PROGLAS HRVATA SJEVERNE I JUŽNE AMERIKE, KANADE, AUSTRALIJE I EUROPE

Hrvatsko iseljeništvo Sjedinjenih Država Amerike, Kanade,

Južne Amerike, Australije i Europe

upućuju

P R O G L A S

---------------------------------------

Hrvatskom Narodu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta

o zajedničkom nastupu obrane i održanja

hrvatskog suvereniteta, identiteta, ugleda i dostojanstva

Rujan 2011

O TEMPORA, O MORES

( O čudnih li vremena ! )

Dvadeset dvije godine poslije pada Berlinskog zida, dvadeset godina poslije srbijanske oružane agresije na Hrvatsku, sedamnaest godina nakon sramotne letargije međunarodnih institucija koje su uzastopce civilizacijski zakazivale u odnosu na interese hrvatskog naroda, i šesnaest godina nakon vojne i političke pobjede Hrvatske, hrvatska je nacija sada suočena s povijesno jedinstvenim egzistencijalnim problemima na političkoj, socijalnoj, ekonomskoj, moralnoj i vjerskoj razini.

Hrvatska nacija koja se 1991. godine na referendumu odlučila - s golemom većinom od 94 posto - za slobodnu i nezavisnu državu, već je godinama svjedokom da je vlast u hrvatskoj državi – od političkih elita i čelnika do društvenih i državnih institucija - zakazala u odnosu na interese hrvatske nacije.

Današnja očigledna nesposobnost, korumpiranost, neuspješnost, podložnost i pokvarenost velikog dijela vladajućih elita golemi je balast koji, umjesto da izgrađuje i učvršćuje temelje hrvatske nacije, djeluje razarajuće i podređuje se stranim interesima. Zbog toga, ova povijesna hrvatska situacija zahtijeva korjenite i sveobuhvatne upravljačke promjene.

Hrvatske iseljeničke zajednice oduvijek su se očitavale nesebičnim djelovanjima koja su usmjerena na boljitak života prosječnog hrvatskog čovjeka, te podređujući vlastite interese slobodi Hrvatske i hrvatskoj državotvornosti. Od poslijeratnih dana 1945. kada je hrvatsko pučanstvo bilo desetkovano od režima komunističke Jugoslavije po vrhovnom planu i nalogu Josipa Broza Tita, pa do vremena hrvatskog Domovinskog rata kada je ta ideologija oživljena prema Načertaniju u obliku Memoranduma SANU, hrvatsko iseljeništvo je – velikim nesebičnim prinosima i djelovanjima - iskazivalo svoju veliku ljubav prema svojoj domovini radom unutar i izvan granica domovine Hrvatske.

PREKRETNICA

Sada je opet doba povijesne prekretnice. Pred hrvatskom su nacijom sudbonosne odluke za čije je donošenje potrebna potpuno otvorena i temeljita rasprava te istinito predstavljanje i analiza svih domaćih i stranih ugovora koji su presudni za desetljeća hrvatske budućnosti. Nije demokratski niti je razumno odrediti ulazak u Europsku Uniju kao glavni politički cilj, a da se prije toga hrvatskoj javnosti ne predoči cjelokupni pregovarački proces i dokumenti o kojima bi otvoreno trebali raspravljati hrvatski građani i stručnjaci. Referendumska odluka o (ne)pristupanju Europskoj Uniji može biti legitimna samo ako ju donese nadpolovična većina svih upisanih birača, a ne većina birača koji pristupe referendumu.

Interes hrvatske nacije mora biti osnovna pretpostavka u svim postupcima predstavnika hrvatske države, u svim ugovorima, u svim raspravama i pregovorima te u svim potpisivanjima. Dosadašnje upravljačke strukture u Hrvatskoj nisu postupale prema ovim načelima, nego su interese hrvatske nacije i hrvatske države podredile svojim osobnim i stranim interesima. Takvo postupanje mora odmah prestati te biti zamijenjeno razvidnošću, kritičnom evaluacijom i poništavanjem dosadašnjih neprihvatljivih ugovora.

U Hrvatskoj se moraju oblikovati nove nacionalne strategije koje će imati jasnu viziju te dugoročne i kratkoročne ciljeve, a u svemu tomu poglavito se trebaju zastupati hrvatski nacionalni interesi. Budući da je praksa današnje vladajuće i oporbene strukture u Hrvatskoj bila suprotna, očigledno je da na upravljačke položaje trebaju doći nove osobe koje nisu kompromitirane i koje su stručne, moralne i odgovorne.

BUDUĆE HRVATSKO VODSTVO

Za buduće uspješno upravljanje Hrvatskom potrebne su korjenite programske i kadrovske promjene. One su nužne u gotovo svim područjima državnog i društvenog života u Hrvatskoj, a naročito u pogledu suvereniteta, gospodarstva i pravosuđa. Koncepcija promjena treba biti izvorno hrvatska i rasterećena pogrešnih očekivanja od stranih fondova i stranih stručnjaka. U Hrvatskoj mora svima postati jasno da strani fondovi, kao i strani političari i stručnjaci, zastupaju i predstavljaju svoje interese. Stoga su neprihvatljiva daljnja zaduživanja Hrvatske i nastavak bilo kakve podložnosti stranim interesima jer će na taj način i budući hrvatski naraštaji biti stavljeni pod još veću dužničku hipoteku.

SUVERENITET NACIJE

Suverenitet nacije predstavlja srž njezina postojanja i srž odnosa prema drugim ljudskim zajednicama. Biti svoj gospodar na svome teritoriju najbitnije je i neotuđivo pravo slobodnog čovjeka i slobodnih ljudskih zajednica, čije je opstojanje očitovano u tradiciji, jeziku, povijesnom prostoru, vjeri, kulturi te snošljivosti prema drugima ali i pravu na obranu.

Hrvatska je tijekom trinaest stoljeća svoje povijesti – usprkos brojnim nepogodama i izazovima - izgrađivala i očuvala identitet i duh svoje nacionalne samosvijesti i suverenosti. Hrvatska je i u suvremenoj povijesti, pod okriljem moderne Europe, bila izložena svim najtežim nasiljima te otuđenjima dijelova teritorija i političke suverenosti. Tako su europske sile - 1915. g. tajnim Londonskim ugovorom i 1920. Rapalskim ugovorom - protucivilizacijski i nelegitimno trgovale hrvatskim teritorijem. Potom je Hrvatska bila dvadesetak godina zarobljena u prvoj Jugoslaviji, a da to nikada čak ni formalno nije potvrdilo nijedno hrvatsko predstavničko tijelo. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska je gotovo pola stoljeća, bez ikakve zaštite ili pomoći demokratskog svijeta, trpjela sve oblike najteže represije komunističkog totalitarizma druge Jugoslavije. Taj isti demokratski svijet je i 90-ih podupirao srpsku oružanu agresiju na Hrvatsku i mirno promatrao sve počinjene zločine, a nakon političke i vojne pobjede u ratu Hrvatska je – od 1995. do sada - jednostavno prevarena.

Danas čak ni zastupnici u Hrvatskom saboru, a još manje hrvatski građani, nemaju uvida u detalje pregovora i ugovora s Europskom Unijom iako se tu odlučuje o budućoj sudbini hrvatske nacije. Odlučuje se kako ćemo se ponašati, što ćemo djecu učiti, koga i koliko stranaca ćemo u zemlju primati, kojim jezikom ćemo govoriti. Zastupnici u Hrvatskom saboru sva ta kršenja temeljnih ljudskih prava sramotno toleriraju: bez poziva na nepristranu raspravu, bez odgovornosti i bez grižnje savjesti.

Otac Domovine Ante Starčević davno je rekao: “Hrvati su se htjeli osloboditi jarma bilo čijega a ne jarme mijenjati”. Nacija koja putem svoga državnog Sabora, Vlade i oporbe prodaje dušu za novac i dopušta da joj stranci pišu i diktiraju povijest, osuđena je na ponavljanje te povijesti, a njezino vodstvo osuđeno je na povijesni prezir. U svijetu 21. stoljeća, u kojem postoji svjesna hrvatska mladež, potpuno je neprihvatljiva korupcijska rasprodaja nacionalne imovine, nacionalnih interesa i nacionalnih vrijednosti.

Kolonijalno postupanje mora prestati

Ako velike nacije i multinacionalne kompanije ne razumiju da je kolonijalno doba već neslavno završeno te da iživljavanje u neokolonijalnom smislu u današnjoj Europi nije moralno; ako potpuno promašena politika u Hrvatskoj podupire tu podložnost, onda je jasno da će se taj status quo nastaviti i još više proširiti u sustave gospodarstva, obrazovanja, pravosuđa, Akademije i koncepcije moralnosti i vjere.

Taj se proces već odvija, pred našim očima u Hrvatskoj, a vjerno mu služe sadašnje vladajuće i oporbene strukture u Hrvatskoj. One se ne namjeravaju ukloniti i ustupiti mjesto sposobnijima, moralnijima i odgovornijima i zato je krajnje vrijeme da se u hrvatsku politiku uključe nacionalno svjesni, stručni, moralni i odgovorni pojedinci koji bi na pravednim izborima preuzeli vlast i svojim znanjem, radom i poštenjem zaustavili daljnju kolonizaciju te oblikovali suverenu i uspješnu hrvatsku budućnost.

ZAHTIJEVAMO da se ničim ne može dovoditi u pitanje koncept hrvatskog državnog suvereniteta koji podrazumijeva teritorijalnu nedodirljivost i nepromjenjivost granica. Neprihvatljivo je da autoritativni pojedinci odlučuju o budućnosti državnog teritorija. More je također državni teritorij. Stoga Hrvatski sabor, kao zakonodavno tijelo, treba donijeti odluku o gospodarskom pojasu nad dijelom Jadranskog mora koji pripada Hrvatskoj.

ZAHTIJEVAMO otvorenu raspravu o sporenju Savudrijske vale koja se ne odnosi samo na regulaciju pomorske plovidbe te korištenja mora i podmorja, nego i na pravo sudjelovanja u donošenju svih drugih općih odluka o Jadranskom moru. Institucije hrvatske države nemaju prava niti mogu pristajati na političke arbitraže o državnom teritoriju, pa se Hrvatski sabor treba nedvojbeno očitovati da se sporazum o Savudrijskoj vali može donijeti i prihvatiti samo u okviru međunarodnog pomorskog prava.

ZAHTIJEVAMO isto tako, da druga neriješena granična pitanja, poput Prevlake, Svete Gere i Podunavlja, dobiju najveću državnu (političku i stručnu) pozornost. Dosadašnje postupanje hrvatskih državnih institucija i političara u pitanjima graničnih sporova više je išlo u prilog zadovoljavanja stranih interesa nego prema zaštiti teritorijalne baštine hrvatske države.

ZAHTIJEVAMO jasno stajalište da je hrvatski jezik nerazdvojni dio hrvatskog nacionalnog identiteta te da se o statusu, sadržaju i zaštiti hrvatskog jezika može odlučivati samo unutar hrvatskih interesa i institucija, bez podlijeganja bilo kakvim izvanhrvatskim zahtjevima i pritiscima. Isto se odnosi i na zaštitu i afirmaciju hrvatske književne i druge kulturne baštine.

ZAHTIJEVAMO da se u Saboru provede temeljita, stručna, razborita i nepristrana rasprava te da se iz Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske izbriše bilo kakvo očitovanje o Zavnohu kao jednom od izvornih temelja građanske i demokratske države.

Zavnoh je bez narodnog legitimiteta samoproglašen po nalogu vodstva Komunističke partije Jugoslavije. Kao takav, Zavnoh je bio institucijska podloga za komunističku diktaturu koja je u Hrvatskoj trajala do 1990. i koja je izravno odgovorna za sustavno, neljudsko i fizičko uništavanje velikog dijela hrvatskog naroda nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Prema Rezoluciji Vijeća Europe i iskustvu velikog dijela hrvatskog naroda, dio takvog komunističkog sustava ne može imati mjesta u ustavu države koja se želi zvati građanskom i demokratskom.

ZAHTIJEVAMO da se u Hrvatskom saboru provede temeljita, stručna, razborita i nepristrana rasprava o promjeni imena “Hrvatski državni sabor” u “Hrvatski sabor”. Sabor koji nije „državni“ postaje „nedržavni“ krnjeg suvereniteta. Put ustavnih promjena provedenih bez otvorene detaljne rasprave i sudjelovanja stručnih nepolitičkih tijela samo potvrđuje samovolju, pristranost i podložnost vladajućih pojedinaca koji su putem promjene teksta „Hrvatski sabor I narod“ u „Hrvatski sabor ILI narod“ isključili ulogu naroda u odlukama, prenijeli cijelu težinu odluka isključivo na tijelo Sabora i time drastično okrnjili suverenitet naroda.

Sustavno okrnjavanje suvereniteta naroda zahtijeva odgovore na pitanja po kome, kako i zašto, pod ovom vladom i oporbom, Hrvatska gubi suverenitet koji je plaćen žrtvama palim na bojištima i žrtvama zatočenim u stranim i domaćim zatvorima.

PROMAŠENO GOSPODARSTVO

Šesnaest godina nakon završetka rata, pokazatelji o hrvatskom gospodarstvu dramatično su porazni, a načelni razlozi za takvo stanje nisu u međunarodnim gospodarskim kretanjima nego u krajnje neuspješnoj gospodarskoj politici u Hrvatskoj. Svaka odgovorna nacija mora voditi što uspješniju razvojnu gospodarsku politiku koja je sukladna nacionalnim interesima i postojećim mogućnostima. Ne može se, dugoročno, trošiti više od provjerenih prihoda, jer se u protivnom ulazi u nova beskonačna zaduženja koja vode rasprodaji nacionalnih bogatstava i gubitku svekolike suverenosti.

Hrvatska tone u sve veća vanjska zaduživanja i ovisnost o interesima Međunarodnog monetarnog fonda i drugih međunarodnih institucija. Sadašnje gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj na pragu je izdržljivosti i moglo bi dovesti do opće nacionalne katastrofe.

Hrvatska mora u cijelosti i duboko restrukturirati svoj gospodarski sustav koji je naslijeđen iz nepoduzetničkog i netržišnog komunističkog gospodarskog modela. Hrvatska prirodna bogatstva i komparativne prednosti te hrvatsko znanje i poslovna kreativnost moraju biti temelj gospodarske preobrazbe u Hrvatskoj, a ta preobrazba podrazumijeva i cjelokupnu upravljačku (državnu i društvenu) preobrazbu.

Zbog korupcije i neodgovornosti, pravne nesigurnosti, protupoduzetničkog ozračja i drugih negativnosti koje su preplavile Hrvatsku, hrvatsko znanje i poduzetnička kreativnost odlazi iz Hrvatske, naročito odlaskom mladih i obrazovanih naraštaja koji svoje znanje i svoju uspješnost pokazuju diljem svijeta. Gospodarski i drukčije uspješnoj Hrvatskoj ne trebaju kultovi političkih vođa nego transparentnost, zdravo planiranje, nova radna etika, pravna sigurnost i otvoren prostor za gospodarsko natjecanje.

Gospodarsko planiranje

Neophodno je potrebno uspostaviti sustav gospodarskog planiranja koji se ne temelji na monopolima ili ideološkim i političkim povlasticama, nepotizmu i stranim utjecajima, nego na zdravim poduzetničkim načelima, nadzoru uvoza i izvoza, balansiranom proračunu, strateškim poticajima, razvojnoj poreznoj politici, nadzoru i reguliranju dotoka investicijskog kapitala koji će hrvatskom gospodarstvu davati kamatnu i drukčiju ravnopravnost.

ZAHTIJEVAMO da se brodogradnja očuva u Hrvatskoj, kako zbog njezine proizvodne stabilnosti i unosnosti, tako i zbog iznimnog tradicijskog i obrazovnog sustava brodograditeljskog znanja koje dugo postoji u Hrvatskoj. Način gospodarskog upravljanja brodogradnjom je ono što treba mijenjati u Hrvatskoj. Nužno je što prije otkriti i otkloniti sve štete koje su hrvatskoj brodogradnji postavljene u pregovaračkim poglavljima te utvrditi tko je to učinio i u čijem interesu.

ZAHTIJEVAMO vrjednovanje ribarstva u Hrvatskoj kao tradicionalnog posla i načina života, zahvaljujući iznimnim hrvatskim morskim i slatkovodnim pogodnostima te ekološkoj očuvanosti. Nikakav strani interes, ponuda ili nalog nije vrijedan umanjivanja tog nacionalnog blaga koje je gurnuto na marginu prema korupcijskim odlukama vlasti u Hrvatskoj a bez sudjelovanja i privole hrvatskih ribara i građana općenito. Infantilna obećanja novčane pomoći od 30 milijuna eura hrvatskim ribarima tek su neznatni dio onoga što se potencijalno može održivim putem ostvariti ribolovom u hrvatskom moru.

ZAHTIJEVAMO da se poljoprivredni razvitak mora temeljiti na ekološkim pogodnostima, povoljnoj poreznoj politici, strateškim poticajima, proizvodnim programima prilagođenim regijama u Hrvatskoj, odgovarajućim razvojem skladišnog sustava i prijevoza, poticanjem izvoza. Današnji potpuno nepotreban i katastrofalan odnos uvoza i izvoza prehrambenih proizvoda jedan je od najvećih pokazatelja goleme neuspješnosti gospodarske politike u Hrvatskoj.

ZAHTIJEVAMO vrjednovanje maloga i srednjega poduzetništva kao glavnoga oslonca svakog zdravog nacionalnog gospodarstva. Stvaranje kratkoročnih i dugoročnih gospodarskih uvjeta, osiguravanje naplate dugova i planiranje zapošljavanja neke su od glavnih uloga države u nacionalnom gospodarstvu. No sve to ne događa se u Hrvatskoj. Primjerice, službeno izvješće o stopi nezaposlenosti od 12 posto i realno od 24 posto pečat je nesposobnog državnog vodstva koje treba mijenjati.

ZAHTIJEVAMO razlaz s dosadašnjim bankarskim pristupom. Poželjna su državna jamstva za ulaganja novih konkurentnih bankovnih kredita pod boljim uvjetima. U Hrvatskoj se kamate moraju smanjiti barem za polovicu jer današnja tužna stvarnost klasičan je primjer ukorijenjenog lihvarstva. Bankarsko iskorištavanje hrvatskih građana i poduzeća mora žurno doći kraju, bez obzira koliko novčanih prijateljstava, diskretnih ugovora i nepotizma postoji. Bez tog poteza, bit će nemoguće financijski preživjeti barem polovici osoba i firmi koje su pod teretom kredita. Očigledno je da su upravljači u Hrvatskoj strateški zastupali svoje osobne i strane financijske interese radeći time protiv interesa hrvatskih građana i poduzeća.

ZAHTIJEVAMO administrativne i izborne reforme. Važan dio gospodarskog razvoja predstavlja izborna i administrativna reorganizacija Hrvatske s ciljem povećavanja učinkovitosti i odgovornosti državne strukture, kako institucija tako i svakog državnog službenika. U tom pogledu moguće je i korisno smanjiti broj županija i općina na polovicu. Usporedo s tim treba provesti temeljitu izmjenu izbornog sustava i provesti stvarnu decentralizaciju kako bi na svim upravljačkim razinama bili što bolje zastupljeni interesi državljana, regija i lokalnih zajednica. Moderne zajednice očekuju od svojih predstavnika odgovorno vodstvo i konstruktivne inicijative, a to se danas u Hrvatskoj ne događa, nego se uglavnom proizvode štete za zajednicu, i to bez odgovornosti.

PRAVNA DRŽAVA

Pravna država mora biti pravedna, a sadašnja Hrvatska to nije. U pravnoj državi vlast štiti sve svoje građane, a ona to u Hrvatskoj ne čini. Pravna država mora poštovati istinu, a Hrvatska to ne čini. Pravna država mora jamčiti jednakost građana, a Hrvatska to ne čini. Pravna država mora biti nepristrana, a današnja Hrvatska to nije. Pravna država mora pokazati odgovornost u obrani državne baštine, a to se u Hrvatskoj ne čini. Pravna država mora poštovati ljudska prava, ali se u Hrvatskoj ona ne poštuju. Pravna država mora pokazati budnost u obrani nacionalnih vrjednota, a u Hrvatskoj se to ne čini. Pravna država ne smije biti selektivna, a ona upravo tako djeluje. Pravna država mora biti izraz nacionalno svjesne zajednice, a ona to nije. Pravna država mora imati moralno vodstvo, a ona to nema. Dakle pravna država u Hrvatskoj postoji samo djelomično, a i to sve manje.

Sadašnji pravni entiteti u Hrvatskoj zapravo su glorificirani i naslijeđeni ostatci starih ideologija nadopunjeni nizovima tek formalno preuzetih euro zakona. Ovi su entiteti poslušničkog mentaliteta i spornog integriteta. Oni ne žele kriterije i odgovornost. Oni ne žele lustraciju jer bi sami bili glavni predmet tog procesa.

Pravnu državu ne čine blokovi ispisanih papira nego pravedne institucije koje se zasnivaju na zakonu, tradiciji, identitetu, vjeri i razumijevanju povijesnog konteksta. Prepisivanje tuđih zakona i njihovo mehaničko unošenje u nacionalni život primitivan je pristup koji vodi samo daljnoj podređenosti i ovisnosti, a na nacionalnu sramotu. Zbiljski, takvo postupanje nije ništa drugo nego nastavljanje staroga pod novim imenom.

ZAHTIJEVAMO da svi uključeni u pregovore sa EU odmah hrvatskoj javnosti predoče sve detalje pregovaračkog procesa i sporazume o svim zaključenim poglavljima. Svim građanima i slojevima hrvatskog društva, a napose stručnjacima, treba omogućiti dovoljno vremena i javni prostor za očitovanje prije negoli se pristupi referendumu.

Budući da je iz poznatih detalja o ponižavajućem načinu pregovaranja jasno da su hrvatski političari prihvaćali diktat interesa EU, potrebno je - prema irskom i mađarskom modelu - jasno odrediti nove amandmane koji će zaštititi hrvatske nacionalne i državne interese. Hrvatska u svim svojim međunarodnim pregovorima i odnosima mora poglavito voditi računa o svojim suverenim i nacionalnim interesima. Održavanje referenduma može se prihvatiti samo prema pravilu da odluku može donijeti nadpolovična većina svih birača.

ZAHTIJEVAMO da hrvatske državne institucije javno priznaju kako su političke osude hrvatskih generala u Hagu zapravo i osude hrvatske države te da poduzmu sve političke, pravne i druge radnje koje će se tome učinkovito suprotstaviti u mreži međunarodnih institucija, a što je sukladno i Povelji Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim dokumentima.

ZAHTIJEVAMO da prestane politički, medijski i pravosudni progon hrvatskih branitelja, da se bez iznimke uspostavi moratorij na sve sudske procese protiv branitelja dok god se Haaški sud i nadležne međunarodne institucije jasno ne očituju o tomu tko je bio agresor a tko žrtva. Pogreške tribunala za prostor bivše Jugoslavije počinjene u procesu protiv hrvatskih generala moraju biti ispravljene jer su te odluke presedani protivni povelji Ujedinjenih naroda, jer vrijeđaju čast svakog nacionalno svjesnog Hrvata i pokazuju odsutnost pravde upravo tamo gdje je ta pravda tražena po sadašnjoj vladi i oporbi.

ZAHTIJEVAMO da se nikako ne odustane od međunarodne tužbe za genocid protiv Srbije i potražnjom za ratne reparacije, ne samo na institucionalnoj nego i na osobnoj razini. Srbija mora javno priznati, točno po modelu poratne Njemačke, da je izvršila agresiju na Hrvatsku. To moraju službeno izjaviti politička vodstva u Hrvatskoj, a rezolucijom Sabora taj se potez treba deklarirati neosporivim i neopozivim. Čelne hrvatske državne institucije, uključujući i Ured predsjednika, trebaju se ponovno nedvosmisleno očitovati u tom pogledu.

ZAHTIJEVAMO da se izvrši dekomunizacija cjelokupnog hrvatskog javnog života, da se zakonski zabrane svi simboli komunističkog sustava, da se iznese na vidjelo i osudi kult Josipa Broza Tita, da se identificiraju i procesuiraju još živi počinitelji masovnih zločina protiv hrvatskih građana, da se potpiše novi, vremenski određen i učinkovit ugovor o masovnim grobnicama sa Slovenijom, da se ponovno ustanovi vjerodostojna državna Komisija za istraživanje ratnih i poratnih žrtava.

Nitko nema pravo negirati istinu o masovnim zločinima koje je komunistički režim počinio nad hrvatskim građanima jer članovi obitelji žrtava još uvijek su živi svjedoci. O svemu tomu izravno govori približno 900 masovnih grobišta u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji te još neutvrđena brojna masovna grobišta u BiH, Srbiji, Kosovu, Vojvodini i Makedoniji. Sve žrtve i sva grobišta zahtijevaju pravdu. Hrvatski sabor, kao i uredi predsjednika države i predsjednice Vlade najodgovorniji su za objelodanjenje istine. Institucionalno negiranje pravde samo produžuje podjele u narodu i navodi na ponavljanje zločina, a ostavlja otvoreno pitanje sukrivnje neaktivnog državnog vodstva.

ZAHTIJEVAMO da se jasno odredi nova politika Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH, da se Hrvatima u BiH pruži sva pomoć u očuvanju pune konstitutivnosti i jednakopravnosti Hrvata u BiH.

ZAHTIJEVAMO da se ustanovi novo neovisno stručno tijelo za analizu negativnih demografskih statistika, da se sačini realan plan za rješenje tog problema te da se taj plan u Saboru usvoji kao strateški prioritet koji će se ostvarivati u najkraćem vremenskom roku. Za provedbu plana žurno se moraju osigurati novčana sredstva u državnom proračunu.

ZAHTIJEVAMO da se u Hrvatskom saboru otvori poštena rasprava o obustavi političkog trgovanja s predstavnicima etničkih manjina. U ime načela ravnopravnosti potrebno je ukinuti ustavno jamstvo o specijalnom statusu srpske etničke manjine jer se radi o diskriminaciji ostalih manjina i goleme većine hrvatskih građana.

ZAHTIJEVAMO da se državne institucije javno i nedvojbeno izjasne o privatizaciji, koja je zapravo uglavnom bila legalizirana pljačka zajedničke nacionalne imovine - počevši od banaka, telekomunikacija, dijela turizma do brojnih upješnih poduzeća i najnovijih prodaja državnog teritorija. U Hrvatskoj stranci postaju vlasnici, a domaći građani sluge i dugoročni dužnici. Hrvatskoj je potreban pozitivni građanski nacionalizam u kojem građani preuzimaju odgovornost za razvoj, a strane investicije ne smiju voditi prodaji državne baštine.

ZAHTIJEVAMO da se otvori javna rasprava o ulozi i uspavanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti jer se radi o instituciji koju plaća hrvatski narod, a ona – uvažavajući časne iznimke – živi u dekadentnoj prošlosti pod zastarjelim metodama rada. Akademija ne smije biti vlasništvo skupine predrasudnih ljudi, već zajedništvo intelektualaca domoljuba koji doprinose uvjetima za boljitak svoje države. Akademija bi trebala biti najviše državno savjetničko tijelo. U ime odgovornosti, za Akademiju je poželjno ili voditi, ili naučiti, ili se ukloniti sa puta.

ZAHTIJEVAMO da hrvatske državne institucije prestanu podlijegati različitim zahtjevima novodošlih neslužbenih organizacija koje se planirano i neiskreno predstavljaju u ime ljudskih prava, a usmjerene su na rušenje tradicionalnih humanističkih i kršćanskih vrjednota. Prava većine ne smiju biti povrijeđena u ime političkih i drugih specifičnih interesa manjina.

ZAHTIJEVAMO da se povede temeljita, stručna razborita i nepristrana rasprava o promjeni amandmana o pravu i procesima glasovanja hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu. Usvojeni amandmani ukazuju na namjerni proceduralni propust činjenica da Hrvatska dijaspora, koja predstavlja više od 45 posto glasačkog pučanstva, u Hrvatskoj dobija tri zastupnika. Ovakove arbitrarne odluke zasjenjuju integritet začetnika i provoditelja takvih promjena.

MORALNA DRŽAVA

Hrvatska koraca nekim čudnim putem. Htjela bi biti netko drugi, što nije i ne bi trebala biti. Ona treba ostati vjerna svojoj tradiciji i svojim posebnostima. Hrvatski narod u sebi nosi nasljeđe (pravednosti i morala koji su plod njegova vjerskog, a u većini slučaja kršćanskog odgoja) i poštene duše, poštena čovjeka napaćena sustavima, koji su ga gazili u ime svega i svačega.

I sada, nakon dugih godina borbe za slobodom i višeslojnih patnji koje su mu duboko u sjećanju, hrvatski je čovjek zaslužio da mu se u vlastitoj državi zajamči sloboda vjere i javno prizna da je kršćanin, da mu je kršćanstvo u svim svojim oblicima oblikovalo i sačuvalo naciju i da mu se konačno omogući da živi moralan život moralnog društva. Njegova svetišta, pobožnost i duboka vjera govore jasno o tome tko je on.

Komunizam mu je ubio više od 600 svećenika, stvorio tisuće mučenika i na površinu iznio ono najljepše u njegovom narodu, u osobi kardinala Stepinca, koji karakterizira temelj njegovog naroda:

Principi od kojih se ne odriče

Ljubav koja mu je temelj

Žrtva koja nije sebična

Riječ koja je odraz poštenja

Istina zbog koje je spreman u smrt : na vješala ili u jamu

Moralni kod koji su u njega usadila stoljeća kršćanskog odgoja

Stoga Hrvati imaju pravo, na temelju povijesnog sjećanja, tražiti da žive u pravednoj, pravnoj i moralnoj državi jasnih zakona, jasnih stavova, jasnih načela i temeljnog traženja da njihova vjerska uvjerenja budu s poštovanjem prihvaćena i cijenjena. To ujedno znači dvostruko traženje:

1. Službeno kršćanstvo, Crkva u Hrvata, mora postati proaktivna: uvijek i svuda javno isticati kršćanska i moralna načela te se hrabro suprotstavljati svim zakonima i političkim djelatnostima koji su u suprotnosti s temeljnim ljudskim, vjerskim i moralnim pravom svakog čovjeka.

2. U isto vrijeme trebala bi Crkva pozitivno stati iza onih javnih političkih osoba koje se javno zalažu za gore navedena prava i principe.

Jasan stav Crkve ne može preuzeti nitko drugi, niti ga može zamijeniti ikakva interpretacija njena stava. To je minimum traženja poštenog, običnog hrvatskog čovjeka koji to zaslužuje i želi da mu država bude što bolja i pravednija.

ZAKLJUČAK

Nakon obrane slobode i države u hrvatskom Domovinskom ratu, hrvatski je narod postupno izgubio nadzor nad svojim suverenim pravima i mogućnošću da odlučuje o svojoj budućnosti. Razlog tome poglavito su korumpirane, neuspješne upravljačke i oporbene strukture koje su zbog toga sada ostale bez povjerenja građana. Stoga se Hrvatska nalazi pred imperativom provođenja dubokih upravljačkih i duhovnih promjena koje se mogu izvršiti samo ako upravljanje hrvatskim društvenim i državnim institucijama preuzmu stručni, moralni, domoljubni i odgovorni ljudi.

Ekonomija, suverenitet i pravosuđe u Hrvatskoj su državi neriješeni problemi povrijeđeni velikim dijelom procesom ulaska u EU. Neosporno je potrebna cjelovita razvidnost u svim odlukama Vlade i očitovanje jasnih stavova nacionalne politike koja prvobitno određuje i brani interese hrvatskog naroda unutar i izvan državnih granica.

Principi moralnih, osobnih i ljudskih prava zahtijevaju da odgovorna hrvatska vlast i druge hrvatske institucije uvaže navedene zahtjeve o suverenitetu nacije, o gospodarstvu, i o pravnoj državi jer će se , bez njihovih rješenja, nadalje, po smišljenom planu nastaviti podijeljenost nacije, a na sveukupnu i dugoročnu štetu svih građana.

O nacionalnom suverenitetu:

1. Hrvatski sabor treba donijeti odluku o Gospodarskom pojasu na Jadranu.

2. Spor oko Savudrijske vale treba riješiti u okviru međunarodnog pomorskog prava.

3. Treba riješiti granična pitanja Prevlake, Svete Gere i Podunavlja.

4. Treba zaštititi hrvatski jezik, hrvatsku književnu i drugu kulturnu baštinu.

5. Ime ZAVNOH treba izbrisati iz Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske.

6. Hrvatski sabor treba promijeniti u prijašnje ime - Hrvatski narodni sabor.

O promašenom gospodarstvu:

1. Brodogradnju u Hrvatskoj treba očuvati kako ne bi podlijegala interesima EU.

2. Ribarstvo u Hrvatskoj treba očuvati i ne umanjivati ga pod interesima EU.

3. Treba očuvati interese poljoprivrede i hrvatskih poljoprivrednika.

4. Treba omogućiti slobodan prostor za razvoj malog i srednjeg poduzetništva.

5. Treba zacrtati i provesti razlaz s dosadašnjim bankarskim pristupom.

6. Treba provesti učinkovite administrativne i izborne reforme.

O nedostatcima pravne države:

1. Odmah treba provesti cjelokupnu transparentnost u svim pregovorima sa EU.

2. Hrvatske državne institucije trebaju otvoreno odbiti osudu hrvatskim generalima.

3. Treba uspostaviti moratorij na sve sudske procese protiv Hrvatskih branitelja.

4. Tužbu za genocid protiv Srbije treba proširiti osim državnih i na osobne razine.

5. Treba provesti dekomunizaciju cjelokupnog hrvatskog javnog života.

6. Treba jasno odrediti novu politiku RH prema Hrvatima u BiH.

7. Negativni demografski pokazatelji trebaju postati strateški prioritet u Hrvatskoj.

8. Srpskoj manjini treba ukinuti ustavno jamstvo o specijalnom statusu.

9. Privatizaciju treba provesti transparentno i u interesu građana.

10. HAZU, tijelo koje plaća hrvatski narod, treba provesti vlastitu reformu

11. Državne institucije ne smiju podlijegati novodošlim, neslužbenim organizacijama.

12. Treba poništiti sramotne ustavne promjene o glasovanju Hrvata u dijaspori.

Bez iznimke potrebno je unijeti odgovornost u dnevni javni rad i razumijevanje kako, kada, zašto i po kome je došlo do ove situacije pa će postati jasno što je potrebno činiti da se sve to ispravi.

Potpisano iseljeništvo očekuje, iako s dvojbom, otvoren pristup hrvatskih vlasti gore navedenim problemima. Ono traži stvarne i brze promjene, otvorene rasprave, poništavanje nejasnih stavova,kritiku nesposobnosti, prokazivanje sebičnosti i nepoštenja i kazne za prekršaje protiv nacionalnih interesa.

Dugogodišnje iskustvo hrvatskog iseljeništva na svim kontinentima jasno ukazuje da dolazak novih ljudi putem izbora zahtijeva vodstvo poštenih, karizmatičnih kandidata, nadarenost promidžbe, detaljni gospodarski i politički plan te strateško zajedništvo stranaka koje su odgovorne prema hrvatskoj državi i hrvatskoj naciji. Samo to nesebično zajedništvo jamči im izbornu pobjedu.

U tom slučaju, iseljeništvo može ponovno okupiti i pokrenuti svoje zajednice i ponuditi tom hrvatskom zajedništvu veliku podršku profesionalne logistike i financija na izborima te poštenje pristupa, znanje i kapital za razvoj poslije izbora.

Ponuda iz hrvatskog iseljeništva jasna je i pouzdana, a donošenje odluke o prihvaćanju ove razvojne domoljubne ponude je na strankama i Hrvatima u domovini.

Ovo nije samo tema različitog mišljenja ili različitih političkih pristupa, već poziv za povijesni ispit savjesti nacionalnog identiteta za svaku hrvatsku organizaciju i svakog hrvatskog čovjeka.

SVE ZA HRVATSKU - A HRVATSKU NI ZA ŠTO

Zaklada Hrvatska Hrvatima

1534 Plaza Lane 135

Burlingame, California 94010

USA







Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE