Cinizam multietničara


Cinizam multietničara: Zbog čega bošnjački političari Hrvatima uskraćuju ustavom zajamčeno pravo informiranja na materinskom jeziku?

E-mailIspisPDF
Što su razlozi koje bošnjački političari iznose u javnosti kada je riječ o odluci da Hrvatima zabrane uspostavu RTV kanala na hrvatskom jeziku u sklopu Javnoga RTV servisa BiH i time im uskrate jedno od osnovnih ljudskih prava - informiranje na materinskom jeziku, pitanje je na koje je odgovore potražio današnji Večernji list.
Ovo pitanje aktualizirano je nakon što su u petak u Vijeću ministara bošnjački ministri iz reda SDP-a i SBB-a glasovali protiv mogućnosti utemeljenja RTV kanala na hrvatskom jeziku. Identičan stav je i kada je riječ o SDA. Oko malo kojeg pitanja bošnjačka politika se slaže kao oko uskraćivanja prava Hrvatima na javni RTV servis. Štoviše, postoji svojevrsno rivalstvo tko će se snažnije usprotiviti toj mogućnosti.
U tom protivljenju kao prvi razlog ističu se financije. I u toj brizi i ekonomičnosti upravo Hrvati trebaju ostati bez mogućnosti koja je zadana vrijednost u demokratskom svijetu. Zagovornici takve politike žele sačuvati potpuno nepovoljnu nacionalnu strukturu zaposlenih na javnom servisu gdje je postotak Hrvata kod sva tri emitera zanemariv.
No, najskuplje u financijskom i svakom drugom smislu je braniti nekom kolektivitetu pravo na pristup informacijama. S druge strane uštede na javnom servisu moguće je napraviti tamo gdje je to zaista potrebno od toga da se ne vode međusobni medijski ratovi tri emitera, do racionalizacije u trošenju sredstava. Osim toga uspostavom RTV kanala u znatnoj mjeri bi se povećala naplata RTV pristojbe na većinskim hrvatskim područjima koja sada iznosi svega 24 posto, što je očiti izraz građanskog neposluha. Istodobno, otvorila bi se nova mogućnost za marketinški kolač koji nije zanemariv.
Razlog koji se navodi je i nedostatak kadrova. Njime se želi kazati da su Hrvati u BiH, kojih je oko pola milijuna, jedini narod u planetarnim okvirima koji nema profesionalce s kompetencijama, znanjima i vještinama za proizvodnju RTV programa. Naravno školovan kadar postoji, a Mostar bi teško mogao proizvoditi lošiji program od onoga koji se trenutačno emitira na javnim emiterima. Osim toga, na RTV kanalu na hrvatskom jeziku ne bi radili samo Hrvati. Kriterij bi trebao biti profesionalizam.
Treći spin je da bi novi emiter bio pod stranačkom kontrolom. U svim europskim zemljama i onim najdemokratskijim javni servisi vode bitku za svoju neovisnost. Tako je čak i kod Britanaca i uglednog BBC-ja koji je preteča ideje javnoga servisa. Slično bi vjerojatno bilo i u slučaju RTV kanala na hrvatskom jeziku. No, to je samo pretpostavka. Ono što nije pretpostavka nego činjenica da su entitetski javni servisi zloupotrebljeni u stranačke svrhe. Znači li to da Bošnjaci i Srbi zbog toga ne bi trebali imati pravo na javne servise na materinskom jeziku? Hrvati u BiH bi i prema tome trebali biti jedni narod u svjetskim okvirima koji se odriče prava na javni RTV zato što bi on mogao biti pod utjecajem vladajućih elita.

>>Kolumna - Mišo Relota: Lagumdžija i Radončić se pridružili Tihiću u borbi protiv hrvatskog kanala


Jedan od izgovora je kako bi takva odluka dovela do daljnjih podjela u BiH na etničkoj osnovi. No, zapravo bošnjački veto dovodi do daljnjih podjela i osjećaja Hrvata da su potpuno marginalizirani od bošnjačke politike. Povlačenje bošnjačkog veta donekle bi relaksiralo uzavrelo političko stanje u BiH i loše odnose između Sarajeva i Mostara.
Osim toga, sadašnja dva entitetska emitera su dominantno srpski ili bošnjački. Kao razlog koji se koji se često spominje je i da je Javni RTV sustav formiran na osnovi postojeće daytonske teritorijalne formule dva entiteta plus država, to jeste dva entitetska emitera plus državni emiter. Zagovornici takve politike kao da žele poručiti Hrvatima da iz njihove trenutačno nepovoljne ustavnopravne pozicije trebaju proizaći i daljnje nepravde i uskraćivanja prava. Svi ovi izgovori zapravo su dimna zavjesa za iznimno opasnu politiku diskriminacije, majorizacije, unitarizacije i podjele BiH na bošnjački i srpski dio u kojoj bi Hrvati bili svedeni na razinu folklorne skupine.
Sama činjenica da predstavnici jednog kolektiviteta brane nešto drugom kolektivitetu u pluralnoj državi kao što je BiH pokazatelj je slabosti takve države i njezine teške samoodrživosti. Upravo zato onaj tko se od bošnjačkih političara, Fahrudin Radončić, Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić ili Bakir Izetbegović, prvi usudi prekinuti s politikom ulaganja veta na utemeljenje RTV kanala na hrvatskom jeziku učinit će ogroman korak naprijed, ne samo za svoje birače, nego i za Bošnjake, Hrvate, Srbe, ostale građane i za državu BiH.

M.Karačić, HRsvijet
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE