KRAJ ILI POČETAK?

Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Kraj ili početak


Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."
(Marko 13,24-32)
KRAJ ILI POČETAK
„Ali sada ovo nije kraj.
Nije čak ni početak kraja.
Ali je možda kraj početka.“
(W. Churchill „Bitka za Britaniju“)
Kraj ili početak. Početak ili kraj. Imaju li išta zajedničkog osim onoga između? I je li početak ponekad i kraj, odnosno zar kraj nije ponekad i početak? Jedan uvijek na početku, a drugi na kraju, tako često znaju i zamijeniti svoja mjesta. Jednako omiljeni i jednako nevoljeni prate nas uistinu od početka pa sve do kraja.
Svi su početci teški naporni, pa i traumatični. Prati ih neizvjesnost, strah, napetost ali i nada, radost i vjera. Kraj zna biti neočekivan, nagao, iznenadan, može biti neželjen, nametnut, tužan, a možemo ga dočekati kao čisti spas, iskupljenje, rješenje svih naših problema.
Neke krajeve, neke završetke donosi sam život. Kraj djetinjstva, mladosti, života. I tu ne možemo ništa, ali u nekim situacijama mi smo baš oni koji nešto dovode do kraja. Školovanje, posao, prijateljstvo, ljubav, pa i sam život. Također je do naše slobodne volje hoće li se, i kada će se, dokrajčiti nepravda, nasilje, rat, mržnja, zlo.
I svi naši početci pomalo sliče na naše krajeve. Od početka do kraja, od kraja do početka. Jedno nismo ni priveli kraju, a već smo nešto drugo započeli.
Čovjek tako nepredvidljiv isto tako nepredvidljivim čini i svoje početke i svoje završetke. Čini ili je uvjeren u to. Ali početak svih početaka i kraj svih krajeva nije u našim rukama. Mi toga gospodari nismo iako bismo očajnički to željeli biti.
I u tome leže svi naši problemi.
Njihov početak i njihov kraj.
U 13-om poglavlju Evanđelja po Marku Isus na njegovom početku (1-4) najavljuje razorenje Jeruzalema, govori o početku nevolja (5-13), o velikoj tjeskobi (14-27), govori učenicima neka uče od smokve (28-32) i na koncu naglašava: „Budni budite!“ (33-37).
Isus na svoj poseban način daje učenicima mogućnost uvida u konačna zbivanja, pogled na sam kraj. Bog dobro zna tko smo mi i kakvi smo. Uostalom on je naš Stvoritelj. I zato Bog nastavlja prikrivati velovima tajne našu budućnost iz samo njemu znanih razloga. Ipak Bog je odabrao i odlučio dati nam jedan značajan „brz pogled“ i mi čitajući Sveto Pismo imamo prigodu zaviriti u budućnost. Barem na kratko.
Nama nije prioritet fokusirati se na ono što će se zbivati nego je nama najbitnije usredotočiti se na činjenicu da će Bog kontrolirati situaciju, da će pobijediti i vladati, bez obzira što se u međuvremenu bude događalo.
Zato je dobro što nam je budućnost skrivena, obavijena velom tajne. Tajnovitost je dar koji nas štiti i koji nam dopušta razviti duboku vjeru kroz Božja jamstva. Mi ne znamo što budućnost donosi. Ali zato znamo tko vlada budućnošću.
Hrvatska živi svoj život razapeta između početka i kraja. Nismo ni započeli, a već su nam predvidjeli kraj. Kada smo stali na svoje noge onda smo ih sami sebi počeli zaplitati. Toliko želimo kraj svojim nevoljama, a neprestano stvaramo nove i vraćamo se na početak.
Događaji prethodnih dana i više nego zorno to potvrđuju. Uzalud sve analize, prognoze, projekcije, uzalud svi ti pusti stratezi, planeri i analitičari, nitko nije mogao decidirano ustvrditi što će se zbivati s generalima. Naravno danas su svi „pametni“ i svi sve „znaju“ zašto su se stvari odvijale kako su se odvijale.
Božji planovi, putovi Božji, nama su skriveni. Bog čini sve po svoju dok bismo ga mi rado poučili neka radi po našu. Ali to kod Boga ne vrijedi. Ako se čovjek prepusti Božjoj volji, a generali su to učinili, onda može biti miran za svoju budućnost. Zato su oni bili mirni, a mi smo bili iznenađeni i zatečeni.
Jedino oni koji su se utekli molitvi i vjeri, živjeli su u nadi da će Božja volja ovaj put biti sukladna našim željama. Mi ne znamo je li Bog uslišao naše vapaje i zašto je odlučio dati nam prigodu za neki novi početak. I nije nama to ni znati. Nama je vjerovati.
U ovim moralno izazovnim vremenima, kada su toliki izvarani i osiromašeni financijskim prevarama, kada se moralni autoriteti razotkrivaju kao najobičniji prevaranti, kada se laž u politici čini nečim najnormalnijim i čak poželjnim, kada oni o kojima najviše ovisite – obično vas najviše i povrijede – logično je zapitati se čemu i kome vjerovati?
Je li svemu došao kraj? Ima li šanse za neki novi početak?
I onda Bog povlači potez. Otvara nam novu perspektivu. I sve prepušta našem srcu, i našoj slobodnoj volji. I pred nama je odluka. Hoćemo li u Božjem planu vidjeti novi početak ili će po našoj volji ipak svemu doći kraj?
Božja želja je da mi posjedujemo veličanstven početak u Spasenju i veliki završetak u Slavi – i s puno toga između. To je Božja želja. Bog sve počinje i Bog sve završava. Nama je dao slobodnu volju da odredimo što ćemo s onim između.
„Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“
(Otkrivenje 22,13)

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE