NE PRESTAJE HAJKA NA NAŠEGA MARKA
Priopćenje Marka Perkovića – Thompsona
povodom medijskih objava podataka iz poreznoga postupka
U nedjelju 9. rujna 2012. u tiskanom izdanju jednoga dnevnoga lista izašao je članak u kojemu je objavljeno da Marko Perković – Thompson, temeljem rješenja Porezne uprave, duguje iznos od 1,164 milijuna kuna poreza, koja vijest je prenesena u većini hrvatskih medija.
Zbog velikoga interesa javnosti te odluke pojedinaca iz Porezne uprave da porezni postupak protivno zakonu bude javan, gospodin Perković je prisiljen radi zaštite svojega digniteta te digniteta svoje obitelji obratiti se cjelokupnoj hrvatskoj javnosti te ukazati na nezakonita postupanja pojedinaca iz Porezne uprave.
Tri različita porezna utvrđenja u istom postupku
Još u srpnju 2011. nadležno tijelo koje provodi postupak donijelo je Zapisnik kojim je nakon sedmomjesečnoga postupka izračunalo obvezu poreznog obveznika u iznosu od 356.378,19 kuna. Sukladno zakonu porezni obveznik je protiv ovakovoga utvrđenja u rujnu 2011. podnio prigovor smatrajući ovakav izračun kontradiktornim dostavljenoj dokumentaciji te izvršenim provjerama od strane poreznoga tijela.
Nakon podnesenoga prigovora tijelo koje provodi postupak nije kontaktiralo poreznog obveznika sve do travnja 2012., kada po prvi put mediji iznose podatke o tijeku poreznog postupka. Tako, pojedini mediji senzacionalno objavljuju informacije o milijunskom dugu poreznog obveznika (neki su konkretno spominjali iznos od 2.000.000,00 kuna!), pozivajući se uvijek na izvore bliske Poreznoj upravi. Neposredno nakon medijskih objava porezni obveznik doista zaprima poziv iz Porezne uprave da se ponovno javi u njihove prostorije radi davanja daljnjih podataka što porezni obveznik uredno čini.
U srpnju 2012. Porezna uprava (znakovito ili ne – prije toga je došlo i do promjene inspektora) povodom podnesenoga prigovora od strane poreznog obveznika, donosi novi Zapisnik u kojemu sada najednom tvrdi da porezni obveznik duguje iznos od vrtoglavih 1.698.523,05 kuna! Dakle, umjesto da odluči je li porezni obveznik u pravu kada osporava utvrđenu obvezu u iznosu od 356.378,19 kuna ili pak nije u pravu, porezno tijelo bez ikakva obrazloženja ignorira cjelokupna vlastita utvrđenja iz prvotnog zapisnika. Dakle, kako ona osporena tako i neosporena, te bez ikakvih novih činjenica uvećava poreznu obvezu za gotovo pet puta. Ponavlja se, dokumentacija i ugovori koje su porezni inspektori prihvatili kao izvor stjecanja imovine i što uopće nije bilo sporno niti za stranku niti za porezno tijelo, odjednom u srpnju 2012. godine, bez ikakve dodatne analize, postaje „nevjerodostojna dokumentacija“, uz obrazloženje da pojedini ugovori nisu ovjereni od strane javnog bilježnika. Paradoks ovakvoga obrazloženja je taj da zakon niti za jedan od konkretnih ugovora ne nalaže da moraju biti ovjereni od strane bilo kojega tijela RH. Ovime je tijelo koje provodi postupak jasno poručilo poreznom obvezniku da u konkretnom postupku neće primjenjivati zakone koji su na snazi u RH.
I protiv posljednjega Zapisnika porezni obveznik je 3. kolovoza 2012. podnio prigovor ukazujući na njegove nelogičnosti i njegovu nezakonitost, da bi Porezna uprava 7. rujna 2012. donijela porezno rješenje po kojemu je utvrđena obveza poreznog obveznika u iznosu od 1.164.211,42 kuna!
Nakon ovakvoga postupka, porezni obveznik se s pravom pita, kako je uopće moguće da isto tijelo, u istom postupku, u godinu i devet mjeseci donese čak tri akta s potpuno različitim iznosima koje bi porezni obveznik trebao platiti!? Može li biti zakonit, pravičan i objektivan postupak u kojem porezno tijelo kao da nastupa s tezom „tko se žali platit će još više“.
Kazneno djelo odavanja službene tajne
Karakteristika ovoga poreznog postupka, za razliku od tisuća drugih koje nadležna tijela provode i u kojima nadležna tijela poštivaju zakon štiteći podatke iz privatnoga života poreznog obveznika, je javna objava dokumenata od strane pojedinaca iz Porezne uprave, a koji su zakonom zaštićeni kao tajna.
Tako se desilo da je u travnju 2012. porezni obveznik najprije preko medija saznao da je ponovno pozvan u Poreznu upravu, da bi službeni poziv zaprimio tek naknadno. Zapisnik iz srpnja 2012. dostavljen je i objavljen u dnevnom listu u nedjelju 29. srpnja 2012. da bi ga porezni obveznik zaprimio u ponedjeljak 30. srpnja 2012. Konačno, porezno rješenje poreznom obvezniku je uručeno 11. rujna 2012., dok su podatci iz poreznog rješenja objavljeni dva dana prije, 9. rujna 2012.
Porezni obveznik je svjestan da je javna osoba te da je zanimanje medija za konkretni predmet velik, pa je onda i moguće da pojedini podatci iz spisa mogu i nesmotrenošću dospjeti u javnost.
Međutim, objava integralnih dokumenata, podataka o osobama koje se u spisu spominju, konkretnih pravnih poslova, kao i odbijanje dostave poreznoga rješenja (poreznom obvezniku je, kada je u petak 7. rujna 2012. zatražio dostavu poreznoga rješenja, od strane službenika Porezne uprave izričito rečeno da ga u petak ne može dobiti jer rješenje, kako su rekli, još nije napisano, da bi rješenje bilo objavljeno u medijima u nedjelju 9. rujna 2012.) prije njegove objave u medijima, niti u kojemu slučaju ne može biti nesmotrenost poreznog tijela, već isključivo namjera pojedinih osoba poreznog tijela da činjenjem kaznenoga djela, kad već to ne mogu u zakonitom postupku, javno prokažu poreznog obveznika kao osobu koja ne plaća porez iako ona to nije.
Imajući navedeno na umu, mora se zaključiti da cilj ovoga postupka nije zakonito utvrditi činjenice te temeljem njih donijeti zakonito rješenje, nego prvenstveno dezavuirati gospodina Perkovića kao osobu te obračunati se s njim i s onim što velikom dijelu hrvatskoga društva predstavlja.
Na ove prigovore poreznici u svojemu rješenju kratko odgovaraju: „... naslovno tijelo odgovara da su ovlašteni djelatnici u postupku tijekom čitavog postupka postupali u skladu sa navedenim načelom (načelo čuvanja porezne tajne) te nemaju saznanja na koji su način informacije iz samog postupka dospijevale u medije.“
Ne/postupanja poreznog tijela tijekom postupka
Temeljno pravo svakog građanina Republike Hrvatske je zahtijevati da jedno državno tijelo sukladno zakonu provede postupak te odluči o njegovu pravu. Gospodin Perković tijekom postupka nikada nije dovodio u pitanje pravo poreznoga tijela da utvrđuje njegove primitke i izdatke odnosno zakonitost stjecanja imovine kojom raspolaže, jer nema i ne smije biti nikakve razlike između njega i bilo kojega drugog hrvatskog poreznog obveznika.
Jednako tako, dužnost je poreznog tijela primjenjivati zakon u svakom konkretnom slučaju, pa radilo se i o Marku Perkoviću – Thompsonu.
Međutim, da za Marka Perkovića – Thompsona ne vrijede ista pravila kao i za sve druge porezne obveznike porezno tijelo je nizom nezakonitih postupanja potvrdilo.
Tako u ovom postupku, iako ga nadležno tijelo provodi već godinu i devet mjeseci, ne postoji niti jedna službena zabilješka razgovora s poreznim obveznikom odnosno s njegovim opunomoćenikom. Ne postoji niti jedan zapisnik o održanom ročištu, iako je porezni obveznik odnosno njegov opunomoćenik i nekoliko desetaka puta dolazio u Poreznu upravu odgovarajući uvijek iznova na njihova pitanja. Zato i ne iznenađuje što u poreznom rješenju obrazlažući prigovore poreznog obveznika porezno tijelo - i to u jednom strogo formalnom postupku - navodi da je o svemu porezni obveznik bio usmeno obaviješten.
Primjerice, na prigovor poreznog obveznika da nije pozvan na očevid koji je porezno tijelo navodno provelo, u poreznom rješenju poreznici izrijekom navode: „... inspektori ovlašteni za vođenje postupka izvršili su dana 23. 05. 2012. očevid ne stupajući na predmetnu nekretninu a o čemu je opunomoćenik poreznog obveznika bio usmeno obaviješten. O očevidu je tom prilikom sastavljena i Službena zabilješka.“
Gospodin Marko Perković – Thompson javno ističe kako niti on, niti njegovi opunomoćenici, nikada nisu bili obaviješteni o datumu održavanja očevida koji je navodno održan u svibnju 2012. Štoviše, dva mjeseca poslije, u srpnju 2012. osobno je izvršen uvid u cjelokupan spis koji se nalazi kod poreznoga tijela te je pregledom utvrđeno da u spisu ne postoji Službena zabilješka na koju se porezno tijelo poziva. Međutim, ukoliko je Službena zabilješka naknadno umetnuta u spis, nameću se doista ozbilja pitanja na koja odgovorne osobe moraju dati odgovor.
Nadalje, na ponavljane prigovore poreznog obveznika kako porezno tijelo odbija primijeniti striktne zakonske odredbe o poreznom nadzoru Općeg poreznog zakona porezno tijelo u poreznom rješenju izrijekom navodi: „...porezni nadzor u konkretnom predmetu nikada nije proveden na način kako je reguliran u glavi 10. Općeg poreznog zakona.“ Čak u tri navrata ovu tvrdnju porezno tijelu u rješenju ponavlja. Dakle, nakon godinu i devet mjeseci koliko traje ovaj postupak, porezni obveznik saznaje da nikakav porezni nadzor od strane poreznoga tijela nije provođen, niti ga porezno tijelo provodi!
Porezni obveznik se s pravom pita, koji su to onda postupak poreznici provodili? Koje su to nepisane zakone uopće poreznici primjenjivali u konkretnom slučaju? I kako to da sad najednom ne provode postupak poreznog nadzora, iako se u čak dva službena akta (Zapisnici iz studenog 2011. i iz srpnja 2012.) izričito pozivaju na odredbe o poreznom nadzoru?!
Izgleda da ovime porezno tijelo poručuje poreznom obvezniku, ali i svim poreznim obveznicima Republike Hrvatske, da nije bitno što zakon nalaže i određuje, nego je, prije svega, bitno ime i prezime poreznog obveznika. Pa će tako, prema jednima zakon biti primijenjen, dok će prema drugima porezno tijelo primijenjivati „svoje zakone“. Ili, kao što je ne tako davno jedan državnik izjavio: ne treba se baš držati zakona kao pijan plota.
Protiv nezakonitoga rješenja tijela porezne uprave gospodin Perković će, dakako, podnijeti žalbu.
za Marka Perkovića Thompsona,
odvjetnik Marko Gracin
povodom medijskih objava podataka iz poreznoga postupka
U nedjelju 9. rujna 2012. u tiskanom izdanju jednoga dnevnoga lista izašao je članak u kojemu je objavljeno da Marko Perković – Thompson, temeljem rješenja Porezne uprave, duguje iznos od 1,164 milijuna kuna poreza, koja vijest je prenesena u većini hrvatskih medija.
Zbog velikoga interesa javnosti te odluke pojedinaca iz Porezne uprave da porezni postupak protivno zakonu bude javan, gospodin Perković je prisiljen radi zaštite svojega digniteta te digniteta svoje obitelji obratiti se cjelokupnoj hrvatskoj javnosti te ukazati na nezakonita postupanja pojedinaca iz Porezne uprave.
Tri različita porezna utvrđenja u istom postupku
Još u srpnju 2011. nadležno tijelo koje provodi postupak donijelo je Zapisnik kojim je nakon sedmomjesečnoga postupka izračunalo obvezu poreznog obveznika u iznosu od 356.378,19 kuna. Sukladno zakonu porezni obveznik je protiv ovakovoga utvrđenja u rujnu 2011. podnio prigovor smatrajući ovakav izračun kontradiktornim dostavljenoj dokumentaciji te izvršenim provjerama od strane poreznoga tijela.
Nakon podnesenoga prigovora tijelo koje provodi postupak nije kontaktiralo poreznog obveznika sve do travnja 2012., kada po prvi put mediji iznose podatke o tijeku poreznog postupka. Tako, pojedini mediji senzacionalno objavljuju informacije o milijunskom dugu poreznog obveznika (neki su konkretno spominjali iznos od 2.000.000,00 kuna!), pozivajući se uvijek na izvore bliske Poreznoj upravi. Neposredno nakon medijskih objava porezni obveznik doista zaprima poziv iz Porezne uprave da se ponovno javi u njihove prostorije radi davanja daljnjih podataka što porezni obveznik uredno čini.
U srpnju 2012. Porezna uprava (znakovito ili ne – prije toga je došlo i do promjene inspektora) povodom podnesenoga prigovora od strane poreznog obveznika, donosi novi Zapisnik u kojemu sada najednom tvrdi da porezni obveznik duguje iznos od vrtoglavih 1.698.523,05 kuna! Dakle, umjesto da odluči je li porezni obveznik u pravu kada osporava utvrđenu obvezu u iznosu od 356.378,19 kuna ili pak nije u pravu, porezno tijelo bez ikakva obrazloženja ignorira cjelokupna vlastita utvrđenja iz prvotnog zapisnika. Dakle, kako ona osporena tako i neosporena, te bez ikakvih novih činjenica uvećava poreznu obvezu za gotovo pet puta. Ponavlja se, dokumentacija i ugovori koje su porezni inspektori prihvatili kao izvor stjecanja imovine i što uopće nije bilo sporno niti za stranku niti za porezno tijelo, odjednom u srpnju 2012. godine, bez ikakve dodatne analize, postaje „nevjerodostojna dokumentacija“, uz obrazloženje da pojedini ugovori nisu ovjereni od strane javnog bilježnika. Paradoks ovakvoga obrazloženja je taj da zakon niti za jedan od konkretnih ugovora ne nalaže da moraju biti ovjereni od strane bilo kojega tijela RH. Ovime je tijelo koje provodi postupak jasno poručilo poreznom obvezniku da u konkretnom postupku neće primjenjivati zakone koji su na snazi u RH.
I protiv posljednjega Zapisnika porezni obveznik je 3. kolovoza 2012. podnio prigovor ukazujući na njegove nelogičnosti i njegovu nezakonitost, da bi Porezna uprava 7. rujna 2012. donijela porezno rješenje po kojemu je utvrđena obveza poreznog obveznika u iznosu od 1.164.211,42 kuna!
Nakon ovakvoga postupka, porezni obveznik se s pravom pita, kako je uopće moguće da isto tijelo, u istom postupku, u godinu i devet mjeseci donese čak tri akta s potpuno različitim iznosima koje bi porezni obveznik trebao platiti!? Može li biti zakonit, pravičan i objektivan postupak u kojem porezno tijelo kao da nastupa s tezom „tko se žali platit će još više“.
Kazneno djelo odavanja službene tajne
Karakteristika ovoga poreznog postupka, za razliku od tisuća drugih koje nadležna tijela provode i u kojima nadležna tijela poštivaju zakon štiteći podatke iz privatnoga života poreznog obveznika, je javna objava dokumenata od strane pojedinaca iz Porezne uprave, a koji su zakonom zaštićeni kao tajna.
Tako se desilo da je u travnju 2012. porezni obveznik najprije preko medija saznao da je ponovno pozvan u Poreznu upravu, da bi službeni poziv zaprimio tek naknadno. Zapisnik iz srpnja 2012. dostavljen je i objavljen u dnevnom listu u nedjelju 29. srpnja 2012. da bi ga porezni obveznik zaprimio u ponedjeljak 30. srpnja 2012. Konačno, porezno rješenje poreznom obvezniku je uručeno 11. rujna 2012., dok su podatci iz poreznog rješenja objavljeni dva dana prije, 9. rujna 2012.
Porezni obveznik je svjestan da je javna osoba te da je zanimanje medija za konkretni predmet velik, pa je onda i moguće da pojedini podatci iz spisa mogu i nesmotrenošću dospjeti u javnost.
Međutim, objava integralnih dokumenata, podataka o osobama koje se u spisu spominju, konkretnih pravnih poslova, kao i odbijanje dostave poreznoga rješenja (poreznom obvezniku je, kada je u petak 7. rujna 2012. zatražio dostavu poreznoga rješenja, od strane službenika Porezne uprave izričito rečeno da ga u petak ne može dobiti jer rješenje, kako su rekli, još nije napisano, da bi rješenje bilo objavljeno u medijima u nedjelju 9. rujna 2012.) prije njegove objave u medijima, niti u kojemu slučaju ne može biti nesmotrenost poreznog tijela, već isključivo namjera pojedinih osoba poreznog tijela da činjenjem kaznenoga djela, kad već to ne mogu u zakonitom postupku, javno prokažu poreznog obveznika kao osobu koja ne plaća porez iako ona to nije.
Imajući navedeno na umu, mora se zaključiti da cilj ovoga postupka nije zakonito utvrditi činjenice te temeljem njih donijeti zakonito rješenje, nego prvenstveno dezavuirati gospodina Perkovića kao osobu te obračunati se s njim i s onim što velikom dijelu hrvatskoga društva predstavlja.
Na ove prigovore poreznici u svojemu rješenju kratko odgovaraju: „... naslovno tijelo odgovara da su ovlašteni djelatnici u postupku tijekom čitavog postupka postupali u skladu sa navedenim načelom (načelo čuvanja porezne tajne) te nemaju saznanja na koji su način informacije iz samog postupka dospijevale u medije.“
Ne/postupanja poreznog tijela tijekom postupka
Temeljno pravo svakog građanina Republike Hrvatske je zahtijevati da jedno državno tijelo sukladno zakonu provede postupak te odluči o njegovu pravu. Gospodin Perković tijekom postupka nikada nije dovodio u pitanje pravo poreznoga tijela da utvrđuje njegove primitke i izdatke odnosno zakonitost stjecanja imovine kojom raspolaže, jer nema i ne smije biti nikakve razlike između njega i bilo kojega drugog hrvatskog poreznog obveznika.
Jednako tako, dužnost je poreznog tijela primjenjivati zakon u svakom konkretnom slučaju, pa radilo se i o Marku Perkoviću – Thompsonu.
Međutim, da za Marka Perkovića – Thompsona ne vrijede ista pravila kao i za sve druge porezne obveznike porezno tijelo je nizom nezakonitih postupanja potvrdilo.
Tako u ovom postupku, iako ga nadležno tijelo provodi već godinu i devet mjeseci, ne postoji niti jedna službena zabilješka razgovora s poreznim obveznikom odnosno s njegovim opunomoćenikom. Ne postoji niti jedan zapisnik o održanom ročištu, iako je porezni obveznik odnosno njegov opunomoćenik i nekoliko desetaka puta dolazio u Poreznu upravu odgovarajući uvijek iznova na njihova pitanja. Zato i ne iznenađuje što u poreznom rješenju obrazlažući prigovore poreznog obveznika porezno tijelo - i to u jednom strogo formalnom postupku - navodi da je o svemu porezni obveznik bio usmeno obaviješten.
Primjerice, na prigovor poreznog obveznika da nije pozvan na očevid koji je porezno tijelo navodno provelo, u poreznom rješenju poreznici izrijekom navode: „... inspektori ovlašteni za vođenje postupka izvršili su dana 23. 05. 2012. očevid ne stupajući na predmetnu nekretninu a o čemu je opunomoćenik poreznog obveznika bio usmeno obaviješten. O očevidu je tom prilikom sastavljena i Službena zabilješka.“
Gospodin Marko Perković – Thompson javno ističe kako niti on, niti njegovi opunomoćenici, nikada nisu bili obaviješteni o datumu održavanja očevida koji je navodno održan u svibnju 2012. Štoviše, dva mjeseca poslije, u srpnju 2012. osobno je izvršen uvid u cjelokupan spis koji se nalazi kod poreznoga tijela te je pregledom utvrđeno da u spisu ne postoji Službena zabilješka na koju se porezno tijelo poziva. Međutim, ukoliko je Službena zabilješka naknadno umetnuta u spis, nameću se doista ozbilja pitanja na koja odgovorne osobe moraju dati odgovor.
Nadalje, na ponavljane prigovore poreznog obveznika kako porezno tijelo odbija primijeniti striktne zakonske odredbe o poreznom nadzoru Općeg poreznog zakona porezno tijelo u poreznom rješenju izrijekom navodi: „...porezni nadzor u konkretnom predmetu nikada nije proveden na način kako je reguliran u glavi 10. Općeg poreznog zakona.“ Čak u tri navrata ovu tvrdnju porezno tijelu u rješenju ponavlja. Dakle, nakon godinu i devet mjeseci koliko traje ovaj postupak, porezni obveznik saznaje da nikakav porezni nadzor od strane poreznoga tijela nije provođen, niti ga porezno tijelo provodi!
Porezni obveznik se s pravom pita, koji su to onda postupak poreznici provodili? Koje su to nepisane zakone uopće poreznici primjenjivali u konkretnom slučaju? I kako to da sad najednom ne provode postupak poreznog nadzora, iako se u čak dva službena akta (Zapisnici iz studenog 2011. i iz srpnja 2012.) izričito pozivaju na odredbe o poreznom nadzoru?!
Izgleda da ovime porezno tijelo poručuje poreznom obvezniku, ali i svim poreznim obveznicima Republike Hrvatske, da nije bitno što zakon nalaže i određuje, nego je, prije svega, bitno ime i prezime poreznog obveznika. Pa će tako, prema jednima zakon biti primijenjen, dok će prema drugima porezno tijelo primijenjivati „svoje zakone“. Ili, kao što je ne tako davno jedan državnik izjavio: ne treba se baš držati zakona kao pijan plota.
Protiv nezakonitoga rješenja tijela porezne uprave gospodin Perković će, dakako, podnijeti žalbu.
za Marka Perkovića Thompsona,
odvjetnik Marko Gracin
- Dohvati vezu
- e-pošta
- Druge aplikacije
Primjedbe