ZASTANI, RAZMISLI...
Protekli su izbori pokazali kako katolici
još uvijek nisu svjesni da su duhovno, i po svom društvenom statusu, i
po tretmanu, medija i svijeta, debela manjina koja se tješi da ima iza
sebe većinu od osamdeset posto! Kakvo samozavaravanje! A kad se jedan
nađe na čistini, udaren od svih legija „otvorenog društva", ismijan od
medija, odbačen na poslu, pritisnut križem, onda odjednom počne
spoznavati vlastitu samoću, kao da se nalazi usred nekog zatamnjenog
svijeta gdje sunce grije samo one koji ustaju protiv Boga, a one Božje
njihova preplašena i malobrojna subraća tek hrabre u hodnicima
katakombi. Prihvatimo križ da smo znak osporavani svaki put kad
svjedočimo Krista, i da je bez prstohvata soli jelo bljutavo. Pa budimo
za Hrvatsku barem taj prstohvat soli...nanovo probuđeni i obnovljeni. (Z. Vukman, velecasnisudac.com, 08. 12. 2011.)
„Region" je postao sinonim za rejugoslavizaciju „ovih prostora", podvaljuju nam se filmovi kojima je jedini cilj da doprinesu općoj kulturnoj i političkoj uravnilovci u „regiji", a sve što ima bilo kakav prizvuk hrvatske kulture prepušteno je ismijavaju četa i legija bijesnih, zlih kolumnista. Na kraju se postiže efekt da žrtva počinje patološki mrziti samu sebe, okrivljivati sebe, abolirati svog zlostavljača, i iznova mu hrliti u zagrljaj, vapiti za njim i plakati za njim! Žrtvu su uvjerili da je sama kriva za sve što je snašlo, a zlostavljač se nameće kao onaj koji će je spasiti od nje same. Takvo psihičko raspoloženje aplicira se i na našu unutarnju politiku. Vidjet ćete, u idućoj godini neće biti „revolucionara" i prosvjeda, neće se hrliti pod prozore Milanovića i Vesne Pusić, kao što se divljalo pod prozorima Jadranke Kosor. Njezine porezne restrikcije nazivali su „haračem". Kad vam ovi nabiju PDV na 25 posto i srežu plaće u državnom sektoru za 10 posto, svi će šutjeti. To neće biti harač. Nitko se neće buniti osim što će sindikalisti po „službenoj dužnosti" dizati malo buke. Nitko neće sutra stavljati Milanovićevu i Pusićkinu sliku na spolovila u opskurnim provincijskim ljevičarskim teatrima poput onih bestidnika iz „Leta 3" koji su sliku Jadranke Kosor vješali o svoje organe. I nitko se nije bunio na takve opscenosti. Sada će sve biti divno i krasno, kao u zemlji meda i mlijeka. (Z. Vukman, velecasnisudac.com, 29. 12. 2011.)
Jučer vratiti ne možeš, sutra možda i ne dođe, jedino što danas imaš - ovo je sad.
„Region" je postao sinonim za rejugoslavizaciju „ovih prostora", podvaljuju nam se filmovi kojima je jedini cilj da doprinesu općoj kulturnoj i političkoj uravnilovci u „regiji", a sve što ima bilo kakav prizvuk hrvatske kulture prepušteno je ismijavaju četa i legija bijesnih, zlih kolumnista. Na kraju se postiže efekt da žrtva počinje patološki mrziti samu sebe, okrivljivati sebe, abolirati svog zlostavljača, i iznova mu hrliti u zagrljaj, vapiti za njim i plakati za njim! Žrtvu su uvjerili da je sama kriva za sve što je snašlo, a zlostavljač se nameće kao onaj koji će je spasiti od nje same. Takvo psihičko raspoloženje aplicira se i na našu unutarnju politiku. Vidjet ćete, u idućoj godini neće biti „revolucionara" i prosvjeda, neće se hrliti pod prozore Milanovića i Vesne Pusić, kao što se divljalo pod prozorima Jadranke Kosor. Njezine porezne restrikcije nazivali su „haračem". Kad vam ovi nabiju PDV na 25 posto i srežu plaće u državnom sektoru za 10 posto, svi će šutjeti. To neće biti harač. Nitko se neće buniti osim što će sindikalisti po „službenoj dužnosti" dizati malo buke. Nitko neće sutra stavljati Milanovićevu i Pusićkinu sliku na spolovila u opskurnim provincijskim ljevičarskim teatrima poput onih bestidnika iz „Leta 3" koji su sliku Jadranke Kosor vješali o svoje organe. I nitko se nije bunio na takve opscenosti. Sada će sve biti divno i krasno, kao u zemlji meda i mlijeka. (Z. Vukman, velecasnisudac.com, 29. 12. 2011.)
Jučer vratiti ne možeš, sutra možda i ne dođe, jedino što danas imaš - ovo je sad.
Primjedbe