Govor Vice Vukojevića u Bleiburgu


Dragi hrvatski hodočasnici koji ste danas došli na Bleiburško polje i svi poštovatelji uspomene na Bleiburške žrtve koji ovu komemoraciju pratite putem elektroničkih medija, najsrdačnije vas pozdravljam u ime organizatora komemoracije Počasnog bleiburškog voda, koji ove godine obilježava šezdesetu obljetnicu svoga postojanja i organiziranja komemoracija na ovom mjestu.
Na današnji dan, kad obilježavamo 68. obljetnicu stradavanja hrvatskog pučanstva na Bleiburgu i Križnim putevima, sijećamo se zločina koji je komunistička vlast druge Jugoslavije počinila sredinom 1945. godine, ali i ubijanja žrtava po drugi put tako što je punih 45 godina silom nametala javni zaborav nad njihovom sudbinom.
Međutim, žrtve Bleiburga i Križnih puteva nisu bile zaboravljene u pojedinačnom i kolektivnom pamćenju hrvatskog naroda, čemu je za vrijeme postojanja komunističke Jugoslavije posebno doprinio onaj dio hrvatskog nacionalnog korpusa prognan u političkom iseljeništvu.
Nakon 1990. godine – i stvaranja samostalne, neovisne i demokratske hrvatske države – napokon su i u domovini nastale okolnosti u kojima su otvorena vrata povijesnoj istini.
Hrvatski je sabor 8. listopada 1991. donio zakon o osnivanju državne Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Znakovito je pripomenuti, kako je na istoj sjednici donijeta i odluka o raskidanju svih državno-pravnih sveza Republike Hrvatske sa ostalim jugoslavenskim republikama. Na toj istoj povijesnoj sjednici Hrvatski sabor je utvrdio da su na Hrvatsku izvršile oružanu agresiju Srbija, Crna Gora i JNA, dakle ta ista jugoslavenska armija koja je odgovorna za žrtve Bleiburga i žrtve Križnog puta.
Hrvatski sabor kao najviše političko predstavničko tijelo hrvatskog naroda, u svibnju 1992. počeo je sudjelovati u komemoracijama na Bleiburškom polju, a 1995. godine proglasio je 15. svibnja državnim spomen-danom na žrtve Bleiburga i Križnog puta te donio odluku o pokroviteljstvu nad središnjom komemoracijom na Bleiburškom polju.
Na taj će način bile su stvorene pretpostavke za ispravljanje nepravde prema Bleiburškim žrtvama te za dostojanstven i civiliziran odnos prema njima, kao i za konačni prestanak zloporabe žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u ostvarivanju raznih političkih, protuhrvatskih ciljeva.
Takav odnos prema ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata bio je zapravo dio projekta svenacionalne pomirbe kojeg je obnovitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman smatrao jednom od najvažnijih pretpostavki za konačno ostvarenje hrvatskog vjekovnog sna – vlastite, slobodne i neovisne države. Ta se procjena pokazala točnom i odlučujućom za mobiliziranje cjelokupnih hrvatskih snaga u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije i oslobađanju okupiranih područja.
Međutim, cijelo to razdoblje bilo je utjecajnih pojednica i grupacija koje nisu prihvaćali ideju svehrvatskog pomirenja. Diskriminirale su se žrtve komunističkog totalitarizma, žrtve dijelile po ideološkom kriteriju na vaše i naše. Pod njihovim pritiskom najprije je 2002. godine ukinuta Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a prošle, 2012. ukinuto je i pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad ovom komemoracijom.
Prema njihovoj spremnosti da potkopaju temelje ove naše, krvlju stvorene suvremene, neovisne i demokratske hrvatske države, ali i po drugim nepromišljenim činima, mogli bi ih usporediti s četvoricom jahača apokalipse iz novozavjetne proročke knjige „Otkrivenje“. Oni su početkom 2012. sa sobom u Hrvatsku donijeli lažna obećanja, glad i smrt. Da, ti “pakleni duhovi“, kako bi ih alegorički mogli nazvati, ponovno su nam u Hrvatsku donijeli smrt, ubijanje, i to u vidu zabrane sjećanja na već jednom ubijene.
Zbog toga, kao vjernici vjerujemo u proročki epilog prema kojem će te „žrtvoubojice“ uskoro završiti u povijesnoj ropotarnici, a pravednost uskrsnuti, pravednost i prema mrtvima i prema živima. A to će značiti i povratak pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad ovom komemoracijom čime će se obnoviti dostojanstvo hrvatskom narodu i njegovim žrtvama.

Vice Vukojević
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE