ZVONIMIR HODAK O HDZ-u, DINAMU I TUDJMANU
LIJEPA NAŠA FRJ
'Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti'
Da je Tuđman bio Havel, mogli smo imati državu bez ispaljenog metka i kapi prolivene krvi. Naši prodavači magle vabe svoje guske neprekidnim ponavljanjem: “Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti”.
Legenda kaže da je Aleksandar Makedonski, videći na karti što je sve osvojio, zaplakao jer nije više imao što osvojiti. Moderni trač, pak, kaže kako je Jadranka Kosor, spoznavši što je sve na izborima izgubila, pokazala svoje bijele zube i zadovoljno se nasmijala jer je shvatila da više nema što izgubiti. HDZ je, naime, izgubio sve velike gradove osim Gospića i za to svaka pohvala mojim Ličanima. Priča se da su mnogi Ličani u svibnju 1990. g. glasovali za Franju, ali Josipa, smatrajući da su oba Franje – Franjo Josip i Franjo Tuđman – naši. Neki su ipak dali minimalnu prednost Franji Josipu jer je on, po glasinama koje su kružile, bio skloniji aneksiji BiH. Kažu da bi HDZ danas rado proglasio Gospić gradom herojem, ali ne zbog njegovog očitog herojstva u Domovinskom ratu nego jer je herojski, u ovim ludim vremenima, ostao uz HDZ. Jedini mali problem u realizaciji te ideje je činjenica da je dr. Darko Milinović upravo iz Gospića. Ipak, ne može sve biti idealno!
Uz Gospić, naša bivša Premijerka se može pohvaliti s još jednim uspjehom. Postala je potpredsjednicom Hrvatskog Sabora. Neki kažu da je to mjesto prihvatila jer su je uporno “nagovarali”, pa je popustila pod tako teškim “pritiskom”. To od prilike izgleda kao da lisicu nagovarate da uđe u kokošinjac. Politička je činjenica da potpredsjednik Sabora nikada nije bio ni Račan, ni Sanader, ni Milanović u vrijeme dok su bili predsjednici svojih oporbenih stranaka. U ovom sazivu Sabora većinu ima Kukuriku koalicija pa potpredsjednik Sabora, htio-ne-htio bar vizualno predstavlja dio strukture saborske vlasti. U ovom slučaju vlasti od koje je HDZ izgubio na izborima. No naša Jaca je dobro procijenila. U igri je saborska soba, veća plaća, vozač i ostale sinekure, ali i mogućnost da negdje oko ponoći vodi saborsku sjednicu i dijeli riječ zastupnicima. Nije velika vlast, ali neka ipak jest, a ona voli vlast više od svega! Osim toga, uskoro su u HDZ-u unutarstranački izbori, a ovo su luda vremena i kod nas je sve moguće! Sjeća se Jaca dva opća Sabora HDZ-a 2000. i 2002. g. i kako su majstorski Šeks, Glavaš i Sanader, onako atletski građeni, u finišu oba puta prvi ušli u cilj. I dok su oni finiširali, obrijani Borbaši su njihove protivnike uvjeravali da je sve pošteno! A danas i taj Milinović izgleda baš nekako jako atletski! Henry Ford II je rekao: “Nikad ne objašnjavaj, nikad se ne žali!” (Never explain never complain) Položaj potpredsjednice Sabora, izbor je pravi! Za tim Jadranka nikad ne žali!
Zašto se isti kriterij nije primijenio i na Dinamo?
Nema mira u hrvatskom nogometu. Čista močvara, rekao bi Željko Jovanović. I zapljeskaše svi športski novinari u Hrvatskoj i ne samo športski. Nije to uvlačenje ovom beskompromisnom ministru – sačuvaj Bože! Tu se, naime, radi o čisto načelnim stvarima. Hrvoje Maleš, frustriran neprekidnim potkradanjem Hajduka, namjestio je “puškicu” potpredsjedniku HNS-a i jednom članu Izvršnog odbora. Odmah skočiše športski novinari. Traže da HNS kolektivno odstupi po tzv. zapovjednoj odgovornosti. Vjeruju da, ako jedan gigant pravne misli i prakse kao što je Haški sud sudi po zapovjednoj odgovornosti, onda je normalno da, ako dva člana nogometne vlade sjede u zatvoru radi mita i korupcije, i svi ostali čelnici HNS-a odstupe po zapovjednoj odgovornosti. Novinari na čelu s Jovanovićem upiru prstom u HNS tvrdeći da su Srebrić i Marković uništili hrvatski nogomet i sve nas osramotili. Reprezentacija vam je osma na svijetu, a šesta u Europi. To je stvarno sramota! I ja sam se odmah složio s tom željeznom logikom. Jedino me malo smetaju dvostruki kriteriji. Zašto se isti takav kriterij nije primijenio i na Dinamo? U Dinamu postoje i predsjednik i nadzorni odbor. Ne tako davno USKOK je lišio slobode jednog člana nadzornog odbora Dinama, a ovih dana i drugog. Nisam nigdje primijetio da su športski i nešportski novinari zatražili da žurno, po zapovjednoj odgovornosti, nakon uhićenja Rimca I Luketina, odstupe Mamić, Barešić, Marčinko itd., odnosno cijela uprava Dinama. Vidite smeta me ta selektivnost u pristupu……… Oprostite! Pišem ovo na sam Božić pa sam malo dekoncentriran. Kad bolje promislim i nisam siguran da su ta dva ćorkirana člana nadzornog odbora iz Dinama. Možda su iz nekog drugog kluba. Ako se sjetim, javit ću vam u idućoj kolumni! Parafrazirat ću suvremenog američkog književnika Nelson Algrena koji je 28. ožujka o.g. napunio 102 godine i proslavio se svojim romanom “Hod tamnom stranom”. On je jednom napisao: “Na prste jedne ruke mogu nabrojiti objektivne novinare, i to na prste čovjeka bez ruku!”
Tomić se ponovno istaknuo – kao muha u čaši mlijeka
Lijeva inteligencija i dalje stoji zaprepaštena na zadnjim nogama. Dobili su izbore u Lije(p)voj našoj, a nekakav autsajder Bruno Kovačević miče s nedjeljnog Dnevnika našeg Šprajca. I HRT je neisušena močvara, puna komaraca, kao što su Bruno Kovačević, Hloverka Novak Srzić, Mislav Togonal, Silvija Luks i još neki prikriveni. Kažu naši lijevi revoltirani novinari kako je Šprajcova suspenzija ogorčila pola Hrvatske. Ja bih dodao: cijelu Hrvatsku plus Antu Tomića. Kad je Tomić čuo da u Hrvatskoj još ima likova koji nikako ne žele povjerovati da je Tuđman prodao Vukovar Srbima, pošizio je i onako živčan otišao iz Programskog vijeća HRT-a. Pitao se valjda odlazeći što bi još trebalo utvrditi pa da se shvati opseg Tuđmanove izdaje. Nije li jedan naš drug u Zagrebu, na suđenju 1994. g., priznao da je tekst, kojim se Tuđman proziva za izdaju Vukovara, a koji je čitao Siniša Glavašević, sastavio agent KOS-a. Jedan drugi naš drug je, kaže naš Tomić, na suđenju Miloševiću jasno iskazao kako se KOS bavio montiranjem telefonskih razgovora između Zagreba i Vukovara i između Tuđmana i Jastreba. Braneći Jastreba na Vojnom sudu u Zagrebu 1993.g., on mi je i sam to potvrdio. Misli ipak naš Ante kako nakon tako galvaniziranih činjenica i dokaza – na temelju kojih bi i Haški sud osudio Brunu Kovačevića i njegove kontrarevolucionare – isti još uređuje program naše JRT, oprostite – HRT, onda je sve otišlo k vragu! On će sad protestno napisati novi roman u formi putopisa u kojem će demaskirati i Tuđmana i Gotovinu i sve one nacionaliste koji su nam razbili bratstvo i jedinstvo i JNA. JNA naročito kod Vukovara! Roman će izdati EPH, a predgovor od otprilike tri stotine stranica napisat će Miljenko Jergović. Glorifikaciju cijele te priče i romana preuzet će na sebe Jagna Pogačnik, dežurna kritičarka Jutarnjeg lista i nepokolebljiva obožavateljica svega što izroni iz nepročešljanih misli raznih kolumnista Jutarnjeg lista. Inače njihove fotografije u Jutarnjem koje izgledaju kao slike s potjernica i nadalje se objavljuju u gro-formatu pa kod osoba slabijih živaca mogu izazvati lagani fraz! Međutim, kad Jagna Pogačnik ustvrdi da je Tomić po tko-zna-po-koji-put opet napisao jedan epohalni roman, protkan rafiniranim JNA humorom, isti će odmah biti preveden u Češkoj. Tamo će ga najprije pročitati vodeći češki kritičar Andrej Horak koji i inače obožava suptilni Tomićev stil i humor. Tako je u nekritičnom oduševljenju Tomićevim opusom, govoreći o njegovoj zadnjoj knjizi, lirski i s puno simpatija, napisao slijedeće: “Tomićeva knjiga je smeće koje nije vrijedno ni prevoditi!” Tu je naš pan Horak pao u duboku kontradikciju jer da roman “Što je muškarac bez brkova” nije preveden, kako bi pan Horak znao da se radi o smeću? Dajući ostavku na članstvo u programskom vijeću HRT-a Tomić se ponovno istaknuo – kao muha u čaši mlijeka!
“Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti”
Umro je veliki češki književnik, disident i bivši predsjednik Vacslav Havel. Bivšim hrvatskim komunjarama Havel je uzor. Naravno tek od 1990.g.! Havel i Češka su se mirno i izbalansirano razišli sa Slovacima bez ispaljenog metka. Kažu naši komunistički recidivisti da smo to trebali napraviti i mi Hrvati. Slažem se, ali na žalost Slovaci nisu pokazali potrebnu inicijativu! Po njima je Tuđman trebao otići u Beograd i pokloniti se Slobi pa po sistemu “ljudi smo bre, dogovorit ćemo se!” sve lijepo s njim dogovoriti. Danas bi lijepo imali granicu od Virovitice, preko Karlobaga, Zadra, do Knina i Gospića, a Hrvatska bi zadržala Zagreb, Krapinu, Varaždin, Veliko Trgovišće, Čakovec, a možda i Istru sa Kvarnerom. Međutim Tuđman, “loš” političar kakav je već bio, onako razdražljiv, mrk i pun grimasa, odmah je sa svojim do zuba naoružanim Zengama napao Srbe na vas celom srpskom teritoriju. Kako su si Srbi u to vrijeme tepali kako su oni treća armija u Jevropi, oni tu brutalnu agresiju nisu mogli da otrpe. Hrabra, mada slabo naoružana JNA i njeni đenerali napadoše Vukovar, okupiraše pola Slavonije i Like, Knin, Drniš te dospješe do Gospića i Karlovca. Sve to unatoč silnih hrvatskih ratnih zločina koje su pedantno bilježili Ivan Zvonimir Čičak i počasni građanin Sarajeva Ivo Banac. Sad, nakon Havelove smrti, ponovno je isplivao na površinu mediokritetski, poltronski i agramerski mentalitet hrvatskih intelektualaca. Da je Tuđman bio Havel, mogli smo imati državu bez ispaljenog metka i kapi prolivene krvi. Ali to nije sva magla koja se pušta. Po njima je naš Havel trebao biti liberalni i lijevi Vlado Gotovac. Osobno sam prisustvovao suđenju Vladi Gotovcu u Zagrebu 1972. g., kad je bio osuđen na pet godina robije kao krajnji desni hrvatski nacionalist. Sad odjednom saznajem da je on zapravo bio ljevičar! Uz sva uvažavanja Vlade Gotovca kao intelektualca i književnika, jako dvojim da bi Hrvatska s njim na čelu ulazila u EU u današnjim granicama. Slažem se da su Gotovac, Mesić, Boljkovac, Manolić i slični političari uspostavili kvalitetan kontakt sa Slobom, da smo i mi mogli dobiti državu bez krvoprolića. I ime države smo mogli dobiti bez ispaljenog metka. Danas bi se ta država zvala FRJ. Parafrazirat ću rimskog senatora Katona koji je stalno ponavljao: “Ceterum censeo, Karthaginem esse delendam!” (Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti). Naši prodavači magle vabe svoje guske neprekidnim ponavljanjem: “Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti”. Sjetih se Prljavog kazališta i starog hita “Uzalud vam trud svirači”.
Uz Gospić, naša bivša Premijerka se može pohvaliti s još jednim uspjehom. Postala je potpredsjednicom Hrvatskog Sabora. Neki kažu da je to mjesto prihvatila jer su je uporno “nagovarali”, pa je popustila pod tako teškim “pritiskom”. To od prilike izgleda kao da lisicu nagovarate da uđe u kokošinjac. Politička je činjenica da potpredsjednik Sabora nikada nije bio ni Račan, ni Sanader, ni Milanović u vrijeme dok su bili predsjednici svojih oporbenih stranaka. U ovom sazivu Sabora većinu ima Kukuriku koalicija pa potpredsjednik Sabora, htio-ne-htio bar vizualno predstavlja dio strukture saborske vlasti. U ovom slučaju vlasti od koje je HDZ izgubio na izborima. No naša Jaca je dobro procijenila. U igri je saborska soba, veća plaća, vozač i ostale sinekure, ali i mogućnost da negdje oko ponoći vodi saborsku sjednicu i dijeli riječ zastupnicima. Nije velika vlast, ali neka ipak jest, a ona voli vlast više od svega! Osim toga, uskoro su u HDZ-u unutarstranački izbori, a ovo su luda vremena i kod nas je sve moguće! Sjeća se Jaca dva opća Sabora HDZ-a 2000. i 2002. g. i kako su majstorski Šeks, Glavaš i Sanader, onako atletski građeni, u finišu oba puta prvi ušli u cilj. I dok su oni finiširali, obrijani Borbaši su njihove protivnike uvjeravali da je sve pošteno! A danas i taj Milinović izgleda baš nekako jako atletski! Henry Ford II je rekao: “Nikad ne objašnjavaj, nikad se ne žali!” (Never explain never complain) Položaj potpredsjednice Sabora, izbor je pravi! Za tim Jadranka nikad ne žali!
Zašto se isti kriterij nije primijenio i na Dinamo?
Nema mira u hrvatskom nogometu. Čista močvara, rekao bi Željko Jovanović. I zapljeskaše svi športski novinari u Hrvatskoj i ne samo športski. Nije to uvlačenje ovom beskompromisnom ministru – sačuvaj Bože! Tu se, naime, radi o čisto načelnim stvarima. Hrvoje Maleš, frustriran neprekidnim potkradanjem Hajduka, namjestio je “puškicu” potpredsjedniku HNS-a i jednom članu Izvršnog odbora. Odmah skočiše športski novinari. Traže da HNS kolektivno odstupi po tzv. zapovjednoj odgovornosti. Vjeruju da, ako jedan gigant pravne misli i prakse kao što je Haški sud sudi po zapovjednoj odgovornosti, onda je normalno da, ako dva člana nogometne vlade sjede u zatvoru radi mita i korupcije, i svi ostali čelnici HNS-a odstupe po zapovjednoj odgovornosti. Novinari na čelu s Jovanovićem upiru prstom u HNS tvrdeći da su Srebrić i Marković uništili hrvatski nogomet i sve nas osramotili. Reprezentacija vam je osma na svijetu, a šesta u Europi. To je stvarno sramota! I ja sam se odmah složio s tom željeznom logikom. Jedino me malo smetaju dvostruki kriteriji. Zašto se isti takav kriterij nije primijenio i na Dinamo? U Dinamu postoje i predsjednik i nadzorni odbor. Ne tako davno USKOK je lišio slobode jednog člana nadzornog odbora Dinama, a ovih dana i drugog. Nisam nigdje primijetio da su športski i nešportski novinari zatražili da žurno, po zapovjednoj odgovornosti, nakon uhićenja Rimca I Luketina, odstupe Mamić, Barešić, Marčinko itd., odnosno cijela uprava Dinama. Vidite smeta me ta selektivnost u pristupu……… Oprostite! Pišem ovo na sam Božić pa sam malo dekoncentriran. Kad bolje promislim i nisam siguran da su ta dva ćorkirana člana nadzornog odbora iz Dinama. Možda su iz nekog drugog kluba. Ako se sjetim, javit ću vam u idućoj kolumni! Parafrazirat ću suvremenog američkog književnika Nelson Algrena koji je 28. ožujka o.g. napunio 102 godine i proslavio se svojim romanom “Hod tamnom stranom”. On je jednom napisao: “Na prste jedne ruke mogu nabrojiti objektivne novinare, i to na prste čovjeka bez ruku!”
Tomić se ponovno istaknuo – kao muha u čaši mlijeka
Lijeva inteligencija i dalje stoji zaprepaštena na zadnjim nogama. Dobili su izbore u Lije(p)voj našoj, a nekakav autsajder Bruno Kovačević miče s nedjeljnog Dnevnika našeg Šprajca. I HRT je neisušena močvara, puna komaraca, kao što su Bruno Kovačević, Hloverka Novak Srzić, Mislav Togonal, Silvija Luks i još neki prikriveni. Kažu naši lijevi revoltirani novinari kako je Šprajcova suspenzija ogorčila pola Hrvatske. Ja bih dodao: cijelu Hrvatsku plus Antu Tomića. Kad je Tomić čuo da u Hrvatskoj još ima likova koji nikako ne žele povjerovati da je Tuđman prodao Vukovar Srbima, pošizio je i onako živčan otišao iz Programskog vijeća HRT-a. Pitao se valjda odlazeći što bi još trebalo utvrditi pa da se shvati opseg Tuđmanove izdaje. Nije li jedan naš drug u Zagrebu, na suđenju 1994. g., priznao da je tekst, kojim se Tuđman proziva za izdaju Vukovara, a koji je čitao Siniša Glavašević, sastavio agent KOS-a. Jedan drugi naš drug je, kaže naš Tomić, na suđenju Miloševiću jasno iskazao kako se KOS bavio montiranjem telefonskih razgovora između Zagreba i Vukovara i između Tuđmana i Jastreba. Braneći Jastreba na Vojnom sudu u Zagrebu 1993.g., on mi je i sam to potvrdio. Misli ipak naš Ante kako nakon tako galvaniziranih činjenica i dokaza – na temelju kojih bi i Haški sud osudio Brunu Kovačevića i njegove kontrarevolucionare – isti još uređuje program naše JRT, oprostite – HRT, onda je sve otišlo k vragu! On će sad protestno napisati novi roman u formi putopisa u kojem će demaskirati i Tuđmana i Gotovinu i sve one nacionaliste koji su nam razbili bratstvo i jedinstvo i JNA. JNA naročito kod Vukovara! Roman će izdati EPH, a predgovor od otprilike tri stotine stranica napisat će Miljenko Jergović. Glorifikaciju cijele te priče i romana preuzet će na sebe Jagna Pogačnik, dežurna kritičarka Jutarnjeg lista i nepokolebljiva obožavateljica svega što izroni iz nepročešljanih misli raznih kolumnista Jutarnjeg lista. Inače njihove fotografije u Jutarnjem koje izgledaju kao slike s potjernica i nadalje se objavljuju u gro-formatu pa kod osoba slabijih živaca mogu izazvati lagani fraz! Međutim, kad Jagna Pogačnik ustvrdi da je Tomić po tko-zna-po-koji-put opet napisao jedan epohalni roman, protkan rafiniranim JNA humorom, isti će odmah biti preveden u Češkoj. Tamo će ga najprije pročitati vodeći češki kritičar Andrej Horak koji i inače obožava suptilni Tomićev stil i humor. Tako je u nekritičnom oduševljenju Tomićevim opusom, govoreći o njegovoj zadnjoj knjizi, lirski i s puno simpatija, napisao slijedeće: “Tomićeva knjiga je smeće koje nije vrijedno ni prevoditi!” Tu je naš pan Horak pao u duboku kontradikciju jer da roman “Što je muškarac bez brkova” nije preveden, kako bi pan Horak znao da se radi o smeću? Dajući ostavku na članstvo u programskom vijeću HRT-a Tomić se ponovno istaknuo – kao muha u čaši mlijeka!
“Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti”
Umro je veliki češki književnik, disident i bivši predsjednik Vacslav Havel. Bivšim hrvatskim komunjarama Havel je uzor. Naravno tek od 1990.g.! Havel i Češka su se mirno i izbalansirano razišli sa Slovacima bez ispaljenog metka. Kažu naši komunistički recidivisti da smo to trebali napraviti i mi Hrvati. Slažem se, ali na žalost Slovaci nisu pokazali potrebnu inicijativu! Po njima je Tuđman trebao otići u Beograd i pokloniti se Slobi pa po sistemu “ljudi smo bre, dogovorit ćemo se!” sve lijepo s njim dogovoriti. Danas bi lijepo imali granicu od Virovitice, preko Karlobaga, Zadra, do Knina i Gospića, a Hrvatska bi zadržala Zagreb, Krapinu, Varaždin, Veliko Trgovišće, Čakovec, a možda i Istru sa Kvarnerom. Međutim Tuđman, “loš” političar kakav je već bio, onako razdražljiv, mrk i pun grimasa, odmah je sa svojim do zuba naoružanim Zengama napao Srbe na vas celom srpskom teritoriju. Kako su si Srbi u to vrijeme tepali kako su oni treća armija u Jevropi, oni tu brutalnu agresiju nisu mogli da otrpe. Hrabra, mada slabo naoružana JNA i njeni đenerali napadoše Vukovar, okupiraše pola Slavonije i Like, Knin, Drniš te dospješe do Gospića i Karlovca. Sve to unatoč silnih hrvatskih ratnih zločina koje su pedantno bilježili Ivan Zvonimir Čičak i počasni građanin Sarajeva Ivo Banac. Sad, nakon Havelove smrti, ponovno je isplivao na površinu mediokritetski, poltronski i agramerski mentalitet hrvatskih intelektualaca. Da je Tuđman bio Havel, mogli smo imati državu bez ispaljenog metka i kapi prolivene krvi. Ali to nije sva magla koja se pušta. Po njima je naš Havel trebao biti liberalni i lijevi Vlado Gotovac. Osobno sam prisustvovao suđenju Vladi Gotovcu u Zagrebu 1972. g., kad je bio osuđen na pet godina robije kao krajnji desni hrvatski nacionalist. Sad odjednom saznajem da je on zapravo bio ljevičar! Uz sva uvažavanja Vlade Gotovca kao intelektualca i književnika, jako dvojim da bi Hrvatska s njim na čelu ulazila u EU u današnjim granicama. Slažem se da su Gotovac, Mesić, Boljkovac, Manolić i slični političari uspostavili kvalitetan kontakt sa Slobom, da smo i mi mogli dobiti državu bez krvoprolića. I ime države smo mogli dobiti bez ispaljenog metka. Danas bi se ta država zvala FRJ. Parafrazirat ću rimskog senatora Katona koji je stalno ponavljao: “Ceterum censeo, Karthaginem esse delendam!” (Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti). Naši prodavači magle vabe svoje guske neprekidnim ponavljanjem: “Uostalom smatram, Tuđmana treba kompromitirati i tako uništiti”. Sjetih se Prljavog kazališta i starog hita “Uzalud vam trud svirači”.
Primjedbe