JOSIP JURČEVIĆ

odgovori Josipa Jurčevića za portal "Index"

1. Pravo na pobačaj: NE

2. Križevi u javnim ustanovama: DA

3. Hrvatski vojnici u Afganistanu: NE

4. Mladena Bajića treba smijeniti : DA

5. Je li Mesić bio dobar predsjednik? NE

6. Tko je više napravio za hrvatsku? Tuđman

7. Kompromis sa Slovenijom: NE

8. Ugovor s Vatikanom treba mijenjati: NE

9. Registar branitelja mora se objaviti: DA

10. Je li Sanader izdao Hrvatsku? DA

11. Treba li zabraniti komunističke simbole? DA

12. Treba li Thompsonu zabraniti nastup? NE

13. Smatrate li krizni porez protustavnim? DA

14. Treba li i dalje financijski pomagati Hrvate u BiH? DA

15. Hoće li korupcija blokirati ulazak Hrvatske u EU? DA

16. Hoćete li odlikovati Ivicu Todorića i zahvaliti mu na uspješnom poslovanju? NE

ODNOSI HRVATSKE I BiH

Odnosi Hrvatske i Bosne i Herecegovine

razgovor Josipa Jurčevića za sarajevski dvotjednik "Start", objavljeno 14. 12. 2009.
Pitanja za kandidate za predsjednika Hrvatske:

1. Da li građani BiH koji imaju i hrvatsko državljanstvo (dvojno) trebaju zadržati prava učešća na izborima, ali i dobiti prava učešća na referendumima koji bi se eventualno provodili u Hrvatskoj?

Pravo glasa i za osobe s dvojnim državljanstvom je civilizacijski standrard koji se temelji na nizu razloga i primjenjuje se u mnogim državama. Dakle, to je stečeno pravo građana BiH koji imaju i hrvatsko državljanstvo, te ne vidim ni jednog razloga zbog kojeg bi ih trebalo sada diskriminirati na svim vrstama izbora, uključujući i referendum

2. Kako vidite buduću saradnju Hrvatske sa BiH?

Objektivno gledajući, Hrvatska i BiH su dvije države koje su u izuzetno velikoj međusobnoj ovisnosti. Nezamisliva je stabilnost, sigurnost i prosperitet u jednoj, ako isto nije i u drugoj državi. Već sam i u hrvatskim medijima naglašavao da se BiH – prem važnosti - za Hrvatsku nalazi na prvih sto mjesta, a potom slijede ostale države. I sa motrišta interesa BiH je ista situacija: Hrvatska je na prvih sto mjesta. To je razvidno i na prvi pogled, jer ako želite na geopolitičkoj karti vidjeti Hrvatsku, morate istovremno vidjeti i BiH. I obrnuto.

Stoga sam uvjeren da će Hrvatska i BiH imati sjajne međusobne odnose, čim u jednoj i u drugoj državi u državne institucije budu izabrane stručne, moralne i socijalo odgovorne osobe.

3. Koja su ključna neriješena pitanja između BiH i Hrvatske i kako ih riješiti?

Gotovo sva ključna pitanja – od sigurnosnih i povijesnih do gospodarskih i kulturnih – su neriješena, jer to odgovara vanjskim interesima koji žele potpuno kolonizirati i nadalje upravljati i s Hrvatskom i s BiH. Kad se hrvatsko i bosanskohercegovačko društvo riješe korumpiranih i neogovornih vlastodržaca, svi nesporazumi će se brzo riješiti dogovorom, jer postoji veliki broj zajedničkih interesa.

4. Kako vidite budućnost BiH i moguće uređenje ove susjedne zemlje?

BiH, kao i Hrvatska, ima velika prirodna bogatstva, izuzetnu ekološku očuvanost te izvrstan i raznolik socijalni kapital. To su pretpostavke bogatstva, stabilnosti i sigurnosti zajednice zbrinutih i sretnih ljudi. Nažalost, sada je potpuno obrnuta situacija i u BiH i u Hrvatskoj, zbog razloga koje smo naznačili. Uređenje BiH mora se temeljiti na općoj ravnopravnosti pojedinaca i skupina, te konstitutivnosti i jednakopravnosti tri naroda.

5. Da li Hrvatska treba nastaviti izdvajati dio proračunskih sredstava za BiH i na koji način?

Hrvatske obveze prema Hrvatima u BiH imaju duboko povijesno i moralno utemeljenje, koje je izraženo i u Ustavu Republike Hrvatske. Sukladno tome, Hrvatska svakako treba nastaviti novčano i na druge načine pružati pomoć Hrvatima u BiH. Sve to mora biti potpuno transparentno, te usuglašeno s državnim institucijama BiH jer to je i njihov interes. Tu pomoć nikako se nesmije koristiti ili tumačiti kao slabljenje države BiH.

6. Kako komentarišete slučaj Nike Lozančića i znate li koliko je još takvih osoba u BiH i u Hrvatskoj, te kako bi ste riješili tu pojavu?

Problemi te vrste su medijski prenaglašeni, tj. nisu bitni, jer se radi o manjem broju pojedinaca. No, ti slučajevi su ilustracija dubljih nesređenih odnosa između dvije države. Kad se i u BiH i u Hrvatskoj dogode kvalitativne upravljačke promjene, ova pojava će nestati takorekuć sama od sebe.

7. Kako riješiti pitanje imovine bh-preduzeća u Hrvatskoj?

Standardnim dogovorom, na načelu reciprociteta, a u mnogim slučajevima to bi praktično bili zajednički projekti.

8. Po čemu se Vi razlikujete od drugih kandidata za predsjednika Hrvatske kada je u pitanju odnos prema BiH i njenim građanima?

Ne želim biti neskroman te ću jasno reći: veoma sam stručan, moralan i socijalno odgovoran. O tome svjedoči moje dosadašnje djelovanje, stručni tekstovi i druge vrste javnog govora o BiH. A sve to je kod mene bilo potpuno jasno i jednako i u problematičnim razdobljima 1992. – 1995. godine. Uvijek sam mislio, govorio i postupao sukladno humanističkim načelima. O tome i na pojedinačnoj razini mogu, o svojim iskustvima samnom, posvjedočiti brojni građani BiH, bez ikakve razlike u etničkom, vjerskom ili nekom drugom smislu.

9. Čije glasove iz BiH očekujete?

I u BiH, kao i u Hrvatskoj, očekujem glasove brojnih poštenih ljudi koji su samosvjesni i koji se ne boje, te koji će u meni prepoznati dobrog čovjeka koji se u ničem bitnom ne razlikuje od njih.

REPUBLIKA SRPSKA - NAJVEĆA SRAMOTA EUROPE

Jurčević: Arbitražni sporazum pravna je, moralna i povijesna veleizdaja

Predsjednički kandidat Josip Jurčević javnosti je poznat prije svega po svom radu na istraživanju komunističke represije neposredno nakon Drugog svjetskog rata i posebno knjizi »Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima«. Jurčević je od 1997. godine zaposlen u Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Dragovoljac je Domovinskog rata, a bio je i prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. Iako je često u javnosti istupao i iznosio svoje političke stavove, dosad se nije politički angažirao.

Vaš slogan je »kad, ako ne sad«. Znači li to da smatrate da je stanje u Hrvatskoj blizu »ili – ili« situacije?

– Stanje u Hrvatskoj nedvojbeno klizi prema društvenoj, državnoj i socijalnoj katastrofi ili kaosu. Procjenjivao sam i ranije da će se to dogoditi, ali se to usporavalo golemim vanjskim zaduživanjem koje nije bilo usmjereno na rješavanje problema. Zaduženje nije investirano da bi se izašlo iz krize nego za još veću korupciju i potonuće. Situacija je sada zaista dramatična i iskustvo nas uči da nikad nema dna, uvijek netko kuca odozdo. To je motiv moje kandidature. Po mojem osobnom habitusu nemam političkih ambicija u smislu da smatram kako će to obogatiti moj život, nego je moj angažman nužda socijalno odgovornog i društveno veoma angažiranog pojedinca. Našao sam se u dvojbi ili se isključiti iz svega ili u društveni proces donijeti sve što mogu i znam.

Spomenuli ste korupciju. Kako biste se borili protiv korupcije s obzirom na ovlasti predsjednika Republike?

– Strogo formalno-pravno gledano ovlasti predsjednika su dosta nedefinirane. Jasna je nadležnost u vojsci, tajnim službama i vanjskim poslovima. Međutim, kad čitamo ustavna načela onda se vidi da je Predsjednik (su)odgovaran za teritorijalni integritet, funkcioniranje pravne države, stabilnost društva. On je izuzetno važna osoba za slanje javnih poruka i može se protiv korupcije i svih negativnost boriti i snagom javnog govora. To je velika društvena moć i na taj način može tražiti angažman institucija i pojedinaca u njima, uključujući i onih koje su izravno zadužene za kazneno i drugo gonjenje i raščišćavanje korupcije. Predsjednik ima dovoljno autoriteta, ali i izravnih ovlasti. Uz ostalo, ima ovlast na određene ustavne načine sudjelovati u radu Vlade, a te ovlasti sadašnji predsjednik nije dovoljno koristio. Jasno je da, čak i kod najširih predsjedničkih ovlasti, jedan čovjek ne može spriječiti korupciju. Ako svi u tome ne sudjelujemo, onda od toga neće biti ništa. Neprekidno ističem da je kriza generirana negativnim profilom osoba koje imaju odlučujuću moć u institucijama, te da bi moj izbor bio početak procesa bitnih promjena u kojima bi u institucije dolazile stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe.

Naveli ste teritorijalnu cjelovitost. Podržali ste Građansku inicijativu »More je kopno«. Što biste učinili da ste predsjednik u slučaju arbitražnog sporazuma Hrvatske i Slovenije?

– Predsjednik može utjecati na raspisivanje referenduma. Poduzeo bih sve mjere, i prije nego što je došlo do toga, da se zaštite elementi demokracije i teritorijalni integritet države. Sabor je donio odluku koju je premijerka prekršila bez ikakve ovlasti ili konzultacije i pristala je na tzv. drugi Rehnov plan. Svi govore da u arbitražnom sporazumu postoji opasnost, a da ona nije velika. Tko je ovlašten dovoditi državu u opasnost da gubi teritorij?

Mislite li da bi iznošenje slučaja pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu ili Međunarodni sud pravde UN-a u Haagu bili za Hrvatsku zicer, dok je arbitraža rizik?

– Apsolutni zicer, što ponajbolje pokazuje reakcija Slovenije, koja nikako ne želi pristati na nadležno međunarodno sudište. Slovenija je čak riskirala i otrpila sve negativne reakcija iz Europe i svijeta, jer se izbjegavanjem pravosuđa i traženjem političke arbitraže rušio međunarodni institucijski sustav. Pravosuđe bi to riješilo sukladno onome kako je i dosad postupalo, a tu nema gotovo nikakve dvojbe. To što Slovenci uporno odbijaju takvo rješenje potvrđuje da, osim u pukoj teoriji, Hrvatska ne bi riskirala, a poštovao bi se međunarodni poredak. Ovako se ušlo u korumpirani sustav političkog dogovaranja koji je destabilizirajući u svakom pogledu.

Takvi presedani, u kojima se međunarodnom arbitražom legalizira nepravda i šteta, događaju se tek pristankom subjekata koji su u sporu. Arbitraža je ulazak u područje političke trgovine, a u Hrvatskoj su u jednom danu kapitulirale tri ključne institucije: predsjednik, Vlada i parlament. Čak i Vesna Pusić koja je u sve to upletena kaže da je rizik navodno mali, ali dobit navodno velika. Ta politička trgovina vodi jedino određenoj novčanoj dobiti korumpiranih struktura koje bi s tim novčićima otišli načinom i smjerom Sanadera.

Kako biste sukreirali vanjsku politiku što je predsjednička ovlast?

– Sukladno međunarodnim standardima i pravu. Naše institucije su u svim međunarodnim odnosima dovele Hrvatsku u izrazito neravnopravan položaj, koji je štetan, sramotan i ponižavajući. Praktično, nismo subjekt, nego objekt međunarodnih odnosa.

Vojska je u ovlasti predsjednika. Nije tajna da HV u nekim dijelovima tehnološki zaostaje. Što biste tu napravili?

– To je najmanji problem. Puno je veći strukturalni problem, a kad se radi o HV-u ona je u svakom smislu dekonstruirana i neprepoznatljiva u odnosu na 1995. godinu. Tada se moglo vidjeti što vojska znači u moralnom, nacionalnom i identitetskom smislu. Negdje 1997. je počela dekonstrukcija svih pozitivnih označnica koje su je krasila. Danas, HV dobrim dijelom ne postoji i trebalo bi je rekonstruirati s obzirom na okolnosti u kojima živimo, a to je nestabilna BiH, Republika Srpska, stanje na Kosovu, situacija u Srbiji koja se nije bitno promijenila u odnosu na projekt Velike Srbije Slobodana Miloševića. Apsurdno je da je u takvim okolnostima Hrvatska potpuno ukinula služenje vojnog roka. U ovakvoj nestabilnosti, kakve nije bilo ni prije 1990., onemogućiti mlade ljude da steknu elementarna vojna znanja je osuda njih da nepotrebno ponove žrtve iz bliže i dalje hrvatske povijesti. Zalažem se za osnovnu vojnu obuku ograničenog trajanja preko ljeta.

Je li proračun sa 120 milijardi rashoda izvor svojevrsne korupcije i smatrata li da je održiv?

– Proračun je neodrživ. No, još je neodrživija asocijalnost sustava društvene raspodjele koja se od 1990. trudila legalizirati socijalnu nepravdanost. Asocijalni model raspodjele – od poreznog sustava nadalje – omogućio je sadašnju socijalnu katastrofu. Pljačkaši su legalizirani, a oni koji su temelj društva, srednji sloj, otjeran je u siromaštvo. U tom smislu se može razumjeti postupanje državnog činovništva koje ne može prosječno živjeti od svoje plaće. Primjerice, kada prometni policajac umjesto naplate kazne ide na »nagodbu« s prekršiteljem ima za to socijalno opravdanje, tj. sustav ga je natjerao da vodi privatnu socijalnu politiku.

Međunarodni diktat

Mnogi smatraju da je vanjskopolitički položaj nikad bolji. Hrvatska je u NATO-u, ulazak u EU je dogledan, ističe se nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, a imamo i dobre odnose s nizom azijskih i afričkih država.

– Retorika je u Hrvatskoj postala fantastična, pa se i ova moralna, pravna i povijesna veleizdaja – tj. ulazak u proces prodaje hrvatskog teritorija – javno predstavlja kao velik uspjeh. Očigledno je da su korumpirane upravljačke strukture u Hrvatskoj tek loše sluge loših gospodara. Hrvatska je neprekidno podređena svim diktatima raznih institucija, ili čak skupina i pojedinaca, iz međunarodne zajednice. Sve odluke – od ulaska u NATO, do ZERP-a i odnosa s MMF-om – čisti su diktat, u kojem se samo izvršavaju vanjski nalozi i ruše se ostaci suverenosti.

Republika Srpska – najveća sramota Europe

Mnogi kandidati govorili su koji bi im bio prvi vanjskopolitički posjet. Koji bi vama bio prioritet?

– Nedvojbeno, najvažnija strateška država za interese Hrvatske, a i obratno, jest Bosna i Hercegovina. Sa središnjim vlastima BiH bi se dogovorilo mjesto susreta. Hrvatska i BiH su jedna drugoj, na ljestvici važnosti, od broja jedan do broja sto, a poslije toga slijede ostale države. Dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu te prepoznati koliko su te dvije države međuovisne i koliki je prioritet uspostaviti stabilne i prijateljske odnose. Naravno, to bi uključivalo i rješavanje ravnopravnosti položaja Hrvata u BiH, kao i moje žestoko protivljenje postojanju Republike Srpske kao najveće sramote jugoistočne Europe i međunarodne zajednice, jer RS je nastala na najgorim zločinima koje poznaje civilizacija i međunarodno pravo.

Izvor: Novi list, 14.12.2009., str. 26

TANJUG SE BOJI POBJEDE JURČEVIĆA ILI TUĐMANA

Vernici pozvani da podrže kandidate desnice

Piše: Tanjug

Hrvatska biskupska konferencija poslala je vernicima izjavu za kakve kandidate treba da glasaju na predsedničkim izborima 27. decembra, objavili su juče zagrebački elektronski mediji. U izjavi upućenoj „pravim vernicima i odgovornim građanima“, biskupi su naglasili da izborima treba pristupe svesno i odgovorno“, kao i da glasaju za kandidate koji su „dobri vernici i katolici“.

RUŽA TOMAŠIĆ ZA PROF. JURČEVIĆA

Tomašić: Mislim da će morati doći do prijevremenih izbora

Predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević kazala je da stranka ne stoji ni iza jednog od 12 predsjedničkih kandidata te je preporučila članstvu neka svatko glasuje prema svojoj savjesti.

Autor: mf/VLM

15.12.2009 13:24

(Foto: Arhiva VL)

VINKOVCI - Zar nije apsurdno da Haaški sud brani hrvatske generale od hrvatske Vlade i države za koju su se borili? Vidimo da se dužnosnici povlače iz vlasti jer sve je ukradeno i više se nema što ukrasti. Mislim da će morati doći do prijevremenih izbora - rekla je u Vinkovcima Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević.

Dodala je da stranka ne stoji ni iza jednog od 12 predsjedničkih kandidata te je preporučila članstvu neka svatko glasuje prema svojoj savjesti, a ona će svoj glas dati Josipu Jurčeviću “jer jedini nema putra na glavi”. Zadovoljna je rastom članstva nove stranke koju čini 75 posto bivših članova HSP-a, ali dosta mladih i obrazovanih ljudi.

Za godinu će dana u stranci 80 posto članstva činiti mladi ljudi do 40 godina - rekla je Ruža Tomašić i dodala da je u Vinkovce došla jer “ljudima želi reći da je HSP dr. Ante Starčević stranka 21. stoljeća”.

Dnevnički zapisi

Izvor: Hrvatsko slovo, 11. prosinca. 2009.

Ovi dnevnički zapisi nastali su u vrijeme kad – zbog intenzivne uključenosti u predsjedničku kampanju – nedostaje vremena za sustavno pisanje. Radi ilustracije, na četiri kartice teksta koje mi je dodijelilo uredništvo „Hrvatskog slova“, jedva bi stalo puko nabrajanje mjesta na kojima sam boravio i popis osoba s kojima sam razgovarao. Stoga ću odabrati samo nekoliko događaja-tema za koje smatram da su važne i zanimljive.

Utorak, 01. prosinca 2009.

ODRŽIVOST HRVATSKE BRODOGRADNJE

Na Tehnološkom fakultetu u Rijeci, u rano poslijepodne, održavana je konferencija o održivosti hrvatske brodogradnje. Pored tehnologa i gospodarstvenika s područja brodogradnje, na skup su pozvani i predsjednički kandidati, koji su sa predsjedničkih motrišta trebali javno iznijeti svoju percepciju i mogućnosti rješavanja tog važnog hrvatskog problema. Međutim, na skup je došlo samo dvoje kandidata: kandidatkinja Vesna Škare Ožbolt i moja malenkost.

U svom izlaganju najprije sam naglasio da sam, kao predsjednički kandidat, intelektualac i domoljub, prvenstveno došao izraziti svoju solidarnost s hrvatskom brodogradnjom i nastojanjima da se ona očuva. Poticaj za taj moj čin temeljio se prvenstveno na dragocjenosti koju brodogradnja ima za hrvatsko društvo u kulturološkom i identitetskom pogledu. Naime, najmanji problem u brodogradnji je tehnološka zaostalost i sve aktuelnosti koje se javno ističu, a glavni problem je u tome što se uništavanjem brodogradnje uništava 13 stoljeća hrvatskih brodograditeljskih iznimnih i složenih stručnih iskustava, koja su dio našeg sadašnjeg nacionalnog znanja, kulture i identiteta.

Ako dopustimo potpuno uništenje hrvatske brodogradnje nestat će (i budući naraštaji nikako neće moći nadoknaditi) tu iskustvenu, kulturološku i identitetsku dragocjenost. Tehnološko-tehnički i financijski problemi mogu se veoma jednostravno premostiti.

Prema tome, uništavanjem brodogradnje uništava se jedan od najsjanijih bisera iz ogrlice hrvatskih dragocjenosti. Ili, kako bez tog bisera zamišljati i predstavljati Hrvatsku kao naglašeno pomorsku zemlju?

Stoga sam uputio poziv braniteljima hrvatske brodogradnje da težište svojih nastojanja stave na ovo polazište, te da u obrani hrvatske brodogradnje zatraže solidarnost svih svjesnih i odgovornih hrvatskih građana, jer se jedino na taj način mogu obraniti hrvatske nacionalne vrijednosti i interesi.

Strategija kolonizatora u Hrvatskoj služi se metodom dezintegracije, pomoću koje razbijaju našu socijalnu i nacionalnu solidarnost i time onemogućuju zajedničku obranu. Sami brodograditelji nemogu obraniti brodogradnju, kao što se ni druge hrvatske vrijednosti ne mogu obraniti ako se svedu na užu struku i neposredno zainteresirane.

Međusobna djelatna solidarnost je jedini uspješni odgovor globalističkim kolonizatorima i domicilnim korumpiranim upravljačkim strukturama.

Srijeda, 02. prosinca

KLIMATSKE PROMJENE

Zelena lista uputila je poziv svim predsjedničkim kandidatkinjama i kandidatima da dođu na javnu tribinu o klimatskim promjenama. Tribina se održala u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu, a odazvala se jedino moja malenkost i Boris Mikšić koji je ispario već na samom početku.

Organizator je u Programu odredio da će sudionici biti Tomislav Toth iz Zelene liste, dr. sc. Žarko Puhovski i predsjednički kandidati, a moderator Srđan Dvornik.

Ovdje neću detaljnije govoriti o samoj ekološkoj problematici, nego o jednom znakovitom i zanimljivom detalju koji se dogodio na tribini i koji je veoma poučan.

U svojem izlaganju sam govorio o osnovnim svjetskim saznanjima i svojim promšljanjima glede klimatskih promjena kao dijelu svjetskih ekoloških i političkih problema. I činjenice i promišljanja koja sam iznio bili su podosta drugačiji od onoga što su izlagali T. Toth i dr. sc. Ž. Puhovski, te su obojica ušla u raspravu sa onim što sam ja izrekao. I potom se dogodio znakovito-znimljivi i poučni detalj.

Već tijekom drugog govora g. Totha i g. Puhovskog, zatražio sam ponovno riječ i tehničar tribine mi je predao mikrofon. Međutim, kad sam pokušao govoriti, moderator tribine, g. S. Dvornik, je rekao da mi to ne dopušta. Iznenađen postupkom i zapovjednim tonom moderatora, sa smješkom sam rekao da na raspravu imam jednako pravo kao i drugi sudionici (gospoda Toth i Puhovski), očekujući kako će to malo smiriti i urazumiti g. Dvornika.
No, on je – postupkom i tonom postao još nesnošljiviji – naglašavajući da on na toj tribini odlučuje tko će govoriti. Ja sam nastavio šaljivim tonom, da se nalazimo u demokraciji, a ne totalitarizmu, na što je g. Dvornik još žešći i kraći, tvrdeći da tamo gdje on moderira nema nikakve demokracije, te da postoji samo totalitarizam.

S time je događaj došao do razine ekscesa u koji se nisam htio upuštati. Rekao sam (opet šaljivo) da sam ja bio u zabludi misleći da živimo u demokraciji, te sam tehničaru svečano predao mikrofon.

Ovaj događaj je znakovit, zanimljiv i poučan jer veoma jasno pokazuje povezanost hrvatske prošlosti i sadašnjosti, te da bi nas u skoroj budućnosti moglo čekati ponavljanje povijesti.

Naime, g. Dvornika poznajem kao fakultetskog kolegu iz razdoblja 1970-ih godina. Pripadao je skupini koja je samu sebe označavala ultra-ljevicom i sukladno tome se i ponašao. Početkom 90-ih g. Dvornik je bio šutljivi i marljivi ilegalac g. Sorosa, a javno je najpoznatiji po tome što je sudjelovao u ielgalnom prenošenju Sorosevog novca iz Slovenije u Hrvatsku. Naravno, novac je bio za potrebe financiranja Sorosevih projekata i ljudi u Hrvatskoj. Kad su tu ilegalnost i neplaćanje poreza pokušala presijeći nadležna hrvatska državna tijela, digla se povika „hrvatskih demokratskih medija“ kako se ugrožavaju temeljna ljudska prava i slobode. Koliko mi je poznato slučaj je tada munjevito riješen tipičnom kapitulacijom institucija „Hrvatske kao pravne države“, tj. bez ikakvih pravosudnih ili moralnih posljedica po g. Dvornika i njegove drugove.

Sada je g. Dvornik opet javno veoma glasan i jasan, kao i 1970-ih godina. Na trenutak me prožela zebnja: O Bože, jesmo li zaista u Hrvatskoj tako daleko retardirali?

Nedjelja, 06. prosinca

ISTRA JE SRCE HRVATSKE

Poučen iskustvom i još jednim dvornikovim poučkom do nedjelja sam još upornije nastavio javno govoriti o drugačijoj hrvatskoj budućnosti koja ovisi isključivo o našoj nadi, vjeri i djelovanju. U tom smislu sam u petak, na Hrvatskom katoličkom radiju, s posebnim zadovoljstvom razgovarao 45 minuta s g. Antom Mikićem u emisiji koja svim predsjedničkim kandidatima omogućava potpuno ravnopravno javno predstavljanje. Pod tim utiskom, u nedjelju sam se pripremao za ponedjeljak i utorak.

U ponedjeljak ću s velikim zadovoljstvom ići sudjelovati na tribini u Makarskoj. Tribinu godinama vodi izuzetno čestiti i djelatni g. Ivo Dužević, kojeg korumpirani sustav nemože pokoriti, jer se on, jednostavno rečeno, ne da nikako podkupiti ili drugačije slomiti. Tribina će sigurno biti veoma zanimljiva, budući g. Dužević jedanput mjesečno o svemu naširoko i naduboko razgovara samo s jednim gostom.

S nestrpljenjem očekujem i utorak, kada je dan u kojem je dogovorn moj posjet Istri. I to ne bilo kome.

Najprije ću se u Umagu naći s predstavnicima nepokorenih hrvatskih ribara, koje predvodi hrabri i odlučni Daniele Kolec. Hrvatski ribari najupornije predvode građanski otpor rasprodaji hrvatskog teritorija, namjesto da to čine državne institucije u kojima su najmoćnije korumpirane strukture koje su ušle u veleizdajnički proces otuđenja hrvatskog teritorija. Moja poruka ribarima, kao i brodograditeljima, će biti veoma jasna: Niste sami. S vama je većina hrvatskih građana, jer hrvatski državni teirtorij je naše zajedničko i neotuđivo dobro.

Potom, odlazim u Pićan, odazivajući se na poziv gradonačelnika Ivana Frankovića i gradskog vijeća, koji su pozvali sve predsjedničke kandidate na davanje potpore njihovom viteškom ekološkom suprotstavljanju svjetski moćnom zagađivaču, kojeg su u Pićan iskrcali korumpirani dijelovi režima u Hrvatskoj. Pićan je prelijepi tipični srednjeistarski gradić, za kojeg se mislilo da će biti lak plijen. Međutim, iako Pićan ima samo 150-ak stanovnika, njihovo srce je beskonačno široko i pravedno, te su zbog toga nepobjedivi. Kako netko može htjeti biti hrvatski predsjednik, a ne poistovjetiti se do kraja s hrabrim Pićancima.

RAZGOVOR S PROF. JURČEVIĆEM U HRVATSKOM LISTU

HRVATSKI LIST

„Sva sredstva javnog priopćavanja dužna su svim kandidatima za predsjednika Republike omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program...

REPUBLIKA HRVATSKA
DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO
REPUBLIKE HRVATSKE
KLASA:013-04/09-14/07
URBROJ:507-09-06
Zagreb, 9. prosinca 2009.
IZBORNIM STOŽERIMA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA
- g. Josip Jurčević,
- g. Damir Kajin,
- g. Slavko Vukšić,
- g. Boris Mikšić,
- gña. Vesna Škare Ožbolt
UDRUGA GRAðANA „LIBERTAS“
- g. Frano Kolak
Predmet: Priopćenje i upozorenje o načinu predstavljanja kandidata za izbor
predsjednika Republike Hrvatske u programu NOVE TV
Poštovani,
Državno izborno povjerenstvo je zaprimilo 7. prosinca 2009. dopis predsjedničkih
kandidata: Josipa Jurčevića, Damira Kajina, Slavka Vukšića, Borisa Mikšića i Vesne Škare
Ožbolt te Udruge grañana „Libertas“ kojim upozoravaju na nejednaki pristup u predstavljanju
predsjedničkih kandidata na Novoj TV u emisiji sučeljavanja predsjedničkih kandidata koje
su najavljene za 10., 17. i 23. prosinca 2009.
Dopisima od 7. prosinca 2009. i 8. prosinca 2009. Državno izborno povjerenstvo je
zatražilo od Nove TV izviješće o načinu na koji će se najavljena sučeljavanja predsjedničkih
kandidata obavljati u planiranim terminima.
Do 10. prosinca 2009. NOVA TV nije Državnom izbornom povjerenstvu dostavila
zatraženo izvješće.
Cijeneći tvrdnje imenovanih predsjedničkih kandidata i Udruge grañana „Libertas“ da
u sučeljavanju predsjedničkih kandidata na programu NOVE TV neće biti zastupljeni svi
predsjednički kandidati, a posebice ne na jednaki način, Državno izborno povjerenstvo
- 2 -
izvršilo je uvid u internetsku stranicu NOVE TV te najavu prvog sučeljavanja
predsjedničkih kandidata, koje će na programu biti 10. prosinca 2009. u 22:00 sata.
Iz navedene najave nije bilo moguće utvrditi koji će predsjednički kandidati biti
predstavljeni te način njihova odabira u slučaju izostavljanja nekih od kandidata. Isto nije bilo
moguće utvrditi niti za druga dva najavljena termina ( 17. i 23. prosinca 2009.).
S obzirom na navedeno, a imajući na umu upućene prigovore, Državno izborno
povjerenstvo smatra potrebnim upozoriti NOVU TV na odredbu članka 14. stavka 2. Zakona
o izboru predsjednika Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 22/92, 42/92-ispr., 71/97,
69/04 i 99/04-ispr.) u kojoj je propisano:
„Sva sredstva javnog priopćavanja dužna su svim kandidatima za predsjednika
Republike omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu
promidžbu.“
Dakle, svi mediji, pa tako i NOVA TV dužni su se pridržavati obveze iz navedene
zakonske odredbe tako da su svim predsjedničkim kandidatima dužni omogućiti ne samo da
pod jednakim uvjetima izlažu svoj izborni program već i da sudjeluju u najavljenim
sučeljavanjima s drugim kandidatima.
Takvo shvaćanje Državno izborno povjerenstvo je već zauzelo i u odnosu na
najavljeni program Hrvatske radiotelevizije u dopisu od 20. studenoga 2009., Klasa: 013-
04/09-11/09, Urbroj: 507-09-01 u kojem je izmeñu ostalog navedeno:
„Državno izborno povjerenstvo poziva sve radijske i televizijske nakladnike da u
vrijeme izborne promidžbe omoguće svim kandidatima za izbor predsjednika Republike
Hrvatske da pod jednakim uvjetima iznesu i obrazlože svoje izborne programe.“
Slijedom navedenoga, Državno izborno povjerenstvo upozorava da je svako drugo
postupanje suprotno članku 14. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske.
PREDSJEDNIK
Branko Hrvatin, mag. iur.
O tome obavijest:
- Nova TV,
- Vijeće za elektroničke medije.

IZBORI KAO REALITY SHOW

Washington, DC,

Metro stanica hladnog siječanjskog jutra 2007.g. Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.



3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dječak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju.
Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Nitko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se
pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...
KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?

P. S.:

Primjenjeno na aktualne konkretne predsjedničke izbore u RH, možemo se zapiatati: prepoznajemo li u kakofoniji milozvučnih obećanja bez pokrića, kvalitet pojedinca? Prepoznajemo li dosljednost, čestitost, obrazovanost, ustrajnost, domoljublje, spremnost na žrtvu za opće dobro kao KVALITETE ili kao 'dosadne osobine' nepoželjne među kandidatima koji kao da se natječu u nekom Reality show-u? Tko, koliko i zbog čega troši čije novce u predizbornoj kampanji? Peru li se tu neki novci ili? Još ni aktualni predsjednik Mesić nije otkrio donatore svojih dviju kampanja, pa se aktualni kandidati, ohrabreni načinom kako je Mesić prošao bez pitanja i komentara, da ne spominjem posljedice, ponašaju kao pijani milijarderi. Pa da troše i vlastiti novac, neumjesno je u ovom vremenu ceriti se u namještenim pozama sa svakog kutka lijepe naše, upirati prstom ili vizionarski gledati u gustu maglu TV spotova. Ali, ovom narodu je usitinu moguće prodati rog za svijeću. Po stotinu puta. I uvijek skuplje!

HOMILIJA KARDINALA BOZANIĆA

Homilija zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na misi u prigodi 10. obljetnice smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana Zagreb, katedrala, 10. prosinca 2009.

Dovoljno je pitati se: radi čega čovjek želi biti nositelj odgovorne dužnosti u državi; je li u životu platio osobnom žrtvom svoja uvjerenja; je li ih zanijekao, brzo mijenjao pred prijetnjom gubitka svojih komocija, što je spreman uložiti za istinu i dobro drugoga. Bez obzira na slojevitost života dr. Franje Tuđmana, on je sebe uložio za slobodu drugoga čovjeka i pokazao iznimnu ljubav prema hrvatskomu narodu, ne niječući slobodu drugima.


Liturgijska čitanja: Iz 41,13-20; Mt 11,11-15.





1. Teško da je naviještena riječ proroka Izaije večeras u našoj prvostolnici prošla mimo bilo koga od nas, da je ostala nezapaženom i da nas nije dirnula. Ponuđena nam je, poziva nas da je, kao ključ čitanja, stavimo na teško čitljive stranice našega vremena. Ako tako postupimo, uočit ćemo obilježja koja nisu nova. Oduvijek je postojala težnja čovjeka za pronalaženjem izvora svoje sreće, za gašenjem žeđi na način koji pobuđuje još veću žeđ. U svim tim pokušajima pronalazila su se opravdanja pod raznovrsnim nazivima. Ponekad su se u povijesti nametale umjetno stvorene žeđi, promicale su se potrebe, kako bi se prodavala vlastita roba, ideologija i ovisnost o moći, najčešće praćena širenjem straha. Koliko li smo puta samo čuli da smo premaleni, bespomoćni; da se uzalud nadati da je moguće nešto promijeniti. I zbog toga naše vjerničko srce radosno dočekuje riječi proročke utjehe: Ne boj se, crviću! Ne boj se, ličinko!
Ispod površine svake ljudske gladi i žeđi postoji dublja žeđ koja zahtijeva našu hrabrost da je tražimo, žeđ za vječnošću u našoj nestalnosti; postoji glad za hranom od koje se ne gladuje.

2. Naša se današnja molitva oslanja na Božju riječ, koja poziva da se ne bojimo. Kao što je strah, ta posljedica grijeha, najveća kočnica za dobro u našemu osobnom životu, jednako je i s bićem naroda. Neutemeljenost našemu strahu razotkrivena je Božjim jamstvom da je on uvijek s nama. Ta nas istina prati od samih početaka Biblije, od Mojsija i proroka do Evanđelja i Otkrivenja. U toj predivnoj utjesi živimo hod prema Božiću: u sigurnosti da Gospodin nastavlja dolaziti, biti nam pomoć, da bismo i mi željeli i mogli ostati s njim. Upravo to: 'biti s njim', 'ostati s njim' jest kršćanski život u vjeri, nadi i ljubavi.
U više navrata prorok Izaija naviješta Gospodina kao Otkupitelja svoga naroda, onoga koji nije samo osloboditelj, zaštitnik, tješitelj i odvjetnik, nego onoga koji nam je najbliži; onoga koji na sebe preuzima našu povijest i po ljubavi joj vraća vrijednost, vraćajući i svakomu od nas dostojanstvo Božjega djeteta. "On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela" (Tit 2,14), piše sveti Pavao. Narod je to koji je Božjim Duhom očišćen od sebičnosti i straha. Samo takav je kadar donositi plodove dobra.
Živjeti došašće znači uzeti ozbiljno Božju riječ: "Ne boj se!", vjerovati u njegovu moćnu ljubav i njemu povjeriti svaki strah i nemir. Čovjek, i onda kada na sebe stavlja oklop lažnih sigurnosti, nosi svijest o vlastitoj slabosti i nestalnosti. Ne želeći prihvatiti istinsku sigurnost dopušta da njime ovlada strah. Odatle proizlazi krug težnja za posjedovanjem, za nepravdom i nasiljem. Iz straha se čovjek skriva pred Bogom, stavlja maske, širi nepovjerenje i smišlja načine iskrivljavanja istine. Onaj tko ne želi svijet zagaditi strahom i lažima čuje ohrabrujuću Božju riječ: "Ne boj se, ja ti pomažem".
Kad bismo barem imali više pouzdanja u tu riječ, ozbiljnije ju unijeli u svoje živote. No, mi smo skloniji od Boga tražiti opravdanja za njegove postupke, pa čak i buniti se što se stvari ne odvijaju prema našim očekivanjima i mjerilima. U napasti smo da tražimo lijek svojim nemirima, ne računajući na Boga.

3. Braćo i sestre, puno je ljudi i događaja po kojima nam Bog daje upoznati dolazak svoga Sina i svoju prisutnost u našemu životu; puno je toga što čitamo u liku preteče, Ivana Krstitelja, koji je osjećao i upozoravao na prisutnost Mesije; koji ga je posvjedočio riječju, življenjem i svojom smrću za pravednost. A sve to iz vjernosti poslanju koje mu je Bog povjerio.
Božja riječ: Ne boj se! u njemu je preživjela dvojbe i kušnje, navale zla i širenje neistina. Ivan Krstitelj otkriva da je istinska veličina malenost i poniznost; da prava moć leži u odricanju težnje za moći, u nesebičnosti i služenju, u stavljanju Boga ispred svih ljudskih opravdanja i mudrosti.
Isus ističe Ivana Krstitelja kao proroka koji je vezan uz Stari zavjet, ali ujedno je simbol svih svjedoka prošlih vremena koji su budili pitanja, bili osporavani ne odričući se slobode i istine kao Božjih darova. Onda, kao i danas, istina koja ima izvorište u Bogu, koja razobličuje dvoličnost moćnih ovoga svijeta, nije olako prihvaćena. Nastoji se staviti je u redovitost, ukrotiti njenu snagu, prebrisati joj značenje, prešutjeti važnost i prikazati je kao opasnost za budućnost ljudske sreće. Na tragu Preteče, o tome svjedoče i danas kršćani i ljudi koji iskrenim srcem traže i slijede istinu i koji prozivaju nepravdu i gušenje slobode koja dolazi od Boga. O tome govore desetine milijuna kršćana ubijenih samo u dvadesetome stoljeću, koje se tako olako naziva naprednim stoljećem.
Braćo i sestre, naša nas povijest s Bogom uči da, ako smo kršćani, ne ćemo moći izbjeći progonstva, nekad manja, nekad veća; dohvatit će nas poneki bič poruge, prozivanje, nekorektnost i blaćenja od onih koji svoju istinu mogu glasnije viknuti, jer imaju dovoljno novca i moći, jer siju strah i ljude ucjenjuju. Razumljivo je da i nas danas proročka i evanđeoska riječ pita: koliko nas košta pripadnost Evanđelju; koliku smo cijenu spremni platiti za pošteno življenje i svjedočenje istine; koliko smo trpjeli ili trpimo zbog ljubavi prema istini?

4. Danas, na desetu obljetnicu smrti predsjednika samostalne hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, u sabranosti i molitvi dublje promišljamo o svojoj nedavnoj povijesti. Osjećamo da se u njezinu predstavljanju programatski događaju iskrivljavanja i da se ne prestaju skladati melodije po notama onih koji misle da se istina može zaustaviti po diktatu novih silnika.
Mi ponizno promatramo nama darovan hod u vremenu, a kršćanska odgovornost prema istini nas obvezuje da ne previdimo dobro. To je dio našega proročkoga poslanja danas. Možemo odvagivati pojedine postupke i odluke političke naravi u svjetlu vjere; možemo imati različita mišljenja o njima, ali ne smijemo zanijekati dobro.

Sjećamo se dobro, a neki bi nam htjeli izbrisati to sjećanje te se posebno trude u mlade usaditi neku novu simpatičnost slike govoreći o razdoblju komunizma u našoj Domovini. Da tomu nije tako dovoljno svjedoči spomen na vrijeme početka demokratskih promjena kada je istina iz šapta tamnica i straha komunističkog totalitarizma prelazila u javni govor. Dovoljno je sjetiti se drhtaja slobode nakon desetljeća tjeskobe. I u tome se ozračju ne može previdjeti pokojni Predsjednik.
Ne vrjednujući ga ovdje kao čovjeka u svim njegovim dimenzijama ljudskosti, obveza nam je podsjetiti na vrijednosti iz kojih je, njegovom velikom zaslugom, živjelo oduševljenje nakon sloma komunističkih okova.
Čitati taj dio naše povijesti u svjetlu Božje riječi ne će nas kao vjernike odvesti u površne povijesne prosudbe, nego do onoga na čemu se treba temeljiti radost ljudi koji žele dobro drugim ljudima i svome narodu.

5. Predsjednik Tuđman u svome životopisu ima raznih stranica. Sve njih povjeravamo Bogu, duboko svjesni da je Bog jedini pravedni sudac ljudskoga srca. Ipak, na tim stranicama ostali su živjeti plodovi koji govore o pomacima, traženjima, propitivanju vlastitih uvjerenja i stavova… Dužni smo zaustaviti se posebno na onima na kojima nedvojbeno progovara žrtva i nesebičnost, zauzetost za istinu, ulaganje sebe i odricanje od svojih komotnosti za slobodu drugih. To je bilo prepoznato od hrvatskih ljudi u vremenu kada zgrada, izgrađena na komunističkim lažima, nije mogla opstati u starome obliku.
Samo žrtva i nesebičnost vjerodostojno izgovara istinu. Pokojni Predsjednik mogao je ostati u svome miru; mogao je – kako su to mnogi i učinili, među kojima i oni koji su mu postali najvećim neprijateljima – izdaleka promatrati što će se dogoditi, a zatim priključiti se komotnijemu putu. On je znao da se nalazi na mjestu s kojega se njegov glas može čuti daleko; bio je svjestan snage neistina i dimenzija zla koje je koristilo sredstva straha i nasilja. Mogao je prihvatiti lagodnost, ali je pred spoznajom istine odgovorio žrtvom.
To je prvi važan oslonac koji vrijedi i danas: svatko tko želi biti prepoznat kao nositelj odgovornosti u društvu, mora biti prepoznat kao čovjek koji ulaže sebe, koji nema svojih interesa do te mjere da drugi pod njima trpe. Dovoljno je pitati se: radi čega čovjek želi biti nositelj odgovorne dužnosti u državi; je li u životu platio osobnom žrtvom svoja uvjerenja; je li ih zanijekao, brzo mijenjao pred prijetnjom gubitka svojih komocija, što je spreman uložiti za istinu i dobro drugoga. Bez obzira na slojevitost života dr. Franje Tuđmana, on je sebe uložio za slobodu drugoga čovjeka i pokazao iznimnu ljubav prema hrvatskomu narodu, ne niječući slobodu drugima.

6. Proročku riječ o dokidanju straha toliko smo puta tijekom rata protiv Hrvatske slušali kao utjehu. Bilo je trenutaka sumnje u kojoj je malenost, sićušnost pred zemaljskim gospodarima dovodila do malodušja. Kada se činilo da nas ništa ne može izbaviti od potpunoga uništenja, postojali su ljudi koji su sačuvali glas proroka i Evanđelja te ponavljali: ne bojte se! Sjećam se riječi blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića koji je puno puta ponavljao da je pravo čudo što smo opstali. I politički i vojno i gospodarski, sve je govorilo protiv obrane prava naroda i pravednih težnji napaćenih ljudi za vlastitom državom, ali su neprijatelji bili odneseni vihorom koji su sijali. Predsjednik Tuđman nosio je u sebi tu dragocjenu klicu otklona od straha.
Osim toga, bilo je to vrijeme prijelaza; ono vrijeme koje je kasnije dobilo ime 'tranzicija'. Takva su vremena s obilježjima nečega što prestaje i s obilježjima praga, a ona traže ljude brzih i čvrstih odluka, spremnosti na posljedice koje je teško predvidjeti, biranje suradnika uz rizik da će neki od njih, nažalost, lako okrenuti leđa. To je vrijeme i ljudi koji se ulaguju; koji žele stvoriti dojmove za nove pogodnosti; ljudi koji znaju preinačivati životopise, mijenjati partije; ljudi koji preko noći od progonitelja i provoditelja totalitarističke ideologije postaju čovjekoljubivi borci za ljudska prava.
U takvome smo vremenu živjeli i s pokojnim Predsjednikom, a i on sam je u sebi osjetio njegovu težinu, svjestan da ljudi starog totalitarnog i zločinačkog sustava mogu donijeti nove plodove samo duhovnim obratom. Međutim, to je iznimno teško, jer se otvorio prostor raznih zloporaba, do nemoralnog stjecanja materijalnih dobara. Te zloporabe nisu prezale da se na tuđoj žrtvi gradi još veća nepravda. Posljedice osjećamo do danas, jer se melodija komunističke ideologije nastavila svirati, ali drugim instrumentima.

7. Bez obzira na sve to, ili, bolje: baš zahvaljujući svemu tome, nosimo pouzdanje da se od uloženih vrijednosti može živjeti budućnost. Zato molimo za Domovinu i zahvaljujemo za svaku očitovanu žrtvu, kako stradalnika rata, s posebnom ljubavlju prema braniteljima-dragovoljcima koji su čista srca branili tuđe živote, tako i drugih ljudi: političara, svećenika, umjetnika, kulturnih djelatnika, medicinskoga osoblja, vojnika i policajaca, koji su uz nemale žrtve, uloženoga znanja i vremena, prenijeli nadu našemu vremenu.
I danas, kada osjećamo da se taj polog žrtve s raznih strana želi razgraditi i da se dižu zidovi nove tjeskobe i straha, ostaje nam proročka zadaća i odgovornost. Nije svejedno tko i na koji način obnaša svoje dužnosti u narodu. Ako se obescijeni nesebičnost, ako se promiče neisplativost ulaganja svoga života u dobro drugih, nismo dostojni svojih predaka. Kao vjernici znamo da konačni sud ne daje povijest, nego Bog, gospodar naše povijesti i vječne sreće, onaj koji pustinju pretvara u cvjetnjak, a sušnu zemlju u izvore. Njega molimo milost za sve naše pokojne.
Zahvalni štovatelji pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana nadahnjuju danas molitvu Crkve da mu Bog, bogat milosrđem i najpravedniji sudac svakoga života udijeli vječni dar svjetlosti u Božjoj svjetlosti.
Za hrvatski narod i domovinu Hrvatsku zajedno sa slugom Božjim Ivanom Pavlom II. molimo Božji blagoslov: "Dragi hrvatski puče, neka te Bog blagoslovi. Djevica Marija, Odvjetnica Hrvatske, Najvjernija Majka, neka bdije nad tvojom sadašnjošću i tvojom budućnošću! Njoj povjeravam svaki tvoj naum slobode, mira i napretka u solidarnosti, svaku tvoju nadu i svako tvoje zalaganje za ljudske i vjerske vrijednosti.
Neka Bog blagoslovi Hrvatsku" (Ivan Pavao II., Govor u zračnoj luci u Splitu, 4. listopada 1998.). Amen.


--------------------------------------------------------------------------------

Po zavrsetku mise pjevala se Lijepa naša i Bože čuvaj Hrvatsku


_________________
www.croradio.net

GOTOVINA I NORAC SU HEROJI DOMOVINSKOG RATA

Jurčević: Ne prepuštajte se manipulatorima

Josip Jurčević

Ja sam jedan od Vas. Nemojte se prepustiti manipulacijama interesnih skupina koje vam nude šarene balone i kandidate koji vise na njima. Budite samosvjesni i ponosni kao što ste bili i 1991., poručio je predsjednički kandidat Josip Jurčević na predstavljanju u emisiji HTV-a Otvoreno.

Branitelji su zakinuti i dovedeni su pred katastrofu; Ante Gotovina i Mirko Norac su heroji Domovinskog rata; Većina onoga što se događa na Haškom sudu kreirano je od strane korumpiranih hrvatskih struktura, broj od 500.000 branitelja je apsurdan - samo su neke Jurčevićeve poruke gledateljima. Kada bi postao predsjednik najprije bi posjetio BiH i odnos s tom zemljom vidi kao prioritet u međunarodnim odnosima. Smatra da je pravo glasa u Hrvatskoj za gradane BiH osnovno civilizacijsko pravo.

Zalaže se za promjenu vladajućih korumpiranih struktura i to je jedan od motiva zbog kojih se kandidirao. Smatra da se u Hrvatskoj vuku potpuno pogrešni gospodarski potezi koji ubrzavaju propast gospodarstva. Kada je riječ o obrazovanju, podržava zahtjeve studenata i smatra da trebaju imati besplatno školovanje. Smatra da bi križ trebao biti u javnim ustanovama i protivi se slanju hrvatskih vojnika u Afganistan.


Biografija Josipa Jurčevića

Josip Jurčević rođen je 1951. godine u Studencima u općini Imotski. Oženjen je i otac sedmero djece. Diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao. Dragovoljac je Domovinskog rata od 1991. Jedan je od osnivača Uprave za informativno-psihološko djelovanje MORH-a i u sklopu njega osnovao je i bio prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. U hrvatskoj je vojsci bio do ljeta 1992.

Od 1997. stalno je zaposlen u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Na studiju povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nositelj je kolegija Povijest 20. stoljeća i izbornih kolegija iz suvremene svjetske i hrvatske povijesti. Predaje suvremenu hrvatsku povijest na poslijediplomskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predaje kolegij suvremene svjetske i hrvatske povijesti.

Josip Jurčević vlasnik je triju kuća, dvaju zemljišta. Posjeduje umjetnine, nakit, knjižnicu neprocjenjive vrijednosti te 105 000 eura u banci. Njegov predsjednički slogan je: Kad, ako ne sad!

Milan Bandić jamio slogan i kampanju Ljube Ćesića Rojsa

Nadan Vidošević otvorio je predizbornu utrku sa spotom koji se pokazao plagijatom kojeg je imao demokrat Bill Richardson u utrci predsjednika SAD-a. Za Damira Kajina još uvijek se ne zna je li ideju za svoj plakat posudio od Barracka Obame ili možda Mao Zedonga.

Bandić Rojs

No, Milan Bandić uvijek je bio posebna priča, kako u političkom životu Zagreba, tako i danas u predsjedničkoj kampanji posebice kada je riječ o – krađi. Bandić je tako odlučio krasti u vlastitom dvorištu. Prvo je krenuo s crveno – plavim kvadratima koji neodoljivo podsjećaju na one HDZ-ovske na parlamentarnim izborima prije pet godina, dok je slogan ali i dio kampanje, prema svemu sudeći, jamio nenadmašnom generalu Ljubi Ćesiću Rojsu.

Ako se sjećate Ćesić Rojs 2004. godine krenuo je u predsjedničku kampanju sa sloganom “S predsjednikom na posao”, baš kakav danas ima i Bandić. No to nije jedina sličnost bivšeg i sadašnjeg predsjedničkog kandidata.

I Rojs sa Sljemena o Crkvi, generalima i nikad prežaljenom HDZ-u

Bandić je tako obznanio svoju kandidaturu na Sljemenu, a isto to uradio je i general Rojs koji je u podsljemenskim Gračanima u prostoriji okićenoj križevima, hrvatskim zastavama te fotografijama Franje Tuđmana i Gojka Šuška javio Hrvatima da ide na Pantovčak. Jedina razlika je bila u tome što Rojs toga jutra nije trčao. (predsjednicki.izbori.hr)

Josip Jurčević: Otvoreno pismo povlaštenim predsjedničkim kandidatima

Otvoreno pismo Josipa Jurčevića, upućeno kandidatima Milanu Bandiću, prof.dr.sc. Andriji Hebrangu, prof.dr.sc. Ivi Josipoviću, prof.dr.sc. Draganu Primorcu, prof.dr.sc Vesni Pusić i Nadanu Vidoševiću, koje nam je pristiglo iz njegovog izbornog stožera, prenosimo u cijelosti:

“U Zagrebu, 08. prosinca 2009.

Predmet: Javni poziv šestorici predsjedničkih kandidata da ne prihvate sudjelovanje u diskriminaciji šestorice ostalih predsjedničkih kandidata

Poštovani kolege predsjednički kandidati,

iz našeg jučerašnjeg zajedničkog dopisa petorice predsjedničkih kandidata upućenog DIPu i hrvatskim medijima nedvojbeno proizlazi da je Nova-TV pozvala samo vas šestoricu na sudjelovanje u svojim najvažnijim predstavljačkim emisijama (10., 17., i 23. prosinca 2009. g.), te vas na taj način nastoji uključiti u sudjelovanje u najgrubljoj diskriminaciji nas, ostale šestorice predsjedničkih kandidata.

Vaše sudjelovanje u tim emisijama bilo bi sudjelovanje u diskriminaciji, što je protivno cijelom nizu odredbi Ustava RH i zakona RH, te temeljnih demokratskih standarda. Između ostalog, to je u izravnoj suprotnosti čl. 14 Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i Priopćenju Državnog izbornog povjerenstva od 20. studenog 2009. godine.

Stoga vas pozivamo da zajednički i ponaosob odbijete sudjelovanje u diskriminaciji polovice od ukupnog broja predsjedničkih kandidata. Smatram da je to vaša temeljna građanska obveza, a još više odgovornost prema dužnosti za koju smo se kandidirali.

Osim toga, taj čin vaše solidarnosti bio bi doprinos razvoju procesa demokracije i građanske svijesti u Hrvatskoj, te najuvjerljivija izravna javna poruka kako namjeravate postupati, ako budete izabrani za Predsjednika Republike Hrvatske.

Lijepi pozdrav,

Josip Jurčević

MARINA LIJEPO ZBORI

http://www.hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=5510:umro-je-drug-tito&catid=44:prilozi-graana&Itemid=82#addcomments

Bili smo djeca.U našem je mjestu živjela žena čiji se muž nikada nije vratio iz Drugog svjetskog rata niti je ona ikada saznala što je bilo s njim.

Sama je podizala troje djece u čistom siromaštvu što i nije bila iznimka u to vrijeme.Izniman je bio taj dodatni emotivni križ koji sam joj vidjela u očima punim neke duboko usamljene i osamljene ozbiljnosti kad god bi nas upitala (a to je bilo svaki put kad bismo došli kod nje) nekako konspirativnim tonom i ponavljajući sve po dva puta: „Što kažu!? Što kažu!? Je li umro Tito!?Je li umro Tito!?“ Mi smo tada jedino shvaćali da želi od nas saznati što govore u središnjem Dnevniku JRT-a jer ona nije imala u kući TV prijemnik a mi jesmo.

Naša mater (koja bi nas više puta poslala kod nje da joj pomognemo raditi oko duhana na primjer ) nam je objasnila da se Iva možda nada da joj je muž još živ i da negdje pritajen čeka da padne komunizam kako bi se bez straha od dodatnog progona vratio na svoje mjesto u svoje mjesto, život, dom, obitelj, svome bračnom i roditeljskom životu.

Iva je umrla 1979.godine.

Kad stojim pred grobom naših roditelja i našega brata koji je poginuo u Domovinskom ratu kao dragovoljac ( prije smrti naših roditelja) moram biti okrenuta prema redu grobova u kojem je i njen grob.

Navalim razmišljati o svemu onome što ne bih ni željela da im Glasnici Božji dojave tamo u Vedrom Kraju, nadamo se.

O tome kako i ovaj današnji naraštaj hrvatski, ovaj pobjednički, slavni uz pomoć Božje Providnosti i teško postradali (braneći se od nasilnoga zadržavanja u Titovoj tamnici naroda) trpi i sada u poraću sa svih strana nedostatak nužne doze pristojnosti i poštivanja i to blago rečeno.

O tome kako većinski, nepostradali dio naroda izabire protuprirodne vođe jedinstvene, možda i u svjetskim razmjerima, po toj protuprirodnosti.

O tome kako je postpobjednička veleizdaja bizarni hrvatski patent .

O tome kako politički transvestiti i bešćutni dijelovi naroda i danas brane pločice sa imenom Josipa Broza po hrvatskim trgovima i zaokružuju na izborima branitelje lika i djela Josipa Broza kao da je to pozitivna povijesna osoba a ne netko protiv koga nebrojene duše , čitave obitelji vape strogo pred Bogom i na ovom i na onom svijetu.

O tome kako taj ranjeni dio hrvatskog Tijela još čeka da u središnjem Dnevniku HRT-a jave da je napokon maknuto ime Josipa Broza sa najljepšega zagrebačkoga trga.

O tome kako je to protuprirodno te dodatno muči i užasno raskopava rane dijelu hrvatskog naroda koji nije samo neizravno (samo materijalnom krizom) viktimiziran u „Titovo vrijeme“ ili sada u nedavnošnjem obrambenom ratu za domovinsku slobodu i samostalnost nego i vrlo izravno (nestali, poginuli, pobijeni, zarobljeni, mučeni, porušeni, protjerani, rastavljeni, oboljeli, ožalošćeni…)

O tome kako je taj manjinski, izranjeni dio Tijela nečista savjest i nekih dijelova svoga vlastitoga naroda (onih koji su negativno sudjelovali i onih koji se čak hvale ili baš nešto i ne hvale propustima ) i kao da je najbolje da što prije izobolijevamo, postanemo nevidljivi i nečujni i poumiremo.

O tome kako su nam potrpali naše časne generale u zatvore (od branitelja do branjenika???...) kao da su ratovali u Srbiji.

O tome koliko je branitelja samo sebe usmrtilo i o tome kako bešćutni dio naroda koji mirnoćom na to podržava one bešćutnike s namjerom ne shvaća da ih to samo po sebi teško tereti pred Bogom i Čovjekom.

O tome kako mrtav čovjek nije samo vaga mesa nego i jedan svijet za se koji veže druge i jedna ožalošćena obitelj ili pak oduzeta mogućnost da je stvori.

O tome kako nas i sad prati antibog krakati a ljubav posipaju brašnom zaborava.

O tome kako su oni koji su uvijek bili vjerni –ti su sada periferni.

O tome kako se društvo labavo ophodi prema još mladoj hrvatskoj slobodi.

O tome kako zlikovci uživaju u slobodi i u svojoj djeci pred očima djece svojih žrtava .

O tome kako više nikome ne treba netko tko je dragovoljno jurišao na napadačke (bratstvenojedinstvene) tenkove, vedra, okrugla i vruća srca kao da trči u svatove a ne u pogibelj.

O tome kako oni koji gotovane sve a koji se prave da vole slobodnu i samostalnu Hrvatsku samo zato što je to sada ( za njih nedraga) stvarnost, riječi „domoljub“ ili „branitelj“ izgovaraju kao da su to sinonimi za nešto ruralno,neobrazovano,prije

ke naravi i nešto što nam više ne treba, a riječi „sloboda“ i „samostalnost“ kao da je to sada samo formalnost u okviru globalizacije.

O tome kako često (čak i svećenici i novokomponirani domoljubi i „akademski građani“) ne shvaćaju koliko je nepažljivo i neprimjereno kada govore za poginulog branitelja da je izgubio svoj život u Domovinskom ratu. Tako se kaže za propalicu, a ne za nekoga tko je svoj život i svoju smrt upotrijebio na najsavršeniji način, pogotovo ako je to dragovoljac –sin svega svoga naroda a ne samo svoje mame.

O tome kako je i sad teško biti Hrvat a tako lako postati. Samo se proglasiš ili učlaniš u nešto, uključiš se u interesnu prostituciju.

O strančarenju i strankovanju i stranjanju.

O tome kako neki krasno žive od političkog sudjelovanja a razumiju se u politiku kao ja u nogomet.

O tome kako se mnogi ne stavljaju u ponudu na odgovorne i časne položaje (koji upravo traže nesebičnu požrtvovnost) zato što misle ili ne misle da imaju ili nemaju ljudske i stručne kvalitete nego da osiguraju vlastitu materijalnu, prokreativnu i svaku moguću lagodu, sigurnost i bezbrižnost sebi i svojima a nije im od viška ni ako se baš oni uspiju upisati pozitivno u trajno sjećanje društva.

O tome kako se takvi ne opozivaju nikako ili ne na vrijeme a i onda ih samo pomaknu.

O tome kako takvi jednim migom kemijske olovke upropaste tuđe sudbine kao da im je to džepna igračka.

O tome kako su sve privatizirali skorojevići ili čak ljudi sa antiosobinama.

O povratku na kazan.

O kapitalističkim sovhozima i kolhozima.

O šoupolitici i verbalnoj kozmetici.

O primitivizmu kao sirovini.

O obraćanju biračima kao kretenskoj masi.

O proždiranju kuća udovičkih.

O bratu i ratu.

O desnoj ruci i lijevom džepu i obratno

O tome što je to Hrvat –valja li to jesti.Je li to nešto lijepo i gordo ili je to neki prokleti narod sa svijetlim iznimkama.

O davanju i jamljanju.

O tome koliko smo ponizni taoci Evrope.

O tome kako more ne stoji na zemlji.

O uzrocima sablazni.

O perfidnoj muškoj madame gustih obrva koja nam uvaljuje Balkana.

O haaškoj skripti i daytonskoj kripti.

O crnim golubovima u noći.

O nevidljivim očima.

O tome kako se budala nametne društvu pa još ucjenjuje kruhom nekoga tko obiluje duhom.

O hedonizmu i nadmetanju slabića.

O degutantnoj komociji nepotizma.

O naglasku na komociji.

(Sin promaknut u šefa na prijedlog oca i podrškom djelatnice kojoj muž radi u toj istoj društvenoj ustanovi kao i njih troje a spomenuti otac joj je šef ?...)

O ružnim šalama i budalama koje discipliniraju ljudska prava.

O kriminalnoj armaturi društva.

O napakosti u srži.

O ljudima kao mani čovječanstva.

O tome kako su kvalitetni potonuli a laki proplivali.

O tome kako su skorojevići najtrajnija rana narodova bića

O grotesknim uljezima u braniteljskim pravima.

O tome kako je za šarlatane pozitivna diskriminacija u egzistencijalnom podupiranju (na prokreativnu radost naroda) dati prednost bližnjem od poginulog hrvatskog branitelja a ne najprirodniji način zahvalnosti i dužnost društva prema tom poginulom sinu svega naroda a ne samo svoje mame.

O svakakvoj šutnji.

O natovaranju teških emocija.O napadu na zdravlje i samopoštovanje.

O tome kako je i svećeniku lakše sresti grešnog karijeristu punog tko zna kakvog novca (dati će mu za zvonik pa će mu ime upisati u zidove umjesto imena one sirote iz biblijske prispodobe što je dala sve što je imala).

O tome kako ni mnogi svećenici ne odgovaraju testovima ovoga vremena.

O tome kako baš oni učitelji koji su u Titoslaviji pred svima trgali djeci križiće s lančića sada istežu uši djeci od te djece ako se ne uvrste u crkvenu procesiju. A ljudi se samo gurnu laktovima i podsmjehnu toj ideološkoj transves(ti)tiji ne shvaćajući zašto im se povijest lako i brzo ponavlja. Djeco,danas ćemo crtati druga Tita (nismo čak od prekjučer). Djeco, napišite čestitku majci za Dan žena i nemojte joj zaboraviti zahvaliti što vas je rodila u Titovoj domovini. Djeco, sastavite pjesmicu o prvoj ljubavi ili o ljepoti krajolika (ja ću vam ugurat Tita na kraju ). Svaka je nevinost bila Titova, osim one.

O tome kako se na otvaranju okašnjelog spomenika (na kojemu nema imenja niti piše kome se načelno podiže) poginulim braniteljima u govoru ni ne spomenu , barem kategorijski, ožalošćeni bližnji. Kao da nisu baš zato važni nego baš zato nevažni – stvoreni da bi bili potrošna roba, žrtva, hrana za druge,stoka biblijska, što li !? Glavno da se temeljito ispozdravljaju „široki rukavi“ i oni što kroče širokim putem a narodu prijeti milostinja iz njihovih ruku.

O tome kako je i svećeniku teže sresti dostojanstvenog pravednika (umornoga od stvarnosti i stradanja i preplašenog portretom društva) jer ga takav susret obvezuje pred Bogom.

O tome kako je i današnji život živa preslika Kalvarije a presjek ljudske zajednice odgovara ondašnjem. O tome kako svatko slobodno bira lik za se kada bude testiran.

O protuprirodnosti.O blesićizmu i blesićizaciji.

O tome kako se svaka vrsta žrtve (ako se radi o smrtniku, pučaninu) u društvu nakon presude osjeća ismijano i silovane duše i gore zbog toga nego zbog onoga što joj je počinitelj učinio.

Zakoni presude i pomoć institucija i pasivno promatranje društva plaše potencijalne žrtve a ohrabruju potencijalne počinitelje.

O interesnoj prostituciji u svakoj instituciji i kako je Zrće mila majka.

O tome kako vrijeme liječi rane samo onima koji govore o tuđim ranama.

O tome kako rasipa oprost onaj u kome je vesela kost. Njemu yugovina ne udi.

O tome kako će krotki baštiniti zemlju ( kada ih spuste u blato) a grešni karijeristi i razni profiteri devetom koljenu nagrnuše zlato.

O janjičarima komunizma u Saboru.

O tome kako bi nekima svijetlile ruke u mraku (kada bi se poprskale luminolom) od krvi vlastitoga naroda.

O abrahamima sa Dedinja.

O mojsijima sa Sljemena.

O narodovoj pijanci u pustinji.

O tome kako su i poslovice ostale bez značenja i vrijednosti.

O tome kako nam i sad trebaju budnice i davorije.

O tome kako sada narod gine šutke i kako nas vode političke lutke.

O teatru ljudoždera i paradi humanista.

O tome kako se sada mraz svjetli tamo gdje su popadali hrvatski pijetli.

O tome kako je pouka o Domovinskom ratu stjerana u obiteljski okvir i na učitelje koji su samo promijenili pozdrav.

O tome kako mogao sam biti svašta ali onda ne bih bio čovjek.

O tome kako me umoriše glupi i kvarnjaci u istoj klupi.

O tome kako kukavice nisu ptice nego gliste šutljivice.

O skoro autističnoj samoći pravednika.

O tome kako je ovdje nešto vrlo odsutno.

O tome kako to nije „drug Tito“.

O brzom i lakom ponavljanju povijesti.

O tome što je to Čovjek.

O tome što je to Hrvat – valja li to jesti?


Marina Alerić Bebić

JOSIPOVIĆ PREKO HAAGA DO PANTOVČAKA

Uz preporuke za izbor najboljeg predsjedničkog kandidata

Među kandidate za predsjednika Hrvatske, koji se u medijima preporučuju, treba ubrojiti prof. dr. Ivu Josipovića. U javnim medijima, a i na portalima se navodi kao kvalitetan kandidat vrhunskog obrazovanja, sveučilišni profesor, pravnik, glazbenik, europski tip…. Profesor Josipović je autor Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu pod naslovom „Hrvatski pogledi na krivična djela“, izdanog na engleskom jeziku s naslovom originala :“Responsibility for war crimes, Croatian perspective-selected issues, , 2005.“ U Zborniku po opsežnosti dominira doprinos profesora Josipovića. U uvodu autor među ostalim navodi

„ … Republika Hrvatska je država koja je izronila iz krvavog raspada bivše Jugoslavije…“.

Možemo li se složiti sa takovom definicijom stvaranja demokratske Republike Hrvatske?

Profesor Josipović šalje svijetu djelo na engleskom jeziku u kojemu se ne spominje agresija na Hrvatsku, niti razlika ratnih zločina agresora i zločina u ratu onih koji se brane. Pri tom se također niti jednom riječju ne dotiče osnovanosti odnosno opravdanosti optužbe da je Operacija OLUJA „zločinački pothvat“. To je očiti doprinos stavu tužilaštva Haškog suda , kojim se optužuje tadašnje rukovodstvo i renome cijele Hrvatske.Takav pristup analize uvjeta u kojima se vodio Domovinski rat, mogao bi se objasniti željom autora da bude od strane Haškog suda imenovan „Prijateljem tog suda“.

piše jedna Zagrepčanka

JURČEVIĆ PISAO AGENCIJI ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE

'Iz programske najave Nove TV i telefonskih razgovora naših izbornih stožera s Novom TV nedvojbeno proizlazi da će ta televizija 10., 17. i 23. prosinca 2009. godine na televizijsko sučeljavanje predsjedničkih kandidata pozvati samo pojedine predsjedničke kandidate', stoji u priopćenju kojeg je Josip Jurčević poslao DIP-u, a u potpisu istog stoje i imena predsjedničkih kandidata Damira Kajina, Slavka Vukšića, Borisa Mikšića i Vesne Škare Ožbolt.

Jurčević u pismu Agenciji za elektroničke medije: Budući imate ovlasti spriječiti najgrublju diskriminaciju koju je u svojem programu najavila Nova-TV i koja je glede toga odbila sva upozorenja koja su upućena iz mojeg izbornog stožera, molimo vas da postupite sukladno svojim ovlastima i spriječite najavljenu diskriminaciju, promptnim privremenim ili trajnim oduzimanjem koncesije.U pismu koje je uputilo pet kandidata stoji i kako je to protivno članku 14 Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i protivno priopćenju izbornog povjerenstva od 20. studenog 2009. godine, ali i protivno odredbama Ustava RH, te temeljnim demokratskim standardima.
Zahtjeva se i da Državno izborno povjerenstvo poduzme sve mjere kako bi se pravodobno spriječio taj najteži oblik diskriminacije nekolicine kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske.
Uz to traži se od drugih nadležnih državnih tijela da se 'promptno uključe u suzbijanje diskriminacije, koja se najvjerojatnije temelji na korupcijskoj hobotnici koja je preplavila Republiku Hrvatsku'.

Na Novoj TV su upoznati sa pismom koje je Jurčević poslao Agenciji.

- Nova TV će u skladu sa Zakonom svim kandidatima dati priliku za predstavljanje. S obzirom da Nova TV nije javni servis, kao komercijalna televizija dozvoljavamo si pravo uredničke procjene o načinu praćenja izbora - odgovor je gLasnogovornice Nove TV Vedrane Cvetko
Izborne emisije ''Predsjednička utrka'' na rasporedu su 10. prosinca, 12. prosinca, 17. prosinca i 23. prosinca, napominju na Novoj TV.

JURČEVIĆ ĆE TUŽITI TV NOVU ZBOG DISKRIMINACIJE

Josip Jurčević proziva Novu TV za diskriminaciju

Predsjednički kandidat Josip Jurčević smatra da Nova TV neke od kandidata favorizira, a druge diskriminira

ponedjeljak, prosinac 7., 2009. 21:20
PIŠE: Katarina Hrgović

Josip Jurčević, Damir Kajin, Slavko Vukšić, Boris Mikšić i Vesna Škare Ožbolt udružili su se u prosvjedu protiv Nove TV koju optužuju zbog diskriminacije. Ovih petero predsjedničkih kandidata našli su se uvrijeđenima jer ih Nova TV nije pozvala na sučeljavanje koje će se održati na toj televiziji 10., 17. i 23. prosinca, pa su je zbog toga prijavili Državnom izbornom povjerenstvu.
Jurčević je u otvorenom pismu upućenom Državnom izbornom povjerenstvu pozvao da se spriječi "najteži oblik diskriminacije nekolicine kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske" koju je u svojem programu najavila Nova TV i tako se oglušila na sva upozorenja njegovog izbornog stožera.

"Budući imate ovlasti spriječiti najgrublju diskriminaciju koju je u svojem programu najavila Nova-TV i koja je glede toga odbila sva upozorenja koja su upućena iz mojeg izbornog stožera, molimo Vas da postupite sukladno svojim ovlastima i spriječite najavljenu diskriminaciju, promptnim privremenim ili trajnim oduzimanjem koncesije", poručio je Jurčević u svom otvorenom pismu.

"Nažalost, iz svega proizlazi da ostale mjere koje su vam na raspolaganju - opomena i podnošenje prekršajne prijave - neće spriječiti provođenje diskriminacije, te stoga tražimo promptno privremeno ili trajno oduzimanje koncesije", navodi Jurčević.

Nova TV, s druge strane, u svom odabiru gostiju emisije Predsjednička utrka ne vidi ništa sporno, pozivajući se na članak 14. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske. Na isti se zakon poziva i Jurčević, a on vrijedi samo za javnu televiziju, ne i komercijalnu što Nova TV i jest.
(mojTV.hr)

BLITZ-KRIEG SLOVENIJE S HRVATSKOM

Josip Jurčević: Sporazum sa Slovenijom je temeljito pripremljeni munjeviti rat

Tekst: I.Ka.
NEOVISNI kandidat za predsjednika Republike Hrvatske Josip Jurčević, u svojem priopćenju za javnost se osvrnuo na nedavne događaje u vezi sa slovensko-hrvatskim arbitražnim sporazumom i graničnim pitanjima. Prema njegovim riječima, "Jadranka Kosor najgrublje i bez ikakvih ovlasti prekršila je odluku Sabora o tzv. prvom Rehnovom prijedlogu. Uz to, uvjerljivo je najvažnije što je Predsjednica Vlade RH ušla u proces praktičnog rušenja ustavnih odredbi koje se odnose na zaštitu integriteta i neotuđivosti državnog teritorija Republike Hrvatske.", smatra Jurčević. Prema Jurčeviću, uopće nije važno iz kojih motiva je Jadranka Kosor povukla takve političke poteze. "Nebitno je radi li to ona zbog korumpiranosti, ucjene, neznanja ili nekih drugih razloga."

"Državna, društvena i nacionalna kapitulacija"

Predsjednički kandidat naglašava da je "bitno ima li hrvatska država institucijske snage zaustaviti dramatično negativne procese koji se – nakon sustavne dekonstrukcije i kriminaliziranja temeljnih postignuća Hrvatskog domovinskog rata, neviđene pljačke nacionalnih bogatstava te rušenja svekolikog dostojanstva hrvatskih građana – sve ubrzanije kreću prema sveopćoj državnoj, društvenoj i nacionalnoj kapitulaciji."
Jurčević je zbivanja oko sporazuma sa Slovenijom nazvao "temeljito pripremljeni munjeviti ratom", te je naveo da se premijerki Kosor u tom "ratu" pridružio i predsjednik Mesić, a da se očekuje i potpora oporbe. "Sve skupa podsjeća na niz - ne tako davnih – iskustava, a naročito na tragično iskustvo koje se događalo 1918. godine. I tada su pripreme bile višegodišnje, a u finišu se sve događalo kao i sada.", navodi Jurčević. Prema Jurčevićevim riječima, uza sporazuma sa Slovenijom će "ostajat će dugoročne razorne višegeneracijske posljedice za cijelo društvo. Mi, cjelokupno hrvatsko društvo, pojedinačno, partikularno i cjelovito, ovog trenutka svjedoci smo i akteri dramatičnog lomljenja naše budućnosti. Svatko od nas je odgovoran, sukladno svojoj društvenoj ulozi, društvenom položaju te društvenoj i pojedinačnoj moći s kojom kao takvi raspolažemo.", zaključuje Jurčević te dodaje da je "već viđena magla pred nama". (index.hr)

PRIOPĆENJE HSK-a ZA NJEMAČKU

Postovani drzavljani Republike Hrvatske u Njemackoj,

Ustav Republike Hrvatske (RH) nam osigurava pravo izravno birati predsjednika Republike. Kako bi u inozemstvu mogli birati na izborima 27.12.2009. potrebno je se prethodno registrirati; najkasnije do petka, 11.12.2009. god. (zadnji rok - 12.12.2009. - je neradna subota). Ukratko receno vrijedi sljedece: samo oni, koji imaju upisano njemacko prebivaliste u svojoj putovnici i zele birati u nadleznom konzulatu svog prebivalista, ne moraju se registrirati. Svi ostali se moraju registrirati. Za registraciju popunite prilozeni obrazac, te isti posaljite putem poste ili telefaksa na vase nadlezno diplomatsko konzularno predstavnistvo. Takodjer je moguce, prethodnu registraciju obaviti i usmeno, tj. moze se telefonski nazvati nadlezni konzulat RH. Za detaljne upute pogledajte prilozeno priopcenje Veleposlanstva RH u Berlinu.

<> <> <>

Hrvatski svjetski kongres u Njemackoj (HSKNj) poziva Vas da se odazovete u sto vecem broju na predstojece izbore za predsjednika Republike Hrvatske. Glasanje nije samo demokratsko pravo nego i moralna duznost! Borili smo se, da iz totalitarnog sustava udjemo u demokraciju. A demokratski sustav zivi od gradjanskog sudjelovanja na izborima. Posebno pred pozadinom aktualne diskusije, iseljena Hrvatska treba dokazati, da joj je stalo do prava glasa. Imajuci u vidu brojcanost hrvatskih drzavljana u Njemackoj, odaziv na proteklim izborima je bio vrlo slab.

Izbori za 3. predsjednika Republike prilika su da se kao hrvatski iseljenici zauzmemo za vlastiti polozaj u hrvatskom nacionalnom bicu i to na nacin da sto brojnije sudjelujemo u izbornom postupku. Izbivanjem s izbora, drugima se prepusta da odlucuju o politickoj sudbini domovinske i iseljene Hrvatske. Novi bi hrvatski predsjednik mogao zaustaviti sustavno ignoriranje i obezvrijedjivanje iseljenistva i pokrenuti iskoristavanje potencijala Hrvata u svijetu u svrhu razvoja zajednicke nam domovine.

Molimo sve predstavnike hrvatskih udruga, kao i aktivne pojedince, da ove informacije proslijede svojim prijateljima, poznanicima kao i svim clanovima obitelji koji imaju pravo glasa na ovim izborima.

U nadi da ce nas nase demokratsko opredjeljenje i domoljubna svijest pokrenuti, zahvaljujemo unaprijed na Vasem zalaganju.

Srdacan pozdrav!

Mijo Maric, Petar Cosic

Hrvatski svjetski kongres u Njemackoj (HSKNj)
Tel: 0049(0)6182 781999
Mobil: 0049(0)172 6854925
Internet: www.cwc-hsk.de
E-mail: petar.cosic@cwc-hsk.de