Thomas Crowley Irac: "I život za Hrvatsku..."


Post mortem: Irish Braveheart: Rođen kao Irac, poginuo kao Hrvat


Tom Crowley
Zagreb, 12. prosinca 2012. - Josipović je Udruzi veterana 114.brigade predao odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Thomas Crowley je prije 17 godina (10.lipnja 1995.) položio život na Južnom bojištu.
Predsjednik RH Ivo Josipović danas je u 13 sati na Pantovčaku pripadnicima Udruge veterana 114.brigade HV-a predao post mortem odlikovanje reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na ime njihovog poginulog ratnog suborca Thomasa Crowleja-Irca,legendarnog pripadnika njihove brigade i 9.bojne HOS-a koja joj je formacijski bila pridružena Crowley je bio časnik HOS-a i HV-a u činu bojnika.
Rođen je Manchesteru 1949. godine Živio je u Južnoj Africi gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji.Bio je suprug i otac tri sina.
"Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije.Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav,ostat ću živjeti u Hrvatskoj" - to su bile jedine riječi koje je Tom Crowley 1991. napisao u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu.
Crowleyu je rat bio profesija.U njegovih četrdeset i šest godina života više od polovice pripadalo je mnogim ratovima koji su se vodili po svijetu ali je na koncu samo jedan rat postao i njegova borba koja
više nije bila ni posao ni potreba niti strast ratnika. Njegv ratni put je bio čudesan i bez mrlje poglavito spram zarobljenih neprijateljskih vojnika ili civila dok se riječ palež ili pljačka ispred njega uopće nije smjela niti u snu spomenuti.
Išao je uvijek tamo gdje je bilo najteže.Nije volio davati izjave za medije niti se fotografirati. Nikad nije podcijenjivao neprijatelja i znao je čim bi granata pala procijeniti je li ju ispalio profesionalac.Slično i sa snajperima s neprijateljske strane.Po njihovim hicima ocijenio bi puca li amater,profesionalni vojnik pripadnik ruske, niške ili legionarske "škole".
Iza njega su ostajali samo uspjesi... Drniško ratište, Škabrnja, koju je držao 45 dana sa 60 ljudi .... tenk kojeg je u neprijateljskim redovima upalio i dovezao na hrvatsku stranu.... diverzantske akcijae
u neprijateljskoj pozadini....
Poginuo je na južnom bojištu 10.lipnja 1995.godine mjeseca dana nakon Oluje prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio par godina prije.Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz isto i kad je bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu a upravo prije smrti doznao je da mu je toga dana MORH ispisao rješenje o dobijanju stana u Splitu.
Bio je stručnjak za minska polja i znao je napamet gdje je svaka postavljena,Pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih.Bio je to trenutak kad je samo jednom pogrješio i da ironija sudbine bude veća
poginuo je od vlastite.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nije pošlo za rukom ,Postao je žrtva vlastite genijalnosti i ušao u hrvatsku legendu
ratovanja u Domovinskom ratu.
Iako je bio prekaljeni ratnik,Crowleya je tijekom Domovinskog rata posebno dirnula sudbina Škabrnje.Nakon akcije Maslenica u kojoj je Škabrnja dijelom bila oslobođena na ostali dio neprijatelj je često napadao stavljajući dodatnu sol na ranu izvršenog pokolja, stoga zapovjedništvu tada nije bilo druge nego na ta teren rasporediti Thomasa Crowleya i 9.bojnu HOS- a.
Potom je Kapetan Dragan nasrnuo sa svojim specijalcima.Okršaj je trajao točno 40 minuta nakon čega je isti pokupio 8 mrtvih i 20 teško ranjenih,te je prema izvorima z krajiške dokumentacije odmah nakon bijega u Benkovac sjeo u aotomobil i vozio do Beograda gdje je osobno zatražio pomoć i osvetu od Miodraga Ulemeka Legije koji ga je glatko odbio.
Napisao: Željko Huljev, braniteljski portal

1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE