RAZGOVOR S VESNOM BALENOVIĆ

Mesić je omogućio Dragičeviću pljačku INE, no njegov štićenik napokon će u pritvor!

INTERVJU VESNA BALENOVIĆ - Predsjednica udruge Zviždač govori o satisfakciji koju doživljava dok USKOK rješava kriminal u koji su upetljani oni koji su je potjerali iz INE, o borbi za goli život, prijetnjama likvidacijom njene djece, te o izvjesnoj činjenici da se vraća u INU, dok njeni protivnici odlaze u Remetinec.

Pojedini hrvatski mediji zadnjih su dana objavili informacije prema kojim bi napokon mogao biti riješen slučaj milijunskih pronevjera u INI, kao i misterij supervrijednih naftnih polja u Siriji, čije postojanje se u vrijeme prodaje prvog dijela INE MOL-u tajilo od hrvatskih vlasti, zbog čega je hrvatska država oštećena za milijarde dolara. Kao glavni osumnjičenici spominju se Tomislav Dragičević, bivši direktor INE, te njegovi bliski suradnici Milovan Buchberger i Željko Vrbanović, na čije je malverzacije Vesna Balenović, kasnije otpuštena djelatnica INE, upozoravala još prije punog desetljeća. Povod je to za razgovor s najpoznatijom hrvatskom zviždačicom, koja je u posljednjih jedanaest godina zbog svoje pravdoljubivosti proživljavala doista pravi pakao, o čemu progovara za Dnevno.hr.

Kako se danas osjećate, kad čitate da USKOK napokon rješava slučajeve malverzacija u INI u koje su upetljani direktori na čije sumnjive postupke ste i vi ukazivali?

- Sretna sam i sjetna. Drago mi je da Tomislava Dragičevića, Milovana Buchbergera i Željka Vrbanovića, koji su me jedanaest godina proganjali, stiže ruka pravde i to upravo zbog onoga o čemu sam godinama pričala, a zbog čega sam bila proganjana, stigmatizirana, osiromašena, izopćena i ismijana. Mafija me pokušala uništiti, bila sam na 70 ročišta u devet sudskih sporova jer su me za navodne klevete i duševne boli tužili Dragičević, Vrbanović i Linić.... Jedanaest godina se, osim toga, nigdje nisam mogla zaposliti, da bih danas napokon doživjela safisfakciju. Njih očito stiže ruka pravde, dok je moj povratak u INU, nadam se, izvjestan. Kad se vratim u tvrtku iz koje sam nepravedno protjerana, odgovorni za kriminal trebali bi biti u zatvoru. Svo vrijeme znala sam da pravda mora kad-tad pobijediti. To sam i najavila u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji sredinom 2003. godine, kada sam istaknula 'da se vraćam u INU kad mafija ode'. Sretna sam što će moje progonitelje, bez obzira na desetogodišnji vremenski odmak, ipak stići ruka pravde.

Jesu li slučajevi o kojima zadnjih dana pišu novine vezani uz vaša davna saznanja i prijave?

- Moja otkrića od prije jedanaest godina nisu direktno vezana uz ovo što sada istražuje DORH, no radi se o kriminalu povezanom s istim ljudima. Ja sam, kao specijalist za ekonomske poslove u Uredu direktora Sektora logistike Milovana Buchbergera, uočila enormne krađe goriva na cestovnom prijevozu derivata. Na taj prijevoz INA je privatnim prijevoznicima godišnje plaćala 154 milijuna kuna za Hrvatsku, plus još polovicu tog iznosa za prijevoz u inozemstvu, iako je INA imala svoje cisterne. Čak 36 'povlaštenih' prijevoznika koji su radili za INU, vozili su po cijenama četiri puta višim nego što je bilo uobičajeno. Očito su taj status stekli mitom i velikim provizijama. Sva ta saznanja dokumentirala sam u elaborate s kojima sam upoznala vrh INE, direktora Milovana Buchbergera, potom člana Uprave INE i mog pretpostavljenog Željka Vrbanovića, te samog predsjednika Uprave Tomislava Dragičevića. Kada su shvatili da bi za propuste i kriminal na koji sam ukazala mogli biti odgovorni oni sami, nastao je doslovno krš i lom. Odmah su zatražili Izvješća i elaborate na kojima su potpisali da su ih preuzeli, kako bi izbjegli eventualnu odgovornost i moguće sankcije. Dakako da im tako verificirane dokumente nisam dala. Bio mi je zabranjen pristup dotada dostupnoj dokumentaciji, više mi nisu davali bilance, sabotirali su me. Uslijedile su anonimne prijetnje i zastrašivanja. Svaki tjedan u ladici nalazila sam poruke u kojima je znalo pisati: 'Čuvaj preostalo dvoje djece', kojima su aludirali na smrt mog najstarijeg sina Tibora, koji je nesretnim slučajem stradao u prometnoj nesreći na svoj 21. rođendan, 6. listopada 1996. godine...

Zašto se toliko čekalo na pravdu? Tko je štitio Tomislava Dragičevića i prozvane direktore tolike godine?

- Ponovit ću ono što sam već rekla, a zbog čega su me tužili i zbog čega sam nepravedno dobila uvjetnu kaznu. Uvjerena sam da je Dragičevića od pravosudnog progona svo vrijeme štitio bivši predsjednik Mesić. To sam mnogo puta ponovila, pa su me na sudu tražili da donesem dokaz za tu tvrdnju. Donijela sam im naslovnicu Globusa na kojoj je stajala Mesićeva izjava: 'Napad na Dragičevića je napad na mene'. Donijela sam i Jutarnji list u kojem su objavljene fotografije s vjenčanja Dragičevićeve kćeri, na kojima Dragičević grleći Mesića pokazuje stolicu samo s natpisom 'Stipe'. Sutkinja nije prihvatila više nego očite dokaze, već me ipak pristrano i nepravedno osudila na uvjetnu zatvorsku kaznu, no Dragičević je tražio da se presuda preinači u bezuvjetni zatvor. Dragičević je tražio i 100.000 kuna nadoknade za duševne boli koje je navodno pretrpio. U međuvremenu sve su tužbe pale u vodu. Dragičević je prije mjesec dana odustao od mog sudskog progona, a sud mu je naložio da plati sve troškove. Linić je kao i Dragičević u početku na ime duševnih boli tražio 100.000 kuna. Kada je shvatio da je nerealan, preinačio ga je u 5 kuna, a i to je u međuvremenu otišlo u zastaru.

 Na osnovu čega tvrdite da je Mesić štitio Dragičevića?

- Da je Dragičević bio štićenik bivšeg predsjednika opće je poznata stvar. U vrijeme najvećeg zagađivanja iz Sisačke rafinerije i kada je cijeli grad Sisak doslovno bio na nogama, Mesić je bez trunke razmišljanja INI uručio nagradu i proglasio je Društveno odgovornom kompanijom. Na taj je način predsjedničkim autoritetom zaštitio Dragičevića, kada je to ovaj najmanje zaslužio, s obzirom da je u to vrijeme na Ekolološkom summitu u Kopenhagenu Sisak proglašen najzagađenijim gradom u Europi. Čudno da ono što je vidjela cijela Europa nije vidio Mesić i to samo zbog svog prijateljstva sa Dragičevićem. Mesić je osim toga spriječio i Sanadera u namjeri da smijeni Dragičevića. Sjećate li se kada je Sanader, zbog samovoljnog mijenjanja cijena protivno odlukama Vlade RH, hitno doputovao iz Varšave, najavivši smjenu Dragičevića? No vratio se u zemlju i ništa se nije dogodilo, jer je Mesić stao iza čelnika INE. Jedanaest godina je INA propadala pod Dragičevićem, no nitko mu nije mogao ništa, upravo zato jer ga je kao 'Savkinog malog' štitio tadašnji predsjednik. Dragičević je, osim toga, došao na čelo INE iz kvote HNS-a, punica Savka Dabčević Kučar bila je Mesićeva dugogodišnja mentorica, zbog čega se u kuloarima i govori da je Dragičević u INU došao kao vlasnik najboljeg „vjenčanog lista“.

Koju ulogu je u neprocesuiranju kriminala u INI imao Slavko Linić, bivši potpredsjednik Vlade, te bivši (a možda i budući) predsjednik Nadzornog odbora INE?

- Nakon što sam početkom 2001. u INI otkrila kriminal ogromnih razmjera, 8. veljače iste godine obratila sam se Liniću. Preljubazno me primio. Isprva se jako čudio, rekao je da je nemoguće da INA godišnje za cestovni prijevoz vanjskim prijevoznicima plaća čak 225 milijuna kuna, no potom je rekao da hitno o svemu treba obavijestiti tadašnjeg ministra policije Šimu Lučina. No, umjesto da ih je tadašnji ministar unutarnjih poslova ulovio u kriminalu, svi elaborati koje sam donijela Liniću našli su se ponovno u INI. Predali su ih internoj reviziji. Kolege su mi javile da su kombiji počeli odvoziti dokumentaciju iz arhive. Linić ih je, dakle, upozorio na opasnost. Ne mogu tvrditi da je to učinio namjerno, no kasnije je u medijima govorio da je o događajima u INI morao šutjeti zbog mira u koaliciji. U svakom slučaju, kao predsjednik Nadzornog odbora INE trebao je znati što se događa, ili je to, nakon mojeg upozorenja, morao provjeriti. Mene je, također, trebao rehabilitirati. No ništa od toga nije učinio, već me je godinama proganjao po sudovima.

Jeste li se, osim Liniću, obratili još nekome?

- Nakon Linića, krenula sam prema Mesiću. Na Pantovčaku me primio njegov savjetnik za unutarnju politiku Igor Dekanić. Kad je vidio o čemu se radi, rekao je da bi za 'taj iznos' ubili i predsjednika, a kamoli ne mene. Mesić, dakako, ništa nije napravio po tom pitanju, pa sam pošla u policiju, gdje sam inspektoru Josipu Pauličeku u Heinzelovoj ispričala cijelu priču. Potom sam otišla do Milanke Opačić, koja je u to vrijeme bila predsjednica Antikorupcijskog vijeća. Ona je rekla da će o svemu obavijestiti premijera Račana, da pričekam dva dana te da potom, zbog vlastite sigurnosti, o svemu obavijestim medije. To sam i učinila, no u roku od 15 dana dobila sam izvanredan otkaz. U obrazloženju je stajalo da sam naštetila poslodavcu nizom neargumentiranih podataka. Nakon toga, devetog svibnja 2001. godine kaznenu prijavu sam predala tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom, koji mi je već u uvodu rekao da sam zagrizla u pretvrd orah. Prevelika je to mafija, kazao je, te dodao da možemo zajedno plakati.

Kako ste se osjećali kada ste spoznali da vas niti jedna državna institucija neće ili ne želi zaštititi? Jesu li vam ponudili zaštitu?

- Nisam dobila zaštitu, iako je u to vrijeme uslijedio neviđen progon. Stalno je zvonio telefon, prijetili su da će nam automobil odletjeti u zrak, upozoravali su me da čuvam preostalih dvoje djece, govorili su:'Ostat ćeš bez glave', ostavljali su prijeteće poruke u kasliću. U to vrijeme svaki dan sam gledala svog supruga kao da ga gledam zadnji put, svaki puta kada je palio automobil, pitala sam se hoće li eksplodirati. Bio je to neviđen stres i za mene i za obitelj.

 Od čega živite svih tih godina, nakon što ste dobili otkaz u INI?

- Morala sam prodati stan od 100 kvadrata, prodala sam i automobil i svu ostalu imovinu. Sad sam podstanar i doista teško sklapam kraj s krajem. Preživljavam, dakle, od prodane imovine. No živi smo, djeca su mi izrasla u pametne odrasle ljude i danas se i moj sin i moja kćer jako ponose svojom mamom. Za njih sam najveća moralna vertikala u Hrvatskoj. Prije četiri godine osnovala sam udrugu Zviždač i otada sam iz velike nevolje izbavila 150 ljudi. Najčešće sam to činila mirenjem s poslodavcima ili preko medija.

Tko je kriv što je četvrtina INE za 'Trećesiječanjske vlasti' prodana za smiješno malu sumu i zašto prije prodaje u bilancu tvrtke nisu unesena i supervrijedna naftna polja u Siriji, zbog kojih je MOL i kupio INU?

- Tomislav Dragičević je morao znati za ta polja, kao i direktor Željko Belošić te Dragičevićev zamjenik Vrbanović. Kompletna Uprava je o tome morala biti obaviještena, no prije svih ova trojica koju sam spomenula. Ta polja u Siriji vrijede preko 20 milijardi dolara, ona mjesečno daju nafte u vrijednosti od barem 80 milijuna dolara, a Mađari su u prvoj ponudi za četvrtinu INE ponudili smiješnih 200 milijuna dolara. Kasnije je Ljubo Jurčić četvrtinu INE prodao za svega 505 milijuna dolara, iako je vrijednost prodanog dijela puno, puno veća. Dakako da su Mađari INU kupili zbog polja u Siriji, a ne zbog oronulih i poderanih benzinskih pumpi. Hrvatska je tada oštećena za milijarde dolara, a direktni krivci za to su Tomislav Dragičević i direktori koji su znali za Siriju, no koji državi prije prodaje nisu prijavili tu vrijednost. I Linić je, po zapovjednoj odgovornosti, odgovoran za taj skandal jer je kao predsjednik Nadzornog odbora morao znati što se u INI događa.

 Kako je moguće da je Dragičević, umjesto da završi u zatvoru, nagrađen višemilijunskom otpremninom?

Za nagradu je dobio 6,8 milijuna kuna otpremnine, iako je s mjesta predsjednika Uprave samo prešao na mjesto člana Uprave INE. No polakomio se pa je utajio porez, zbog čega ga je udruga 'Zviždač' kazneno prijavila. Osobno sam Bajiću dala dokaze da Dragičević živi u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu, a ne u vikendici u Zagorju, gdje je prijavio boravište. Bajiću sam predala zapisnike s brojnih ročišta na kojima je Dragičević govorio da živi u Rockfelerovoj ulici u Zagrebu. Prijavom lažnog boravišta Dragičević je državu oštetio za oko 650.000 kuna poreza. Ispada tako da je bivši direktor INE, baš poput Al Caponea, nastradao zbog utaje poreza.

Vaše nevolje počele su za vrijeme trećesiječanjske vlasti. Možete li, na osnovu osobnog iskustva, procijeniti jesu li pojedinci iz SDP-a i HNS-a u INI bili manje ili više korumpirani od HDZ-ovaca?

- Problemi s krađom goriva počeli su još za HDZ-ove vlasti, no tada je kriminal još bio u povojima. Ekspanzija se dogodila za vrijeme mandata Tomislava Dragičevića. No iz osobnog iskustva znam da nije bilo niti jedne vlasti u INI čiji predstavnici nisu omogućavali krađu. INA se oduvijek potkradala.

Zbog čega vas još ne vraćaju na posao u Inu? Kome smeta savjestan radnik koji prijavljuje milijunske malverzacije?

- Samo kriminalcima može smetati moj povratak u INU. Poštenima bi moj povratak bio značajan, jer bi na taj način pokazali da pošteno rade. No nije meni MOL 2001. dao otkaz, jer me oni niti ne znaju. To stavljam na savjest našim predsjednicima i premijerima, odvjetnicima i sucima. Činjenica je, međutim, da me Zoltan Aldott, predsjednik Uprave, nikad nije primio na razgovor. Činjenica je, isto tako, da Tomislav Thur, direktor za korporativne procese, stalno ponavlja da ne mogu natrag u INU jer nemam sudsku presudu prema kojoj me INA mora vratiti na posao. No u ovako korumpiranoj zemlji dobiti takvu presudu je nemoguće, jer to bi značilo da moram pobijediti i predsjednika države i premijera i predsjednika Uprave najmoćnije tvrtke u zemlji, što je, uz korumpirano sudstvo, jednostavno nemoguće. No, umjesto presude, dala sam im rješenje Suda u Strasbourgu koji je hrvatskoj Vladi naložio da me obeštete zbog kršenja mojih ljudskih prava, a dala sam im i rješenje DORH-a u kojem piše da su moji navodi o kriminalu u INI bili utemeljeni. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno da me vrate na posao.

Jeste li se za pomoć obratili predsjedniku Josipoviću i novom premijeru Zoranu Milanoviću?

- Josipovića sam molila za pomoć, no on je rekao da ga Ustav sprječava da mi pomogne da se vratim na posao. Premijeru Milanoviću sam pisala nedavno i još čekam njegov odgovor. Nadam se da će mi pomoći, baš kao što sam uvjerena da će Mladen Bajić do kraja istjerati priču svih priča te da će na sudu završiti svi koji su odgovorni za kriminal u INI. Uvjerena sam, dakle, da će direktori koji su me godinama proganjali uskoro svoja skupocjena Bossova odijela zamijeniti jeftinim remetinečkim kutama.

Autor: Damir Kramarić
Utorak, 24.01.2012.
 
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade