O ZAMRZAVANJU EMBRIJA

Apsurdna Sudbina Zamrznutih Embrija

Čitam i trnci me hvataju. Je li uopće moguće da se smrzavanje embrija događa na nevjerojatno niskoj temperaturi do 196°C ispod ništice?
To su embriji (možda 3–5) preostali u tekućini nakon umjetne oplodnje žene u laboratoriju. Liječnik redovito izabire tri koja mu se čine najprikladniji, a ostalima je sudbina apsurdna. Ili će biti zaleđeni, ili prodani kao materijal za kozmetiku (šminku), ili upotrijebljeni za razne pokuse. Prisustvujemo invaziji na embrije, osobito takozvanom vađenju »matičnih stanica« iz embrija. Bivši predsjednik SAD-a Bush zabranio je takve pokuse i uskratio za njih novac, a bili su se već ukorijenili u Sjedinjenim Državama. Novi predsjednik Obama – navodno »u ime znanosti« – otvorio je širom vrata tim pokusima. Talijanski mediji – kako se razabire iz nekoliko dnevnih novina i s interneta – trijumfiraju: »Mi smo slobodni i nitko nam ne može ništa ograničiti, ni Crkva ni država.«

A nisu li takvi postupci ubijanje malih nedužnih ljudskih bića? Ne uključuje li ljudski život smjesta od svoga početka Božje stvoriteljsko djelo i ne ostaje li zauvijek u osobnom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom? Ubiti čovjeka danas postade obična stvar. A uništiti i malo potpuno nedužno, tek mikroskopski dostupno ljudsko biće, teško se protivi dostojanstvu ljudske osobe i svetosti Stvoritelja: »Ne ubijaj nedužna i pravedna« (Izl 23,7) (usp. Kompendij Katekizma, br. 466).

Sve se to događa »u ime znanosti«. Znanost više ne poštuje osnovne zakone ljudske prirode, ljudske osobe, ljudskog života? Komu i čemu onda »znanost« služi?

N. B., učitelj

»Znanost« je danas magična riječ. Nije riječ više o metodički stečenim i sustavno sređenim znanjima utemeljenima na istini, na vrijednostima koje u sebi nosi ljudska priroda, dostojanstvo ljudske osobe i zakoni društvenoga dobra, a koje je u njih usadio sam Stvoritelj i o njima svjedoči sveopće ljudsko iskustvo. Istina je u zadnjemu temelju usidrena u Bogu – Istini samoj! »Profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu«, uči Drugi vatikanski (GS 36).

»Ideologija«, naprotiv, suprotna je povijesti i znanstvenoj utemeljenosti na istini. Zapravo je riječ o konstrukciji društvenih struktura koje treba politički ostvarivati, bez obzira na istinu. One instrumentaliziraju ljudsku osobu u njezinim temeljnim pravima i slobodama jer je ometaju ili priječe u usmjeravanju prema svojemu posljednjem određenju, prema Bogu. »Znanost« koja ne poštuje osnovne zakone usađene u prirodu, u narav dostojanstva osobe, u strukturu društva, koja ne poštuje istinu genetičkih i bioloških zakona ljudskoga rađanja i razvoja, nije znanost, nego proračunata i politički usmjerena ideologija koja ne izgrađuje ni čovjeka ni društvo, nego ih ruši.


1. Nova Izjava Svete Stolice Dignitas personae – Dostojanstvo osobe, od 8. rujna 2008. (DP, br. 18, 19, 20), jasno govori o tešku i delikatnu problemu, koji zovu »kriokonzervacija«, što znači: sačuvati na životu embrije na najnižim mogućim temperaturama dok su oni u isto vrijeme blokirani u svojemu naravnom razvojnom procesu. Zašto sačuvati? Način je vezan s umjetnom oplodnjom in vitro – u staklu. Da ne moraju kod žene podizati pojedino jajašce, podignu ih nekoliko i oplode u staklu. Embriji koji nisu usađeni u ženin spolni sustav bivaju zamrznuti za eventualno ponovno oplođivanje, pod pretpostavkom da pređašnje oplođivanje nije uspjelo. Budući da su ta sićušna bića ljudske individue sa »sinovskim« odnosom prema ocu i majci i vlastitom vrijednošću ljudske osobe (iako u početnomu stadiju njezina dostojanstva), procesom njihova zamrzavanja stvoren je težak, dramatičan i drastičan svjetski problem. Zamrzavanje, naime, zatim odmrzavanje s novim i novim pokušajima oplodnje žene, etički-moralno nije spojivo s dužnim poštovanjem prema ljudskim embrijima – već začetim malim ljudima.

2. Sudbina je svih embrija koji ostaju zamrznuti negativna. Ako neki odmrznuti embriji, koje liječnici ocijene »zdravima«, i budu usađeni u ženinu utrobu pa se ostvari trudnoća, nije rečeno da se ne će dogoditi spontani pobačaj ili se pokazati da je fetus ozlijeđen, da će dijete biti hendikepirano ili nakazno. Što onda? Izravni pobačaj = ubojstvo svojega djeteta? Ali najveći broj smrznutih embrija ostaju »siročad« jer se za njih roditelji više ne zanimaju. Zakoni država i međunarodnih tijela služe se izrazima »naše vlastito pravo«, »naša svojina« pa se periodično brinu da isprazne dosadašnje kontejnere i napune ih novima. Prema statističkim podatcima jednih, smrznutih embrija u svijetu ima na stotine tisuća, a prema drugima, ima ih milijun i više. Jedni se ne brinu za sudbinu izbačenih iz kontejnera. Drugi ipak govore o »nepravdi« i o tome kako joj doskočiti (DP, br. 19).

3. Izmišljaju razne apsurdne neprovedive hipoteze: 1. Na temelju vađenja matičnih stanica upotrijebiti ih za ozdravljenje od teških bolesti. Odgovor: kada taj način i ne bi bio nemoralan (= embrij je ubijen!), protivi se međunarodnim deontološkim kodeksima. 2. Takav način koji razara embrij žele opravdati usporedbom normalna »ljudskoga mrtvog tijela«. Odgovor: u ovomu slučaju smrt je svojevoljno ubojstvo čovjeka i daljnje promoviranje zamrzavanja novih (DP 34–35). 3. Pošto ih se odmrzne, neka ih se ponudi sterilnim parovima koji žele imati djecu, a ne mogu. Odgovor: to samo dalje propagira heterolognu prokreaciju i posuđeno majčinstvo, a da se ništa ne kaže o problemima liječničkoga, psihološkog, pravnog i socijalnog karaktera. 4. Neki sugeriraju prednatalnu adopciju (= posvojenje prije rođenja). Odgovor: pitanje je odmrzavanja embrija jer ako mnogi stradaju u procesu zamrzavanja, mnogo ih više stradava u procesu odmrzavanja i specijalistima nije lako zaključiti jesu li zdravi, oštećeni, mrtvi. Osim toga, postavlja se etičko pitanje: čije je to dijete, hoće li biti voljeno itd. 5. Ima ih koji misle da se takvi embriji mogu smatrati terminalnim bolesnicima koje valja podvrgnuti upornu liječenju. Odgovor: usporedba je netočna jer su takvi embriji voljom čovjeka smrznuti i odmrzavanjem su ubijeni i opet čovjekovom voljom. Nijedna od hipoteza nije provediva.

4. Smrznuti se embriji nalaze u slijepoj ulici ili u zatvorenu tunelu. Ne postoji rješenje sa zaleđivanjem i odleđivanjem. Postoji samo jedno jedino rješenje: odmah u čitavu svijetu prestati sa zamrzavanjem embrija, a to znači prestati s asistiranom oplodnjom in vitro. O tome je na svoj način govorio već papa Ivan Pavao II. sudionicima simpozija o Pravu i Evanđelju života 24. svibnja 1996. U posljednje vrijeme, da bi se ipak izbjegli problemi zamrzavanja/odmrzavanja embrija, počelo se prakticirati zamrzavanje ženskoga jajašca (= plodne ženske stanice još neoplođene muškim sjemenom). Kongregacija za vjeru odgovara: »Kriokonzerviranje jajašca u sklopu procesa umjetne oplodnje treba smatrati moralno neprihvatljivim« (DP 20). Zapravo se upada u istu, opisanu problematiku sa zaleđenim embrijima. Etičko-moralna pitanja se ne rješavaju, nego umnožavaju.

Iz knjige p. Ivana Fučeka, Vjerovati – živjeti
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade