Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro



kordić -
                      sisak
Biskup Košić Dariju Kordiću:
Mnogi Hrvati su trpjeli, ali najvažnije je da se nisu dali slomiti
U Frohnleitenu kod Graza u petak 28. ožujka održalo se nesvakidašnje slavlje sv. Mise. Naime, tu je Misu želio Dario Kordić, haški uznik koji svoju kaznu zatvora izdržava u Grazu, a taj je dan bio pušten na slobodan dan te su u Frohnleiten pohrlili slaviti sv. Misu i susresti se s njim njegovi najbliži, supruga Venera i kćeri Marija i Elizabeta, rodbina i mnogobrojni prijatelji iz domovine i inozemstva.
Na Misi, u crkvi Majke Božje na nebo Uznesene, bilo je nazočno oko četiri stotine vjernika, od kojih pedesetak svećenika, koje su predvodili biskupi mons. Valentin Pozaić, mons. Vlado Košić i mons. Juraj Jezerinac koji je predvodio slavlje. Na početku, sve okupljene je pozdravio provincijal hercegovačkih franjevaca, koji vode tu hrvatsku katoličku misiju, fra Miljenko Šteko, objavila je na svojim internetskim stranicama Sisačka biskupija.
U homiliji biskup Košić je istaknuo kako je ovaj sam susret zapravo propovijed za sebe. „To što si Ti, Dario, na slobodi, pa makar i privremenoj, te činjenica da si želio da se okupimo ovdje, u crkvi i slavimo sv. Misu te da smo se okupili u ovako velikom broju, Tvoji najbliži – obitelj i prijatelji, već sve govori. Ali treba to i istaknuti riječima: to znači najprije da si nam mnogima drag, da Te volimo i da se za Tebe molimo; to znači da se Ti moliš za nas i za našu Domovinu, da si izdržao do sada noseći teški križ uzništva tolike godine, ali i da konačno malo po malo stižeš do kraja tog križnog puta. Mi se tome veselimo i svi mi se molimo dobrom Bogu da Ti okonča taj Tvoj put križa i vrati Te Tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji Te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našega Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ, bio raspet na njemu, umro, ali i treći dan uskrsnuo od mrtvim“, poručio je biskup Košić Dariju, te dodao kako su i mnogi naši Hrvati trpjeli i trpe nepravde i osudu i tamnicu, ali – najvažnije je da se nisu dali slomiti, da stoje uspravno i vjeruju u pobjedu istine i kad-tad pravorijek pravednosti u korist našeg hrvatskog naroda”.
Biskup je rekao kako bi Dario mogao najbolje protumačiti pročitanu Riječ Božju i kako on to čini svojim životom, svojom žrtvom, svojom neviđenom ljubavlju kojom obuhvaća sve ljude, i svoje najbliže, i svoj hrvatski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, i sve druge narode, i prijatelje i neprijatelje.
Na kraju sv. Mise nazočnima se obratio i sam Dario Kordić.
Izvor: narod.hr

SISAČKA BISKUPIJA.HR
Subota, 29 Ožujak 2014 09:43
U Frohnleitenu kod Graza u petak 28. ožujka održalo se nesvakidašnje slavlje sv. Mise. Naime, tu je Misu želio Dario Kordić, haški uznik koji svoju kaznu zatvora izdržava u Grazu, a taj je dan bio pušten na slobodan dan te su u Frohnleiten pohrlili slaviti sv. Misu i susresti se s njim njegovi najbliži, supruga Venera i kćeri Marija i Elizabeta, rodbina i mnogobrojni prijatelji iz domovine i inozemstva.
Sveukupno je na Misi, u crkvi Majke Božje na nebo Uznesene, bilo nazočno oko četiri stotine vjernika, od kojih pedesetak svećenika, koje su predvodili biskupi mons. Valentin Pozaić, mons. Vlado Košić i mons. Juraj Jezerinac koji je predvodio slavlje. Na početku, sve okupljene je pozdravio provincijal hercegovačkih franjevaca, koji vode tu hrvatsku katoličku misiju, fra Miljenko Šteko.
U homiliji biskup Košić je istaknuo kako je ovaj sam susret zapravo propovijed za sebe. „To što si Ti, Dario, na slobodi, pa makar i privremenoj, te činjenica da si želio da se okupimo ovdje, u crkvi i slavimo sv. Misu te da smo se okupili u ovako velikom broju, Tvoji najbliži – obitelj i prijatelji, već sve govori. Ali treba to i istaknuti riječima: to znači najprije da si nam mnogima drag, da Te volimo i da se za Tebe molimo; to znači da se Ti moliš za nas i za našu Domovinu, da si izdržao do sada noseći teški križ uzništva tolike godine, ali i da konačno malo po malo stižeš do kraja tog križnog puta. Mi se tome veselimo i svi mi se molimo dobrom Bogu da Ti okonča taj Tvoj put križa i vrati Te Tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji Te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našega Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ, bio raspet na njemu, umro, ali i treći dan uskrsnuo od mrtvim“, poručio je biskup Košić Dariju, te dodao kako su i mnogi naši Hrvati trpjeli i trpe nepravde i osudu i tamnicu, ali – najvažnije je da se nisu dali slomiti, da stoje uspravno i vjeruju u pobjedu istine i kad-tad pravorijek pravednosti u korist našeg hrvatskog naroda.
U nastavku, biskup je rekao kako bi Dario mogao najbolje protumačiti pročitanu Riječ Božju i kako on to čini svojim životom, svojom žrtvom, svojom neviđenom ljubavlju kojom obuhvaća sve ljude, i svoje najbliže, i svoj hrvatski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, i sve druge narode, i prijatelje i neprijatelje. „Mnogi smo, kada smo Te upoznali i s Tobom imali sreću razgovarati, ostali zadivljeni i zahvalni Bogu što Te imamo. Ali, svaki, baš svaki tko Te je susreo svjedočio je o Tvojoj ljubavi, o Tvojoj ispunjenosti Bogom, o Tvojoj radosti i zahvalnosti a što sve možeš primiti samo od Boga koji – kako reče sv. Pavao – „u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Njima se uistinu sve okreće na dobro“, istaknuo je biskup.
Na kraju sv. Mise nazočnima se obratio i sam Dario Kordić, a poslije nje nazočne biskupe, svećenike, časne sestre, Darija i okupljene vjernike pozdraviti je došao domaći biskup iz Graza mons. Egon Kapellari, te se zadržao s njima na zajedničkom ručku koji su pripremili braća franjevci na čelu s fra Šimunom Orečom.
Foto: mons. Marko Cvitkušić i Vlado Čutura
Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi s Dariom Kordićem
Frohleiten, 29. ožujka 2014.
Dragi naš Dario, poštovana suprugo Venera s kćerima, poštovana obitelji Kordić, dragi biskupi, oče provincijale, braćo svećenici, sestre redovnice, dragi prijatelji!
Zapravo je ovaj sam naš susret – propovijed za sebe. To što si Ti, Dario, na slobodi, pa makar i privremenoj, te činjenica da si želio da se okupimo ovdje, u crkvi i slavimo sv. Misu te da smo se okupili u ovako velikom broju, Tvoji najbliži – obitelj i prijatelji, već sve govori. Ali treba to i istaknuti riječima: to znači najprije da si nam mnogima drag, da Te volimo i da se za Tebe molimo; to znači da se Ti moliš za nas i za našu Domovinu, da si izdržao do sada noseći teški križ uzništva tolike godine, ali i da konačno malo po malo stižeš do kraja tog križnog puta. Mi se tome veselimo i svi mi se molimo dobrom Bogu da Ti okonča taj Tvoj put križa i vrati Te Tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji Te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našega Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ, bio raspet na njemu, umro, ali i treći dan uskrsnuo od mrtvim! I mnogi su naši Hrvati trpjeli i trpe nepravde i osudu i tamnicu, ali – najvažnije je da se nisu dali slomiti, da stoje uspravno i vjeruju u pobjedu istine i kad-tad pravorijek pravednosti u korist našeg hrvatskog naroda.
Ti bi nam, dragi Dario, mogao možda najbolje protumačiti današnju Riječ Božju, i Ti to i činiš – svojim životom, svojom žrtvom, svojom neviđenom ljubavlju kojom obuhvaćaš sve ljude, i svoje najbliže, i svoj hrvatski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, i sve druge narode, i prijatelje i neprijatelje.
Mnogi smo, kada smo Te upoznali i s Tobom imali sreću razgovarati, ostali zadivljeni i zahvalni Bogu što Te imamo. Ali, svaki, baš svaki tko Te je susreo svjedočio je o Tvojoj ljubavi, o Tvojoj ispunjenosti Bogom, o Tvojoj radosti i zahvalnosti a što sve možeš primiti samo od Boga koji – kako reče sv. Pavao – „u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Njima se uistinu sve okreće na dobro!
Čuli smo u prvom čitanju iz Knjige proroka Hošee (Hoš 14, 2-1) kako Bog zove svoj narod: „Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome…“ A u ime naroda prorok uzvraća: „ne ćemo djelu ruku svojih govoriti:'Bože naš!' — jer u tebe sirota milost nalazi.“ Bog naime obećava: .«Iscijelit ću ih od njihovih otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.« I taj novi svijet prorok opisuje kao ljepotu koja će okružiti svu prirodu, maslinike i vinograde. I na kraju nas sve poziva: Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.
A u Evanđelju po Marku (Mk 12, 28b-34) Gospodin, odgovarajući jednom pismoznancu, pokazuje da je prva zapovijed od svih – zapovijed ljubavi: „Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!« »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Pismoznancu je Gospodin rekao: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« Ja sam siguran da to kaže Gospodin i Tebi, Dario, a mi se svi moramo pitati, jesmo li mi blizu ili daleko od kraljevstva Božjega.
A kako ćemo znati odgovoriti na to pitanje? Ako pogledamo svoj život i ustanovimo koliko živimo Isusovu zapovijed ljubavi – prema Bogu i prema svome bližnjemu.
Kada bi nas sve nosila ljubav, a ne mržnja, kada bismo uvijek nastojali sve probleme i sukobe, sve teškoće i sve nevolje rješavati ljubavlju, bili bismo najsretniji ljudi na svijetu.
„Bog je ljubav i tko je u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“, riječ je sv. Ivana (1 Iv 4,8)
Doista, sve nestaje – i proroštva i jezici i spoznanje – dapače, i vjera i nada će nestati kada dođemo Gospodinu gledati ga „licem u lice“, ali „ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,8).
Molimo svi zajedno u ovom svetom slavlju za ljubav, za pravu i istinsku ljubav prema Bogu, prema svakom čovjeku koji je naš bližnji, prema našoj hrvatskoj domovini, prema čitavom svijetu.
Crkveni oci razlikovali su «ljubav» i «ljubav», naime, «amor» i «caritas». Sv. Augustin tako piše: «Dva su potoka koja istječu iz izvora ljubavi (de fonte amoris): požuda (cupiditas) i ljubav (caritas). Korijen sviju zala je požuda, a korijen svih dobara je ljubav.» Isti crkveni naučitelj piše i ovo: «Nema sigurnijeg stupnja prema Božjoj ljubavi nego što je ljubav čovjeka prema čovjeku.»
Neka nas Gospodin sve nadahne ljubavlju, jer naše je srce danas puno zahvalnosti i kličemo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin! Radujmo se i kličimo njemu!“ (Ps 118). Amen.

Članovi Kluba veterana 148. br. HV   sa prijateljem

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE