PISMO IZ NEUMA: 'PREKRSTI SE SINKO, NE BI LI TI BOG POMOGAO'
Iz Neuma, o ratifikaciji, s ljubavlju
Čitateljica iz Neuma poslala nam je
komentar koji je napisala kao neumsko viđenje ratifikacije sporazuma
Tuđman - Izetbegović. S obzirom da se glas ljudi iz Neuma koje i
ratifikacija i most fizički najizravnije diraju, u medijima ne može
čuti, pismo čitateljice objavljujemo u cijelosti.
- Autor: dnevno.hr
- Photo: M.N.
- Utorak, 25.09.2012 19:05
'Neum je kao trun u oku s
kojim se borimo cijeli dan, oko trljamo dok ne postane krvavo, vučemo
kapke gore dolje, ispiremo vodom, ispiremo kamilicom, a onda dođe baba i
kaže, jami prstima gornji kapak i prekrsti oko. Ono što na prvu djeluje
najčudnije, na kraju se ispostavi jedino pravilno.
Kada bi naši političari imali žive babe, onda bi im imao tko kazati da se krste. Ne samo kada im doslovno upadne trun u oko, već onda kada donose odluke koje se tiču živih ljudi.
Jedna takva odluka, na sreću još uvijek do kraja neformalizirana je i ona oko ratifikacije sporazuma Tuđman-Izetbegović. Ta dva državnika potpisali su nešto što danas ne možemo mijenjati niti njih osuđivati, ako ni zbog čeg drugog onda zato što su danas, jedan rahmetli a drugi pokojni.
No, ono što možemo jest ne dopustiti da njihov potez povučen u nekim drugim okolnostima, doslovce bude presuda bez suđenja jednom narodu, onom na hrvatskom jugu. O ovoj problematici zadnjih dana govore školovani političari, znanstvenici i akademici; ponegdje se čuje i stvarni čovjek s juga, no mediji cijelu situaciju ne personaliziraju upola koliko to čine kada je riječ o drugim nekim drugim stvarima.
Pa ipak, nije da treba doktorat iz međunarodnih odnosa kako bi se zaključilo zašto BiH želi Veli i Mali Škoj. Odgovor je jednostavan - da se operacija Neretva '93. završi tamo gdje je '93.-e stala, u Neumu. Operacija Neretva '93. bila je naime, velika operacija tadašnje Armije RBiH, koja je za cilj imala ostvarivanje strateškog interesa Bošnjaka da preko Neuma izađu na otvoreno more. Tako bi preko malog zaljeva imali otvoren pristup međunarodnim vodama, a odmakli bi se iz hrvatskog i srpskog okruženja. Hvala Bogu, tada nisu uspjeli u svom oružanom naumu, no danas se odigravaju puno mudrije i taktičnije političke igre. Spomenimo, samo da je već izrađen i prihvaćen ”Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine i izrada Prijedloga plana za razdoblje od 2008. do 2028. godine”. Ovom planu se općinska vlast protivila, a građani nisu ni znali za nj, istini za volju, malo ih i sada zna. Što on znači, jednostavno je - Neum ovisi i Neumom upravlja Federalna vlada.
Polovicom studenog 2007. godine Vlada FBiH na prijedlog Ministarstva Prostornog uređenja donosi Uredbu kojom urbanističku suglasnost za morske luke izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja, a sjedište lučke kapetanije iz Neuma je premješteno u Ostrožac (Jablanica), izrazito „morski“ grad.
Napomenimo još da je slijedeći korak proglašenje Neuma područjem od posebnog interesa za FBiH čime se otvaraju sve pretpostavke za pokretanje željenog procesa izgradnje pomorske luke.
„...U oblasti vodnog prometa vode se aktivnosti na pripremi Pomorske strategije BiH, uključujući
izgradnju pomorske infrastrukture...“
„...Stvoriti uslove za pristanak brodova u Neumu (marina)...“(za ribarske brodice pa i jahte ne treba visina mosta od 55 metara).
„Strateški ciljevi u vodnom sektoru su: pristupiti ratifikovanju preostalih konvencija iz ove oblasti i donijeti Zakon o unutrašnjoj i pomorskoj plovidbi BiH; nastaviti rad na izradi Pomorske strategije BiH, uspostaviti pomorsku upravu BiH i sistem upravljanja vodnim prometom“(radna verzija Strategije razvoja Federacije BiH, 2010.-2020., Federalni zavod za programiranje razvoja, „Ekonomski institut“ d.d. Tuzla“)
Djelovanje profesionalnih domoljuba s obje bande
Nekome teorija zavjere, no nama koji u Neumu živimo, stvari postavljene kristalno jasno.
Već godinama gledamo kako lokalna vlast šutke prelazi preko divlje gradnje i prodaje nekretnina po Neumu. Pojedinci iz ove ali i prethodnih lokalnih vlasti, i ne samo oni, tu su ostvarili i ostvaruju profit koji osigurava njih i njihove unuke.
Zahvaljujući tom profesionalnom hrvatstvu i bošnjačkoj politici poduprtoj analizama i vizijama „pomorskih stručnjaka“ koji o moru znaju samo dokle se vidi dno, jer dalje zbog ajkula nisu plivali, nacionalna struktura Neuma polako se mijenja.
Dežurni moralisti ispitivanja političke korektnosti, zaključiti će da je ovakva retorika licemjerna i diskriminatorna jer su upravo Bošnjaci najvjerniji neumski turisti.
No, vjerujte, Bošnjaci koji turistički posjećuju Neum, ljudi su koji jednako kao i sami Neumljani žele da ovo ostane oaza sunca i mora u kojoj će, onoliko koliko im to dopušta kućni proračun doći na par dana i odmoriti se. Oni su tu uvijek dobrodošli, i zato takve ljude, koji su u većini, treba stavljati na jednu, a one kojima je kojima je bošnjaštvo profesija kao onim Hrvatima hrvatstvo na drugu stranu. Jer jedinu i realnu opasnost za Neum kakav je danas, predstavlja upravo spoj ove dvije vrste stručnjaka. Nasreću, oni su u manjem broju, a nažalost, imaju najviše novca i samim time političkog i ostalog utjecaja.
Neum kakav je danas pun je mana i nedostataka, ali je jedini i voljeni Neum za one koji su tu rođeni i odrasli.
Zato Hrvatska svjesno srlja u maglu
Ono što nije jasno jest, zašto Hrvatska dopušta ovakve igrarije oko škojeva. Shvaćaju li hrvatski politički prvaci da ustupanjem „dva kamena“ BiH, kako ih je vrli premijer nazvao, radi štetu svojim građanima a ne dobiva nikakvu nacionalnu korist, a ona bi barem trebala biti jedini kriterij državnih poteza. Jasno je kao dan da poklanjanjem Velog i Malog škoja u zamjenu za DA izgradnji Pelješkog mosta, Hrvatska potpisuje presudu: Hrvatima dubrovačkog kraja koji, očito je to potrebno naglašavati, pripadaju Hrvatskoj, Hrvatima u Neumu na koje je Ustavom dužna paziti, i, a ako je to uopće bitno smrtnu presudu Malostonskom zaljevu i Malom moru koji su pod zaštitom Unesco-a kao posebni rezervat u moru. Njihovom očuvanošću, čistoćom i ljepotom Hrvatska se diči i ponosi, a posebice se hrvatska usta zadovoljno smješkaju kada kamenice, mušule i ostali školjkaši ovog podmorja oduševljavaju nepca sve četiri strane globusa.
Nemali se broj puta, obrtnici koji u Malostonskom zaljevu uzgajaju školjke za prodaju, nađu u neugodnoj situaciji objašnjavajući turistima i kupcima da nemaju izgrađen toalet u sklopu svog obrta. Razlog nije nedostatak novca, niti želja da se zeleni dio prirode hrani prirodnim gnojivom, već strogi propisi zaštite zaljeva. Razumljivo je stoga pitanje, ako jedan toalet može učiniti toliku štetu, što bi tek učinila teretna luka u sastavnom dijelu tog zaljeva. A budimo realni, državne granice ne odvajaju neprobojnom zaštitom more u Neumu od mora u Stonu.
Ne kaže se zaludu da ste povezani sa cijelim svijetom stavite li prst u more, pa kako onda Vlada RH i ekološke udruge koje znaju biti prilično bučne, šute na ovakve javno obznanjene planove. Naposljetku, što bi rekli iz UNESCO-a da se ovaj vrijedan prostor, zadnji takav u svijetu, uništi političkom nepromišljenosti? Luka u Neumu, nažalost velika je izvjesnost ukoliko dođe do ratifikacije sporazuma i predavanja škojeva BiH.
Koji je interes Hrvatske u svemu tome, Vlada RH trebala bi jasnije objasniti svojim biračima, mi u Neumu svakako smo navikli da naša Federalna Vlada i ne bere baš neku veliku brigu za živi narod koji ovdje diše.
Sukladno tome, do konačnog čina možemo samo nastaviti nagađati hoće li ili neće biti ratifikacije ili mosta. Ako se škojevi tek tako predaju BiH, Hrvati iz RH moraju biti svjesni da će tada njihov prvi susjed moći uvjetovati ne visinu već i izgradnju mosta.
Zato, ovaj put ne smijemo pasti na političku demagogiju ali i medijsku, odlično uvježbanu proizvodnju apatije za strateški važne odluke koja započinje svođenjem jednog poteza na banalan čin bez posljedica. Ratifikacija sporazuma Tuđman-Izetbegović nije banalan čin, a je li odluka za njezinim ponovnim aktualiziranjem dio političke gluposti (malo vjerojatno) ili pak neke lukave političke diplomacije, pokazati će vrijeme. Ono što znamo jest da je neobično tek tako radikalno promijeniti stav oko nečega, pogotovo kada to nešto vrijedi nekoliko stotina milijuna eura.
No nije sve tako crno, ako već može doći do radikalnog zaokreta - sa promašenog projekta do strateškog interesa, onda nije ludo i nadati se da će nekad doći do ovakvog zaokreta - od političara koji ne pokazuju neku nacionalnu osviještenost do gorljivih domoljuba.
Do tada, ostaje na nama da djelom volimo svoju domaju i nadamo se da netko od mlađahnih političara Vlade RH ima živu babu koja će ga savjetovati Prekrsti se sinko ne bi li ti Bog pomogao.'
Kada bi naši političari imali žive babe, onda bi im imao tko kazati da se krste. Ne samo kada im doslovno upadne trun u oko, već onda kada donose odluke koje se tiču živih ljudi.
Jedna takva odluka, na sreću još uvijek do kraja neformalizirana je i ona oko ratifikacije sporazuma Tuđman-Izetbegović. Ta dva državnika potpisali su nešto što danas ne možemo mijenjati niti njih osuđivati, ako ni zbog čeg drugog onda zato što su danas, jedan rahmetli a drugi pokojni.
No, ono što možemo jest ne dopustiti da njihov potez povučen u nekim drugim okolnostima, doslovce bude presuda bez suđenja jednom narodu, onom na hrvatskom jugu. O ovoj problematici zadnjih dana govore školovani političari, znanstvenici i akademici; ponegdje se čuje i stvarni čovjek s juga, no mediji cijelu situaciju ne personaliziraju upola koliko to čine kada je riječ o drugim nekim drugim stvarima.
Pa ipak, nije da treba doktorat iz međunarodnih odnosa kako bi se zaključilo zašto BiH želi Veli i Mali Škoj. Odgovor je jednostavan - da se operacija Neretva '93. završi tamo gdje je '93.-e stala, u Neumu. Operacija Neretva '93. bila je naime, velika operacija tadašnje Armije RBiH, koja je za cilj imala ostvarivanje strateškog interesa Bošnjaka da preko Neuma izađu na otvoreno more. Tako bi preko malog zaljeva imali otvoren pristup međunarodnim vodama, a odmakli bi se iz hrvatskog i srpskog okruženja. Hvala Bogu, tada nisu uspjeli u svom oružanom naumu, no danas se odigravaju puno mudrije i taktičnije političke igre. Spomenimo, samo da je već izrađen i prihvaćen ”Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine i izrada Prijedloga plana za razdoblje od 2008. do 2028. godine”. Ovom planu se općinska vlast protivila, a građani nisu ni znali za nj, istini za volju, malo ih i sada zna. Što on znači, jednostavno je - Neum ovisi i Neumom upravlja Federalna vlada.
Polovicom studenog 2007. godine Vlada FBiH na prijedlog Ministarstva Prostornog uređenja donosi Uredbu kojom urbanističku suglasnost za morske luke izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja, a sjedište lučke kapetanije iz Neuma je premješteno u Ostrožac (Jablanica), izrazito „morski“ grad.
Napomenimo još da je slijedeći korak proglašenje Neuma područjem od posebnog interesa za FBiH čime se otvaraju sve pretpostavke za pokretanje željenog procesa izgradnje pomorske luke.
„...U oblasti vodnog prometa vode se aktivnosti na pripremi Pomorske strategije BiH, uključujući
izgradnju pomorske infrastrukture...“
„...Stvoriti uslove za pristanak brodova u Neumu (marina)...“(za ribarske brodice pa i jahte ne treba visina mosta od 55 metara).
„Strateški ciljevi u vodnom sektoru su: pristupiti ratifikovanju preostalih konvencija iz ove oblasti i donijeti Zakon o unutrašnjoj i pomorskoj plovidbi BiH; nastaviti rad na izradi Pomorske strategije BiH, uspostaviti pomorsku upravu BiH i sistem upravljanja vodnim prometom“(radna verzija Strategije razvoja Federacije BiH, 2010.-2020., Federalni zavod za programiranje razvoja, „Ekonomski institut“ d.d. Tuzla“)
Djelovanje profesionalnih domoljuba s obje bandeNekome teorija zavjere, no nama koji u Neumu živimo, stvari postavljene kristalno jasno.
Već godinama gledamo kako lokalna vlast šutke prelazi preko divlje gradnje i prodaje nekretnina po Neumu. Pojedinci iz ove ali i prethodnih lokalnih vlasti, i ne samo oni, tu su ostvarili i ostvaruju profit koji osigurava njih i njihove unuke.
Zahvaljujući tom profesionalnom hrvatstvu i bošnjačkoj politici poduprtoj analizama i vizijama „pomorskih stručnjaka“ koji o moru znaju samo dokle se vidi dno, jer dalje zbog ajkula nisu plivali, nacionalna struktura Neuma polako se mijenja.
Dežurni moralisti ispitivanja političke korektnosti, zaključiti će da je ovakva retorika licemjerna i diskriminatorna jer su upravo Bošnjaci najvjerniji neumski turisti.
No, vjerujte, Bošnjaci koji turistički posjećuju Neum, ljudi su koji jednako kao i sami Neumljani žele da ovo ostane oaza sunca i mora u kojoj će, onoliko koliko im to dopušta kućni proračun doći na par dana i odmoriti se. Oni su tu uvijek dobrodošli, i zato takve ljude, koji su u većini, treba stavljati na jednu, a one kojima je kojima je bošnjaštvo profesija kao onim Hrvatima hrvatstvo na drugu stranu. Jer jedinu i realnu opasnost za Neum kakav je danas, predstavlja upravo spoj ove dvije vrste stručnjaka. Nasreću, oni su u manjem broju, a nažalost, imaju najviše novca i samim time političkog i ostalog utjecaja.
Neum kakav je danas pun je mana i nedostataka, ali je jedini i voljeni Neum za one koji su tu rođeni i odrasli.
Zato Hrvatska svjesno srlja u maglu
Ono što nije jasno jest, zašto Hrvatska dopušta ovakve igrarije oko škojeva. Shvaćaju li hrvatski politički prvaci da ustupanjem „dva kamena“ BiH, kako ih je vrli premijer nazvao, radi štetu svojim građanima a ne dobiva nikakvu nacionalnu korist, a ona bi barem trebala biti jedini kriterij državnih poteza. Jasno je kao dan da poklanjanjem Velog i Malog škoja u zamjenu za DA izgradnji Pelješkog mosta, Hrvatska potpisuje presudu: Hrvatima dubrovačkog kraja koji, očito je to potrebno naglašavati, pripadaju Hrvatskoj, Hrvatima u Neumu na koje je Ustavom dužna paziti, i, a ako je to uopće bitno smrtnu presudu Malostonskom zaljevu i Malom moru koji su pod zaštitom Unesco-a kao posebni rezervat u moru. Njihovom očuvanošću, čistoćom i ljepotom Hrvatska se diči i ponosi, a posebice se hrvatska usta zadovoljno smješkaju kada kamenice, mušule i ostali školjkaši ovog podmorja oduševljavaju nepca sve četiri strane globusa.
Nemali se broj puta, obrtnici koji u Malostonskom zaljevu uzgajaju školjke za prodaju, nađu u neugodnoj situaciji objašnjavajući turistima i kupcima da nemaju izgrađen toalet u sklopu svog obrta. Razlog nije nedostatak novca, niti želja da se zeleni dio prirode hrani prirodnim gnojivom, već strogi propisi zaštite zaljeva. Razumljivo je stoga pitanje, ako jedan toalet može učiniti toliku štetu, što bi tek učinila teretna luka u sastavnom dijelu tog zaljeva. A budimo realni, državne granice ne odvajaju neprobojnom zaštitom more u Neumu od mora u Stonu.
Ne kaže se zaludu da ste povezani sa cijelim svijetom stavite li prst u more, pa kako onda Vlada RH i ekološke udruge koje znaju biti prilično bučne, šute na ovakve javno obznanjene planove. Naposljetku, što bi rekli iz UNESCO-a da se ovaj vrijedan prostor, zadnji takav u svijetu, uništi političkom nepromišljenosti? Luka u Neumu, nažalost velika je izvjesnost ukoliko dođe do ratifikacije sporazuma i predavanja škojeva BiH.
Koji je interes Hrvatske u svemu tome, Vlada RH trebala bi jasnije objasniti svojim biračima, mi u Neumu svakako smo navikli da naša Federalna Vlada i ne bere baš neku veliku brigu za živi narod koji ovdje diše.
Sukladno tome, do konačnog čina možemo samo nastaviti nagađati hoće li ili neće biti ratifikacije ili mosta. Ako se škojevi tek tako predaju BiH, Hrvati iz RH moraju biti svjesni da će tada njihov prvi susjed moći uvjetovati ne visinu već i izgradnju mosta.
Zato, ovaj put ne smijemo pasti na političku demagogiju ali i medijsku, odlično uvježbanu proizvodnju apatije za strateški važne odluke koja započinje svođenjem jednog poteza na banalan čin bez posljedica. Ratifikacija sporazuma Tuđman-Izetbegović nije banalan čin, a je li odluka za njezinim ponovnim aktualiziranjem dio političke gluposti (malo vjerojatno) ili pak neke lukave političke diplomacije, pokazati će vrijeme. Ono što znamo jest da je neobično tek tako radikalno promijeniti stav oko nečega, pogotovo kada to nešto vrijedi nekoliko stotina milijuna eura.
No nije sve tako crno, ako već može doći do radikalnog zaokreta - sa promašenog projekta do strateškog interesa, onda nije ludo i nadati se da će nekad doći do ovakvog zaokreta - od političara koji ne pokazuju neku nacionalnu osviještenost do gorljivih domoljuba.
Do tada, ostaje na nama da djelom volimo svoju domaju i nadamo se da netko od mlađahnih političara Vlade RH ima živu babu koja će ga savjetovati Prekrsti se sinko ne bi li ti Bog pomogao.'
Primjedbe