HRVATSKI CRNI I ZLATNI 3. LISTOPADA

Hrvatski crni i zlatni 3. listopada

Datum 03.10.2011.

Ljubica Štefan: Hrvatski crni i zlatni 3. listopada

Taj 3. listopada 1946. crni je, prebolan dan povijesti hrvatskoga naroda. Ali, to je, iako pun suza i krvi, i dan zahvalnosti Bogu što ga je obdario takvim uzoritim nadbiskupom. Desetljećima Stepinac je porobljenome svome narodu bio, kao Sluga Božji, njegov zagovornik kod Oca. A sada smo dočekali zlatni pobjednički hrvatski 3. listopada 1998.: "Papa Ivan Pavao II. u najvećem našem marijanskom svetištu proglasio je službeno blaženikom našeg mučenika, naš ponos - kardinala Alojzija Stepinca. Rijeke vjernika, onih sretnika koji su uspjeli dobiti ulaznice za svečanost, počele su se slijevati sa svih strana Lijepe nam Naše u Mariju Bistricu već dan prije. Na suncem okupanom Svetištu, poslije niza tmurnih kišnih dana, Svetog Oca dočekalo je petsto tisuća vjernika. Podmukli klevetnici našeg mučenika pokušali su u zadnji čas zagorčati veliko slavlje i sreću hrvatskog naroda, suludo se nadajući da oni mogu spriječiti Petrovog nasljednika da obavi čin beatifikacije. Sretni i presretni, čak i s ponekom suzom radosnicom, hrvatski vjernici slušali su riječi Svetoga Oca: "Mi, udovoljavajući želji Našeg brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te druge brojne braće i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se časni sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, 10. veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Dne 3. listopada 1998. dan je pobjede mučenika Stepinca nad silama zla, dan pobjede izmučenoga i oklevetanoga hrvatskog naroda, dan priznanja Svete Stolice za sve pale u borbi za slobodu, naše nevine žrtve, dan objave Ivana Pavla II. urbi et orbi istine o Hrvatskoj, njezinoj Crkvi, vjerničkom hrvatskom puku. Dirljive tople riječi Svetoga Oca upućene "miloj Hrvatskoj" i "dragom hrvatskom narodu" melem su na duboke, još nezacijeljene naše rane. Što reći nego: "Hvala Ti, Pape!"

Ljubica Štefan (Hrvatsko slovo, 9. listopada 1998.)

stepinac

Msgr. Nikola Soldo: Stepinac je bio uzor!

Stepinac je kao svećenik bio uzor. To je dobar razlog da ga proglašavaju svecem, ali ne smije se zaboraviti da je on cijelim svojim autoritetom stao iza hrvatske države. To je ono što će ući u povijest. To je svima imponiralo. To što je on svetac veliko je, ali ima i drugih svetaca kod Hrvata. Važno je da on u pitanju hrvatske države nije uzmakao ni za milimetar. To je ono što je Stepinca uzdiglo. On je u povijesnom času stao iza hrvatske države, a to je bilo veliko junaštvo. Pustio je da bude osuđen i zatvoren. Bio je svjestan da su ga mogli mučiti poput Krista, ubiti negdje u mukama, a da nitko za to ne zna. Hrabrost je bila živ se predati u zločinačke ruke, jer moglo se dogoditi i gore. Njegov nastup na komunističkom sudu u Zagrebu je veliki kapital za hrvatski narod i mi mu moramo odavati dužno priznanje. (1992.)

Msgr. Milan Simčić: Govor za školske antologije

Iako je sam čin beatifikacije službeno priznanje sa strane Crkve o junačkom stupnju kreposti i o mučeništvu našega blaženika, ne može se zatajiti ili prešutjeti činjenica da tim krepostima pripada i pravo Stepinčevo kršćansko domoljublje. On je hrabro pred komunističkim sudom branio pravo hrvatskog naroda na neovisnost i na svoju državu. Stepinčev bi govor na sudu u Zagrebu 1946. trebao ući u naše školske antologije da se mladi naraštaji nadahnjuju na duhovnoj snazi i hrabrom svjedočenju istini, što je Stepinac pokazao i riječju i djelom.


Dr. Franjo Tuđman: Uzor duboke vjere i ljubavi

Kardinal Alojzije Stepinac bio je uzor duboke vjere i ljubavi prema čovjeku i nesebične predanosti svojoj Crkvi, a također i prema svome hrvatskom narodu.
Bio je osobno žrtva dviju velikih ideologija prve polovice XX. stoljeća - nacizma i komunizma, ideologija bez Boga, koje su se borile za tijelo i dušu europskih ljudi i naroda.
Zbog svoje odlučnosti u spašavanju progonjenih, podjednako Hrvata, Srba i Židova bio je ugrožen od kvislinške vlasti NDH. A radi svoje nepokolebljive vjernosti Katoličkoj crkvi i zajedništva hrvatskih katolika s Petrovim nasljednikom, bio je osuđen po komunističkoj vlasti i izložen smrtnoj pogibelji. Danas on odlukom Svete Stolice izlazi kao mučenik čiste savjesti i pravi svjedok vjere pred očima čitavog čovječanstva. Bio je pastir svoga naroda, čiji su životni kredo i odanost hrvatskom narodu najbolje sažimale njegove riječi da bi bio ništarija da nije bio uz svoj narod koji se plebiscitarno izjasnio za svoju državu.
Stepinčevom beatifikacijom odaje se priznanje istini i njegovoj žrtvi pred poviješću, ali i sadašnjošću, jer sa scene još nisu nestale snage koje bi hrvatskom narodu, katoličkoj crkvi i ovoj demokratskoj Hrvatskoj, željele nametnuti krivnju za fašističke grijehe i zločine, koje je hrvatski narod i država osuđivao i osuđuju.
Uzdizanjem prvog čovjeka katoličke crkve u Hrvatskoj u razdoblju II. svjetskog rata na čast Oltara znači ujedno priznanje svim žrtvama i mučenicima i fašističkog i komunističkog režima. (km)

http://www.velecasnisudac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=4&Itemid=7


Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade