IMA MINISTARA BEZ LISNICE, ALI IMA I ONIH - BEZ OBRAZA
MINISTAR PRAVOSUĐA MULJAO PO HAAGUMiljenić tajne transkripte prisluškivanja Miloševića davao EPH, a Hrvatsku branio kad je rat završio
Jedan od najnezamjetnijih ministara u
Milanovićevoj Vladi, ministar pravosuđa Orsat Miljenić prema pisanju
portala Tjedno početkom 2000.-ih žario je i palio Haagom gdje je bio
umješan u slučaj Blaškić, a kasnije i 'dilanjem' tajnih transkripata
višegodišnjeg prisluškivanja Miloševića od strane CIA-e i HIS-a, s
najvišom oznakom tajnosti u EPH.
- Autor: M.P.Š.
- Photo: Pixsell
- Utorak, 28.08.2012 15:54
Dužnost predstojnika Ureda za suradnju s haaškim sudovima (Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije) obnašao je od 2000. do kraja 2002. te je sudjelovao i u radu na hrvatskoj tužbi protiv Srbije za povredu konvencije o genocidu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
Prema pisanju portala Tjedno od tada počinje Miljenićev pravi uspon. Kontrola protoka obavještajne i vojne dokumentacije, lažne i prave koja se slijevala u Tužiteljstvo u Haag, dio legalno, s kakvim - takvim odobrenjem Vlade Republike Hrvatske, MORH-a ili HIS-a, ali najvažniji papiri idu ilegalno. Priča za sebe su lažni dokumenti MUP-a, HIS-a i MORH-a ...
Orsat Miljenić je bio upetljan i u slučaj Blaškić. Lažnim dokumentima MUP-a, HIS-a i MORH-a temeljem kojih je Blaškić izvučen van zidina Haaga, a ukopan Dario Kordić. Pa u sakrivanje ubojica iz Ahmića, Ivice Rajića... Tijekom 2001. Orsatova desna ruka u Uredu Vlade Republike Hrvatske za suradnju s MKS u Haagu postaje suzupovac Mile Cindrić. U taj krug ulijeću Kotromanović, Dušan Viro i novinar Igor Alborgetti, kao link za cijeli EPH. Svi ovi Damjanovićevi prijatelji i suradnici postat će Orsatovi klijenti u njegovoj odvjetničkoj kancelariji.
Ekipa iz Sesvetskog Kraljevca
Miljenić je u toj fazi transmisija između Tužiteljstva u Haagu i Gorana Granića, odnosno Ante Damjanovića i Joze Radoša. Jozo Radoš je čak organizirao i 'specijalni tim' koji je bio na usluzi haškim istražiteljima u svojstvu vodiča kroz najtajnije vojne arhive MORH-a. Cijelu operaciju u MORH-u vodio je njegov pomoćnik za sigurnost Mladen Ružman. Taj posebno odabrani 'specijalni tim' za selekciju dokumenata i vođenje haških istražitelja, predvodio je Damir Stručić, kasnije nagrađen mjestom šefa SIS-a, dok je otpremanjem dokumenata koordinirao Vlado Rendulić. Miljenić je znao da se tu stvara karijera, radio je što je trebalo i postao je dio unutarnjeg kruga. Kontinuirano kontaktira s Goranom Granićem, već devet godina šefom izmišljenog, nepotrebnog, ali jako unosnog Instituta 'Hrvoje Požar' Jednom mjesečno zajedno ručaju.
Prve pojedinačne istrage za Hrvatsku otvaraju se 2003. paralelno s tim i uloga HV-a u završnim operacijama u BiH pa se niz hrvatskih vojnih osoba našlo u panici zbog aktivnosti istražitelja iz Haaga. Kotromanović, naprimjer, kojeg ne muči 'Oluja' i svjedočenje o generalu Gotovini, nego vlastita uloga u operaciji Mrkonjić Grad tijekom 'Južnog poteza'. Orsat je u pravosudnim krugovima prodavao priču da je pomagao Kotromanoviću na zamolbu Ive Josipovića. Od tih dana u Sesvetskom Kraljevcu već godinama redovno sastaje društvo oko roštilja: Damjanović, Radoš, Kotromanović, Viro i još neki.
Angažmanom glasnogovornika Dušana Vire. Zagrebački holding isplatio je u 2011. 9,250.400 kuna za pedeset zagrebačkih odvjetnika i odvjetničkih ureda koje je angažirao kao vanjsku pravnu pomoć. Na popisu su gotovo sva zvučna pravnička imena, među kojima i sadašnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić.
Dušan Viro autor je knjige o Slobodanu Miloševiću pod naslovom 'Anatomija zločina' s ekskluzivnim dodatkom – autentični transkripti telefonskih razgovora Slobodana Miloševića na više od 200 stranica za koje se vjeruje da su prošli kroz ruke Orsata Miljenića. Osim Virine knjige Orsatovo ime kao i njegov ured spominje se i u knjizi 'Bitka za Vukovar' autora Davora Marijana u fusnoti pri citiranju izvora građe i to pod nazivom pismohrana Ureda za suradnju s međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudom. Autor te knjige posebno navodi imena osoba i zahvaljuje za pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i posebno naglašava da je uporabu dokumentacije uz ministra omogućila sljedeća gospoda: Jozo Radoš, Ante Damjanović, Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava i Branko Turić.
Krajem 2002. Miljenića povlače ga s prve crte fronta u Haagu i šalju na ladanje – postaje pomoćnik, a samo par mjeseci kasnije zamjenik Nevena Mimice u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Počinje sanjati o veleposlaničkim mjestima nakon izbora 2003., ali s političkog položaja protjeruje ga Sanader.
Kao ministar zarađuje 17.000, a kao odvjetnik 50.000 kuna mjesečno
Dužnosničku plaću mijenja odvjetničkom. Aterira kod odvjetnice Vesne Alaburić, koja je osobna prijateljica Nine Pavića još iz studentskih dana, i Orsat dobiva lukrativan posao zastupanja EPH. Osim redovitog servisiranja EPH izdanja i urednika Igora Alborgettija o MORH-u i Haagu, od strane Orsata i drugih osoba koje danas participiraju u novoj Vladi, isti su opako zadužili EPH kad su im dali ultratajne transkripte višegodišnjeg prisluškivanja Miloševića od strane CIA-e i HIS-a, s najvišom oznakom tajnosti.
Prije dolaska na mjesto ministra pravosuđa gdje mu je plaća 17.000 kuna, mjesečno je kao odvjetnik zarađivao i po 50.000 kuna netto. Trenutačni ministar spominje se u nekim već objavljenim novinarskim tekstovima kao sakupljač reketa za EPH, koji je zastupao kao odvjetnik a što nikada nije demantirao. Za vrijeme HDZ-a, izgubio je zastupanje za EPH-a, ali naslućivanjem izborne pobjede SDP-a posljednjih dvije godine pred parlamentarne izbore, ponovno je zastupao najveći domaći novinski imperij.
Zanimljiv je i podatak da je Miljenić u registru branitelja navedeno kao branitelj te da je od 01.12.1995. - 09.02.1996. služio 2. gardijsku brigadu Sisak, što znači da je branio Hrvatsku kad je rat već bio završen te je upisan u registar branitelja nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Trenutni ministar pravosuđa je sudjelovao u ratovima za vlast nad HRT-om i to na nekoliko pozicija - od tajnih, preko drugih u sprezi s političarima, pa sve do raznih malih i nevažnih podzemnih skupina. Najzanimljivija je ona, koja se već djeluje duže od godine dana kao tajno društvo pretencioznog, intelektualno za Hrvate tipičnog, snobovskog naziva Le cercle Esplanade (LCE), a sastaje se svakoga prvoga četvrtka u mjesecu u salonu Regent Club Boardroom u hotelu Regent Esplanade Zagreb na tajnim tzv. 'sesijama konferencijskog ciklusa posvećenog problemima elektronskih medija u Hrvatskoj. Na čelu tog društva nalazi se njegov 'organizator' novinar Denis Kuljiš, utemeljitelj i čelnik tajnoga društva Le cercle Esplanade.
Društvo broji 20 djelatnih i dva pričuvna člana. Djelatne članove društva navodimo redoslijedom kojim su navedeni u tajnim zapisnicima koje redovito sastavlja organizator Denis Kuljiš. To su nezavisni producent Saša Runjić, Aljoša Roksandić (Digitel), Marijan Jurleka (Styria), Tin Pažur (GO SDP), Dario Vince, Goran Beus Richenberg (HNS), Milan Živković (SDP), Dražen Mavrić (Nova TV), Dubravko Merlić, Dean Šoša (HTV), Mirjana Rakić (HTV), Siniša Svilan, Tihomir Ladišić, Zoran Šprajc, Dražen Rajković, Nada Zgrabljić Rotar, Romano Bolković i Alemka Lisinski.
S obzirom na opisanu rabotu Orsata Miljenića u nedavnoj prošlosti u kojoj je, između ostalog, i 'dilao' medijima zaštićenu tajnu dokumentaciju hrvatskih tajnih službi, ne bi li aktualni ministar pravosuđa trebao postati predmetom istrage DORH-a?
Primjedbe