UVIJEK MOŽE BITI GORE

"Svršeni su računi ove godine.
Bila je Boga mi crna po nas Hrvate.

Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo.
Kiša i tuča, poplava poharala zemlju...
Deveti studenoga ošinu nas strahoviti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo liepih nada.

Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate.

Hoće li bolje biti?

Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada.
Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča.

Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga.
Mi stojimo moralno i materijalno u blatu.

Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine.

Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata.

Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi."

Fragment iz dnevnika Augusta Šenoe:

Staro ljeto, 31.12.1880.g.