RAZGOVOR S HRVOJEM HITRECOM

VELIKI INTERVJU SA SLAVNIM KNJIŽEVNIKOM I POLITIČAREM

Hrvoje Hitrec: 'Milanović je arogantni skojevac zadužen za izgovaranje besmislenih rečenica'

Proslavljeni književnik i dobitnik brojnih književnih nagrada, scenarist, bivši ministar informiranja, prvi ravnatelj HRT-a, jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice, saborski zastupnik…Dakako, riječ je o Hrvoju Hitrecu, legendarnom autoru 'Smogovaca' uz čija su književna djela odrasle generacije. Iako je i danas u 70.-oj godini vrlo aktivan, o njemu se ne može čuti puno. Kao predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća u svojim tekstovima često i vrlo oštro kritizira aktualnu vlast, a za Dnevno govori o stvarnosti hrvatske politike, Europskoj uniji, Haaškom sudu i drugim zanimljivim temama.
  • Autor: Zoran Stupar
  • Photo: Pixsell
  • Srijeda, 19.09.2012 21:14
Čime se danas bavite?
Nikada u životu nisam toliko radio kao sada u formalnoj mirovini. Bavim se pisanjem, betoniranjem, poljodjelstvom, politikom, uređenjem travnatih površina i stanjem nacije. Svake dvije godine objavljujem po jednu knjigu, o čemu javnost ne može ništa saznati jer sam na crnoj listi nevidljive ideološke komisije koja upravlja medijima, a književna kritika  je uglavnom mrtva. Kao što rekoh jednom prilikom: potomci će morati pribjeći reviziji vrjednovanja suvremene hrvatske književnosti.
Član ste HRAST-a, a jedan ste od utemeljitelja HDZ-a. Kako vidite današnji HDZ?
Točno je da sam jedan od utemeljitelja HDZ-a , poslije  u dva navrata i član predsjedništva, pa čak i dopredsjednik. U prvoj polovici devedesetih učinili smo što je trebalo, bili smo na visini povijesne zadaće i to nitko nikada ne će moći relativizirati. Iz HDZ-a sam istupio nakon lova na hrvatske generale, duboko zgrožen. Tada sam s istaknutim nezavisnim intelektualcima utemljio Hrvatsko kulturno vijeće, opet gotovo doslovce s ceste, a prije zadnjih izbora za Hrvatski sabor predstavnici niza udruga i stranaka osnovali su HRAST kao pokret kojemu je bila zadaća popuniti veliku prazninu na političkoj sceni jer Hrvatskoj nedostaju dvije stranke: demokršćanska i socijaldemokratska.
Kako vidim današnji HDZ ? Ne vidim ga dovoljno, za sada jedino  da je  iz vrlo dobroga programa HRAST-a preuzeo  povratak temeljnim nacionalnim vrijednostima u  nauku dr. Franje Tuđmana. Vidi se to po reakcijama sadašnjega vodstva, no nije dovoljno reagirati na nenarodne nepodopštine vlasti, treba prijeći u opći napad, tjerati protivnika da se brani i otjerati ga u duboku oporbu.    

O domoljublju

Da je domoljublje privatni osjećaj mi bismo sada bili državljani Velike Srbije. 
        Što mislite o Tomislavu Karamarku kao predsjedniku HDZ-a, a što o Zoranu Milanoviću kao premijeru?    
Karamarku je pripao nezahvalan položaj u trenutku kada se stranku povlači po sudovima, no pomaže mu aktualna vlast svojim diletantskim, anacionalnim i asocijalnim potezima, te se može reći da Milanović radi za Karamarka kao svojedobno Fiolić za Sanadera. Karamarko ima nešto kvalitetnih ljudi, ali ni izdaleka toliko koliko bi ova situacija zahtijevala. Da bi se srušila ova vlast, a njezino je rušenje prvenstveni hrvatski interes, HDZ mora već sada stvarati široku koaliciju. Narod je još kivan na HDZ, ne toliko zbog korumpiranosti i makijavelizma nekih osoba iz vrha te stranke koliko zbog činjenice da je na taj način HDZ otvorio put SDP-i HNS-u, a taj put vodi u pakao, u ideološko nasilje koje neodoljivo podsjeća na vremena jugokomunističke vladavine, bez osjećaja za naciju, bez osjećaja za građanina, za čovjeka, za hrvatske vrijednosti koje su naravno i općekršćanske, dakle univerzalne. Milanović je tu tek nevažna figura, zadužen za izgovaranje besmislenih rečenica, arogantni skojevac.
Karamarko je nedavno ustvrdio kako o svojoj ulozi u uhićenju generala Gotovine neće govoriti jer je profesionalac. Što vi mislite o tome i kakvu mislite da je ulogu, kao šef SOA-e, imao?
Kakva je bila uloga Karamarka u uhićenju Gotovine, doista ne znam. Ako ne želi o tome govoriti, nije dobro. Treba točno reći što je i kako je bilo, a javnost će onda prosuditi i presuditi, inače će se taj rep vući za njim i štetiti mu. Šutnja nije uvijek zlato. Može se možda reći da je kao šef delikatne službe morao slušati politiku, a vjerojatno i jest, premda je mogao prosvjedno odstupiti i doći u Hrvatsko kulturno vijeće koje je dizalo narod na noge. 'Što ti buniš narod?', pitao me je preko mobitela Sanader, pa sam mu objasnio.
Kakvu presudu očekujete na kraju žalbenog postupka Anti Gotovini i Mladenu Markaču?
Glede  konačnog ishoda žalbenoga postupka umjereni sam optimist. Ondje u Haagu vlada panika, taj monstruozni sud se u pitanju hrvatskih generala upravo raspada po šavovima i doživljava pljuske iz redova svjetskih stručnjaka za međunarodno pravo, ali i iz vojnih krugova na  Zapadu. Svima je sada sve jasnije da bilo kakva presuda osim oslobađajuće znači opasan presedan. Dovijanje tužiteljstva upravo je infantilno i (opet) neutemeljeno u pravnoj znanosti i praksi, kao što je cijeli taj sud u neskladu s normama međunarodnoga prava. HKV je sa svoje strane učinio što je mogao, organizirao niz stručno-znanstvenih skupova u korist Gotovine i Markača ( u korist Hrvatske), tiskao zbornike i knjige. Nadam se da nije bilo uzalud.

O Karamarku

Pomaže mu aktualna vlast svojim diletantskim, anacionalnim i asocijalnim potezima, te se može reci da Milanović radi za Karamarka kao svojedobno Fiolić za Sanadera.

Kako ocjenjujete rad hrvatske Vlade u ovih devet mjeseci?
Prije svega, ova Vlada nije hrvatska Vlada. Ne govorim to zato što u njoj ima neprirodan broj Srba (možete li zamisliti slovačku vladu s toliko Mađara ili  Čeha?) nego zbog opće tendencije te Vlade da uništi kreativan duh hrvatskoga naroda, da proglasi Hrvate maloumnima ('oni ne znaju upravljati autocestama itd.') da slavi one koji su ubijali Hrvate u nedavnoj prošlosti i ruga se žrtvama ("nas tri jedan vijenac zbog štednje"), da se prema hrvatskom teritoriju odnosi u stilu "ma neka si uzmu to kamenje", da je očito na sceni sustavno uništavanje hrvatskoga školstva i njegove tradicije, da se odgoj djece oduzima roditeljima,  da se balkanizira hrvatska kultura i razrađuje  plan o razgradnji hrvatskoga jezika. Nadalje, ova je Vlada duboko diletantska, proviđena kadrovima sa samoga dna partijske ljestvice koji ne mogu upravljati ni automobilom a kamoli velikim sustavima. Potpuno pogrješna gospodarska politika daje katastrofalne rezultate, srednja klasa približila se rubu siromaštva. Državna birokracija i državni proračun postali su sami sebi svrhom. Proračun je obožavani Moloh koji guta ušteđevine i imanja građana s idiotskom izlikom da će im biti bolje u budućnosti, što je stara komunistička floskula.
Mora li hrvatski premijer biti domoljub ili je to, kako je ustvrdio jedan kolumnist, osoban osjećaj koji nema veze sa premijerskom funkcijom?
Da je domoljublje privatni osjećaj mi bismo sada bili državljani Velike Srbije.
Kako vidite nova kadroviranja na HRT-u?
 Na HRT-u ima mnogo sjajnih ljudi, profesionalaca koji vrlo dobro obavljaju posao. Ponekad netko od njih pristaje na  uredničke i naduredničke poslove, ali se ubrzo povlači ili ga povuku. Tada na rečena mjesta dolaze ljudi niotkuda ili ljudi koje šalje nevidljiva ideološka komisija, kao što će se sada dogoditi ili se već događa. Riječ je prvenstveno o području koje se eufemistički naziva informativnim, a u stvari je informativno-političko i prirodno je da sadašnja vlast želi imati potpun nadzor, na način svojih bioloških i duhovnih otaca iz doba prije devedesetih prošloga stoljeća. Nije to velik problem jer su Račanovi kadrovi ostali u informativno-političkom odjelu i za vrijeme vlasti HDZ-a  te u mnogim prilikama – na što sam stalno upozoravao – emisije toga odjela nisu disale s većinskim gledateljstvom niti sam imao dojam da  se radi o nacionalnoj televiziji samostalne hrvatske države. Znači, sada su potrebne još samo neke korekcije.
Protivnik ste ulaska Hrvatske u EU. No, glasači su glasali za ulazak. Kako vidite Hrvatsku u EU i mislite li da EU ima budućnost? 
Nije istina da sam protivnik ulaska Hrvatske u EU. U programu HRAST-a pisanom prije potpisivanja pristupnog ugovora jasno je rečeno koje to iznimke tražimo da bismo više-manje mirne duše mogli u EU. Iznimke su tražile i druge zemlje, tražile i dobile. Mi nismo ništa dobili jer nismo ni tražili, mi nismo pregovarali nego skrušeno povlađivali i prihvaćali i ono što je očito bilo protiv hrvatskih interesa. Mi uopće nismo istaknuli svoje početne pozicije! Hrvatska je tako u međunarodnim krugovima postala simpatičnom zemljom koju se može vrtjeti oko maloga prsta , ucjenjivati i silovati.
A glede mojega (ipak) stanovitoga nagnuća prema EU: prevladao je onaj isti gotovo atavistički  poriv da se odmaknemo od balkanskoga kotla… Usput, u vrijeme potpisivanja ugovora riječi 'federalizacija EU' nisu bile otvoreno izrečene niti bi ikada trebale u praksi zaživjeti, niti ne će. Upravo novije članice (Poljska, Mađarska itd.) s nedavnim povijesnim iskustvima pružit će otpor, a zatim i Hrvatska s novom vlasti poslije sljedećih izbora  za Hrvatski sabor, nadam se izvanrednih.
Sve ovisi o ljudima. Jedna Hrvatska kakva jest, s pravim ljudima u vlasti, mora pokazati i u EU od čega je građena. A ima li EU budućnost? Ako se uči od povijesti, nema. Ako se uči od sadašnjosti, nikako. Koliko god zvučalo opako, Hrvatska se mora u najmanju ruku ponašati kao Velika Britanija.
>>> Netko iz HDZ-a je uoči Aktualnog sata dostavio pet najtvrđih pitanja PR-ovcima Zorana Milanovića
Da budem posve točan: negdje u sredini devedesetih govorio sam na velikom skupu na način koji nije bio dobro prihvaćen ni shvaćen. Rekao sam otprilike da se čovječanstvo u cjelini jednoga dana mora ujediniti pod jednim vodstvom jer će samo tako moći organizirano napustiti ovaj lijepi i nesretni planet te potražiti drugi (da bi i njega s vremenom uništilo). Prema tome, i parcijalni pokušaj sjedinjenja u ovom slijepom crijevu Azije koje se naziva Europom možda je nesvjesno na tragu te vizije, ali stvari su puno banalnije: starica Europa pokušava spasiti svoju kožu od juvenalne odmazde bivših  kolonija, tražeći usput nove  kolonije u svome opasegu, recimo u toj čudnoj, podatnoj i bezazlenoj Hrvatskoj.
Je li Barrosov prijedlog federalizacije EU nešto što bi trebalo uplašiti narode suverenih država?
Sukobi na relaciji nacionalno-internacionalno i  samostalno-federativno (konfederativno) konstanta su europske povijesti. Barrosov prijedlog koji zvuči internacionalno i izrijekom federativno u stvari je nacionalni vapaj iz trenutka duboke krize koja je pogodila i Portugal. U prijevodu znači: 'Hajdmo se braćo Europljani izvući iz toga dreka zajedno, njemačkim novcem koji njemački građani svojataju i ne daju koliko nam treba, a kada uspostavimo federaciju onda će to biti savezni novac i mi ćemo ga pravedno podijeliti.' To je bit sadašnje federalne zamisli. Hrvatska je takvu federaciju iskusila i ne treba joj više.

O federalizaciji EU

'Hajdmo se braćo Europljani izvući iz toga dreka zajedno, njemačkim novcem koji njemački građani svojataju i ne daju koliko nam treba, a kada uspostavimo federaciju onda će to biti savezni novac.'
Kakav je danas utjecaj Turske na Balkan?
Kako gdje. Posve je razvidno da su muslimani (Bošnjaci) u  BiH ali i oni drugdje pronašli u Turskoj svoju političku zaštitinicu i kulturno i duhovno utočište. Odvija se to po logici: Srbi ima Srbiju, Hrvati imaju Hrvatsku, mi imamo Tursku, što nije posve točno jer Hrvati u BiH nemaju nikoga osim sebe, na žalost. U biti se radi o drugom poturčivanju u povijesti. U prvom je poturčeno hrvatsko pučanstvo, silom ili milom, u  ovom drugom se svojevoljno poturčuju  muslimani u BiH koji su u međuvremenu prošli nekoliko faza od priznanja vjere kao narodnosti u komunizmu do (na  stanovit način) neturskih, slavenskih muslimana pa do najnovijeg otkrića 'muslimanske', dotično bošnjačke nacije, na osmanlijskoj podlozi. Ono što im nedostaje jest njihova nazočnost u Bosni prije prodora Turaka, pa ju pokušavaju konstruirati, odnosno krivotvoriti hrvatsku povijest. Isto čine i Srbi kada svojataju stoljeća hrvatske povijesti i kulture.
Psihijatar Vladimir Gruden nedavno je izjavio da bi služenje vojnog roka bilo dobro za hrvatsku mladež. Što vi mislite o tome?
Dragovoljno 'služenje' je u redu, povratak na obvezni vojni rok bio bi anakronizam....  U svakom slučaju svi bi hrvatski  mladići trebali proći temeljnu vojnu obuku koja ne zahtijeva boravak u vojarnama i taborima. Mnogi od njih to i žele jer iz povijesti svojih očeva i djedova znaju kako je to kada te napadne do zuba naoružan neprijatelj a ti vapiš za osnovnim znanjima u baratanju oružjem, ako ga uopće ima. Usput: čini mi se da je u ovoj gospodarskoj katastrofi i velikom broju nezaposlenih vojska kao državna služba vrlo primamljiva.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE