JOSIPOVIĆ I MILANOVIĆ ODRŽALI NAJČUDNIJU PRESS KONFERENCIJU U NOVIJOJ HRVATSKOJ POVIJESTI
Najčudnija press konferencija u novijoj hrvatskoj povijesti!Što nam sve nisu rekli šefovi sustava iz Orwelove 1984.
Ovo je sustav koji svim svojim osobinama
spada u prostor Orwelove 1984. Zašto je tome tako? Čemu je uopće
služila ovakva uznemirujuća press konferencija? Da nas premijer
Milanović poduči razlikovanju prisluškivanja i praćenja ispisa poziva?
Nešto je trulo u državi Hrvatskoj i to prilično.
- Autor: Marko Jurič
- Photo: fair use
- Utorak, 23.10.2012 09:16
Obraćanje javnosti
predsjednika Ive Josipovića i Zorana Milanovića je sasvim sigurno
najčudnija press konferencija u novijoj hrvatskoj povijesti! Ne toliko
zbog onoga što su javnosti obznanili dva predsjednika, nego zbog onoga
što nisu. Potpuno je nejasno kako to da je izostao cijeli niz logičnih
novinarskih pitanja. Zašto su na press konferenciji samo dva novinara
dobila priliku postaviti pitanje? Kako to, budući se radi o iskusnim
novinarima (Mislav Bago i Ivanka Toma) da nisu postavili barem jedno
logično i suvislo pitanje? Budući je ovaj tekst posljedica jedne potpuno
neshvatljive situacije koja se razotkrila nakon te press konferencije,
kako bi je ilustrirali, ovdje ćemo nabrojati samo neka od pitanja koja
je trebalo postaviti, koja svojom biti vape za odgovorima jer ovakvim
zamućivanjem situacije zapravo utjeruju gorak okus potpunog nepovjerenja
u državni aparat kojeg su dva predsjednika nevješto pokušala braniti
pred domaćim auditorijem. Zanimljivo je da su se Predsjednik RH i
Predsjednik vlade RH prije konferencije sastali i usuglasili stavove.
Kako i o čemu ako su tijekom press konferencije jedan drugog
demantirali?
Za predsjednika Josipovića kontaktiranje šefa službe s pripadnicima krim miljea nije problematično, dok je za šefa Vlade to nedopustivo. Tko onda od njih dvojice ne poznaje zakon ili tko je od njih dvojice u pravu? Zašto su se odlučili javno pokazati svoj nesklad? Osjećaju li se građani sigurnije u ovoj državi prije ili nakon ove press konferencije? Potom obojica su naciju izvijestili kako je sve što se događalo u radu Operativnog tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (OTC) bilo u skladu s zakonom, a ipak su se odlučili smijeniti ravnatelja Vijeća za nacionalnu sigurnost Petra Miševića. Ako je sve bilo u skladu s zakonom ako je policija dakle postupala sukladno svim propisima čemu bilo kakva smjena? Osobito onoga tko je predstavnik i nadziratelj provođenja zakona. Kako je moguće da je naknadno dopisivanje imena osoba koje treba pratiti u skladu s zakonom i propisima rada službe? Ako je, čemu onda sva ova galama koja se oko svega podigla? Kako je moguće da operaterima koji obavljaju praćenje nije bilo neobično kada su vidjeli pridodano ime šefa SOA-e Josipa Buljevića? Kada se obavljaju ovakve vrste izvida to znači da moraju postojati određene sumnje vezane uz tu osobu čiji se telefonski pozivi i sms poruke kontroliraju. Pitanje logično slijedi što je to sumnjivo učinio šef SOA-e Josip Buljević?
Premijer kaže kako je nedopustivo da ljudi iz krim miljea uspiju prodrijeti toliko visoko kao što je sustav tajnih službi, da su države u kojima se to događa slabe. U jakim i dobro organiziranim državama je nezamislivo da se tako nešto dogodi te da Hrvatska ide upravo u tom pravcu da postane jaka država. Znači li to da je ipak do toga došlo? Jer resor premijera Milanovića (MUP) je prisluškivao resor predsjednika Josipovića kojemu je odgovoran šef SOA-e. Je li zato Josipović rekao kako je prihvatljivo i zapravo spada u opis radnog mjesta kada šef tajne službe komunicira s krim miljeom, dočim je premijer Milanović to isključio kao prihvatljivu opciju? Kako premijer Milanović može uopće pričati nešto o sigurnosnim sustavima, a pri tom reći kako je svjestan da ispise telefonskih poziva imaju ti operateri čije su matične kuće izvan granica Hrvatske? Operateri ne čuvaju godinu dana samo ispise poziva svakog telefonskog broja nego i sms poruke. Zar nije mogućnost ispisa sms poruka već identična razini prisluškivanja razgovora? Zašto premijer o tome govori benevolentno ako kao šef izvršne vlasti u svojim rukama ima instrumente kojima to može spriječiti? Kakav je to premijer koji na činjenicu da u Klagenfurtu ili Beču razni tehničari u teleoperaterskim kompanijama mogu čitati njegove sms poruke i pratiti s kime on sve i kada razgovara samo slegne ramenima i kaže to je tako? Što ako građani ove zemlje ne misle kako je u redu da sms poruke njihovog premijera mogu iščitavati tamo neki inozemni kompjuteraši i šarafitelji telefonskih slušalica?
Ako je jučer ministar Ostojić konstatirao kako će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile bilo kakve zlouporabe osvrćući se upravo na ovaj slučaj zašto su uopće ova dva predsjednika održala ovakvu zbrkanu press konferenciju? U javnosti uopće nije postojala nekakva tenzija koja bi je pravdala, a na ovakav način gdje su pacerski zapravo pokazali cijeli niz nelogičnosti rada sigurnosnog sustava, time sasvim sigurno i propusta, ustvari su tek skrenuli pozornost i s razlogom zabrinuli javnost. Jer tek sada nakon ove press konferencije koja je bila sazvana s ciljem da se javnost umiri ista ta javnost ima i te kakve razloge da se uznemiri. Jer vidljiv je nesklad Predsjednika RH i Premijera, vidljivo je da se tu događalo nešto protuzakonito čim je smijenjen onaj koji je trebao nadzirati tu zakonitost, na površinu je izišla i premijerova nebriga za privatnost građana kada je samo odmahnuo rukom na spoznaju kako sva četiri teleoperatera koji rade u Hrvatskoj slobodno raspolažu ispisom poziva i sms porukama svakog svojeg korisnika. Ako je njemu to svejedno, što ako u ovoj državi postoji netko kome to nije svejedno? Zar u tom slučaju nisu ugrožena prava tih građana, a koja su Ustavom zajamčena? Nešto slutim kako bi se priličan broj građana ove zemlje osjećao puno bolje kada bi znao da su naše tajne službe, sigurnosni sustavi, ali i državna zakonska regulativa jači od pravila tih stranih teleoperaterskih kompanija.
Zapravo ovakva jeziva dijagnostika stanja u državi, prije svega tih sigurnosnih službi upućuje da živimo u vremenu i prostoru koje nema veze s onim za što se izdaje. Ovo nema veze s demokracijom, vladavinom prava, poštivanjem sloboda i jednakosti svih građana pred zakonom. Ovo je sustav koji svim svojim osobinama spada u prostor Orwelove 1984. Zašto je tome tako? Čemu je uopće služila ovakva uznemirujuća press konferencija? Da nas premijer Milanović poduči razlikovanju prisluškivanja i praćenja ispisa poziva pri tom 'slučajno' zanemarivši postojanje sms poruka? Nešto je trulo u državi Hrvatskoj i to prilično. Čini se kao da je nekome namjera ovakvim upravljanjem i provođenjem zakona ogaditi Hrvatima vlastitu državu.
Za predsjednika Josipovića kontaktiranje šefa službe s pripadnicima krim miljea nije problematično, dok je za šefa Vlade to nedopustivo. Tko onda od njih dvojice ne poznaje zakon ili tko je od njih dvojice u pravu? Zašto su se odlučili javno pokazati svoj nesklad? Osjećaju li se građani sigurnije u ovoj državi prije ili nakon ove press konferencije? Potom obojica su naciju izvijestili kako je sve što se događalo u radu Operativnog tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (OTC) bilo u skladu s zakonom, a ipak su se odlučili smijeniti ravnatelja Vijeća za nacionalnu sigurnost Petra Miševića. Ako je sve bilo u skladu s zakonom ako je policija dakle postupala sukladno svim propisima čemu bilo kakva smjena? Osobito onoga tko je predstavnik i nadziratelj provođenja zakona. Kako je moguće da je naknadno dopisivanje imena osoba koje treba pratiti u skladu s zakonom i propisima rada službe? Ako je, čemu onda sva ova galama koja se oko svega podigla? Kako je moguće da operaterima koji obavljaju praćenje nije bilo neobično kada su vidjeli pridodano ime šefa SOA-e Josipa Buljevića? Kada se obavljaju ovakve vrste izvida to znači da moraju postojati određene sumnje vezane uz tu osobu čiji se telefonski pozivi i sms poruke kontroliraju. Pitanje logično slijedi što je to sumnjivo učinio šef SOA-e Josip Buljević?
Premijer kaže kako je nedopustivo da ljudi iz krim miljea uspiju prodrijeti toliko visoko kao što je sustav tajnih službi, da su države u kojima se to događa slabe. U jakim i dobro organiziranim državama je nezamislivo da se tako nešto dogodi te da Hrvatska ide upravo u tom pravcu da postane jaka država. Znači li to da je ipak do toga došlo? Jer resor premijera Milanovića (MUP) je prisluškivao resor predsjednika Josipovića kojemu je odgovoran šef SOA-e. Je li zato Josipović rekao kako je prihvatljivo i zapravo spada u opis radnog mjesta kada šef tajne službe komunicira s krim miljeom, dočim je premijer Milanović to isključio kao prihvatljivu opciju? Kako premijer Milanović može uopće pričati nešto o sigurnosnim sustavima, a pri tom reći kako je svjestan da ispise telefonskih poziva imaju ti operateri čije su matične kuće izvan granica Hrvatske? Operateri ne čuvaju godinu dana samo ispise poziva svakog telefonskog broja nego i sms poruke. Zar nije mogućnost ispisa sms poruka već identična razini prisluškivanja razgovora? Zašto premijer o tome govori benevolentno ako kao šef izvršne vlasti u svojim rukama ima instrumente kojima to može spriječiti? Kakav je to premijer koji na činjenicu da u Klagenfurtu ili Beču razni tehničari u teleoperaterskim kompanijama mogu čitati njegove sms poruke i pratiti s kime on sve i kada razgovara samo slegne ramenima i kaže to je tako? Što ako građani ove zemlje ne misle kako je u redu da sms poruke njihovog premijera mogu iščitavati tamo neki inozemni kompjuteraši i šarafitelji telefonskih slušalica?
Ako je jučer ministar Ostojić konstatirao kako će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile bilo kakve zlouporabe osvrćući se upravo na ovaj slučaj zašto su uopće ova dva predsjednika održala ovakvu zbrkanu press konferenciju? U javnosti uopće nije postojala nekakva tenzija koja bi je pravdala, a na ovakav način gdje su pacerski zapravo pokazali cijeli niz nelogičnosti rada sigurnosnog sustava, time sasvim sigurno i propusta, ustvari su tek skrenuli pozornost i s razlogom zabrinuli javnost. Jer tek sada nakon ove press konferencije koja je bila sazvana s ciljem da se javnost umiri ista ta javnost ima i te kakve razloge da se uznemiri. Jer vidljiv je nesklad Predsjednika RH i Premijera, vidljivo je da se tu događalo nešto protuzakonito čim je smijenjen onaj koji je trebao nadzirati tu zakonitost, na površinu je izišla i premijerova nebriga za privatnost građana kada je samo odmahnuo rukom na spoznaju kako sva četiri teleoperatera koji rade u Hrvatskoj slobodno raspolažu ispisom poziva i sms porukama svakog svojeg korisnika. Ako je njemu to svejedno, što ako u ovoj državi postoji netko kome to nije svejedno? Zar u tom slučaju nisu ugrožena prava tih građana, a koja su Ustavom zajamčena? Nešto slutim kako bi se priličan broj građana ove zemlje osjećao puno bolje kada bi znao da su naše tajne službe, sigurnosni sustavi, ali i državna zakonska regulativa jači od pravila tih stranih teleoperaterskih kompanija.
Zapravo ovakva jeziva dijagnostika stanja u državi, prije svega tih sigurnosnih službi upućuje da živimo u vremenu i prostoru koje nema veze s onim za što se izdaje. Ovo nema veze s demokracijom, vladavinom prava, poštivanjem sloboda i jednakosti svih građana pred zakonom. Ovo je sustav koji svim svojim osobinama spada u prostor Orwelove 1984. Zašto je tome tako? Čemu je uopće služila ovakva uznemirujuća press konferencija? Da nas premijer Milanović poduči razlikovanju prisluškivanja i praćenja ispisa poziva pri tom 'slučajno' zanemarivši postojanje sms poruka? Nešto je trulo u državi Hrvatskoj i to prilično. Čini se kao da je nekome namjera ovakvim upravljanjem i provođenjem zakona ogaditi Hrvatima vlastitu državu.
Primjedbe