JADRANKIN LABUĐI PJEV

Posavsko-slavonski krug

Na jednom blogu sam od početka godine postavljao sve vijesti, komentare, najave kandidatura i  intervjue od dr. Drage Prgometa koji se prvi kandidirao (nekako odmah nakon što je Šeks kritiziran zbog izjave da će aktualna predsjednica HDZ-a biti jedina kandidat/kinja za predsjednicu HDZ-a) pa do današnje reakcije svih protukandidata na promjenu pravila "usred utakmice" koje je danas najavila Jadranka Kosor. Prepoznat kao takav, iako možda nema nikakve veze s Vladom Groznim, dr. Prgomet do danas nije uspio u javnosti otkloniti sumnju da je "Šeksov igrač" iz posavsko-slavonskog kruga, koji će se na koncu povući u korist kandidata za kojeg Vlado prosudi da ima najviše šanse biti pobjednikom. Prgometov minimalno mogući uspjeh i politički gard koji je od početka zauzeo, brzo je istim argumentima, ali uvjerljivijim nastupima zasjenio jedan njegov cehovski kolega, nakon čijeg pojavljivanja dr. Prgomet djeluje kao neuvjerljivi politički klon. Ne dvojeći da je Drago čestit, iskren, domoljub, demokršćanski humanist i branitelj, čini se kako njegovo ustrajavanje u kampanji, već od sutra ne će imati nikakva smisla, niti može rezultirati njegovim boljim rejtingom među izaslanicima Sabora (makar ga Jadranka odgađala do jeseni).

Imotski lobi

Nije dugo trebalo čekati da "imotski lobi" koji odavno nema nikakva utjecaja u vrhu HDZ-a (M. Žužul, Žužul iz Školske knjige, Markica Rebić, kipar I. Kujundžić...) predloži i na velika vrata na uskomešani HDZ-ov politički teren uvede svog  igrača, dr. Milana Kujundžića. Tipična varka "malog Marka" je bila očita odmah na početku Kujundžićeve kampanje - umjesto da čeka da ga mediji napadnu zbog posjeta Pavelićevu grobu, savjetovao je dr. Kujundžiću da ne skriva tu, davno obajvljenu informaciju i ne bježi od nje nego se suoči i amortizira tu priču i kod najzagriženijih ljevičara. Igrajući otvoreni poker, Kujundžić je (ne)svjesno riskirao da ga se na koncu priče gurne, uz obilatu pomoć jednog 'desničarskog'  tjednika, na ekstremno radikalizirano krilo stranke s kojeg se jednostavno ne dolazi na pobjednički tron narodnjačke stranke desnog centra, kakvim se HDZ godinama manje-više uspješno predstavlja javnosti. Kao da je stranačkom članstvu i javnosti htio poručiti da se može biti i "veći Pašalić od Pašalića". Njegova izjava da bi pozvao u stranku sve članove koji su je, iz ovih ili onih razloga u međuvremenu napustili, bi u svakoj demokratskoj zemlji bila dočekana kao nešto najnormalnije i poželjno, ali kad je dodao da se to odnosi i na dr. Pašalića, koliko je god pridobio simpatije ne tako malobrojnih "pašalićevaca" unutar HDZ-a, zapravo je samog sebe doveo u poziciju da već sutra prevodi što je zapravo htio kazati. Dobro je da postoji jedan tako samouvjeren kandidat kao dr. Kujundžić, ali pravila igre koje u tzv. hrvatskim medijima kroje moćnici koji Hrvatsku ni u snu ne žele vidjeti "ponosnu i jaku", su takva da će se i dr. Kujundžić, kao i dr. Prgomet ili na vrijeme povući i prikloniti budućem pobjedniku ili će tek na Saboru shvatiti o čemu zapravo pišem i o kakvom mentalitetu je riječ, ne samo unutar HDZ-ova današnjeg članstva, nego općenito među biračima tzv. konzervativnih, pravaško-demokršćansko-braniteljskih političkih opcija.

Lički Spin-doctor

Nekoliko dana ili tjedana, nakon dvojice novih kandidata, službeno je u kamapanju krenuo i treći liječnik, s dobivenim brojnim utakmicama na domaćem HDZ-ovu, ali i širem političkom terenu svog Gospića i devete izborne jedinice. Vjeran Tuđmanu, još odaniji Sanaderu, i na koncu Jadranki Kosor, dr. Dado Milinović je osjetio svoj politički "kairos" i počeo okupljati "barakaše" i ostale brojnije grupacije članstva koje imaju "zajamčen broj ruku" na Saboru stranke. Već iz demantija Đure Perice, dr. Milinović je trebao naučiti da se spin-potpore mogu vratiti kao opasni bumerang onomu tko ih plasira bez pristanka većine ciljane grupe u ime koje se potpora najavljuje i objavljuje. U dosta gledanoj emisiji "Nu2" je pokazao da je naučio lekciju pa je vješto izbjegavao odgovorati na konkretne Stankovićeve upite tko ga sve podržava od poznatijih hadezeovaca. Zamislite bruke da je ponovio da ga podržava Kolinda Grabar Kitarović, a ona to već sutra demantira. I onda Milinović objašnjava da je zapravo misliona Nevena Juricu. Bitno da je netko tko je bio u Washingtonu. Ipak, da zasad nije bez izgleda biti ozbiljan protukandidat dojučerašnjoj šefici i plesnoj partnerici, pokazala je i današnja reakcija većine članova Predsjedništva HDZ-a koji su podržali njegov prijedlog o sazivanju izvanredne sjednice predsjedništva zbog prijedloga J. Kosor da se Sabor odgodi za dva mjeseca (zasad), do početka srpnja. Milinovićeve slabe strane su neuvjerljivi medijski nastupi, neartikuliranost u govoru i ishitrenost u reagiranju, što uči prevladati, jednako sporo kako uči i engleski jezik.

 Ne bira se samo predsjednik/ca HDZ-a nego i budući hrvatski premijer/ka

 HDZ, ali i svekolika hrvatska javnost se već višekratno "crvenila" zbog nedostatka europskih manira (koji podrazumijevaju tečnu konverzaciju na engleskom i poznavanje bar još jednog jezika) Jadranke Kosor, od susreta s američkim predsjednikom Obamom do njezine slučajne konverzacije s turistima, da ne spominjemo ono o čemu šute Jandroković,  Mimica i drugi koji su je imali prigodu pratiti u Briselu, Strasbourgu i Berlinu. Hrvatska si ne može dopustiti luksuz imati premijer(ku)a koju se pamti samo po broševima i naušnicama (kod BiH predsjednika Vijeća ministara to može biti čak i simpatično percipirano). Srpski Boris Tadić i Vuk Jeremić, slovenski Borut Pahor pa i Janez Janša su nam kao susjedima "u regionu" postavili donju granicu balkanizacije i estradizacije (sjetite se samo Mesića!) tako važnih političkih dužnosnika koji su slika naroda. Kako bilo, očito su V. Šeks, Z. Tomac, Ž. Domljan i ini koji su se ukazali večeras uz Jadranku, ovaj put pogrešno procijenili, misleći da će se do srpnja razvodniti kampanja svih protukandidata kojima aktualna predsjednica, iznenadnom potrebom za demokratizacijom unutarstranačkih izbora po načelu "svaki član - jedan glas", izbija i posljednji adut iz ruku. K tomu je i sama izmjestila ured za potrebe ove, tek od danas službene kampanje, izvan prostora stranačke središnjice. Jer joj je neka ptičica šapnula da nije lijepo da se recimo Milošević i Karamarko mogu predstavljati u službenim prostorijama CDU-a u Frankfurtu, ali ne mogu u službenim prostorima vlastite stranke.

Jadrankin labuđi pjev

Kako bilo, Jadrankin "labuđi pjev" su došli čuti još samo oni koji vjeruju da organizator utakmice uvijek na kraju igre dobiva, milom-voljom većine ili kao Sanader silom. Njima je ionako svejedno. Jesu li svi "uslikani" tu bili svojom voljom i zato što vjeruju u Jadrankinu moć transformacije ili u strahu zbog gubitka mjesta u saborskom, nadzornom, upravnom ili nekom drugom odboru, agenciji, komisiji ili povjerenstvu, manje je bitno. Jadrankin brod se nasukao i pitanje je hoće li na njemu do konca svibnja, još manje vjerojatno do početka srpnja, ostati umirovljeni generali Tolj, Rojs i Kapular (kao rijetke, endemske  hercegovačke biljke u eu-ropskom hadezeovu đardinu kojeg je temeljito počistio Ivo), bivši i sadašnji saborski zastupnici (Bačić, Pauk, A. Babić, Matković, Salapić, Matošević, ...), i posljednji Mohikanci iz dijaspore. Pitanje je dana kada će dr. M. Kujundžić, dr. D. Prgomet i dr. D. Milošević shvatiti da je nerealno na ovom Saboru očekivati potpunu demokratizaciju stranke i glasovanje svekolikog članstva, koje je odjednom prihavtljivo i Jadranki, te se dogovoriti s Tomislavom Karamarkom oko kapetanske uloge na novom brodu kojeg gura vjetar promjena. Nakon toga se Jadranka i Dado mogu koliko hoće odricati od Sanadera i djela njegovih. To su shvatili Bebić i Jarnjak, Hebrang i Čobanković, Šuker i Kalmeta, D. Šuica i Kolinda Grabar Kitarović (iako ju je do jučer 'svojatao' Milinović), dr. D. Marasović i general Krstičević. Gdje god su se tiho i mirno kandidirali, ne samo da su prošli kao izaslanici za gradske skupštine, nego su i pobijedili u svojim temeljnim ograncima mnogi povratnici u HDZ (A. Beljo, M. Kovač, Z. Bušić, T. Đonlić, A. Raspudić, ...).

Zato sam uvjeren da nema odgode Sabora i da će na koncu biti samo dvoje, eventualno troje kandidata za predsjednika stranke, kako sam napisao i u prvoj kolumni, odmah nakon izbornog poraza HDZ-a, poraza kojeg Jadranka još uvijek predstavlja kao svoju najveću pobjedu. Ako se ne mognu dogovoriti bar tri doktora (Kujundžić, Prgomet i Milošević) s Karamarkom, ponovit će se Tuđman-Jurčević-Primorac-Vidošević priča iz prošlih predsjedničkih izbora. I doći će do neizbježne podjele HDZ-a, što ovaj put i ne mora biti loše za budućnost konačnog svođenja računa na hrvatskoj desnici.

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE