A. KOSTJUK O RAZBIJENOJ DESNICI

Aleksandar Kostjuk

... A najgore je što su se HSP AS i Hrast prodali - jeftino! Ako se oni danas svi nađu u velikoj koaliciji, nitko ne bi bio sretniji od mene. Ali oni su sebi dovoljni - pogotovo Hrast - i to je to. A ni HSP se nije previše iskazao pa time i oni rade HDZ-u i SDP na ruku. Rade li to jer su glupi ili jer su plaćeni, u to ne bih ulazio. Nije ni bitno. Nije bitno tko se bio prodao, nije bitno tko je rovario protiv svojih. Jedino što će se računati jest volja za jedinstvom. A nje očito nema. Savez će moći crpsti snagu uglavnom iz ABH-a, HSP ne želi izgubiti imidž stranke koja zna gubiti na izborima, Ruža se ne želi odreći položaja zastupnice u Europskom parlamentu, OS-u se ne nikamo ne žuri dok Hrvatska propada, oni će si dati vremena da se isprofiliraju, Hrast je već konzumiran od strane Ilčićeve samoljubljivosti - u koaliciji se taj Rolls Royce od čovjeka ne bi mogao dobro isticati - SHZ neće stići u Hrvatsku na vrijeme za izbore jer putovanje s Marsa traje predugo, HDSSB... vidjet ćemo. Koga sam izostavio? Vjerojatno mnoge. Thomspon, Bušić i Pavuna bi vjerojatno nešto počeli čini, ali tek kad drugi nešto počnu činiti, Tuđman je... pa, sigurno je negdje, Relković je također sigurno negdje, ali ne tamo gdje bi bio od najviše koristi, itd. Svi su užasno zabrinuti za stanje naše Hrvatske, ali kad nastupi trenutak kad mogu nešto poduzeti u vezi toga, samo odjednom ih uhvati neobjašnjiva bezbrižnost. I ogromna briga za svoje sitne ambicije. Napokon, zašto bi HSP sudjelovao u vlasti kad može pretrpjeti dostojanstveni poraz na izborima? Zašto bi HSP AS sudjelovao u vlasti kad čitavo članstvo može živjeti od Ružinih nimalo paradoksalnih suverenističko-unionističkih fantazija? Zašto bi se OS borio za svoja kršćanska načela s vrha vlasti kad može udobno tiho vikati o sotonizaciji našega društva iz svoje strateški vrlo pomno pozicionirane anonimnosti? Zašto bi se domoljubi uopće trudili dobiti ove izbore kad mogu čekati da pobjede komunisti zbog čega će se, kako je to sve već lijepo zamišljeno u nečijim glavama, narod u svom ogorčenju dignuti na noge i spontano, gotovo instinktivno, potrčati našim vođama desnice? Jer hrvatski narod uvijek donosi najbolje moguće političke odluke, to smo mogli vidjeti u ovih 11 godina. A samo je po sebi razumljivo kako će mediji u Hrvatskoj za četiri godine biti još objektivniji nego danas i kako će automatizmom te objektivnosti ukazati našu desnicu kao jedini mogući put za Hrvatsku. Zapravo se mi uzrujavamo zbog gluposti. Kakve ima veze jesmo li suverena država ili kolonija? Kakve ima veze hoće li nam se uskratiti naš nacionalni identitet, vjera, jezik i povijest? Trebamo se ugledati na naše vođe desnice: Opustiti se i uživati u idili.