03 srpnja, 2015

Županija financira Alkarske dvore i Muzej Alke s tri milijuna kuna

Dnas je u Sinju u prostorima Muzeja alke potpisan Ugovor između županije Splitsko-dalmatinske i VAD-a. Ugovor su potpisali župan Ževrnja i predsjednik VAD-a dr. Stipe Jukić, uz nazočnost zamjenice gradonačelnika grada Sinja Kristine Križanac i županijskog pročelnika za društvene djelatnosti Tomislava Djonlića. Prije potpisivanja Ugovora, župan i pročelnik su posjetili još jednu županijsku ustanovu u Sinju, Muzej Cetinske Krajine.






Poziv medijima

4. srpnja 2015. (subota) u 10 sati Dubravama (Omiš, Poljica), na mjestu iskapanja neposredno uz

 župnu kuću, splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić predvodit će sv. misu zadušnicu za 19 

ekshumiranih žrtava komunističkog terora.


Sv. misi će nazočiti splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja koji će položiti i vijenac u znak sjećanja 

na nevine žrtve.

Procesija kreće u 9.30 sati kod kapelice Bezgrešnog Začeća.

Kabinet župana


P. S.

Tražeći koju informacije više o ovom događaju shvatio sam zapravo da nigdje ništa nije zapisano, kao da se taj događaj nikada nije dogodio. Zato moim još jedanput sve one koji su svjesni istine da onaj tko zaboravlja svoju prošlost - ne može imati ni sigurnu budućnost, da prošire informaciju o ovomu događaju.

01 srpnja, 2015

Otvorena ljekarna u Podgori


Župan Ževrnja je u srijedu u Podgori, zajedno s ravnateljem županijskih Ljekarni Antom Mihanovićom, otvorio novu ljekarnu na rivi u Podgori. Uz blagoslov don Mile Čale i pozdravnu riječ župana i ravnatelja, okupljenima se obratio i načelnik općine Ante Miličić. Vrijednost investicije je oko 750 tisuća kuna.




26 lipnja, 2015

Lijepom našom u Sinju





Prigodom Dana državnosti i obilježavanja 300.-te oljetnice Sinjske alke, na gradskom stadionu u Sinju je u četvrtak navečer snimana i izravno prenošena na HTV 1 emisija Lijepom našom. Brojne okupljene Sinjane i Sinjanke i njihove goste iz okolnih mjesta pozdravili su gđa Kristina Križanac, zamjenica gradonačelnika grada Sinja, dr. Stipe Jukić u ime VAD-a te župan Zlatko Ževrnja.

Župan je između ostaloga naglasio ulogu ove emisije u očuvanju tradicijske kulture Hrvata u Domovini i svijetu: "Ova emisija već godinama njeguje i brižno čuva identitet i tradicijske vrednote Hrvata ma gdje živjeli. Postali ste prepoznatljivi, usudio bih se reći da ste „srce i duša“ ili kako pjesnik kaže „duša duše Hrvatske“. Ostanite i ubuduće živo svjedočanstvo naših vrednota baštinjenih u prošlom i sadašnjem vremenu, kao zalog naše zajedničke bolje budućnosti".

Županov govor za Dan državnosti

Na današnji dan Sabor Republike Hrvatske je donio odluku o razdruživanju od ostalih jugoslavenskih republika kao izraz volje hrvatskih građana iskazane na referendumu, odluku o samostalnosti koju je trebalo oružjem braniti od agresije.


Od 91. do 97., od prve žrtve na Plitvicama, od našeg pokojnog Josipa Jovića do konačne tzv. mirne reintegracije Baranje i istoka Hrvatske, krvlju i suzama, progonom i zatvaranjima, mnogim životima, plaćena je cijena naše slobode.

Kada znamo koliko je država u povijesti nastalo i opet nestalo; kada znamo koliko brojnih naroda ni danas nemaju svoju državu; kada znamo koliki se još uvijek bore za opstojnost svojih država – tada možemo i moramo kazati neizmjerno HVALA.

Hvala našim braniteljima koji su najzaslužniji za ostvarenje stoljetnoga sna o slobodi hrvatskoga naroda.
Hvala vama poštovane obitelji poginulih i nestalih branitelja što ste svomu narodu podarili heroje na čijoj žrtvi danas ponosno držimo naš hrvatski stijeg, njihovom slavom ovjenčan.

Hvala i našem prvom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu za predanost ideji stvaranja samostalne, neovisne države Hrvatske. Za zajedništvo u kojemu  nas je okupljene poveo u onim sudbonosnim danima. Za mir, slobodu i Domovinu koju baštinimo i koju svojoj djeci i unucima na čuvanje predajemo.

Možda će netko reći da svečanosti kao ova današnja nisu prigodne za komentiranje svakodnevice, ali sa žaljenjem konstatiram kako smo i danas suočeni s drugim oblicima neprikrivene agresije.




Cijenim da su i opasni igrokaz s crtanjem svastike na Poljudu i govor mržnje srpskog ministra Vulina udar na same temelje hrvatske državnosti.

Zato i u ovom svečanom trenutku naglašavam potrebu jasnog očitovanja svih nas i nepodijeljenu osudu takvih pojavnosti.

Onaj tko ne shvaća da  sramotna podvala svastike nije udar samo na naše navijače, na HNS i hrvatsku reprezentaciju, nego i na grad Split i Splitsko-dalmatinsku županiju kao i na cijeli hrvatski narod i samu hrvatsku državnost, taj ne shvaća o kako opasnim i podmuklim napadima je riječ. Koristim i ovu prigodu ponoviti što sam rekao odmah nakon završene utakmice, nakon što je vijest brzinom munje  otišla u svijet:
„Split je hrvatski grad i svaka hrvatska reprezentacija ovdje je dobrodošla. Inzistiram da državne institucije žurno reagiraju i pronađu neprijatelja jer za ovaj i ovakav čin brutalnosti i iživljavanja na Republici Hrvatskoj, NEMA NIKAKVOG OPRAVDANJA I IZGOVORA“.



Drugi incident, bolje reći OTROVNI ISPAD srbijanskog ministra Vulina, također zaslužuje osudu svih nas, sa svih razina vlasti, bez obzira na stranačku pripadnost. Nedopustivo je olako prelaženje preko tih i takvih veliko-četničkih, ničim izazvanih izjava, usmjerenih protiv naših neupitnih vjerskih i nacionalnih moralnih okomica.

Danas s naših govornica moramo, s jednakim žarom i s istom spremnošću kao naši branitelji prije dvadeset i više godina, stati na branik Domovine.

Još jednom vam svima, u ime Županije i svoje osobno ime želim sretan i blagoslovljen Dan državnosti.

Neka nam živi jedna i jedina, vječna Hrvatska!


22 lipnja, 2015

Komu i zašto smetaju Hrvati Norvala i Kanade?

ANA BAČIĆ, Hrvatica porijeklom iz Ogulina, redovna je profesorica u kanadskoj srednjoj školi u Mississaugi i profesorica u hrvatskoj srednjoj školi. Osim pedagoškim radom Ana je prisutna u novnarstvu i literaturi. Njenu novelu Vremeplov, za koju je ovojila prvu nagradu Hrvatske matice iseljenika Silvije Strahimir Kranjčević, 2010. godine objavio je Izdavački centar Rijeka.
Ana Bačić, Kanada
Piše: Ana Bačić
Isprovocirana tekstom Borisa Vlašića “Svi gosti večere s Karamarkom u Kanadi morali su dati po 100 dolara, ali nitko ne zna gdje je završio taj novac”  (Jutarnji list 18. lipnja 2015.) Ana Bačić napisala je  vrlo zanimljivo pismo:
“Ponukana sam ironičnim i podsmješljivim tonom koji koristi Vlašić pišući hipotetično o tome kako bi bi netko reagirao da je kanadski Hrvat i da mu je u posjet došao Karamarko te mu naplatio večeru od $100 CAD. Aludirajući na prošli vikend kada je predsjednik HDZ-a boravio u Norvalu, Vlašić, pun predrasuda o kanadskim Hrvatima, spekulira oko toga gdje će završiti norvalski dolari.
Ne znam kako će Karamarko prijaviti porez za svotu novca koji su prikupili Hrvati u Norvalu kao znak podrške političkoj platformi HDZ-a. Nadam se da Hrvatska kao “uređena” zemlja, kako to kaže Vlašić, ima legaliziran način da prijavi na imovinsku karticu novac koji nije bio namijenjen za privatne svrhe, vec za potrebe “foundraisinga”.
Hrvati iz okolice Toronta nisu  dočekali samo Karamarka i Tuđmana u Norvalu. Hrvate u Norval pohode i kanadski političari, kao dio svoje predizborne kampanje, govoreći o svome programu u našoj etničkoj zajednici. Prošla, 2014. godina, bila je u znaku lokalnih izbora, gradovi su birali nove gradonačelnike i mnogi su Hrvati bili uključeni u tim kampanjama. Moj je osobni kandidat za gradonačelnika Mississauge, grada od oko milijun stanovnika u kome radim i plaćam porez na primanja, bila gospođa Bonnie Crombie.ana bačić i gradonačelnica Mississauge
 Ona se odlučila za ‘grassroot foundraising’, i pri tome se obratila nekolicini Hrvata kako bismo joj omogućili da dođe do većeg broja budućih glasača. Umjesto da posegne za velikim korporacijama za sponzorstva, Mrs. Crombie se obratila većini građana, koji su joj bili voljni pružiti podršku. U onom dijelu kampanje za gradonačelnicu koji sam osobno podržala, organizirano je druženje u restoranu za koji je prilog bio $250 CAD.
Drugi oblik prikupljanja priloga bila je modna revija koju je organizirala jedna hrvatska poduzetnica, gdje je ulaznica bila $100. Nakon što je Mrs. Crombie izabrana za novu gradonačelnicu Mississauge, nekolicina Hrvata podržala je Johna Kovaa koji je izabran u gradsko vijeće. Osim zbog njegove političke platforme, bilo nam je drago biti uz mladog političara hrvatskog porijekla. Ooboje političara koje smo podržali su liberalne provenijencije.
U članku g. Vlašića, kanadski Hrvati prikazani su kao desni, nazadnjački protivnici socijaldemokracije. Mi to naravno nismo, iako neki kanadski Hrvati podržavaju konzervativnu struju sadašnjeg premijera Hrapera. Kad pričamo o socijalnoj demokraciji, možda samo da napomenemo da mi živimo u zemlji u kojoj socijalna demokracija funkcionira, a nije samo apstrakcija o kojoj političari pričaju pred izbore, a kada su izabrani vladaju Hrvatskom kao Tahijevi feudalci ili paše iz Turskog doba. Također nije anakrono da se prikupljaju manji novčani iznosi od šireg sloja pučanstva za financiranje kampanje.
U zapadnim demokracijama prikupljena sredstva na političkom skupu doniraju se za troškove kampanje. Tako da si Karamarkov tim može složiti i umnožiti plakate kada predizborna kampanja ozbiljno započne. Hoće li mu na predizbornom materijalu biti zastava ili ne, to prepuštamo njegovom promidžbenom timu.
Čemu uopće spoticanje oko zastave? Čuli smo da se oni koji mašu hrvatskom zastavom u Hrvatskoj smatraju  seljačinama. Uvrede na stranu, pitam se zašto Vlašića smeta hrvatska zastava i stavlja je u središte svoga članka o Karamarku u Norvalu. Za Hrvate u Kanadi zastava je samo nacionalni simbol. U zemlji gdje je lako izgubiti kulturu, jezik i zanemariti svoje korijene, Hrvatska se zastava pojavljuje na uniformama nogometnih momčadi, u amblemima folklornih grupa i koristi se na skupovima gdje se okuplja veći broj Hrvata.karamarko-u-norvalu[1]
Hrvatima u Kanadi naša zastava predstavlja nas nacionalni identitet i kulturu za koju se moramo truditi da bismo ju očuvali. Nekima također predstavlja sjećanje na žrtve za domovinu koja je postala neovisna pred samo 25 godina, i rađala se u Domovinskom ratu. Danas nam je žao što neki u Hrvatskoj preziru uspomene na te tužne, ali slavne događaje.
U Kanadi se svake godine slavi “remembrance day” 11. studenog. To je dan kada se podsjeća na žrtve kanadskih vojnika u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Taj se dan obilježava širom Kanade s puno digniteta. Iako Kanada nije ratovala na svome teritoriju od kraja 19. stoljeća, i nitko ne zna što su bombardiranja, raketiranja i civilne žrtve (sve što sam iskusila na svojoj koži u 90-tim godinama u Hrvatskoj), Kanada moze dostojno obilježiti dan uspomene na žrtve ratova i slaviti svoje heroje.
Vlašić se dalje ismijava na Karamarkov poziv na jedinstvo Hrvata iz dijaspore i domovine. Ovdje smatramo da je nepotrebno u Hrvatskoj širiti netrpeljivost prema dijaspori. Mislim da bismo svi bili sretniji da je Hrvatska demokratičnija i prosperitetnija, te da ima manje mržnje i huškanja u medijima i općenito. Pogledajmo primjere zemalja u svijetu koje su doživjele gospodarsko blagostanje uz pomoć investiranja dijaspore, ne mislim samo na novčane investicije, jer u dijaspori ima puno drugih resursa koji bi dobro došli Hrvatskoj.
Čitajući Vlašićev članak, kanadski Hrvati se prikazuju kao neimenovana rodoljubna masa koja ovacijama i dolarima dočekuje svakog HDZ-ovog političara. Ne mislim da to odgovara činjenicama. Prvo, Karamarko je u Kanadi dočekan sa znatiželjom. Mi još važemo i odmjeravamo njegove riječi. On nije dobio bezuvjetnu podršku svih Hrvata dijaspore samo zato sto je HDZ-ov političar. Također ćemo pažljivo motriti njegove korake kroz kampanju i ako dođe na vlast.
Karamarkov govor koji je trajao “samo“ 20 minuta po Vlašiću je otimačina i ne vrijedi “skupe” ulaznice od $100 CAD.  Ovdje naravno nitko nije očekivao govor od pet sati, jer su vremena Staljina i Castra davno prošla. Mi se ne osjećamo prevareni za večeru od $100 dolara, i nitko ne misli da je Karamarko došao po novac u Kanadu.
Sljedećeg dana na proslavi Sv. Ante u Norvalu, održao je još kraći govor okupljenima poslije sv. mise. Pri tome mu nitko nije dao novac, ali je dobio pljesak. Okupljanje je bilo spontano, bez puno lobiranja. I dok je nekoliko tisuća Hrvata iz Toronta i okolice pod tmurnim nebom i cjelodnevnim naletima pljuskova pozorno slušalo Karamarkov “kratki” govor, neki su se ponadali da imaju prilike slušati budućeg hrvatskog premijera. Tu je Vlašić bio u pravu kad uspoređuje Karamarka s Tuđmanom.images_cms-image-000016201[1]
Kada je prvi puta dolazio u Norval pokojni je predsjednik bio hrvatski disident, a u sljedeće dvije godine uz podršku hrvatskih građana i ponešto novca iz dijaspore, postao je prvi hrvatski predsjednik. Jesu li zato norvalski dolari “prokleti” po Vlašiću što su pomogli stvaranje hrvatske države?
Kanadski Hrvati koji su se “nekako” snašli u Kanadi, kako to podsmješljivo kaze Vlasić, bili su u Norvalu 1989.-90-tih. I stvarali su povijest. Da malo uđe u mentalitet kanadskih Hrvata i obrazuje se o norvalskim političkim skupovima, predlažem Vlašiću da pročita knjigu “Šoltanin na tankom ledu”, autobiografiju Duška Bezića koji je svjedok događaja. I da uvidi kako je biti Hrvat u Kanadi koji se “izvrsno” snašao. Isti je Bezić jedan od organizatora okupljanja oko HDZ dok je HDZ bio pokret. I to u Norvalu. Bezić je u isto vrijeme bio visoko rangiran u kanadskim krugovima i postao je dio “establishmenta”.
Bezić nije nazadnjak, a u Drugom sv. ratu bio je na strani antifašista (kao i predsjednik Tuđman). Možda je Bezić samo iznimka koja potvrđuje Vlašićevo pravilo da su Hrvati u Kanadi nazadni antikomunisti? Tako kada nepotrebno iskopavamo prošlost, nastojim ukazati na činjenicu da su kanadski Hrvati okrenuti budućnosti. Nadajući se da Hrvatska može bolje, poštovali pokojnog predsjednika Tuđmana ili pljuvali po njemu.
I dok se jaz između domovinske i iseljene Hrvatske produbljava, mislim da je nepotrebno širiti netrpeljivost prema Hrvatima iz dijaspore, u ovom slučaju kanadskim Hrvatima.  Jer onaj tko je poslao/dao/poklonio/investirao 1.5 milijardi USD u Hrvatsku, i to samo u protekloj godini, vjerojatno ne mrzi Hrvatsku i ne želi da Hrvatska nazaduje.”
Prof. mr. sc. Ana Bačić

20 lipnja, 2015

Ratni zločinac Tito

NOVA KNJIGA MR. SCI. MLADENA IVEZIĆA
RATNI ZLOČINAC TITO

S velikim zadovoljstvo pozivam vas na predstavljanje knjige mr. sci. Mladena Ivezića

RATNI ZLOČINAC TITO

u utorak, 23. lipnja 2015. godine,
u 20:00 ura,
u dvorišnoj dvorani Bazilike Srca Isusova
u Palmotićevoj ulici 33 u Zagrebu.
Prikazivatelji; dr. sci. vlč. Stjepan Razum i mr. sci. Mladen Ivezić.

Sažetak
         Mladen Ivezić (mr. sci. hist., 1957., Zagreb, Hrvatska) proveo je desetljeća po arhivima komunističke Hrvatske i nakon stjecanja slobode, 1991., istražujući zatajene pa i zabranjene fondove i dokumente. Josip Broz Tito, šef KPJ, nametnuo mu se kao predmet prouke dugo skrivanih zločina partizanskoga pokreta, kojemu je bio na čelu.
         Ivezić je od 1991. godine radio za državno povjerenstvo za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Od 2000. godine nekoliko je godina radio na prouci tajnih fondova Hrvata iz BH, uz posebnu dopustnicu Ujedinjenih nacija, nadopunjavajući time već prije stečenu vrhunsku naobrazbu o međudržavnome ratnom i humanitarnom pravu.
         Ovo je sedma Ivezićeva knjiga, pretežno o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Objavljivao je i znanstvene radove a posebno mnogo je pisao publicistiku; pod svojim i tuđim imenima.
         Knjiga Mladena Ivezića “Ratni zločinac Tito” sastoji se od triju dijelova. U prvome se iznose dokumenti o vojnoj dokumentaciji i korespondenciji titovskih snaga u doba ND Hrvatske (1941.-1945.), u drugome o pseudopravnom legislativnome kompleksu i u trećemu o titovskoj huškačkoj promičbi.
         Time Ivezić odklanja izgovore današnjih tzv. antifašista, da su za oko 500.000 protupravno ubijenih Hrvata i mirnih državljana ND Hrvatske 1945. krivi ojađeni individualni osvetnici iz titovskih snaga pa čak i same, bez ikakva suda poubijane, žrtve, zatim pojedini pijanci i anarhisti među pobjednicima.
         Ivezić iz titovske vojne i policijske korespondencije jasno dokazuje, da se o zločinima nad Hrvatima stupnjevano izvješćivalo sve do vrha titovske vojske i partije, da je Josip Broz Tito sva ta izvješća odobravao te, osim implicitno, i eksplicitno zločine zapovijedao.
         Titovska je tobožnja legislativa u Ratu također bila zločinačka.
         Prisege su bile zločinačke a pseudozakoni zapovijedahu smrtnu kaznu i za svakoga tko je na bilo koji način surađivao s protutitovskim silama. Titovske su amnestije bile lažne; upućene protivničkim vojnicima pa čak i formulirane tako, da prestaju važiti istoga trenutka kada ih se objavi!
         Ivezić se, kao profesor komparativne književnosti, posebno posvetio završnoj transmisiji ratnozločinačkoga djela Josipa Broza Tita, idejnoj motivaciji antifašista na tako težke ratne zločine nad Hrvatima. Nevjerojatno je saznati da je u samo četiri godine ND Hrvatske samo na području današnje Republike Hrvatske (4.500.000 stanovnika) izišlo preko 300 naslova novina i povremenika (puta broj brojeva, tj. izdanja, puta broj primjeraka) i preko 500 knjižica. Sva su ta izdanja širila grozomorne laži i pozive na osvetu protiv hrvatskoga naroda.
         Nasuprot tome, literatura je ND Hrvatske bila izrazito bogoljubna, domoljubna a to znači i snošljiva prema ratnim protivnicima.
         Metodologija je Ivezićeva oslonac na bibliografiju iz titovskoga legla. Titovci su se do 1990-ih ponosili svojim dokumentima o vlastitim zločinima, te su ih objavljivali u tisućama knjiga. Tome je Ivezić dodao i svoj hrabar prodor u tajne i polutajne arhive, kojim je upotpunio sliku titovskoga ratnozločinačkog sustava.
         Kao i u drugim, tako i u ovoj knjizi, Ivezić od mnoštva podnožnih bilježaka ima manje od 10% napomena iz netitovskih vrela pa i tada uglavnom iz vrela titovskih saveznika. Nikada ne čini ekskontekstualizaciju. Sinteze i zaključci jako su mu rijedki, jer objavljeni dokumenti sami sve govore. I tada, Ivezić ne srlja i ne pretjeruje.
         Ivezić je dokazao krivnju Josipa Broza Tita u svim trima područjima (vojno-policijsko, pravno i promičbeno) i u njihovoj sintezi.

Nedavno sam pisao o Mladenu Iveziću (MR. SC. MLADEN IVEZIĆ, ČLAN DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC, Glas Brotnja, 19. 05. 2015. i.Kamenjar.com 19.05.2015.), a tekst sam uvrstio i u moju novu knjigu ŽIVJELA NAM ANTIFAŠISTIČKA TJ. BRANITELJSKA HRVATSKA. Igrom slučaja ta knjiga će biti predstavljena dan poslije ove Ivezićeve, a za obje knjige uvode je napisao dr. sc. Stjepan Razum, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, društva čiji smo članovi i Ivezić i ja. Dr. Razum će obje knjige i predstaviti.
U tom tekstu sam, spomenuo i slučaj Ivezićeva pisma „Vjesniku“ od 10. 03. 1998.) u kojemu Ivezić piše o prof. dr. sc. Ivu Goldsteinu. On ni jedanput u tom pismu nije spomenuo riječ Židov, nego „jugokomunist“, „ne-Hrvati“ ili „Goldsteinov svjetonazor je nakaradan i protuhrvatski“, a Goldstein je tekst proglasio antisemitskim. Uslijedile su osude tog „antisemitskog“ teksta sa svih strana, i iz zemlje i iz svijeta. Čak je Goldstein i tužio Ivezića. I naravno izgubio na sudu. Na sudu je došla do izražaja superiornost Ivezića kao povjesničara. Sramotni dio priče je to što je Ivo Goldstein sveučilišni profesor, dok je Iveziću onemogućeno doktorirati. I ne samo to. On je sve vrijeme bez posla, a trgovci knjigama mu ne žele (čitaj: ne smiju) prodavati knjige. Sličnu sudbinu je doživio i Ivezićev humoristički časopis Zvekan.
Zapravo, i ova knjiga pokazuje zašto sve vrijeme pokušavaju doslovno uništiti mr. Ivezića. Njegova knjiga RATNI ZLOČINAC TITO pojavila se u isto vrijeme kad i knjiga TITO  Ive i Slavka Goldsteina. Dat ću prikaz predstavljana koji je dala HINA, s malim komentarima:
Predstavljena knjiga Ive i Slavka Goldsteina "Tito"
16.06.2015.
ZAGREB, 16. lipnja 2015. (Hina) - Knjiga Ive i Slavka Goldsteina "Tito" predstavljena je u utorak navečer u Novinarskom domu u Zagrebu.
O knjizi su govorili književni kritičar Ivan Lovrenović, novinar Miljenko Jergović, povjesničari s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić i Goran Hutinec te autori knjige Ivo i Slavko Goldstein.
Lovrenović je ocijenio kako knjiga nije samo biografija Josipa Broza Tita, nego i knjiga o hrvatskoj i povijesti južnoslavenskih naroda. Danas u javnosti prevladavaju tri vrste odnosa prema Titu, rekao je Lovrenović razvrstavši ih kao titofobiju, titofiliju titosenzacionalizam.
Ocijenio je kako u hrvatskom i srpskom narativu "prevladava divljački odnos prema Titu" te mu se ne priznaju nikakve vrijednosti niti zasluge. "Broz je za Hrvate hrvatožder i izrod, a za Srbe ustaša", rekao je Lovrenović. Dodao je kako pak kod skupine koja nekritički podupre sve što je Tito radio prevladava stajalište da je on najveći, najuspješniji i nepobjedivi sin "naših naroda".
Po Lovrenovićevim riječima, knjiga Ive i Slavka Goldsteina ne njeguje hagiografski i idolopoklonički stav prema Josipu Brozu, nego ga prikazuje u njegovim različitim razdobljima života. Pritom je ocijenio kako autori u knjizi sustavno demistificiraju ulogu i djelo Josipa Broza Tita.
(Zanimljiva je Lovrenovićeva tvrdnja da u Hrvatskoj prema jednom od deset najvećih zločinaca u prošlom stoljeću iu hrvatskom narativu "prevladava divljački odnos prema Titu". Pavelić nije na listi največih svjetskih ubojica, pa nisam čuo da se Lovrenović zalaže da mu priznaju nekakve vrijednosti i zasluge, zar ne? J.P.)
Profesor Filozofskoga fakulteta Hrvoje Klasić ustvrdio je da je Tito bio vizionar sa strategijom te je još od svoga djetinjstva bio hrabar čovjek. Imao je osjećaj za 'tajming', rekao je ustvrdivši kako mu je najveća mana bila ta što je bio tašt.
Smatra kako su Goldsteini napisali "knjigu dijaloga" jer u njoj polemiziraju i sami sa sobom. Ističući Brozove vrline, Klasić je ustvrdio da je Jugoslavija 60-ih godina 20. stoljeća bila na trećem mjestu u svijetu po broju studenata po glavi stanovnika. "Daj nam Bože svima u regiji što više političara kao što je bio Tito", rekao je Klasić.
(Klasić je posebna priča. Profesor Tomac ga je već podućio: Klasić i Jakovina o Titu mogu sve naučiti – na Hudoj jami!
Mođutim, glavni dio teksta o Iveziću u mojoj knjizi je njegov komentar Klasićeva nastupa u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2. Ivezić je komentirao sve Klasićeve tvrdnje pa bi svako svoje obrazloženje komentirao kratko. Tako je 32 puta napisao NEISTINA!!! Po jedan put je svoja objašnjenja završio s BJESOMUĆNA NEISTINA!!!, BRUTALNA LAŽ!!! i STRAVIČNA NEISTINA!!! Dva puta je Klasićeva vrdnja bila NAJRUŽNIJA NEISTINA!!! J.P)
Hutinec je ocijenio kako je Broz postigao veliki uspjeh jer je iz, kako je rekao, neugledna roda i područja, uspio učiniti to što je napravio svojim životom i popeti se tako visoko u politici. "Knjiga je tek prvi korak da bi se racionalno moglo govoriti o Titu", rekao je Hutinec.
(Ovo je točno. Doista je nemilosrdo ubijao sve za koje je mislio da mu stoje na putu, pa čak i u obitelji. J.P. Lijepo je vidjeti da ima ljudi koji racionalno mogu govoriti o djevojačkim pletenicama iz Hude jame, zar ne? J.P.
Po Jergovićevim riječima, knjiga je kronika o Jugoslaviji ispričana na jedinstven i uzbudljiv način. Ona predstavlja svojevrsni "viteški pledoaje" za vrijeme koje je stalo 1941., 1945., napomenuo je Jergović dodavši kako "treba konačno osloboditi vrijeme da krene".
(Točno je da je Jergovićev Tito uspio ući na listu najvećih zločinaca, a Pavelić nije. Kako je pri tome pobio daleko najviše Hrvata, normalno je Jergoviću to viteški, zar ne? J.P.)
Suator knjige Ivo Goldstein je ocijenio kako knjiga nije ni za niti protiv Josipa Broza Tita. "U njoj smo prikazali i dobre i loše Titove strane", rekao je dodavši kako su on i otac knjigu pisali sa strašću jer je ona dio i njihovih biografija.
Ustvrdio je i da je Tito bio veliki vojskovođa Drugoga svjetskog rata.
(U životu Iva Goldsteina je bio itekako značajam Sjetimo se samo kako je prof. dr. sc. Miroslav Brandt  u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996. napisao kako nisu na Filozofskom fakultetu na njegovoj katedri primili nekoliko kandadata po narodnosti i uvjerenju Hrvata.Napokon su SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenog studenta [I. Goldstein]..., Kako je ovaj „povjesničar“ prošao u HAZU dobro je poznato, zar ne? J.P.)
Predstavljanju knjige Ive i Slavka Goldsteina "Tito", uz ostale, nazočili su i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić (od HNES-a etički osuđen za veleizdaju, J.P.), bivši ministar vanjskih poslova bivše SFRJ Budimir Lončar(od HNES-a etički optužen za veleizdaju, J.P.), predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac (od HNES-a etički osuđen za veleizdaju, J.P.),, episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić.
Knjigu je objavio zagrebački nakladnik Profil.
Povjesničar Ivo Goldstein je veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu, a njegov otac Slavko Goldstein (savjetnik predsjednika Vlade Milanovića koji je od HNES-a etički optužen za veleizdaju, J.P.), je publicist, koji je objavio više knjiga, među kojima i knjigu "1941: godina koja se vraća".
(Hina)

Dakle, knjiga Mladena Ivezića pojavljuje se u najbolje moguće vrijeme. Veoma je značajna zbog toga što ukazuje na Tita kao ratnog zločinca tijekom cijelog rata. To je itekako značajna knjiga i za HNES koji je pokrenuo pitanje etičke osude i JB Tita i komunističkog režima za veleizdaju. Naime, kod nas je uobičajeno samo Titove zločine vezivati za Bleiburg, a zaboravljaju se ovi zločini tijekom rata o kojima piše Ivezić. Za nadati se je da će biti pozivan od naših ljudi i u zemlji i inozemstvu.

13 lipnja, 2015

Opstrukcija Splita, destrukcija rerezentacije


Najgore bi bilo kada bi se ovako očito podmetanje Splitu i reprezentaciji iskoristilo u pravcu koji zapravo i jest cilj onoga ili onih koji su izveli ovaj suludi performans, tj. da HNS odluci ne igrati vise u Splitu.

03 lipnja, 2015

Večeras u Splitu predstavljanje romana Medaljon autorice Anite Martinac

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt

u srijedu, 3. lipnja 2015., s početkom u 20 sati,

u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu, Hrvojeva 2,

održat će se

predstavljanje romana

„Medaljon“

autorice Anite Martinac

Uz autoricu o romanu će govoriti fra Miljenko Stojić, Tomislav Đonlić, prof. povijesti i Joško Čelan, novinar i publicist. U ime organizatora program predstavljanja vodit će dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Roman „Medaljon“ je prvi roman o škriparima i autoričina svojevrsna književna obdukcija vezana za događaje iz razdoblja između kraja Drugog svjetskog rata i njegovog šestogodišnjeg produžetka u škripama i pojatama po pustarama zapadne Hercegovine. Svi likovu su stvarni. Svi svjedoci pri zdravoj pameti. Svi zapisnici s komunističkih sudova dostupni. Svi grobovi vidljivi. Oslobođen ikakvih ideoloških pridjeva ovaj roman je prvo pravo, i na vrlo napet način, ispričano svjedočenje o tom vremenu.
Hrvatska udruga Benedikt

01 lipnja, 2015

Općina Sućuraj spremna za investicije

Projekt norveških investitora vrijedan 270 milijuna eura predviđa zapošljavanje petstotinjak osoba, više nego u ovoj općina ima trenutno prijavljenih stanovnika.
SDP-ovci su ponovno glasovali protiv, ali to zasigurno neće smetati premijeru Milanoviću da se za desetak dana ili još bolje, uoči završnice kampanje, fotografira s norveškim veleposlanikom i investitorima. Ta činjenica neće smetati ni jednom novinaru koji inače prate i podupiru investitore, ma tko oni bili i ma odakle dolazili. Hoće li imati toliko petlje da bar čestitaju onima koji su sav svoj autoritet i ugled založili onda kada je trebalo, tražeći kompromis između lokalne vlasti i investitora?

NAČELNIK OPĆINE SUĆURAJ 'Poslao sam pismo Milanoviću, ministrica Mrak Taritaš ništa ne razumije'

'Kritike dobrodošle' - gdje je samokritika drugovi?

Foto: CROPIX

Škorić napao Baldasara zbog EPK, gradonačelnik odvratio: Kritike su uvijek dobrodošle

Za 15-ak dana u Banovinu će biti dostavljen evaluacijski list na temelju kojeg je odlučeno da Split ne ulazi u uži izbor za EPK
Nakon vijesti da grad Split nije ušao u uži izbor za Europsku prijestolnicu kulture, šef splitske oporbe Petar Škorić, na svom Facebook profilu prozvao je gradonačelnika Ivu Baldasara i SDP, zahvaljujući čijoj nesposobnosti, bahatosti i ignoriranju svake stručnosti, Split ostaje u mračnoj špilji. Škorić je napisao kako i Baldasar vjerno prenosi i provodiMilanovićevu nesposobnu i arogantnu vladavinu.

Gradonačelnik Baldasar istaknuo je kako je i on sam razočaran što Split koji je imao dobru startnu poziciju, nije ušao u uži izbor za prijestolnicu kulture, ali kako na tome neće i ostati. 

- I ja sam razočaran kao i cijeli tim. Mislili smo da imamo dobru startnu poziciju. Svi smo se trudili na prezentaciji kao i onih godinu dana dok se to radilo, međutim bolji su pobijedili. To vam je kao sportsko natjecanje. Ono što je meni važno je da mi nećemo odustat. Ispali smo iz utrke, ali ona i je bila predviđena na način da vas tjera da radite na tim programima tokom vremena i nakon eventualnog dobivanja te titule. Žao mi je što smo izgubili, ali ćemo nastaviti raditi po programu onako kako smo zamislili uz neke male korekcije - istaknuo je Baldasar. 

Mnogi su mu prigovorili da se priprema nije dobro obavila, posebice u onom dijelu dokumentacije koja je trebala biti priložena. Sve je zapravo malo kasnilo. 

- Moguće je. Kritike su uvijek dobrodošle, ali mislim da će pravu sliku pokazat evaluacijski list koji će nam dostaviti za petnaestak dana pa ćemo vidjeti kako su evaluatori procijenili što je bilo ono što nas nije odvelo u drugi krug - zaključio je Baldasar.

PRVA VIJEST

Na svom facebook profilu, šef splitske oporbe Petar Škorić oglasio se o propalom pokušaju Grada za Europsku prijestolnicu kulture. 

Žestoko se obrušio kritizirajući gradonačelnika Ivu Baldasara kao i SDP u ironičnom smislu na dobro pripremljenoj kandidaturi grada Splita za EPK. Navodi kako stilMilanovićeve bahatosti i nesposobne vladavine, Gradonačelnik vjerojatno prenosi i provodi u kulturi grada Splita.
Prenosimo tekst u cijelosti:

"Čestitke gradonačelniku Baldasaru i SDP-u na kvalitetno pripremljenoj kandidaturi za Europsku prijestolnicu kulture, tako da se Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka plasiraju u drugi krug natjecanja za EPK, a mi ostajemo u mračnoj špilji zahvaljujući njihovoj nesposobnosti, bahatosti i ignoriranju svake stručnosti. Stil Milanovićeve arogantne i nesposobne vladavine Baldasar vjerno pronosi i provodi u kulturi Splita, a sve više i u svim drugim područjima društvenog života na štetu građana. Odgovorni za to moraju i odgovarati!"

29 svibnja, 2015

Župan Ževrnja: 'Nema pravde ni mira bez istine'

U Splitu predstavljena knjiga o Vici Vukojeviću: “Ruka pomirbe nije uzvraćena”

ŽIVOT POD NADZOROM TAJNIH SLUŽBI – U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa večeras je u organizaciji udruge Benedikt i časničkog zbora grada Splita predstavljena knjiga Vice Vukojevića “Dosje 2402712″ u izdanju udruge Hrvatski križni put.

Uvodnim govorima okupljene su pozdravili župan Zlatko Ževrnja, te Ivan Beljan, dok su knjigu predstavili priređivačica i predsjednica udruge Hrvatski križni put Bruna Esih te Bože Vukušić koji je napisao predgovor kao uvod u knjigu.
- Vukojević je osoba koja je od svoje najranije dobi dala doprinos hrvatskoj samostalnosti. Ovo su važne teme, a ne smijemo zaboraviti prošlost jer bez istine nema zdravih temelja ni jedne zajednice – naglasio je Ževrnja.
Knjiga predstavlja dokumentirani prikaz života osobe pod stalnim nadzorom komunističkih tajnih službi, a njenu okosnicu čini izvorna dokumentarna građa, najvećim djelom dokumenti Službe državne sigurnosti i tadašnje milicije koji su danas pohranjeni u Državnom arhivu kao cjelokupni dosje.
Od 1959. do 1980. Vukojević je zatvaran 14 puta. Optužen da se bavio “kontrarevolucionarnom djelatnosti u Matici hrvatskoj u inozemstvu” osuđen je na 10 mjeseci zatvora, a putovnicu je ponovno dobio u prosincu 1989. godine.
Kako je kazala pri predstavljanju Bruna Esih, od ukupno 1200 stranica knjige, dokumenti se prostiru na više od tisuću njih.
- Operativna obrada o Vici Vukojeviću zavedena je još 1959.godine, da bi završila 1989. godine. Osim dokumenata u dosje su uvršteni dokumenti nekoliko godina ranije, a zadnji uvršteni datira iz 1992. U knjizi su sažete i precizne upute službenicima UDBE kojima su se koristili čime smo dokazali da proizvoljnosti u sustavu nije bilo – kazala je Esih te dodala da se Vukojevića nastavilo progoniti i u samostalnoj državi Hrvatskoj.
- Na samom početku naše državnosti izostala je lustracija, a u zamjenu za to ponuđen je model pomirbe. Iako je zamišljen s dobrim namjerama on je izigran i nikad se nije proveo, jer ruka pomirbe nije uzvraćena. Smatramo da je treba što hitnije provesti uz što širu društvenu raspravu – kazala je.
Posjetiteljima se nakon predstavljanja obratio i Vice Vukojević, te u kratkim crtama predstavio svoj životnu put dokumentiran u ovoj knjizi.
K. Lujak/Slobodna Dalmacija

27 svibnja, 2015

U ČETVRTAK U SPLITU PREDSTAVLJANJE KNJIGE 'DOSJE 240271'

U četvrtak, 28. svibnja, u 19 sati

u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu

Zrinsko-frankopanska 19

održat će se

predstavljanje knjige

Dosje 240271

Vice Vukojevića

Nazočne će pozdraviti župan Zlatko Ževrnja, a o knjizi će govoriti priređivačica knjige Bruna Esih, predsjednica Udruge Hrvatski križni put, Ivan Beljan i Bože Vukušić.

Posjetiteljima predstavljanja obratit će se i

Vice Vukojević

čiji je život u ovoj knjizi dokumentiran kao primjer načina izvođenja represije sustava prema političkom neistomišljeniku, u čemu su sudjelovale tajne službe, sudstvo i civilni segment komunističke vlasti.

HUB

24 travnja, 2015

Iz najboljeg mandolinskog orkestra u Europi zahvala županu Ževrnji


Gradsko mandolinsko društvo “Sanctus Domnio” ove godine predstavljao je grad Split, našu županiju i Domovinu na prestižnom međunarodnom natjecanju mandolinista “GIACOMO SARTORI”u Ali, u Trento Italija i osvojilo naviše nagrade. Orkestar Sanctus Domino osvojio je prvu nagradu za najbolju izvedbu zadanog programa, te prvu nagradu za kvintet Idilio. Treća nagrada pripala je duu Zrinke Bakić i Josipa Grgat. Najbolju, prvu nagradu naš Orkestar osvojio je između ponajboljih talijanskih orkestara. Svoje predstavljanje u Županiji započeli su skladbom kojom su izborili 1 mjesto, a završili sa „Vlaškom“ Marina Katunarića koji je i osnovao Orkestar, te je zaslužan za popularizaciju mandoline i njenom održavanju. „Čestitam vam ovako zaista velikom uspjehu. Nadam se da će se ova tradicija i nastaviti, jer vidim pomladak u orkestru, što me veseli“, kazao je župan, te naglasio kako će i dalje pratiti rad orkestra koliko to budu dozvoljavale mogućnosti. Orkestar Sanctus Domnio je već jednom nastupio na ovom natjecanju odakle se vratio sa posebnom nagradom za promociju hrvatskog stvaralaštva i kulture te prvom nagradom u kategoriji komorni ansambli. Predsjednik Društva Pavle Sviličić zahvalio se i ime društva. „Moram biti iskren i kazati, kako, da nije bilo vas ne bi bilo ni ovakvog uspjeha. I dalje ćemo nastojat čuvati vrijednu kulturnu baštinu mandoline“, kazao je Sviličić. Primanju je nazočio i dirigent Orkestra Vladimir Lukas, te pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i šport Zdravko Omrčen.