OTVORENO PISMO HRVATSKE UDRUGE BENEDIKT MINISTARSTVU ZAŠTITE OKOLIŠA

Otvoreno pismo Hrvatske udruge Benedikt Ministarstvu zaštite okoliša i prirode o problemima gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Vlada Republike Hrvatske planira izgradnju regionalnih županijakih centara za gospodarenje otpadom (CGO) na koja će se dovoziti i deponirati milijuni tona smeća (pomiješanog otpada) punih opasnih tvari . U centrima se planira tretirati smeće mehaničko-biološkom obradom (MBO) što znači ubrzano sušenje i mljevenje smeća. Taj postupak neće promijeniti kemijska svojstva smeća i neće ga učiniti inertnim i neopasnim kako nam se kroz medije sugerira. Zato je njegovo zbrinjavanje u krškom području kao i spaljivanje i suspaljivanje  opasno za izvore pitke vode, tlo, zrak tj. cjelokupan okoliš a samim time i za zdravlje ljudi. Eurpska komisija, Odjel za regionalnu politiku je dao negativno mišljenje o Studiji utjecaja na okoliš Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevici sa cijelim nizom primjedbi a posebno na nedevoljno obrađeni utjecaj CGO na vode, tlo, zrak i zdravlje ljudi.

U Studiji utjecaja na okoliš iznesen je cijeli niz netočnih i nedovoljno obrađenih podataka. Geološka i hidrogeološka istraživanja nisu izvedena po pravilima struke. Umjesto da se izvrše nova geološka i hidrogeološka opsežna istraživanja koja bi potvrdila ili uklonila sumnje u odbir lokacije Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je 12. rujna 2011. godine donijelo Pravilnik o izmjeni i  dopuni Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada po kojem se CGO mogu graditi u vodozaštićenom području. Ovakav pravilnik predstavlja opasnost za sve pitke vode u RH. U Splisko-dalmatinskoj županiji je dokazano da je područje na kojem se planira izgradnja CGO podzemnim vodama povezano sa izvrom Jadra.

Zato tražimo hitno ukidanje Pravilnika o izmjeni i  dopuni Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada.

Zakon o otpadu iz 2004. godine propisuje:
čl. 25
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora odvojeno prikupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu sa odredbama ovog Zakona
čl. 26
(1) Opasni otpad mora se skupljati, skladištiti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe i odvojeno od neopasnog i komunalnog otpada.
(2) Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasni otpad i njime gospodariti u skladu s ovim zakonom.

ŽCGO su planirani suprotno Zakonu o otpadu, Strategiji gospodarenja otpadom i EU direktivi o otpadu. Potiču stvaranje smeća a ne odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada. Da bi se opravdala izgradnja CGO Lećevica većina načelnika i gradonačelnika općina i gradova u Splisko-dalmatinskoj županiji su potpisali štetne a tim i nezakonite ugovore sa Splisko-dalmatinskom županijom. U tim Ugovorima oni se obvezuju da neće koristiti pravo na korištenje bilo kojih drugih sredstava obrade ili zbrinjavanja otpada osim onih koje pruža Centar (čl. 4.). Obvezali su se da će potpisivanjem ovog Ugovora plaćati po toni otpada iznos naknade. Točan iznos naknade, rokovi dospijeća te zakonom propisane kamate za slučaj kašnjenja plaćanja odredit će se Aneksom ovom Ugovoru (čl. 6.). Na taj način su se načelnici i gradonačelnici obvezali da će građani plaćati nepoznati iznos naknade uz poticanje stvaranja smeća.

Zato tražimo poništavanje ovih štetnih Ugovora o pružanju usluga gospodarenja otpadom u sklopu Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici.
Spaljivanje ne smanjuje i ne uništava otpad već ga pretvara u neki druge oblike (plin, čestice pepela) koji su obično opasniji iako manje vidljivi. Zato spaljivanje ili suspaljivanje otpada i goriva dobivenog iz otpada značajno utječe na okoliš  i na sav živi svijet. Brojna istraživanja u svijetu potvrđuju negativan zdravstveni utjecaj emisija iz postrojenja koja spaljuju ili suspaljuju otpad.

U RH ne postoji spalionica već se sav opasni i neopasni otpad suspaljuje u cementarama čime se cementare pretvaraju u spalionice bez odgovarajućeg monitoringa i filtera. U zemljama u kojima se suspaljuje otpad u cementarama istraživanja su pokazala da upravo cementare - suspalionice imaju veći utjecaj na okoliš u odnosu na spalionice. Zagovornici izgaranja otpada navode da korištenje RDF u cementarama dovodi do smanjenja uporabe fosilnih goriva i, shodno tome smanjenje proizvodnje CO2, a pritom prešućuju da cementara obično proizvodi oko tri puta više CO2  u odnosu na spalionicu. Do 66 % emisije CO2 upravo dolazi iz proizvodnje klinkera, a ostatak se oslobađa iz goriva. Iako se unutar cementnih peći proizvodi niz otrovnih plinova koji su slični onima u spalionicama, kontrole zagađenje su znatno slabije, a rizik od utjecaja štetnih spojeva je znatno veći što dovodi do najveće štete u okolišu i znatnog utjecaja na zdravlje ljudi a najviše su pogođeni najmlađi članovi društva tj. nerođena djeca.

U Kaštelanskom zaljevu nalaze se tri cementare i željezara, područje je izrazito gusto naseljeno, a stanovnici se bave poljoprivredom i ribarstvom, pa bi svako novo pogoršanje ekoloških čimbenika  u okolišu na ovom području, imalo katastrofalne posljedice za stanovništvo cijelog kaštelanskog bazena koje obuhvaća osim Grada Kaštela i  gradove Split, Solin i Trogir a širenjem štetnih tvari hranidbenim lancima i na cijelu Splitsko-dalmatinsku županiju. Zbog smještaja navedenih tvornica suspaljivanje opasnog otpada i goriva dobivenog iz otpada moglo bi  imati negativne posljedice i na složeni ekosustav mora. Spaljivanje otpada na moru je zabranjen zakonodavstvom EU-a i RH preuzimanjem obveza iz brojnih međunarodnih ugovora, općih i regionalnih (preko 100). U preuzetim međunarodnim ugovorima ne štiti se samo more već i pomorsko dobro tj. pojas koji se nalazi uz more. Omogućavanjem djelatnosti spaljivanja ili suspaljivanja na pomorskom dobru kršio bi se niz međunarodnih sporazuma i ugovora koje je potpisala Republika Hrvatska.

Nadogradnja, širenje postrojenja, povećevanje kapaciteta i sl. u proizvodnoj djelatnosti cementne industrije na području Splitsko-dalmatinske županije u suprotnosti je sa Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije("Službeni glasnik  Splitsko-dalmatinske županije", broj 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07), ali i s Zakonom o prostornom uređenju i gradnji(NN 76/07, čl. 51.).

Velike epidemiološke studije pokazale su veće stope oboljevanja od raka odraslih ljudi i djece te veći postotak djece rođene sa urođenim manama. Srodna istraživanja podupiru ove rezultate epidemioloških studija, ukazuju posljedično-uzročni odnos, te sugeriraju da puno širi spektar bolesti može biti uključen. Najveću zabrinutost izazivaju dugoročni učinci emisija iz postrojenja koja spaljuju otpad na povećanje rizika od spontanih pobačaja, urođenih mana ili trajnih kognitivnih oštećenja embrija.

Spaljivanje otpada je nepravedno, moralno i etički upitno jer na njegov štetni utjecaj najranjiviji su najnezaštićeniji članovi društva, nerođena dijeca, djeca, siromašni i kemijski osjetljivi ljudi. Produkti spaljivanja ili suspaljivanja utječu na kvalitetu zraka, tla i pozemnih i nadzemnih voda.Taj utjecaj je u suprotnosti  sa Ustavom RH (pravo na život i očuvanje prirode i čovjekova okoliša),  Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (pravo na život) i Stockholmskoj konvenciji (obvezuje države na uklanjanje i sprječavanje nastanka postojanih organskih onečišćujućih tvari koji su neizbježni produkt spaljivanja).

Zato tražimo odustajanje od spaljivanja i suspaljivanja otpada i goriva dobivenog iz otpada na području Splisko- dalmatinske županije.

Za HUB:

Mr. sc. Goranka Adam

Mr. sc. Ivana Rajčić