Može li hrvatska 'desnica' pasti niže?





Ogorčena desnica: Nije ovo "naš" Gotovina, ovo je "vjerski misionar, nevladin aktivist i nadnacionalni pacifist"
Screenshot: Hrvatski list; pokret Stop progonu hrvatskih branitelja

Piše: I. M., I.Ć. index.hr,

GENERAL heroj Ante Gotovina uspio je svojim porukama mira šokirati ekstremnu hrvatsku desnicu. Kažu kako su ga željno čekali, a on im je svojim izjavama o tome kako je rat završio i treba se okrenuti budućnosti, kao njihov idol, "opalio šamar".
"Narod se pita je li ovo naš Gotovina?", pita se zapravo Ivica Marijačić notorni glavni urednik i direktor tjednika Hrvatski list u naslovnom članku tog desničarskog glasila. Naime, Marijačić "u ime naroda" najviše zamjera generalu Anti Gotovini što je na središnjem zagrebačkom Trgu "hladno poručio da zaborave prošlost!"

"General Gotovina oduševio je hrvatsku ljevicu za koju je sve do 16. studenog 2012. godine bio okrutni ratni zločinac, kriminalac i narkoman, a od toga dana, nenadano, general gospodin i idealni predstavnik građanske Hrvatske koji se, eto, ne želi sjećati rata, koji poziva Srbe da se vrate u Hrvatsku i koji ističe na prvo mjesto činjenicu da su Zadar i Hrvatsku branili građani svih nacionalnosti, a pritom uopće ne spominje ni pobjede, ni poginule, ni Hrvatsku, ni Oluju, ni branitelje ni Šuška", piše zgranuti Marijačić zaključivši negdje u sredini teksta da je Gotovina svojim nastupom srušio vrijednosti za koje se borio u ratu.

Uredniku Hrvatskog lista neshvatljivo je da "današnji Gotovina", ne govori kao Gotovina koji je "2000. godine pred sam progon pozivao građane da glasuju za HDZ čiji je i sam član i da se ne kockaju sa sudbinom domovine dajući glas oporbenim strankama.
Gotovina izmislio odjednom da je liberal

Marijačić s ponosom opisiva kako je Gotovina krajem devedesetih tražio od generala da u uniformama budu prisutni na Saboru HDZ-a i da pristupe toj stranci.

"Nakon smrti Tuđmana i Šuška počeo je izmišljati da nije član HDZ-a i da je po uvjerenju liberal", piše Marijačić zaključivši u jednom trenutku kako zapravo nije u redu od Gotovine da ga "na vrhuncu slave", više ne zanima politika. No, Marijačić kaže kako je i toj slavi sada došao kraj jer eto više nema svečanih dočeka za Gotovinu u gradovima Hrvatske.


Notorni Marijačić govor Gotovine na središnjem Trgu u Zagrebu naziva "čudnom porukom" te kako je zapravo pozivom da se okrenu budućnosti pokušao zapravo izbrisati prošlost.

"Dio okupljenih već se tada u čudu pitao, što to general priča" piše Marijačić u članku punom zabrinutih upitnika u koje se suptilno provlači i pitanje je li dobro i generalovo zdravlje. Za Marijačića govor na Trgu bio je "bešćutan i netaktičan", od strane Gotovine, a posebno mu ne može oprostiti što se zahvalio institucijama među kojima su  i državne institucije aktualne vlasti.
On ima moralnih problema

"Čime su to institucije koje su, nota bene, bezdušno proganjale ne samo Gotovinu, nego i čitavu mrežu njegovih prijatelja i rođaka, zaslužile povlašteni termin u Gotovininoj zahvali, valjda znade samo on", piše Marijačić dodajući da je on osobno konačno shvatio da su u cijeloj priči oko Gotovine pobrkani lončići kada je general prve noći na slobodi proveo s reporterom jednog dnevnog lista koji ga je do jučer smatrao zločincem.

Marijačić je siguran, Gotovina ima velikih moralnih problema jer se druži s ljudima koji su mu dirigirali postupke, a sporno je što nije išao u Vukovar nego u Mariju Bistricu.

"Kad već nije imao vremena za Vukovar i Škabrnju imao je vremena za intervju beogradskom listu Kurir u kojem je poručio izbjeglim Srbima da se vrate", nabraja Marijačić sve što je u čudnom u ovakvom generalu Gotovini. Zamjera mu i što je rekao da ne želi davati političke poruke, a dao je Kuriru poruku koja je i više nego politička.
Pa ni Thompson da mu zasvira

"Novinarka je kao slučajno nazvala kućni telefonski broj  i general se kao slučajno javio i rado dao svoj prvi ozbiljni intervju", jada se Marijačić s obzirom da je "njegov" Hrvatski list ostao bez istog intervjua.


Naravno, a kako drugačije, Marijačić ne može oprostiti što ni na jednom dočeku nije bilo Marka Perkovića Thompsona, a to uredništvo Hrvatskog lista posebno boli.

"Organizatorima se nije svidjela mogućnost da će u Pakoštanima zapjevati Marko Perković Thompson, a ako je već morao, neka to bude na kraju skupa, kad Gotovina ode s pozornice, govorili su. Bilo ih je strah da se pojave i pojedinci s ustaškim uniformama,a a to svakako nisu htjeli. Tipična paranoja eutanizirane hrvatske političke svijesti".

No, Marijačić ima i teoriju zašto ga je u Zadru dočekao nepopunjeni Forum. To je zato, smatra Marijačić, jer je Gotovina svojim ranijim izjavama "hladio" hrvatsku publiku.
Marijačiću sada sve jasno

"Postalo je, dakle, definitivno jasno da ovaj general Ante Gotovina baš i nema mnogo veze sa slikom koju su o njemu čuvali 11 godina Hrvati, posebno suborci i prijatelji", zaključuje na kraju Marijačić kazavši za "ovog Gotovinu" da govori kao "vjerski misionar, nevladin aktivist, nadnacionalni pacifist". 
***
Priopćenje puno gorčine, koje u ime pokreta "STOP progonu hrvatskih branitelja" potpisuje Zvonimir Trusić, prenosimo u cijelosti:

Ako je i od Ante, previše je!

"Potpuno svjestan delikatnosti moga istupa u vrijeme još uvijek naglašene euforije nakon oslobađajuće presude iz Den Haaga od 16. studenog 2012., osjećam moralnu obvezu upravo to objaviti: Ako je i od Ante, previše je! Puno toga je otišlo u neželjenom pravcu. Kao pojedinac ne bih reagirao, ali kao utemeljitelj Udruge dragovoljaca domovinskog rata i kao predvodnik pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, moram se očitovati o svemu što nam se događa.

Da, 16. studenog 2012. je bio dan za pamćenje. Poslije toliko godina konačno se dogodilo nešto pozitivno za ljude koji su stvorili Hrvatsku Državu. Nakon toliko godina progona hrvatskih branitelja, nakon kriminaliziranja i progona svih koji su išta značili u Domovinskom ratu, nakon rastakanja svega što je hrvatsko, nakon četničkog orgijanja po Brijunima, povlaštenog položaja svih koji rade i djeluju protiv hrvatskih nacionalnih interesa, "pozitivne diskriminacije" Srba u Hrvatskoj, aboliranja počinitelja silnih zlodjela nad Hrvatima, suđenja više od četiri tisuće (4236)  hrvatskih branitelja, Hrvati su dovedeni u poziciju inferiorne skupine u vlastitoj državi. Hrvatska je ostala zadnji bastion komunizma u Europi. Sve smo to, pa i  mnogo više od toga pretrpjeli očekujući da nam svane drukčiji dan. Kad je svanuo 16. studenog 2012., oslobađajuća presuda Haaškog tribunala hrvatskim generalima, mislili smo, sada kad se vrati Ante, okrenut ćemo ploču. Ujedinit ćemo se svi i nećemo dozvoliti da nam rade ovo što su nam do sada radili od Države koju smo mi stvorili. Zaboravit ćemo sporadične razmirice među nama braniteljima iz Domovinskog rata i našim udrugama, zaboravit ćemo tko je do sada bio na kojoj strani iz ovih ili onih dnevnopolitičkih razloga, u interesu našeg zajedništva nećemo nikome dozvoliti da nam otme Hrvatsku. Svi mi koji smo branili Hrvatsku ponižavani smo na različite načine i raznim perfidnostima mrzitelja svega što je hrvatsko. A to je već postao sustav čiji su predvodnici Josipović, Mesić, Sanader, Šeks, Račan, Kosor, Milanović, Matić, Pusić, Čačić, Puhovski, Pupovac... Ali, neka, mislili smo, konačno je došao i naš dan, vraća nam se Ante, okreće se stranica, stvorit ćemo i zajedno čuvati Državu za kakvu smo se borili, za kakvu su hrvatski branitelji podnijeli goleme žrtve. Apatiju i beznađe narod je zamijenio nadom, ispunio zagrebački Trg bana Josipa Jelačića, pokazao hrvatsko jedinstvo i očekivao da se jasno i glasno kaže kako dalje, jer ovako kao do sada više ne može.

Hrvatskom vladaju oni koji je nisu željeli, narod prekapa po kontejnerima da bi nekako preživio u sjeni pedera i lezbijki koji rame uz rame s predstavnicima aktualne vlasti paradiraju Hrvatskom, Radu Šerbeđiju i ostalu bagru voze brodovi Hrvatske ratne mornarice, četnički vojvode paradiraju u Hrvatskom saboru, kao gljive poslije kiše niču razna takozvana "civilna društva", a zajednički im je sustavni i kontinuirani rad protiv svega što je hrvatsko. Za takva nedjela bivaju odlikovani najvišim odlikovanjima predsjednika Republike Hrvatske.

Ali, sada im je odzvonilo! Dolazi Ante, pa u Hrvatskoj više ništa neće biti kako je do sada bilo! Sve će biti drukčije kad nam se vrati Ante!

A tada - šok!

Dugo očekivano Antino obraćanje narodu izaziva tjeskobu i nevjericu, konsternaciju.

Naš donedavni idol opalio nam je takav šamar da nam od njega još bride obrazi.

Veseli i razdragani Ante lakonski nam objavljuje: Rat je završio, okrenimo se budućnosti. Ja sam svima oprostio.

Ne mogu vjerovati da to uistinu čujem! A na njegovo dodvorničko spominjanje predsjednika Ive Josipovića i Zorana Milanovića, zvižduci i uzvici negodovanja tisuća hrvatskih branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića zaglušuju to njegovo ulizivanje.

"Rat je završio, okrenimo se budućnosti"?! A što je sa Veljkom Marićem, što je sa 326 branitelja kojima se i sada sudi, što je sa 384 branitelja koji trunu u kazamatima, što je sa 4236 do sada kazneno procesuiranih, što je sa 1934 naših suboraca, stvaratelja hrvatske Države koji su poslije Domovinskog rata počinili samoubojstva?! Što je ostalo od ideala s kojima smo krenuli u obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat?! Što je s udbaškom, orijunaškom, jugoslovenskom manjinom koja upravlja i vlada našom Hrvatskom?!  Ukazanjem velikog Ante Oslobođenoga krug se zatvara. Sve one koji su pridonijeli da se aboliraju počinitelji zločina protiv hrvatske Države i njenog naroda abolira naš veliki Ante.

Ne, dosta je mazohizma! Neka Ante oprosti svojim progoniteljima, na to ima pravo, ali nema pravo opraštati u ime nas hrvatskih branitelja. To pravo mu nitko nije dao.

U Haag je otišao hrabri hrvatski vojnik, dapače general, a vratio nam se kao neznanac.

Konačno, poruka hrvatskim braniteljima: Za nas rat nije završio doklegod se proganja ijedan hrvatski branitelj. Okupimo se ponovno u pokretu "Stop progonu hrvatskih branitelja"!

Mi vas nećemo nikada izdati".
Zvonimir Trusić
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE