kadrovsku strukturu vladajuće koalicije i samo po sebi se nameće vrlo uznemirujući osjećaj ili slutnja.
Kada samo površno pogledamo lik i djelo velike većine saborskih zastupnika vladajuće koalicije, ministre u vladi, jasno je da se radi o vrlo opasnoj grupi beskrupuloznih poslušnika, najčešće bez ikakve intelektualno-socijalne reference, koji su preko leševa dolazili do današnjih sinekura. Jasno je kao dan da su ti ljudi spremni braniti svoje pozicije po svaku cijenu jer nemaju nikave šanse ovako živjeti kao danas bez – politike. Većina bi bila sretna ako bi u uređenoj zemlji mogli guliti krumpire za kakav takav novac.
A neupitno vodstvo tim ljudima su Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, oslanjajući se na Zorana Milanovića, političkog huligana, koji kao u čoporu – brani svoj plijen i označeni teritorij. Prvih troje izvanredno točno poznaju njegov psihološki profil i to vrhunski koriste, isturajući ga u prvi plan, u čemu on uživa.
Od tih ljudi, pogotovo ako osjete da imaju kritičnu potporu iz inozemstva, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje s obzirom da se upravo rade završne pripreme za strateško zauzimanje pozicija na našim istočnim i južnim granicama, Hrvatska treba očekivati sve, samo ne dobro. Pred nama su uistinu presudni dani za budućnost hrvatske države, demokracije pa i nacije. Kolinda Grabar Kitarović odmah mora pokazati koliko vrijedi van Hrvatske, a Hrvatska koliko je uz nju.


  • Autor: Marko Ljubić
  • Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
  • Datum: utorak, 20. siječnja 2015. u 07

14 siječnja, 2015

"TEŠKA JE DEMOKRACIJA" - POGLAVITO MILANOVIĆU I NJEGOVIM "LUTKAMA" NA KONCU

'Ovdje je u svakom slučaju riječ o jednom opasnom i lošem političkom spinu'

  • 14.01.2015., 21:24
  • Autor:Ivana Petrović
  • 1 komentara
Predsjednik čestita, a potom njegovi suradnici sumnjaju u izbornu pobjedu? Donosimo analizu iz Dnevnika Nove TV.
Tko spori izborni rezultat? (Video: Dnevnik Nove TV)
Tko spori izborni rezultat? (Video: Dnevnik Nove TV)
Tko spori izborni rezultat? (Video: Dnevnik Nove TV)Ivo Josipović u stožeru (Foto: Marko Lukunic/PIXSELL) - 3Ivana Petrović (Dnevnik.hr)Sandra Petrović Jakovina (Dnevnik.hr)Kolinda Grabar Kitarović (Foto: Pixsell)
Mislim da nitko pametan više ne zna što bi na cijelu ovu situaciju rekao, ali svi ustavno pravni stručnjaci s kojima sam razgovarala se zgražaju nad činjenicom da netko ne može ne razumjeti da je ova pobjeda Kolinde Grabar Kitarović legitimna i da izbore dobiva onaj kandidat koji je dobio najviši broj glasova u odnosu na apsolutnu većinu, a da nevažeći listići ne ulaze u tu kvotu. Oni također smatraju da je ta situacija do te mjere neozbiljna da Ustavni sud ovdje nema što ni reagirati po službenoj dužnosti, a kamoli da se ustavnom sudu šalje nekakav podnesak da to preispita.
Ovdje je u svakom slučaju riječ o jednom opasnom i lošem političkom spinu koji stvara osjećaj gorčine. Gospođa Sandra Petrović Jakovina je započela ovu cijelu priču, njezina stranka se ograđuje od nje i kaže da je ona to napravila na svoju privatnu inicijativu. Teško je za povjerovati da jedna mlada članica, vrlo ambiciozna očito, SDP-a, koju šira javnost zna kao suprugu ministra poljoprivrede ovo sve izvodi na svoju ruku, a bez da je za to dobila potporu u užem vodstvu stranke.
SDP očito, ako je i suditi po čestitkama koje pojedinačno upućuju Kolindi Grabar Kitarović, ima problema, ali njihovi problemi su njihovi problemi. Ono što nas zanima, jest, u ovoj neugodnoj situaciji, hoće li oni provesti stegovni postupak protiv gospođe Jakovine kako bi se raščistila ta situacija i da vidimo na koji način je ona ovakvo nešto plasirala u javnost.
Uostalom, treba podsjetiti, nad Mirelom Holy je provođen stegovni postupak zbog nekakvog maila, u kojem je nekome napisala, malo karikiram, 'molim te ostavi Maru da tipka za kompjutorom ili ostavi Katu da počisti kancelariju'.
Ono što najviše smeta u ovoj situaciji jest definitivno podcjenjivanje pameti građana i ponašanje kao da je Hrvatska nekakav feud kojeg je tata nekome ostavio u nasljedstvo. To nije točno, Hrvatska je demokratska država, mi građani ove države smo ovlastili Kukuriku koaliciju u ovom mandatu. Mi to poštujemo, a jednako tako smo ovlastili Kolindu Grabar Kitarović da bude predsjednica u idućih pet godina. I minimum koji mi zahtjevamo jest taj da premijer njoj čestita, da se s njom nađe, da obavi preliminarne razgovore i da utvrde suradnju u prvoj godini njezinog predsjedničkog mandata, a u posljednjoj godini mandata ove Vlade.
Dok ovo govorim, podsjeća me po tonu i aroganciji, po načinu diskreditacije na ono vrijeme kada je krenuo lex Perković, kada su vlasti Republike Hrvatske, nekoliko dana prije pristupanja derogirale europski ugovor, tada je krenula diskreditacija, najviše, gospođe Vivian Reding, ondašnje povjerenice za pravosuđe, i u političkom i u javnom prostoru, a ljudi koji su protiv nje govorili bili su uglavnom ljudi koji su gospođu vidjeli samo na televiziji. I njezin komentar je tada bio za Hrvatsku - 'Teška je demokracija'. Citirajući ju završila bih ovu analizu - 'teška je demokracija'.

IMA LI TKO NORMALAN U SDP-u: JOSIPOVIĆ BI I NEVAŽEĆE LISTIĆE PRIPISAO SEBI

Slaven Letica: Ivo Josipović sigurno stoji iza izjave Sandre Petrović Jakovina

Pokazuje da se ne želi pomiriti s porazom i pod cijenu političke i ustavne krize u zemlji.
Autor: Slaven Letica
U nizu zapisa na facebook profilu i u brojnim javnim istupima (Studio 4 HTV-a, intervju za Al Jazeera Balkans) dr. Ivu Josipovića sam pohvalio za dostojanstveno priznavanje izbornog poraza i čestitanje novoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović na zasluženoj i časnoj pobjedi.

Međutim, nakon današnjih izjava članica izbornog stožera Ive Josipovića zadužena za pravna pitanja Sandra Petrović Jakovina kojom se dovodi u pitanje pobjeda KGK i najavljuje zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti/zakonitosti, povlačim sve moje pohvalne riječi.

Ako iza te izjave stoji osobno dr. Ivo Josipović, a SIGURNO stoji, onda to pokazuje da se ne želi pomiriti s porazom: pod cijenu dovođenja u pitanje autoritet bivšega PR (sramotno bi bilo za profesora prava i bivšeg PR da ne zna ustavne i zakonske odredbe o izborima za PR!), izazivanja masovnog ogorčenja te političke i ustavne krize u zemlji.

Dakako, na kraju te tužne priče o bolesnoj žudnji za vlašću, bit će poražen (na Ustavnom sudu) i osramoćen. Pridružit će se tako Stipi Mesiću koji ga je javno podržao iz računa: ustrašen da će mu biti ukinuti doživotna beriva i da će biti kazneno gonjen za, primjerice, Aferu Patria.

A da bi izgubio na Ustavnom sudu pokazuje ovo Rješenje na istu temu od 20. studenoga 1995.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac,. Milan Vuković i Mladen Žuvela, na sjednici održanoj dana 20. studenoga 1995. godine, povodom žalbe političkih stranaka: Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH), Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), Hrvatske nacodne stranke (HNS), Hrvatske seljačke stranke (HSS), Hrvatske socijalno liberalne stranke (HSLS), Hrvatske stranke prava - 1861 (HSP-1861), Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND), Istarskog demokratskog sabora (IDS), Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), Riječkog demokratskog saveza (RiDS) i Slavonsko-baranjske hrvatske stranke (SBHS), podnesene po punomoćniku Antu Nobilu, odvjetniku iz Zagreba, donio je ovo
RJEŠENJE

USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-VII-944/1995. OD 20. STUDENOGA 1995.

1. Odbija se žalba Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH), Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), Hrvatske•narodne stranke (HNS), Hrvatske seljačke stranke (HSS), Hrvatske socijalno liberalne stranke (HSLS), Hrvatske stranke prava-1861 (HSP-1861), Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND), Istarskog demokratskog sabora (IDS), Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), Riječkog demokratskog saveza (RIDS) i Slavonsko-baranjske hrvatske stranke (SBHS), podnesene protiv rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske Klasa: 013-01/95-01/01.
Urbroj: 56605-95-511/3 od 16. studenoga 1995. godine.
II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Navedenim rješenjem Izborne komisije Republike Hrvatske, odbijen je prigovor političkih stranaka, navedenih u izreci, kao neosnovan jer nije bilo nepravilnosti pri utvrđivanju službenih rezultata izbora zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.

Izborna komisija Republike Hrvatske je izrazila stav da je prilikom utvrđivanja držvnih lista, odnosno posebnih lista koje sudjeluju u diobi zastupničkih mjesta (članak 24. stavak 3. i 4. i članak 24a. stavak 3. i 4. Zakona) uzimala u obzir samo dobivene glasove pojedinih državnih, odnosno posebnih lista.

U pravodobno podnesenoj žalbi žalitelji navode da je pobijanim rješenjem zauzeto pogrešno stajalište jer je na ranijim izborima 1992. i 1993. godine na drugačiji način izračunavana tzv. prohibitivna klauzula od načina kojega je primijenila Izborna komisija Republike Hrvatske 1995. godine.

Obrazlažu dalje da Zakon ne definira što znači glas birača, već koristi termine "najveći broj glasova birača" (članak 23. stavak 4.) ili "ukupni broj glasova" (članak 24. stavak 3.) i postavljaju pitanje da li se u taj broj glasova birača uključuju i nevažeći listići. Dalje obrazlažu da građanin može izraziti i negativan stav prema svim političkim strankama i kandidatima pa se ne može njihovo mišljenje negirati (radi se o 82.666 gradana) i izjednačiti s onima koji nisu uopće glasovali. Time se krše ustavna prava iz članka 45. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlažu da se ukine rješenje Izborne komisije Republike Hrvatske i vrati na ponovno odlučivanje ili da se proglase novi rezultati izbora koji će biti u skladu sa zakonom.

Žalba nije osnovana.

Iz članka 23. stavka 4. Zakona proizlazi daje za zastupnika, bez obzira bira li se jedan ili više kandidata, izabran onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Karididat može dobiti najveći broj glasova samo kad se radi o važećim glasačkim lističima; tj: o takvima na kojima je birač jasno izrazio svoju volju u korist određenog kandidata ili stranke. Nitko ne može dobiti tzv. nevažeće glasove, jer se iz glasačkih listića koji su nevažeći ne moie utvrditi za kojeg kandidata ili listu je birač glasovao.
Isti je smisao i odredbe članka 24. stavak 3. Zakona, kojom se propisuje način određivanja koliko je koja lista dobila zastupriičkih mandata. I odredba ovog članka govori o broju glasova koje je dobila svaka državna lista (biračka masa liste). Slijedi da se i u smislu ove odredbe članka, pri utvrđivanju rezultata glasovanja uzimaju u obiir samo važeći glasački lističi, jer samo glasove s takvih listića može dobiti neka stranka ili kandidat.
Isti način izražavanja Zakon zadržava i u stavku 4. članka 24.; koji određuje visinu tzv. prohibitivnog praga za stranke. Iz sadržaja te odredbe Zakona proizlazi da se prilikom određivanja postotaka tzv. prohibitivnog praga uzima u omjer broj dobijenih glašova pojedine stranke prema uknpnom broju glasova koje su dobile sve stranke zajedno, dakle, prema ukupnom broju važećih glasačkih lističa. Zakonodavac bi, za slučaj da je želio odstupiti od takvog pravila - da se u obzir uzimaju važeći a ne i ne•važeći glasački listići - zasigurno posebnom odredbom to i propisao.

Zakon je propisao odredbom članka 40. na koji način treba popunjavati glasački listić da se sa sigurnošču može utvrditi broj glasova za određenbg kandidata, odnosno državne liste.

U članku 41. Zakona navodeno da će se smatrati nevažećim glasačkim listićem onaj listić za kojega se sa sigurnošću ne može Utvrditi za kojeg kaildidata, odnosno državnu listu je birač glasovao.

Iz svih gore navedenih odredbi (članak 23. stavak 4. članak 24. stavak 3. i 4. članak 40. i članak 41. Zakona) proizlazi da se za utvrđivanje rezultata izbora uzimaju dobiveni glasovi za pojedinog kandidata, odnosno određenu listu, kao i za utvrđivanje tzv. prohibitivnog praga.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi zaključak da se rezultati glasovanja utvrđuju na temelju samo važečih glasačkih listića; dakle onih koji sadrže valjani glas birača. Taj se zaključak odnosi i na utvrđivanje ukupnog broja glasova koje je dobio pojedini kandidat ili stranka, kao i na utvrđivanje postotka tzv. prohibitivnog praga.

Iz tih razloga žalba protiv rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske nije osnovana.

Nastavno se ističe da niti Ustav Republike Hrvatske niti Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br.13/1991) Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne daje u nadležnost da, u granicama svoje ustavne ovlasti nadzora nad ustavnošću i zakornitošću izbora, tu ovlast provodi po službenoj dužnosti.

Članak 39. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisao je krug osoba ovlaštenih zatražiti od Ustavnog suda Republike Hrvatske poduzimanje odgovarajućih mjera, a u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora Prema toj odredbi, krug ovlaštenih osoba čine političke stranke, kandidati i najmanje sto birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori.

U izborima provedenim 1992. i 1993. godine nije od Ustavnog suda Republike Hrvatske zatraženo poduzimanje odgovarajučih mjera u izvršavanju nadzora nad ustavnošću 1 zakoniti izbora u tom pravcu. Slijedom toga, Ustavni sud Republike Hrvatske nije iskazao stajalište glede utvrđivanja rezultata glasovanja u svezi nevažećih glasačkih listića, niti je na temelju stajališta lišta Ustavnog suda Republike Hrvatske, iskazivanje rezultate izbora za predstavnička tijela uključivanjem nevažećih lisiića moglo postati dijelom izborne prakse u Republici Hrvatskoj

Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 20. su 1. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br.13/91).
Stoga je, na temelju članka 53. i članka 57. stavak 5. navedenog Zakona; riješeno kao u izreci.
Broj : U-VII-944/ 1995,
Zagreb, 20. studenoga 1995.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r.