MIRA IVANIŠEVIĆ O POGLAVLJU 23, PRAVOSUĐU I TEMELJNIM PRAVIMA

Premijerka je izjavila: „Građani će na referendumu s ponosom moći zaokružiti ZA EU.

Jedina smo država koja je morala izraditi i dogovoriti Poglavlje 23 Pravosuđe i Temeljna prava.“ Smatra se ponosnom što smo baš mi izabrani za pokusne kuniće i što smo u tom poglavlju uspjeli zadovoljili njihove zahtjeve.

Sve napisano i dogovoreno o pravosuđu je osnova pravne države i za to nam nije potrebna EU već vlastita odlučnost za rad i promjene. Međutim ne spominje se obvezno uklanjanje postojećih pravnih praznina, neke još iz prošlog režima, koje otežavaju donošenje presuda, kao niti obveza da se moraju ozakoniti postojeće Odluke Ustavnog suda RH. Neke još iz 1998. Tako ostaje i dalje mogućnost manipulacija i dogovora s izvršnom vlašću.

Čitajući Temeljna prava može se zaključiti da sve parlamentarne stranke, a pogotovo vladajuće potvrđuju da je hrvatski narod genocidan, zločinački nastrojen, sukrivac za ovaj obrambeni rat (po njima rat između plemena) i da se zato pogotovo srpska manjina mora maksimalno zaštiti s ustavnim i drugim zakonima i uredbama. Provedbu obveza preuzetih u Temeljnim pravima stavili su pod strogi nadzor europskih raznih kontrolora i to sve do „eventualnog“ ulaska u EU 01.07.2013. pa i kasnije, sve dok bude živio i zadnji Hrvat na ovim prostorima.

5,5 % predstavnika manjina mora biti zastupljeno u svim državnim službama. U MUP-u je već postignuta zastupljenost od 5,4 %. N.pr. u Kaznionici Glina je od 85 primljenih djelatnika njih 11 iskoristilo pravo na prednost kod zapošljavanja prema pravu manjina. Kod zapošljavanja u državne službe se dakle ne gleda samo na stručnost, radno iskustvo, obiteljske prilike. Je li to u skladu s člankom 14. Ustava? Svi su pred zakonom jednaki. Hoće li se uopće moći smanjiti broj raznih neodrživih općina? Ili će se neke s većinskom srpskom manjinom i dalje održavati na teret svih poreznih obveznika?

U Temeljnim pravima se ne navodi obveza države da će regulirati stambenu izgradnju, pogotovo socijalnih stanova i da pravo na stan imaju svi građani, a ne samo neki. Što bi bilo u skladu sa stečevinom EU u mnogih članica. Ne navodi se obveza ispunjavanja ljudskih prava – prava vlasništva na način da će se vratiti sve preostale pokradene nekretnine pod komunizmom, a na nekima i samo posjed, vlasnicima ili njihovim nasljednicima.

Ali je u tančine navedeno koliko je stanova do sada dano na području posebne državne skrbi i izvan tog područja srpskim povratnicima/izbjeglicama i koliko im se još mora osigurati proračunskim sredstvima, prema „zahtjevima iznad mjerila“(koja su to mjerila nije poznato). Koliko je već utrošeno proračunskih sredstava i kolika je zaduženost države u svrhu stambenog zbrinjavanja srpskih povratnika bivših nositelja stanarskih prava, pogotovo što su se rokovi za zahtjeve za stambeno zbrinjavanje stalno produžavali i još se produžavaju? Ukupan iznos mi nije poznat.

Još se mora osigurati na primjer u gradovima izvan PPDS:

2011………….50 stanova (jer u ovoj godini su neki već podijeljeni)

2012…………396 stanova

2013…………521 stan

2014…………456 stanova

na PPDS još 927 stanova , ukupno 2350 stanova, najmanje vrijednosti 282 milijuna € ili 2 milijarde kuna. Taj broj sigurno još nije konačan, još uvijek se može netko javiti, možda iz prekomorskih država. Dobar gospodar bi ta sredstva uložio u oporavak gospodarstva i naknadno dijelio stanove onima koji na to nemaju pravo

Kako će premijerka popuniti proračun idućih godina ako BDP ne poraste? Hoće li smanjivati socijalna davanja, davanja za zdravstvo, školstvo ili ponovno smanjivati mirovine ili ukinuti davanja odsluženom predsjedniku, itd.?

Nije nam objašnjeno koji su to srpski povratnici/izbjeglice u gradove bivši nositelji stanarskih prava? Radi li se o onim obiteljima koje su bile nasilno izbačene iz stanova,koje bi jedine imale pravo na stan? Nadopunjava li se broj po zadatku ostalih u Hrvatskoj udbaša, kosovaca, vojnog, carinskog i ostalog kadra?

Prema kojoj konvenciji ili protokolu se oni smatraju izbjeglicama? Nije razjašnjeno jesu li uopće imali stanarsko pravo ili su se tada prije dragovoljnog iseljenja i odlaska u druge republike samo koristili stanovima. Kako je podijeljeno vlasništvo nad vojnim i državnim stanovima na teritoriju cijele SFRJ u sukcesiji i je li uopće ušlo u Sporazum o sukcesiji? SRH je uplaćivala skoro 30 % u savezni proračun iz kojeg su se gradili stanovi po vojnim oblastima ili kako su se već zvale.

Društveno vlasništvo je Ustavom RH ukinuto i zbog toga je društveno vlasništvo išlo u prodaju, a ne zbog toga jer je netko imao stanarsko pravo. Stanarsko pravo nije bilo niti je pravo vlasništva, jer stanari su stanove mogli otkupiti ili ne, pa ih je mogla otkupiti i treća osoba.

Do 1996. je na snazi bio SFRJ Zakon o stambenim odnosima u kojem je točno navedeno kada se gubi stanarsko pravo, a Zakonom o najmu stanova je to pravo i ukinuto, a zaštićeni najmoprimci su postali oni koji su 1996. koristili stanove.

Nitko ne navodi da su u komunizmu stanovi bili građeni na ukradenom zemljištu – eksproprijacija i izdvajanjem svih radnih ljudi od kojih je stanove dobilo manje od 20 %. A sada se stanovi kupuju po tržnim cijenama i daju u najam po 2,35 kn/m2. Sve one koji su uplaćivali a ništa dobili se ne spominje.

Nitko ne navodi Aneks G Ugovora o sukcesiji prema kojem stanarsko pravo rješava svaka država slijednica prema svojim zakonima i da naše vlade od 2000. derogiraju vlastite zakone.

Koji su to predstavnici EU vlasti koji od Hrvatske traže takova nerazumna odricanja i politička ustupanja? Tko može tražiti da se pismeno obvežemo da ne ćemo sprječavati ulazak u EU ostalim republikama bivše SFRJ radi s njima neriješenih graničnih pitanja i to od države, a prije svega od naroda, koji su prošli strašan agresorski rat? Koji političari nas vode? Ne moraju čak niti biti domoljubi kako mi želimo da budu ali trebali bi voditi računa o gospodarskom stanju u državi, pravednosti za sve, ne uništavati ponos branitelja pa i svih onih koji su željeli samostalnu Hrvatsku, zaštititi granice, prirodna bogatstva i prije svega proglasiti gospodarski pojas na moru. Predsjednik zastupa mišljenje da trebamo odustati, radi pomirbe i bratstva, od tužbe u Haagu za naknadu ratne štete. Ali ne traži radi pomirbe gdje se nalazi preko 1000 još uvijek nestalih, planove položenih mina, grobišta ili zemljište preko Dunava.

Glavno je da neinformirani građani ponosno glasuju ZA EU i postojeću vladajuću garnituru, koja se smatra najpametnijom, najodgovornijom, najljepšom i koja najbolje zna što je dobro za mene malog čovjeka i Hrvatsku, a još bolje zna kako je dobro sjesti u EU fotelju. Tko je taj ili koja stranka će sazvati skupove, dijeliti letke i javno istinito upoznavati građane o dobrobiti ili šteti ulaska u EU?

Mira Ivanišević