POLITIČARI SLOŽNI OKO EU, A NAROD PODIJELJEN

Josip Jović: Demokracija više nije u modi

E-mail Ispis PDF
Pozitivan ishod referenduma za ulazak u EU izazvao je u vladajućoj eliti neskriveno oduševljenje. U Zagrebu i u Bruxellesu se točio šampanjac, strani vladari čestitali su našim političarima na uspješno obavljenom poslu, a ovi su pak slavljeničku atmosferu podgrijavali nizom, u najmanju ruku, neodmjerenih izjava.

Čim smo zaokružili DA Europskoj uniji postali smo dijelom europske uljudbe. Predsjednik je Ivo Josipović najednom otkrio svoju novu domovinu Europu, premijer Zoran Milanović je nešto govorio o milenijskom događaju, novom početku i novom povijesnom zaokretu, dok je predsjednik Sabora Boris Šprem već kao od sutra najavio sreću i blagostanje svima. Ministrica vanjskih poslova je sijala od sreće. Odmah je pohitala u novi glavni grad obučena u bundu od skupocjena krzna, riskirajući napade aktivista za zaštitu životinja, gdje su je sačekali rukoljubi licemjerne gospode, da bi sjela konačno za taj žuđeni zajednički stol, vireći iz duboke fotelje kao miš iz pamuka.
Jadranka Kosor sa zavišću je gledala trijumfalistički ples kojega je i ona pripremila, ali na njega nije stigla, zakasnivši tek pet minuta. Vladimir Šeks nije propustio istaći svoj doprinos rekavši kako referendum ne bi prošao da je ostao na snazi stari Ustav, drugim riječima da njega nije bilo. S druge je strane, osim rijetkih naivaca koji misle kako će odmah porasti plaće i mirovine, kako će sudovi početi raditi brže i bolje, kako će se manje krasti, itd. itd., narod uglavnom ostao zbunjen, ne znajući da li da se raduje ili da tuguje.
Svašta je u povodu ovoga velikog događaja izgovoreno, no svakako najviše para uši konstatacija o pobjedi demokracije i volje građana, konstatacija koja izaziva tek kiseli podsmjeh. Sve, naime, što se uoči, u vrijeme i nakon referenduma događalo upravo je pobjeda nad demokracijom i sjajna ilustracija kako je i Hrvatska kao i moderni svijet, prekoračila granice demokracije,  zakoračivši u postdemokratsku eru, koju u najvećoj mjeri označava pojam manipulacije. Već spomenuta promjena Ustavne odredbe o referendumu po kojoj je dovoljno da tri čovjeka odluče o sudbini cijele nacije nedvojbeno je smišljena suspenzija demokratske volje građana. Samo pak udruživanje s drugim državama i pristupanje EU kao novoj super-državi i prenošenje ključnih zakonodavnih ovlasti na nju u suprotnosti je s onim članom Ustava koji govori o neotuđivom, nedjeljivom i neprenosivom suverenitetu države i naroda.
Gotovo se svi promatrači slažu kako je kampanja za ulazak u EU bila ogledni primjer jednosmjerne, bezobzirne i nepristojne  političke propagande. Sve je odrađeno na brzinu, nije bilo informacija ni rasprave. Ljudi drugačijih stavova od onih koji su propagirani diskvalificirani su kao ruralni, autsajderski, neobrazovani, neupućeni i ekstremni ljevičari ili desničari, kojima nedostaje zdravog razuma. Označeni su kao bolesnici, eurofobi, ksenofobi ili klaustrofobi, unatoč brojnim istaknutim intelektualcima i znanstvenicima europskog renomea koji ne skrivaju svoj euroskepticizam.
U završnici kampanje upotrijebljene su jake institucionalne snage kao što su Crkva, HAZU, braniteljske udruge, sindikati pa čak i general Ante Gotovina. Nije se u konačnici prezalo niti od zastrašivanja i ucjena. Tako je rečeno, ako ne pristupimo EU završit ćemo na Balkanu, svijet će nas izolirati, opet ćemo morati ratovati, neće biti penzija ni plaća. Sam politički vrh nije štedio ni sam sebe. Odatle su stizale poruke: EU nas štiti od nas samih. Drugim riječima, mi vam ne možemo pomoći.

Rezultat je glasovanja pokazao kako je 29 posto birača za ulazak Hrvatske u EU. Što ostali misle ostalo je nejasno. Najvjerojatnije su njihova razmišljanja ambivalentna i ne mogavši izvagati težinu prednosti i mana ostali su kod kuće. Dakle, trećina je odlučila o svima, što je ipak bolje od onoga što se dogodilo 1918. kada je samo jedna omanja delegacija odlučila o prisajedinjenju Kraljevini Srbiji. Manipulacija se nastavlja, sada pak traju pokušaji uljepšavanja rezultata i povećavanja postotka pa se dijele birači u Hrvatskoj i oni izvan nje. Onda se procjenjuje da je realan broj birača znatno manji od službenog pa onda broj izišlih na referendum ne bi bio 43, nego čak šezdeset i nešto posto. No po istoj računici broj izišlih na parlamentarne izbore nije 65, nego više od osamdeset pet posto.

Kako protumačiti činjenicu da su svi političari po ovom pitanju složni, a narod je podijeljen? Jedino logično objašnjenje je da, osim što nemaju povjerenja u sebe, političari izvršavaju zadatke, oni su u službi stranih interesa i strane moći, a ne u službi interesa naroda. Oni su i ovaj put, zajedno s vodećem medijskim strukturama, dobili zadatak kojega moraju poštopoto izvršiti.
Naše dugačko putovanje u EU i nije moglo biti drugačije nego  izrazito nedemokratsko kad je cilj putovanja nedemokratska institucija  čija glavna tijela nemaju demokratski legitimitet. EU dokida suverena prava malih naroda i sve češće pribjegava postavljanju premijera, koji i ne sudjeluju u izborima, u pojedinim svojim članicama. Ona nipošto nije zona mira, sigurnosti, slobode, blagostanja i sreće, kao što umišljaju domaći štreberi, nego  instrumentom ostvarivanja vrlo specifičnih interesa pojedinih moćnih skupina.


Josip Jović  / Icom
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade