TITOVE KRVAVE BRAVARSKE RUKE I DALJE NAS ČVRSTO STEŽU OKO VRATA



S OVE STRANE REŠETAKA

Titove krvave bravarske ruke i dalje nas čvrsto stežu oko vrata

S druge strane "demokratskom'' Srbijom - s kojom napredna i konzekventna EU pregovara o članstvu, danas vladaju nasljednici morbidnog Vojislava Sešelja i genocidnog diktatora Slobodana Miloševića. Moram priznati da sam se nad tim činjenicama malo zabrinuo.
  • Autor: Zvonimir Hodak|
  • Photo: GNU |
  • Ponedjeljak, 02.07.2012 14:48
Već sam zažalio što sam svoju zadnju kolumnu zlobno usmjerio protiv proleterskog internacionalizma i njihovih aktera drugova Hitlera i Staljina. Očito sam dirnuo u antifašističko osinje gnijezdo, pa su iz tog gnijezda, umjesto osa, izletjeli stršljeni kao što su izvjesni D.Š., i već notorni Trocki. Oni prosto ne mogu da veruju da netko, tako zatucan, neobrazovan i sa kafanskim stilom piše kolumne. Navedem npr.: podatak kako je njihova ikona drug Tito, nakon 8. svibnja 1945.g., dao pobiti par stotina tisuća Hrvata bez suda i presude, a na tu moju tvrdnju D.Š. vadi iz rukava argument kako je nemilosrdni satrap, drug Tito, za života dobio oko 60-tak odlikovanja za sve svoje silne zasluge. Ta činjenica da jedan diktator i krvnik dobije tolika odlikovanja trebala bi, po mišljenju D.Š. duboko ganuti sve one koji su. vezanih ruku i nogu, poubijani i pobacani u jame diljem Hrvatske i Slovenije. Oni su gore, iznad oblaka, stiskali šake od oduševljenja, duboko tronuti činjenicom kako njihov egzekutor dobiva odlikovanja od raznih međunarodnih političara kojima je Juga odlično pasala jer su tako mogli ostvarivati svoj međunarodni poredak i rođaci ubijenih su po raznim logorima, s nestrpljenjem očekivali svako novo odlikovanje i počasni doktorat talentiranom bravaru.
'Najveći Hrvat u istoriji'
Gledajući statistički, od Titove krvave bravarske ruke na onaj svijet je otišlo najmanje Slovenaca, A oni, nezahvalni kakvi već jesu, umjesto da se dive i cijene što ih je Tito pobio nešto manje nego Hrvata, ubacili su odmah po osamostaljenju u svoj ustav odredbu da se ni jedna ulica ni trg u deželi ne smiju zvati Titovim imenom. Nedavno je i Janšina vlada donijela uredbu kojom se u Sloveniji zabranjuju sve manifestacije koje glorificiraju lik i djelo balkanskog mesara. Sto se tiče mesarske struke mislim da Titu ni HDZ-ov mesar Fiolić nije ni do koljena jer je danas evidentno kako je Tito po egzekucijama nositelj srebrne medalje, odmah iz druga Staljina.
Odmah, 1941.g. pravi su antifašisti krenuli sa zapada, a tvrdi komunisti sa istoka i Balkana tako da, dok su po završetku rata antifašisti na zapadu slavili pobjedu protiv Hitlera, na istoku i Balkanu počeo je bio krvavi pir tobožnjih antifašista. To bjesomučno ubijanje, bez suda i presuda, bilo je za D.Š. "autoritarna, ali opravdana politika". Kao dokaz tomu D.Š. plasira citate iz knjige četnika Danka Popovića koji, između ostaloga, kaže kako je Tito za Srbe bio koban, a za Hrvate skoro 'spas sa neba' Po njemu je "Tito najveći Hrvat u istoriji". To roktanje treba biti argument za dokazivanje nedokazivog. Danas već i apolitične osobe znaju kako je Tito u španjolskom građanskom ratu, kao prikriveni Staljinov egzekutor, poslao u smrt desetke Hrvatskih i drugih komunista. Je li još nekome potrebno posebno dokazivati da je Tito, na krilima pobjede SSSR-a i zapadnih saveznika, došao na vlast i uveo u Jugu klasični komunistički jednopartijski diktatorki sustav pun hladne, cinične i krvave represije. Manje-više svi također već znaju da je 1948.g., kao čikaški mafijaš, dao ubiti Andriju Hebranga, te nakon toga provodio godinama represiju nad njegovom obitelji. To je također, po D.Š., autoritarna, ali opravdana politika. Na kraju, i politički neznalice znaju kako je Titov raskid sa Staljinom bio motiviran isključivo očuvanjem vlasti te da se nakon toga čak i ideološki prostituirao slizavši se s omraženim kapitalističkim zapadom samo da dobije ekonomsku i političku pomoć kako bi održao vlast, bojeći se Hazijanove teške ruke. Kad je, nakon 1955.g., dopustio napokon odlazak Hrvata na rad u zapadne zemlje. odmah je izmislio "ekstremnu političku emigraciju" i za njima poslao svoje udbaške pse-ubojice koji su bez milosti likvidirali sve one koji su bili protivnici "komunizma s ljudskim likom". Ubijao je čak i malu djecu, kao što je bio slučaj prigodom likvidacije sedmeročlane obitelji Ševo u Italiji. I to je, po D.Š.,valjda autoritarna, ali opravdana politika!
Potom su došle 1971. i 1972.g., te kako reče Danko Popović "najveći Hrvat u istoriji'' bubne kako će Sava prije poteći uzvodno nego li što će Hrvatska dobiti državu te da ima sudija koji se drže zakona kao pijan plota. Još nije utvrđeno je li Tito, kad je bubnuo te dvije mudrosti, bio pijan ili lud. Tako je ponovno autoritativna, ali opravdana politika (po D.Š.) napunila zatvore i logore studentima i hrvatskom intelektualnom elitom. Eto, to su činjenice, pa neka ih drugovi Trocki i D.Š., demantiraju stvarnim protuargumentima, a ne frazeologijom. Neka prikupe svu pamet plitkog forumaša Bolteka, Danka Popovića, Duška Bilandžića, Tvrtka Jakovine i ostalih galvaniziranih komunjara koji i danas svoj rigidni komunizam uporno pokrivaju plaštem antifašizma. Njihov cinizam polako prelazi u psihozu koja se može uspješno liječiti u za to postojećim institucijama. Oscar Wilde je napisao: "Cinik je čovjek koji svemu zna cijenu, a ali ničemu vrijednost!"
Majčica Rusija
Već sam spomenuo kako je Tito, po Danku Popoviću, forsirajući ustašoidne Hrvate, skoro uništio Srbe. Jadni Srbi! Hrvatski nacionalistički Maršal donio im je u miraz Srijem, Bačku, Suboticu te dio BiH-a. Danas su u Beogradu odlučili kako ta "nepravda ima da se ispravi". Nakon zadnjih izbora u Srbiji, sljedbenici narodnog heroja Draže Mihajlovića došli su na vrh piramide vlasti. Četnički vojvoda Toma Nikolić, zvani Grobar, dao je mandat za sastav nove vlade Ivici Dačiću, zvanom Mali Sloba, koji je do listopada 2000.g., bio najbliži suradnik Slobodana Miloševića. Bio bi to i danas da Sloba nije morao hitno otići na studijsko putovanje u Haag gdje su ga dokrajčili. Tako "demokratskom'' Srbijom - s kojom napredna i konzekventna EU pregovara o članstvu, vladaju nasljednici morbidnog Vojislava Sešelja i genocidnog diktatora Slobodana Miloševića. Moram priznati da sam se nad tim činjenicama malo zabrinuo. Međutim, zabrinutost mi je odmah nestala kad sam pročitao komentar Davora Butkovića u Jutarnjem listu od 29. lipnja o.g. Netko je njegovom komentaru dao naslov "Opijelo za Srbiju'. Dule se čitateljima ispričava smatrajući da je naslov malo previše dramatičan. Pronicljivi Bule smatra kako neovisno tko je na vlasti u Srbiji, morat će respektirati pravila ponašanja EU-a. Slažem se! To se divno ogleda na zapadnim granicama Kosova gdje lokalni Srbi i uvezeni kadrovi iz matice Srbije ne priznaju ni granicu ni Kosovo. Ovih je dana u javnost izašao i tekst zakletve koju specijalci polažu prigodom prijema u službu. Srpski specijalci se zaklinju kako neće nikada priznati državu Kosovi i da će uvijek nastojati Kosovo i Metohiju priključiti Srbiji čiji su to krajevi još od 'sjajne pobjede' u Kosovskoj bitci 1483.g.Nadalje, Bule nas uvjerava kako bez obzira na raskošni demokratski imidž Tome Grobara i Malog Slobe u EU neće vršiti pritisak na Srbiju kako je ne bi jadnu gurnula još bliže Rusiji. Tako genijalnu političku misao ne bi smislili ni Sešelj i Bilandžić zajedno. Evidentno je kako danas Srbijom vladaju neposredni krivci za četverogodišnji krvavi rat na ovim prostorima i nemilosrdna mučenja i ubijanje stanovništva. Ipak EU ih neće pritiskati (kao recimo Hrvatsku) jer bi ih to moglo zaboljeti! A u boli bi se mogli osloniti na Majčicu Rusiju! Eto imbecilne vanjske politike EU-a u koju mi hrlimo kao guske u maglu!!!
Ambasador dobre volje
Za 10 do 15 godina, Rusija će sa svojim prirodnim resursima i potencijalom za razvoj, biti najpoželjniji saveznik olinjaloj i degeneriranoj EU, u kojoj osim Njemačke nema zemlje koja ima bilo kakav relevantni status u odnosu na Rusiju. Na kraju naš Bule se ipak skrušeno nada kako karakter vlasti u današnjoj Srbiji neće ni na koji način utjecati na idilične srpsko-hrvatske odnose. Tipičan hrvatski 'kompromiserski' stav - kad su već na vlasti, po onoj Krležinoj da nigdar ni bilo, a da ni nekak' bilo, pa ni vezda ne bu da nam nekak' ne bu! Bu već nekak' kak' bu!
Zaboravio je Bule jedino još predložiti da Hrvatska imenuje ambasadora dobre volje u liku Danka Popovića koji će novoj srpskoj vlasti predati ti ime Hrvata memorandum kojim se Hrvatska u ime dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje, na kojima toliko inzistira EU - odriče bilo kakvih teritorijalnih pretenzija prema Srbiji, vođenja rata na srpskom teritoriju i istodobno se ispričava nasljednicima Sešelja i Miloševića za sva navodna prekomjerna granatiranja Knina, a potom i ona Beograda, Niša, Smedereva itd. Šećer na kraju: Bule moli hrvatsku javnost da, bez obzira na radikalizaciju srpske političke scene, ni po koju cijenu ne gledaju na hrvatske Srbe kao na potencijalni politički problem u Hrvatskoj. Ako i osvanu ponovno balvani na hrvatskim cestama, ako se utvrdi da među njima leže i D. Popović i D.Š., Hrvati to nikako ne bi smjeli uzeti ozbiljno sve dok jednog dana Toma i Ivica ne postave pred Hrvatsku ponovno pitanje granice Srbije Virovitica-Zadar-Karlobag... Pa neka nam i dođu konačno na te granice! Važno je za EU jedino da do tamo ne dođu Rusi! Nadajmo se samo... stvarno ne znam čemu! Još je Aristotel napisao: "Nada je san budnih!"
Trinaesti igrač
Upravo je završila utakmica Španjolska - Italija. Na početku utakmice ustanovio sam kako Italija započinje igru sa 13 igrača. Za nju su zdušno igrali Igor Štimac i Drago Ćosić. Obojica se slažu kako je Italija "skoro, pa prvakinja". Prvih desetak minuta Italija je doista dominirala terenom, ali im je jedini problem bio što nisu nikako mogli doti do lopte koja je bila stalno u nogama Španjolaca. Ćosić i Štimac opisuju španjolsku igru kao dosadnu. U toj dosadi Španjolci zabiše dva gola. Na poluvremenu je donesena jedinstvena ocjena da su najbolji talijanski igrači Štimac i Ćosić. Nakon toga riječ na TV-u dobiva moj prijatelj Anton Samovojska koji na opće iznenađenje tvrdi kako su Španjolci puno bolja momčad od naših dragih susjeda Talijana. Međutim, za naše komentatore su Talijani i dalje favoriti iako pucaju preko gola. Tri metra od suca talijanski igrač je u kaznenom prostoru igrao rukom pa se čak i naši ''Talijani" slažu da je to jedanaesterac. Ali naš Igor ipak veselo tvrdi kako to sudac nije vidio. Jasno, kad je i sudac bio talijanski, četrnaesti igrač na terenu. Engleski internacionalac Bobby Charlton jednom je rekao: Ima ljudi koji tvrde da su nogometaši robovi. Ako je to točno, molim da me se osudi na doživotnu robiju! Između Španjolske i Italije razlika je u klasi pa su Španjolci pobijedili 4:0! Toliko o Štimcu i Ćosiću i točka!!!

Zvonimir Hodak, dnevno.hr
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE