DOK SE U KNINU POLITIČILO, U ČAVOGLAVAMA SE FEŠTALO
Dvije proslave jednog Dana pobjede jedne države
- Pogodite kome ne odgovara dolazak Nove Ljubljanske banke na hrvatsko tržište?
- Škakljivi poslovi Ivice Todorića i čudno nezainteresirani poreznici
- Tajno Hypo izvješće o Krešimiru Starčeviću, novom direktoru Croatia osiguranja
- Koncesija na Hrvatsku: Nakon aerodroma, nacionalnih parkova, autocesta, što će ostati?
- Ove godine je u javnim službama zaposleno 3.499 radnika više nego lani
Oni u Kninu uvjerili su sebe i druge da su Hrvati. Oni iz Čavoglava žive Hrvatsku svaki dan
Kninska je proslava Dana pobjede nešto
posve drukčije od one čavoglavske. Sva je protokolarna, na njoj se
okuplja državni vrh i nikada ne okupi više od desetak tisuća ljudi. Pod
velikom se hrvatskom trobojnicom mijenjaju govornici koji se iz petnih
žila već godinama upiru uvjeriti neku zamišljenu svjetsku javnost da
Oluja nije bila zločinački pothvat već junačko djelo hrvatskih
domoljuba. Oni u Čavoglavama naprosto samo slave hrvatsku pobjedu.
- Autor: Predrag Orešković
- Photo: Pixsell
- Ponedjeljak, 06.08.2012 14:42
Fenomen Čavoglava koji
se događa svakoga Dana pobjede već sedmu godinu zaredom ponajbolje je
opisao Željko Bebek koji se ondje ove godine zatekao prvi put. Ozarenog,
nasmiješenog ali i začuđenog lica legendarni je roker u kamere izjavio:
- Ovo ovdje je nešto nevjerojatno. Bio sam posvuda u životu, u svakakvim mjestima i sad se pitam kako je moguće da dosad nisam bio u Čavoglavama.
Veličanstvenu atmosferu proslave Oluje, osjećaj zajedništva, pripadnosti i hrvatskog ponosa osjeti svaki namjernik koji se počekom kolovoza zatekne u tom malom i zabačenom seocetu dvadesetak kilometara od Knina gdje živi pjevač Marko Perković Thompson, idejni začetnik i organizator tog narodnoga slavlja.
Desničarski, ustaški, polulegalni dernek
Zapravo, o proslavi u Čavoglavama se sve zna i tu ne treba trošiti mnogo riječi. Svake se godine događa isto: ta se proslava u medijima stigmatizira kao desničarski, ustaški i polulegalni dernek na kojemu se okupljaju sumnjivi tipovi obrijanih glava neutvrdivog kvocijenta inteligencije. Tako je bilo i ovaj put. Novine i novinari bavili su se samo prebrojavanjem onih koji na kapi ili na majici imaju neku ustašku oznaku. Njihov i policijski cjelodnevni trud urodio je plodom. Među čak 60.000 ljudi u Čavoglavama policija je privela dvojicu mladića koji su imali kape sa slovom U, a jedan je mladac obukao majicu s natpisom NDH. Zaplijenjen je i jedan štand na kojem su se prodavali upaljači s natpisom Pavelić poglavnik te kape HOS-a Za dom spremni. I to bi bilo sve. Ostalih 59.997 ljudi nije poticalo na vjersku i nacionalnu mržnju kako to policijski pit bulovi nulte stope tolerancije vole reći. Ljudi okupljeni u Čavoglavama su samo slavili veličanstveni hrvatski dan pjevajući, gosteći se, ljudikajući s prijateljima i poznanicima ili jednostavno šećući s obiteljiima u toj rijeci ljudi.
Kninska opravdanja i isprike
Kninska je proslava Dana pobjede nešto posve drukčije od one čavoglavske. Sva je protokolarna, na njoj se okuplja državni vrh i nikada ne okupi više od desetak tisuća ljudi. Pod velikom se hrvatskom trobojnicom mijenjaju govornici koji se iz petnih žila već godinama upiru uvjeriti neku zamišljenu svjetsku javnost da Oluja nije bila zločinački pothvat već junačko djelo hrvatskih domoljuba. Tako je bilo i ove godine. S tim da je proslavi prisustvovao i predstavnik Srba Veljko Džakula. Taj je gospodin stajao pod hrvatskom trobojnicom skupa s premijerom Milanovićem i predsjednikom Josipovićem pod budnim okom policijskog osiguranja. O njegovoj sigurnosti brinuli su možda isti oni momci koji su ga s lisičinama na rukama dopratili u Zagreb nakon sloma srpske pobune. Žurno napuštajući skup nakon završetka protokolarnog dijela okružen živim zidom tjelohranitelja, Džakula je ipak uspio (opet) soliti pamet Hrvatima govoreći nešto o legitimnosti Oluje.
Uglavnom, dok su ljudi u Čavoglavama pjevali i slavili, u Kninu su se političari znojili birajući riječi o Oluji, žrtvama, zločinima i ostalim što je prikrpano Hrvatskoj vojsci i Oluji. Izgleda da su u tome i uspjeli jer je francuska novinska agencija AFP svoje izvješće zaključila kako 'pobjednički dan Oluje treba Hrvatsku preobraziti u novu sjajnu zvijezdu Europske unije.'
Lijepo je što nas, eto, Francuzi vide kao zvijezdu EU, premda je mnogi Hrvat stradao pod terorom zvijezde neke druge boje.
Hvala Bogu, i ove smo godine uspješno proslavili Dan pobjede. Kako u Kninu, tako i u Čavoglavama. Oni u Kninu toga su dana uspjeli uvjeriti sebe i druge da su Hrvati, a oni u Čavoglavama pokazali su da svoju Hrvatsku žive svih 365 dana u godini. Nije im trebao nitko da ih s pozornice u to posebno uvjerava.
- Ovo ovdje je nešto nevjerojatno. Bio sam posvuda u životu, u svakakvim mjestima i sad se pitam kako je moguće da dosad nisam bio u Čavoglavama.
Veličanstvenu atmosferu proslave Oluje, osjećaj zajedništva, pripadnosti i hrvatskog ponosa osjeti svaki namjernik koji se počekom kolovoza zatekne u tom malom i zabačenom seocetu dvadesetak kilometara od Knina gdje živi pjevač Marko Perković Thompson, idejni začetnik i organizator tog narodnoga slavlja.
Desničarski, ustaški, polulegalni dernek
Zapravo, o proslavi u Čavoglavama se sve zna i tu ne treba trošiti mnogo riječi. Svake se godine događa isto: ta se proslava u medijima stigmatizira kao desničarski, ustaški i polulegalni dernek na kojemu se okupljaju sumnjivi tipovi obrijanih glava neutvrdivog kvocijenta inteligencije. Tako je bilo i ovaj put. Novine i novinari bavili su se samo prebrojavanjem onih koji na kapi ili na majici imaju neku ustašku oznaku. Njihov i policijski cjelodnevni trud urodio je plodom. Među čak 60.000 ljudi u Čavoglavama policija je privela dvojicu mladića koji su imali kape sa slovom U, a jedan je mladac obukao majicu s natpisom NDH. Zaplijenjen je i jedan štand na kojem su se prodavali upaljači s natpisom Pavelić poglavnik te kape HOS-a Za dom spremni. I to bi bilo sve. Ostalih 59.997 ljudi nije poticalo na vjersku i nacionalnu mržnju kako to policijski pit bulovi nulte stope tolerancije vole reći. Ljudi okupljeni u Čavoglavama su samo slavili veličanstveni hrvatski dan pjevajući, gosteći se, ljudikajući s prijateljima i poznanicima ili jednostavno šećući s obiteljiima u toj rijeci ljudi.
Kninska opravdanja i isprike
Kninska je proslava Dana pobjede nešto posve drukčije od one čavoglavske. Sva je protokolarna, na njoj se okuplja državni vrh i nikada ne okupi više od desetak tisuća ljudi. Pod velikom se hrvatskom trobojnicom mijenjaju govornici koji se iz petnih žila već godinama upiru uvjeriti neku zamišljenu svjetsku javnost da Oluja nije bila zločinački pothvat već junačko djelo hrvatskih domoljuba. Tako je bilo i ove godine. S tim da je proslavi prisustvovao i predstavnik Srba Veljko Džakula. Taj je gospodin stajao pod hrvatskom trobojnicom skupa s premijerom Milanovićem i predsjednikom Josipovićem pod budnim okom policijskog osiguranja. O njegovoj sigurnosti brinuli su možda isti oni momci koji su ga s lisičinama na rukama dopratili u Zagreb nakon sloma srpske pobune. Žurno napuštajući skup nakon završetka protokolarnog dijela okružen živim zidom tjelohranitelja, Džakula je ipak uspio (opet) soliti pamet Hrvatima govoreći nešto o legitimnosti Oluje.
Uglavnom, dok su ljudi u Čavoglavama pjevali i slavili, u Kninu su se političari znojili birajući riječi o Oluji, žrtvama, zločinima i ostalim što je prikrpano Hrvatskoj vojsci i Oluji. Izgleda da su u tome i uspjeli jer je francuska novinska agencija AFP svoje izvješće zaključila kako 'pobjednički dan Oluje treba Hrvatsku preobraziti u novu sjajnu zvijezdu Europske unije.'
Lijepo je što nas, eto, Francuzi vide kao zvijezdu EU, premda je mnogi Hrvat stradao pod terorom zvijezde neke druge boje.
Hvala Bogu, i ove smo godine uspješno proslavili Dan pobjede. Kako u Kninu, tako i u Čavoglavama. Oni u Kninu toga su dana uspjeli uvjeriti sebe i druge da su Hrvati, a oni u Čavoglavama pokazali su da svoju Hrvatsku žive svih 365 dana u godini. Nije im trebao nitko da ih s pozornice u to posebno uvjerava.
Primjedbe