MRŽNJA, JAD I BIJEDA DEMAGOGA I ORJUNAŠA TONČIJA MAJIĆA





U emisiji Nu2 Aca Stanković je ove nedjelje, 29.siječnja 2012. godine, ugostio predsjednika Dalmatinskog komiteta Tončija Majića poznatog po tome što svaki mjesec šalje, od njega, demonstrativno, iskidanu hrvatsku zastavu predsjedniku Republike Hrvatske!

Nakon što je na lošem „srpsko – hrvatskom“ opisao svoj osobni problem sa pravosuđem u Hrvatskoj, a koji datira još iz listopada 1980. godine kada je teško stradao u prometnoj nesreći, on se obrušio na „povrede ljudskih prava u Hrvatskoj“, posebice na razdoblje Domovinskog rata odnosno vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana.
Posljednjih pet - šest tjedana Majić je bio temom pisanja (potpore) uglavnom njegovih medijskih i političkih istomišljenika („Jugoslavena“ i Orjunaša) koji ga slave kao junaka (heroja) zbog toga jer je odbio sudski nalog za psihijatarsko vještačenje zbog sustavnog i namjernog oskvrnjivanja simbola Republike Hrvatske, a što navodno čini iz prosvjeda u svezi njegovog, 31 godinu dugog, sudskog sporenja oko odštetnog zahtjeva kojim želi namiriti štetu prouzročenu prometnom nesrećom u kojoj je teško stradao. Doista je apsurdno da se jedan predmet povlači tako dugo po sudovima bez konačnog rješenja i s te strane Tonči Majić je neosporno u pravu. No, nije u pravu kada smatra da zbog toga ima pravo kidati simbol koji predstavlja Republiku Hrvatsku i kojim se izražava pripadnost Republici Hrvatskoj! Bez obzira na „argument“ kako tako bolje i trajnije svraća pozornost na svoj sudski problem koji doista, glede stanja u hrvatskom pravosuđu, nije samo njegov osobni već je samo još jedan u nizu primjera kako je hrvatsko pravosuđe velika sramota za Republiku Hrvatsku.
No, ja mislim, štoviše usuđujem se reći uvjeren sam, da Majić trga i šalje iskidani hrvatski državni barjak s velikom dozom zadovoljstva, s pravim „guštom“ na adresu Ive Josipovića, predsjednika RH. Po svemu onom što znam o djelovanju tog čovjeka siguran sam da se on prema simbolu suvereniteta hrvatske države, hrvatskoj zastavi, odnosi kao prema nekoj, njemu, ogavnoj krpi. Zbog toga sam protiv bilo kakvog psihijatarskog vještačenja Tončija Majića već mislim kako bi jedino zatvorska kazna za njega bila učinkovito upozorenje i ispravan korak da se konačno pomiri s činjenicom koja se zove hrvatska država i da Jugoslavije nema niti će je ikada više biti. Zakon predviđa, maksimalnu kaznu u visini od tri godine, a kako on već punih 16 mjeseci u redovitom vremenskom ciklusu ponavlja kazneno djelo oskvrnjivanja hrvatske zastave, a definitivno nije lud, trebao bi dobiti te tri godine
zatvora. Evo zašto:

1)      njegovo prosvjedovanje ima diskontinuitet. On naime, nije prosvjedovao i kidao jugoslavensku zastavu prvih desetak godina u bivšoj državi, a koje su već bile pretjerano duge za sporni sudski predmet o kojem se kod njega radi  naime, obični odštetni zahtjev za fizičke i materijalne posljedice prometne nesreće.
2)      buniti se i prosvjedovati je počeo za vrijeme hrvatske države, posebice od kako je započeo raditi za „humanitarne organizacije“ koje imaju aktivnu potporu stranih država, a što je i sam priznao u emisiji.
3)       „nije primijetio“, posebice kada mu je to u interesu, kako je pravosuđe ostalo u cijelosti netaknuto u samostalnoj Hrvatskoj, i kao takvo predstavlja najuočljiviji kontinuitet onog totalitarističkog, jednopartijskog i diktatorskog režima u kojem su ljudska i građanska prava bila dnevno gažena, a dobrim dijelom čak i ozakonjena. On isto tako „nije primijetio“ da je pravosuđe ono daleko najlošije i najštetnije po društvo i državu što smo naslijedili, bolje rečeno preuzeli od bivše države i režima koji je u njoj vladao. Sasvim sigurno i neosporno je to tranzicijsko nasljeđe daleko najgore iako na žalost ne i jedino. Vrlo blizu su toj rak rani hrvatskog društva i države, i to ne samo po percepciji u javnosti, svakako mediji, dominantni gospodarstvenici (tajkuni) i sveučilišni djelatnici društvenog smjera. Više od 90 posto njih je istog jugoslavenskog usmjerenja kao i Majić! Kako su danas na vlasti uz Josipovića i njegov „feralovski“ ured još i Milanovićevi „Jugoslaveni“ možemo konstatirati da je Hrvatska u potpunosti pod njihovom vlašću! Demagogija je od Majića još i danas govoriti o Kutleu i 200 bogatih „porodica“ kada se do danas nitko nije usudio tih 200 obitelji poimenično navesti pa da se vidi tko je doista od domoljuba, patriota ili „tuđmanovaca“ bogat na račun pretvorbe Ante Markovića i kasnije privatizacije!? Prema mojim saznanjima nitko! A tko je legalizirao njihov današnji vlasnički status? Naravno, nitko drugi već „Majićevo“ pravosuđe! A on se pravi kao da to ne vidi!?
4)      Zanimljivo kako Majićev problem nije riješen niti posljednjih deset godina kada vlast u Hrvatskoj obnašaju njemu bliski Mesić, Račan, Sanader, Josipović...sada i Milanović, a da u njegovoj „argumentaciji“ jedino Tuđman i njegovih nepunih deset godina vladavine zadržavaju središnje mjesto odgovornosti za nerješavanje njegovog privatnog problema dok onih preostalih 21 godina vladavine njegovih „jugovića“ pri tome nije uopće bitna. On tu činjenicu u svojoj „argumentaciji“ ignorira te svoj problem koristi samo kako bi oblatio pokojnog Predsjednika Franju Tuđmana i razdoblje u kojem je stvarao državu, organizirao njezinu obranu i, usprkos tim teškim povijesnim činjenicama, puno ju demokratskije vodio nego što je to slučaj sa njegovim slijednicima u desetljeću nakon njegove smrti!
5)      Kada netko ne luči razliku između režima, odnosno vlasti i države zbog toga jer je neuk i neobaviješten onda mogu za takvoga još i imati razumijevanje. No, za razliku od toga, kada se radi o „velikom borcu za ljudska prava“ i to „međunarodne težine“ kao što je Tonči Majić, sigurno nemam nikakvog razumijevanja jer on ta temeljna znanja, kao takav, jednostavno treba znati. Prema tome on je oskvrnjujući hrvatsku zastavu u velikom broju slučajeva to činio svjesno, znajući točno što radi i zbog čega. Kidajući hrvatsku zastavu Majić je pod punom odgovornošću omalovažio hrvatsku državu i uvrijedio milijune Hrvata prema kojima je na taj način, tim svojim činom, izrazio nepoštovanje, netrpeljivost, prezir i mržnju. Nisu Milanović, Josipović, Sanader, Mesić...hrvatska država već su samo (privremeni) izabrani predstavnici (manje više sa podrškom od cca. 25 posto od sveukupnog biračkog tijela) vlasti u njoj. A država, nacija i njihovi simboli su trajna, povijesna kategorija!

I da zaključim – Tonči Majić je Orjunaš i sluga stranih, a nikako ne hrvatskih, interesa u RH koji bi, kada bi bio do kraja dosljedan prema sebi i svojim kriterijima, zapravo svaki mjesec trebao trgati jugoslavensku, a ne hrvatsku zastavu, odnosno simbol totalitarističke i umjetne državne tvorevine u kojoj se regrutirala gotovo kompletna pravosudna vlast u današnjoj Hrvatskoj. To nekadašnje i današnje, još uvijek isto, „jugoslavensko pravosuđe“ u Hrvatskoj je odgovorno za njegove privatne probleme, a ne hrvatska zastava, nacionalni i državni simbol hrvatske nacije! Bilo bi mu pametno da od takvog izražavanja mržnje prema Hrvatskoj odustane, a od pravosuđa ne očekujem nikakvu, kamo li pravičnu, kaznu za tog dokazanog mrzitelja svega hrvatskog.
Neka Tonči Majić i nitko drugi od njegovih istomišljenika niti jednog trenutka ne pomisli kako je nama, hrvatskim dragovoljcima i braniteljima, svejedno što on čini s barjakom države i nacije pod kojim su svoje živote za Domovinu dale tisuće naših suboraca širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine!
                                                                                                         Ninoslav Mogorović
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE