HL OSTAJE VJERAN SVOJIM ZABLUDAMA

Oporbena politika novog vodstva HDZ-a


Ključnom porukom koalicijskoj Vladi kako je vrijeme da počne raditi, HDZ s novim vodstvom na čelu započeo je u ponedjeljak svoju oporbenu politiku. Dulje od pola godine Milanovićeva Vlada bila je bez oporbe, a sad ćemo vidjeti hoće li joj se tresti gaće, kako je slikovito najavio jedan od HDZ-ovaca. Sudeći po prvoj reakciji novog HDZ-a s konferencije za novinare u ponedjeljak, ne bi se reklo. Kritika je, doduše, upućena, no ne previše oštrim riječima i tonom. Naglašeno je da je jedino što je koalicijska Vlada učinila bilo povećanje PDV-a i cijena. Čini se, naime, da je stanje u društvu znatno gore nego što je HDZ ilustrirao. No ima vremena, HDZ je tek otvorio nekakvo novo poglavlje i vidjet će se kako i koliko ćeTomislav Karamarko 
uvjerljivo motriti SDP i njegove partnere.

Različiti ljudi

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko djelomično ostaje dosljedan najavama te okuplja u vrh stranke različite ljude, one koji su na prošlim unutarstranačkim izborima bili za druge kandidate pa čak i kandidate koji su u toj utrci ostali poraženi. Uostalom, na konferenciji za novinare govorio je Ivan Domagoj Milošević, a na obilježavanju obljetnice stranke bio je i dr. Darko Milinović. Nije bilo Jadranke Kosor koja navodno, osim na prigodni domjenak, nije ni bila pozvana. Nakon gubitka unutarstranačkih izbora, ona i njezin pristaša Vladimir Šeks smijenjeni su s duznosti potpredsjednika Hrvatskog Sabora.
Njih dvoje ogorčeno je reagiralo na tu smjenu, no Šeks se za razliku od gospođe Kosor sabrao i ostao uz novo vodstvo, dok sama Jadranka Kosor to očito ne može podnijeti. Vladimir Šeks shvatio je da nema izbora i da od konfrontacije s Karamarkom nema apsolutno nikakve koristi.
 Želeći sačuvati kakvu takvu šansu da Jadranka Kosorbude pri vrhu stranke na nekim poslovima, jer mu se u mirovinu nikako ne ide, pomirio se s realnošću. Jadranka Kosor, pak, odabrala je metodu sukoba. U suzama je podsjećala na svoje nekakve velike zasluge u stranci zbog kojih je, po njezinim riječima, ponižavana i marginalizirana. Izaslanici na nedavnom stranačkom saboru čvrsto su rekli zbogom Jadranki Kosor i njezinoj politici. Ona nije dobila ni 15 posto glasova pa nije jasno da nije shvatila poruku. Uz Ivu Sanadera, ona je autorizirala, zapravo, potpuno potonuće HDZ-a, porušila sve ideološke i programske stupove na kojima je nastao HDZ te ne samo da je zaslužila smjenu s dužnosti potpredsjednice Hrvatskoga sabora nego jedva da je zaslužila da bude i članicom te stranke. Štoviše, politikom koju je vodila više je radila u korist oporbenih, danas vladajućih stranaka, te ništa neobično s obzirom na njezin profil ne bi bilo da se učlani u SDP ili u HNS.

HDZ s novim ljudima na čelu mora dalje. Istaknuvši na svečanosti u povodu 23. obljetnice stranke, da su potpis na Hrvatsku dali prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji, a ne nikakav Josip Broz Tito, kao što neki krivotvoritelji danas pokušavaju, Tomislav Karamarko pokazao je da ostaje dosljedan i retorici iz nedavnog predizbornog doba. To je nešto na čemu će svakako pridobiti simpatije onog dijela javnosti koji se kolokvijalno naziva desnicom. Međutim, neke druge činjenice svjedoče da je put do objedinjavanja te desnice još dug i neizvjestan i da za jedinstvo nije dovoljna retorika. Prije svega, pred Karamarkom tek slijedi ujedinjavanje unutar stranke. Možda je prvi dojam pozitivan, ali ne nazire se politička sudbina dr. Milana Kujundžića, HDZ-ovca koji je na unutarstranačkim izborima, premda je u dijelu medija figurirao kao autsajder, osvojio gotovo polovicu glasova izaslanika i nedostajalo mu je tek 56 glasova da pobijedi Karamarka i tako on postane predsjednik stranke.

Politička sudbina dr. Kujundžića

Ta se činjenica jednostavno ne bi smjela ignorirati ako se želi postići maksimalno moguće jedinstvo u HDZ-u i stvoriti sinergija svih unutarstranačkih snaga. Točno je da dr. Kujundžić, koji je inače bio uvjeren u pobjedu, nije lako podnio gubitak tih izbora koji, objektivno gledano, s obziromMilan Kujundžić na veliku potporu koju je imao, uopće nije gubitak, zatim da su pale neke teže riječi između njega i Karamarka, ali sada je to ionako prošlo svršeno vrijeme. Za HDZ bilo bi dragocjeno kada bi u vrhu imao i dr. Kujundžića, štoviše po svojoj karizmi, ugledu i prihvaćenosti među članstvom, on bi za nekoliko godina bio vjerojatno najbolji mogući HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. To dr. Kujundžić teško može postići bez široke HDZ-ove potpore i potpore samoga Karamarka, a za sve to nužan su preduvjet suradnja i dijalog. No za ljubav je, kao i za mržnju, potrebno dvoje te je odgovornost za takav daljnji scenarij na njima obojici, a pitanje je, planira li možda i sam Tomislav Karamarko nastupiti na sljedećim predsjedničkim izborima kao kandidat, kao što je planirao pa odustao na posljednjim predsjedničkim izborima.
Dr. Kujundžić nakon stranačkoga sabora izražava skepsu u pogledu Karamarkovih mogućnosti da ojača HDZ i demokratizira ga, ali u svakom slučaju očekuje od njega da organizira nove unutarstranačke izbore po načelu jedan član – jedan glas, kao što je i obećao, u roku od godinu dana. Takvi će se izbori vjerojatno dogoditi, no ne u roku od godinu dana jer se Karamarko neće htjeti baviti unutarstranačkim izborima u vrijeme lokalnih izbora, a čak i kad bi ih i organizirao, te se na njima dr. Kujundžić opet pojavio kao kandidat za predsjednika stranke, vjerojatno bi Karamarko pobijedio s obzirom da se članovi po inerciji priklanjaju postojećem predsjedniku i s obzirom da sam Karamarko zacijelo ništa ne bi prepuštao slučaju. Zato je optimalno za HDZ da se već sada uspostavi određeni oblik angažmana dr. Kujundžića u stranci i da se na njega u perspektivi računa kao na jednog od najuglednijih ljudi u stranci.

Težak posao

Osim djelovanja na unutarstranačkom objedinjavanju snaga, Karamarku predstoji težak posao okupljanju svega „što hrvatski diše" na političkoj sceni.HDSSB No to je, kako sada stvari stoje, prilično teška zadaća. Sudeći po reakcijama na Karamarkov izbor, koje smo i mi u Hrvatskome liste objavili, čini se da će pravaške stranke lakše prihvaćati suradnju s HDZ-om, ali ona će jako teško ići s HDSBB-om. HDSBB nije samo regionalna nego i nacionalna stranka koja ima čak sedam saborskih zastupnika, ali nije problem u njezinu osjećaju moći, nego u činjenici da vodstvo „Glavaševe stranke" Karamarka ne doživljava kao lidera oporbe jer imaju duboke zamjerke na njegovo djelovanje u doba progona Branimira Glavaša.
Navodno su ovih dana u mostarski zatvor Branimiru Glavašu na razgovor o mogućoj suradnji išli Karamarkovi izaslanici, no sam Karamarko zanijekao je te informacije nazvavši ih lošim konstrukcijama. Bez suradnje s HDSSB-om, HDZ teško može računati na izborni uspjeh na prostoru Slavonije gdje je HDZ za sada na dnu. Kako bi se prevladao animozitet između Karamarka s jedne i HDSBB-a s druge strane, HDZ jednostavno mora priznati da je Branimir Glavaš prognan i zatvoren na politički montiranom procesu, početi se ponašati suprotno od sramnog ponašanja Jadranke Kosor koja je HDSSB nazivala strankom ratnog zločinca. To nije teško priznati s obzirom da je to općepoznata činjenica. Možda Karamarko to najbolje zna pa se u tom smislu i on, u interesu HDZ-a i Hrvatske, ako treba, mora posuti pepelom.
Ivica Marijačić
Hrvatski list

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE