Josip Jović o Vjeki Ivaniševiću i mudrom izboru mladih splitskih HDZ-ovaca
Objavljeno 14.01.2013. u 08:43
SUPROTIVA
Josip Jović: HDZ s Vjekom Ivaniševićem sve živo iznenadio
Novo i mlado vodstvo splitskog HDZ-a, mimo svih nagađanja i očekivanja, kao kandidata za gradonačelnika Grada istaknulo je Vjekoslava Ivaniševića, poznatog i priznatog arhitekta i gradograditelja unoseći time nemali nemir u suparničke redove.
Suprotno već poprilično uvriježenim stereotipima o HDZ-u, Ivanišević je po svemu urbani tip čovjeka i intelektualca, Splićanin “koljenović”, koji zacijelo poznaje i osjeća grad u kojemu je rođen. I što je najvažnije, nema ništa što bi mu se moglo predbaciti u smislu korupcije, zloupotreba vlasti i nešto slično. Oko njega su se i na prvom predstavljanju, na kojemu je u prvi plan isturio potrebu veće tolerancije i suradnje na zajedničkim projektima ljudi i skupina različitog opredjeljenja, okupili doktori, profesori, akademici, bivši gradonačelnici...
SDP, za kojega se računa kako u Splitu uza sebe ima sigurnih tridesetak posto vjernički odanih glasača, već ranije je kao svojega konja za utrku osedlao donedavno malo poznatog, ali zbog biblijskog prezimena lako pamtljivog Ivu Baldasara, koji, koliko se može zaključiti po javnim nastupima, nije bez ideja.
Prate ga, međutim, loši ekonomsko-socijalni rezultati vladajuće koalicije na državnoj razini, njezin ideološki dril i kadroviranje na svim razinama.
Uostalom, i sam Baldasar se na krilima masovnih smjena i promjena i sam uhljebio u državnom poduzeću. U pripremama za izbore u dva najveća grada SDP se demaskirao kao demokratska stranka, čak i u unutarstranačkim odnosima.
U Splitu je zbog primjedbi na račun potencijalnog gradonačelnika iz stranke najuren jedan od njezinih doajena, popularni sportaš, matematičar i pedagog Vinko Bajrović zvani Capo, a u Zagrebu je skršena volja Gradskog odbora voljom Predsjedništva stanke, pa su članovi Gradskog odbora najprije jednoglasno prihvatili kandidaturu Davora Bernardića, a onda nakon Milanovićeve intervencije opet jednoglasno kandidaturu Rajka Ostojića.
I u tom dramatskom obratu vrijednom kazališnog komada, sam Bernardić se ne samo posuo pepelom nego se zalio olovom tobože u stranačkim interesu, a stvarno u interesu vlastite buduće karijere, predloživši vlastito pogubljenje i Ostojićevu nominaciju umjesto svoje. Nešto je, očito, u toj stranci ostalo ne samo od Broza nego i od Brozova uzora i imenjaka.
Originalan je uporno prešućivani Ivan Bajamonti Tadinac, koji predlaže “gradsku listu spasa” ili “splitsku povijesnu gradsku koaliciju”, koja bi bila nestranačka i nadstranačka s njim, razumije se, na čelu i s predstavnicima dviju najjačih stranaka kojima namjenjuje ulogu dogradonačelnika. Ideja jest originalna, ali malo realna.
Mladi Tomislav Zaninović, brat poznatih sestara, dosta se ambiciozno upustio u kampanju, dok najveće šanse po različitim anketama ima don Ivan Grubišić. Njemu ta preferencija u svakom slučaju godi i kao da draška građane odugovlačeći sa svojom konačnom odlukom o kandidaturi.
Otvoreno koketira sa socijaldemokratima i kao da razmišlja bi li sjeo na stolicu gradonačelnika ili župana. Izgleda da će svoju radosnu vijest nestrpljivom puku objaviti nakon što pojede dva jaja na oko s prženom slaninom te popije šalicu tople crne kave na molitvenom doručku s predsjednikom Obamom u američkom Kongresu, gdje je na svojevrsno moderno hodočašće zajedno s još dvojicom saborskih zastupnika pozvan ili poslan među stotinama parlamentaraca iz cijelog svijeta (jednom je tamo bio i Ivić Pašalić), što je protumačio nimalo skromno kao svjetsko prepoznavanje njegova javnog djelovanja!
Nekad se rukovodi interesom, a nekad bogme i pukim dišpetom. Teško prihvaća činjenice, a da se lako zavesti obećanjima i frazama lažnih proroka. Nekad traži originale, a ponekad oriđinale.
U sjeni uvijek atraktivnih izbora ostalo je daleko važnije pitanje potpune rekonstrukcije lokalne samouprave, od koje je odustala i sadašnja državna vlast, iako ju je prije izbora bučno najavljivala.
Svakome je jasno da je ovoliki broj općina, gradova i županija, s često isprepletenim i dvostrukim kompetencijama, neracionalan i da je baš to glavni uzrok glomaznosti, neefikasnosti i birokratiziranosti upravnog aparata u cjelini, ali zbog brojnih interesa u to nitko kao da ne smije dirnuti.
Protekle su četiri godine pokazale kako je sustav lokalnih izbora koji daje ogromne ovlasti gradonačelnicima koji praktički nikome ne odgovaraju i koji često dolaze u sukob s gradskim vijećima promašen. Konačno, vrijeme je razmisliti o provedbi lokalnih izbora koji bi bili nestranački i transideološki, jer se ideološke smjernice određuju na državnoj razini, a na gradskoj ideologije samo svađaju sugrađane i odvlače pozornost od lokalnih problema.
Suprotno već poprilično uvriježenim stereotipima o HDZ-u, Ivanišević je po svemu urbani tip čovjeka i intelektualca, Splićanin “koljenović”, koji zacijelo poznaje i osjeća grad u kojemu je rođen. I što je najvažnije, nema ništa što bi mu se moglo predbaciti u smislu korupcije, zloupotreba vlasti i nešto slično. Oko njega su se i na prvom predstavljanju, na kojemu je u prvi plan isturio potrebu veće tolerancije i suradnje na zajedničkim projektima ljudi i skupina različitog opredjeljenja, okupili doktori, profesori, akademici, bivši gradonačelnici...
SDP, za kojega se računa kako u Splitu uza sebe ima sigurnih tridesetak posto vjernički odanih glasača, već ranije je kao svojega konja za utrku osedlao donedavno malo poznatog, ali zbog biblijskog prezimena lako pamtljivog Ivu Baldasara, koji, koliko se može zaključiti po javnim nastupima, nije bez ideja.
Prate ga, međutim, loši ekonomsko-socijalni rezultati vladajuće koalicije na državnoj razini, njezin ideološki dril i kadroviranje na svim razinama.
Uostalom, i sam Baldasar se na krilima masovnih smjena i promjena i sam uhljebio u državnom poduzeću. U pripremama za izbore u dva najveća grada SDP se demaskirao kao demokratska stranka, čak i u unutarstranačkim odnosima.
U Splitu je zbog primjedbi na račun potencijalnog gradonačelnika iz stranke najuren jedan od njezinih doajena, popularni sportaš, matematičar i pedagog Vinko Bajrović zvani Capo, a u Zagrebu je skršena volja Gradskog odbora voljom Predsjedništva stanke, pa su članovi Gradskog odbora najprije jednoglasno prihvatili kandidaturu Davora Bernardića, a onda nakon Milanovićeve intervencije opet jednoglasno kandidaturu Rajka Ostojića.
I u tom dramatskom obratu vrijednom kazališnog komada, sam Bernardić se ne samo posuo pepelom nego se zalio olovom tobože u stranačkim interesu, a stvarno u interesu vlastite buduće karijere, predloživši vlastito pogubljenje i Ostojićevu nominaciju umjesto svoje. Nešto je, očito, u toj stranci ostalo ne samo od Broza nego i od Brozova uzora i imenjaka.
Tri za vrh
Bit će ova splitska utakmica koja nas čeka polovicom godine zanimljiva još po nekim takmacima. Tu je svakako trojka sada vladajućih (Kerum - Šundov - Visković) koja bi mogla računati na solidan rezultat uz uvjet da se između njih izdiferencira jedan ili jedna, a ne sve troje, dvoje ili dvojica.Originalan je uporno prešućivani Ivan Bajamonti Tadinac, koji predlaže “gradsku listu spasa” ili “splitsku povijesnu gradsku koaliciju”, koja bi bila nestranačka i nadstranačka s njim, razumije se, na čelu i s predstavnicima dviju najjačih stranaka kojima namjenjuje ulogu dogradonačelnika. Ideja jest originalna, ali malo realna.
Mladi Tomislav Zaninović, brat poznatih sestara, dosta se ambiciozno upustio u kampanju, dok najveće šanse po različitim anketama ima don Ivan Grubišić. Njemu ta preferencija u svakom slučaju godi i kao da draška građane odugovlačeći sa svojom konačnom odlukom o kandidaturi.
Otvoreno koketira sa socijaldemokratima i kao da razmišlja bi li sjeo na stolicu gradonačelnika ili župana. Izgleda da će svoju radosnu vijest nestrpljivom puku objaviti nakon što pojede dva jaja na oko s prženom slaninom te popije šalicu tople crne kave na molitvenom doručku s predsjednikom Obamom u američkom Kongresu, gdje je na svojevrsno moderno hodočašće zajedno s još dvojicom saborskih zastupnika pozvan ili poslan među stotinama parlamentaraca iz cijelog svijeta (jednom je tamo bio i Ivić Pašalić), što je protumačio nimalo skromno kao svjetsko prepoznavanje njegova javnog djelovanja!
U sjeni izbora
Bilo kako bilo, narod će odlučiti, a s narodom se nikad ne zna. Nekad je njegov izbor razuman, a nerijetko je baš po crti potpune iracionalnosti.Nekad se rukovodi interesom, a nekad bogme i pukim dišpetom. Teško prihvaća činjenice, a da se lako zavesti obećanjima i frazama lažnih proroka. Nekad traži originale, a ponekad oriđinale.
U sjeni uvijek atraktivnih izbora ostalo je daleko važnije pitanje potpune rekonstrukcije lokalne samouprave, od koje je odustala i sadašnja državna vlast, iako ju je prije izbora bučno najavljivala.
Svakome je jasno da je ovoliki broj općina, gradova i županija, s često isprepletenim i dvostrukim kompetencijama, neracionalan i da je baš to glavni uzrok glomaznosti, neefikasnosti i birokratiziranosti upravnog aparata u cjelini, ali zbog brojnih interesa u to nitko kao da ne smije dirnuti.
Protekle su četiri godine pokazale kako je sustav lokalnih izbora koji daje ogromne ovlasti gradonačelnicima koji praktički nikome ne odgovaraju i koji često dolaze u sukob s gradskim vijećima promašen. Konačno, vrijeme je razmisliti o provedbi lokalnih izbora koji bi bili nestranački i transideološki, jer se ideološke smjernice određuju na državnoj razini, a na gradskoj ideologije samo svađaju sugrađane i odvlače pozornost od lokalnih problema.
JOSIP JOVIĆ
Primjedbe