ŠTO JE ČOVJEK BEZ DOMOVINE?

ŠTO JE ČOVJEK BEZ ... DOMOVINE Ispis E-mail


Nije nekima lako. Uistinu im nije lako.

Odlaze na predsjedničke partije, stvaraju javno mišljenje, financijski ne oskudjevaju, ali sve je to njima uzalud.

Nemaju domovinu.

A to boli. Užasno boli.

Zaigrali se neki među nama i razvalili im domovinu.
Pocjepali je. Nema je više. Nestala. Pukla tikva.

Never more!

 Sample Image
 
Osvrt na članak:

„VLAŠKA POSLA BY ANTE TOMIĆ Letio ja, a letio sa mnom i Zvonko...“




Ostala praznina i neutješna tuga. Rupa u srcu. Suza u oku.

Mogli su se snaći ti što tuguju.
Mogli su da su htjeli. I imaju još uvijek tu šansu.

Autobusom ili vozom dođeš iz Zagreba do Beograda za nekih 5-6 sati i ta te sreća stoji kako kažu oko 30 evra.

Nije neka lova ako je ljudima napeto. I nije da se ne bi našlo nas koji bi im platilu kartu u jednom pravcu, uz obavezan hladan obrok za po putu, nije da nas nema, nego ovi tugaljivi likovi, bez domovine, ne žele „tamo daleko“. Oni bi najradije da sve opet bude kao što je nekad bilo. Svi u jedno kolo. Žikino. Nego.

 Sample Image

Tu njihovu otađbinu, mnogi među nama, rušili su kroz povijest, na ovaj ili na onaj način. Rušili je i srušili. Tamnicu, svoga hrvatskog naroda, dužan je rušiti svaki njegov pripadnik. Svaki onaj koji osjeća da je to njegova domovina.

Zvonko Bušić je čovjek koji je zbog svojih domovinskih ideala proveo u zatvoru 30 godina. Na svoj je način želio upoznati svijet u kakvoj tamnici tamuje njegov narod. Za to je platio cijenu. Tešku i veliku.

 Sample Image

Vrativši se, nakon te vječnosti, u sada, kako to kažu, slobodnu Hrvatsku nije želio mirno promatrati kako neki likovi, bez imalo skrupula, krčme i rasprodaju sve što se rasprodati može, kako gaze i ponizuju one koji su za Hrvatsku dali sve, kako kukavički služe strancu, kako njegova Hrvatska iz dana u dan jednostavno nestaje ... i Zvonko Bušić je pokrenuo „Hrvatski plamen“.
 
Na tom plamenu ova današnja Hrvatska bi trebala izgorjeti i iz pepela bi trebala uzletjeti ona Hrvatska koju svi hrvatski domoljubi sanjaju iz generacije u generaciju.

Prvi javni nastup Zvonka Bušića, kao pokretača „Hrvatskog plamena“, prošao je uz tek, tu i tamo, mlake komentare udarnih medijskih pesnica antihrvatskih medija. Jedino je burno reagirao burduš. Ali to i jest njegova uloga. Navikli smo na njega.

Neupućenima je to moglo izgledati kao da yugosfera ne zna što bi. U biti čekala se je reakcija javnosti. Scenariji su već odavno pripremljeni. Kako za Bušićev povratak tako i za sve moguće njegove poteze. Sada nakon nekoliko dana zatišja krenula je kampanja.

 Sample Image

Najprije će ga se pokušati redikulizirati, ismijati. Izvrgnuti ruglu. Usput će se naglašavati njegov terorizam. To nitko ne voli ali nikada se kod Hrvata ne zna kako bi mogli reagirati. Zato se najprije koriste pera koja stvari umataju u blago sarkastičan celofan, uz dosta ironije i vlaškog humora. To dobro prolazi kod ovih koji su intelektualno i duhovno naslonjeni na mrtvi fenjer, koji se je reinkarnirao u dugopoljskom dnevniku, kada je čovjek koji je na putu iz salzburga svojim prijateljima iz semafora poklonio tu novinu.

„Uzmite, ja sam ionako pročitao!“
„Ma, daj, nisi trebao!?“
„Samo vi uzmite.“
„Ajde dobro, kad si navalio.“

Kažu neki da se je slobodanka ovako udavala.

Kada čovjek poleti visoko, kada poleti na krilima medija, kada ga lansiraju centri moći, kada od njega preko noći, snagom monopola stvore pisca, kolumnistu, opinion makera, savjest društva, onda nakon nekog vremena taj lik umisli da on uistinu netko i nešto jest.

Sample Image



I što onda radi?

Povjeruje da je u njega pamet velika i da bi mogla ishlapiti ili da bi mu je mogli zavidni ljudi ukrasti, pa onda, kako bi to spriječio kupi ... kapelin.

Možda baš svi i ne čitaju njegove umotvorine ali po šeširu bi ga mogli prepoznati.

I onda ga više niti ne skida.
Čovjek sa šeširom.
Šešir sa čovjekom.

 Sample Image


Šta je čovjek bez šešira?

Šešir bez čovjeka, e to je već nešto drugo.

Je li dosta o šeširu, pitate vi?

Ne, nije. Jer ovdje je poanta u šeširu.
 
Ako čovjek kupi stetson to znači da podsvjesno obožava sve ono što ta kultura, iz koje šešir dolazi, predstavlja.

Ja moram biti iskren, kada sam po prvi put '85 zakoračio na tlo SAD-a, prvo što mi je palo na pamet bilo je – kupiti šešir. Jer ako si odgojen na pričama o Wyatt Earp-u, ako ti je John Wayne filmski idol, pa ne ćeš valjda na glavu stavljati – šajkaču.

Ali loše mi je stao. Nije moja glava za šešir. Ponajmanje za šajkaču.

U svojoj vlaškoj pisaniji taj čovjek sa šeširom pokušava omalovažiti Zvonka Bušića citirajući njegove riječi: “Poznato je da sam ja čovjek koji u povijesti hrvatskog uzništva ima najdužu robiju. Da sam se borio za Južnu Afriku, za Izrael ili za Palestince, siguran sam da bih dosada imao Nobelovu nagradu.”

Bez imalo stila, sa puno mržnje, taj nesretan i tužan lik sa šeširom, riga iz sebe sav onaj svoj nagomilani jad i bjedu, svu svoju tugu nad nikad prežaljenom domovinom, javno pokazuje svu svoju duhovnu golotinju, jer se ne obračunava s Zvonkom Bušićem, nego pokušava cipelariti Hrvatsku, Hrvatsku koja ga trpi dok on kune i proklinje sve njezine svetinje i žrtve.

Sample Image

Pokušava se obračunati s Zvonkovom rečenicom ali ne argumentima nego se nabacuje blatom, a pojma nema ili ne želi reći istinu da su Nobelove nagrade dobili Nelson Mandela http://en.wikipedia.org/wiki/Nelson_Mandela
pa redom Henry Kissinger, Yitzhak Rabin, Shimon Peres, Yasser Arafat, Menachem Begin, o kojima ima štiva, po pitanju terorizma, koliko ti srce želi. Samo ako želi.

TOP T10 CONTROVERSIAL NOBEL PEACE PRIZE WINNERS“


I skončava ovaj nesuvisli tekst slijedećom formulacijom:

„Ali, dobro, to je njegova stvar. Svatko ima pravo vjerovati što god hoće, pa i u krvave, nepromišljene i kretenske pizdarije, no taj čovjek posljednjih se dana po novinama predstavlja kao spasitelj koji će ponovno okupiti hrvatsku desnicu i vratiti zemlju na tvrdi patriotski kurs. A ta stvar je, oprostite, zabrinjavajuća. Ona je užasna, moralno čudovišna.“

I to je bit ovog nasrtaja, ovog brutalnog nasrtaja s leđa, ovog klizećeg starta s obje noge, i to, naravno dok je protivnik još na zagrijavanju.

Jer Zvonka Bušića treba ELIMINIRATI – MILOM ILI SILOM!
Jer Zvonko Bušić je REALNA PRIJETNJA!
Jer oni se njega – BOJE!

Zvonkov magnum crimen je želja okupiti hrvatsku desnicu i vratiti zemlju na tvrdi patriotski kurs. I to njih brine.

„A ta stvar je, oprostite, zabrinjavajuća.  Kaže čovjek sa šeširom.

Za njih je Hrvatska slobodna, ponosna, svoja, bogata, neovisna – užasna i moralno čudovišna stvar!!!!!“

Ovo je tek uvertira u sve ono čime će nasrnuti na Zvonka Bušića i na „Hrvatski plamen“. Kada bi zbrojili sve napade na tzv. hrvatsku desnicu tijekom svih ovih 20 godina to bi bio samo maleni dio onoga što će se sručiti na opciju koja ima šansu spasiti Hrvatsku.

Ovo je najbolji znak da je Zvonko na pravom putu.

 Sample Image

Zato podržimo Zvonka.

I na kraju seanse, svaki, pa i ovaj priučeni psihijatar sa šeširom, mora postaviti pacjentu jedno pitanje.

„Doista, želio bih da mi netko od vas objasni. Što je veličanstveno, herojski i nenadmašno domoljubno, što je u životima ijednoga od nas u Hrvatskoj promijenilo nabolje da je Bušićeva žrtva, En-aj-pi-di službenik Brian Murray trideset pet godina pod ilovačom? Ako ćete glasati za Zvonka Bušića i njegove političke klaunove, očekujem da ćete imati dobar odgovor na ovo pitanje.“

Ne pada mi na pamet odgovarati na pitanja koja postavljaju „hired guns“, nego bih ja čovjeku sa šeširom savjetovao jedan temeljit tečaj spelovanja engleskog jezika.

Ako nas čovjek pod šeširom, na kraju članka želi impresionirati, pa se upušta u nekakav easy talk i speluje NYPD (En-aj-pi-di) e, onda si, kako to samo orjunaši znaju reći, lipi moj čovik sa kapelinon promašio ceo futbal.

A što se tiče glasanja (kako to on kaže) – ja ću birati Zvonka Bušića i ja ću Hrvatskom plamenu dati svoj glas ako se pokaže najboljom opcijom za Hrvatsku.

Jer ja za razliku od čovjeka sa šeširom nemam šešir ali imam (i volim) svoju domovinu.

Hrvatsku.


 Sample Image


P.S.

Nisam želio uskratiti gušt čovjeku sa šeširom, pa nisam prevodio slijedeće tekstove. Za nekoga tko nosi stetson i onako speluje NYPD „this is a piece of cake“.

Nelson Rolihlahla Mandela

Mandela has received more than 250 awards over four decades,
including the 1993 Nobel Peace Prize.

Armed anti-apartheid activities

In 1961 Mandela became leader of the ANC's armed wing, Umkhonto we Sizwe (translated Spear of the Nation, and also abbreviated MK), which he co-founded.[34] He coordinated sabotage campaigns against military and government targets, making plans for a possible guerrilla war if the sabotage failed to end apartheid.[35] Mandela also raised funds for MK abroad and arranged for paramilitary training of the group.[35]

Fellow ANC member Wolfie Kadesh explains the bombing campaign led by Mandela: "When we knew that we [sic] going to start on 16 December 1961, to blast the symbolic places of apartheid, like pass offices, native magistrates courts, and things like that ... post offices and ... the government offices. But we were to do it in such a way that nobody would be hurt, nobody would get killed."[36] Mandela said of Wolfie: "His knowledge of warfare and his first hand battle experience were extremely helpful to me."[12]

Mandela described the move to armed struggle as a last resort; years of increasing repression and violence from the state convinced him that many years of non-violent protest against apartheid had not and could not achieve any progress.[12][37]

Later, mostly in the 1980s, MK waged a guerrilla war against the apartheid government in which many civilians became casualties.[35] Mandela later admitted that the ANC, in its struggle against apartheid, also violated human rights, sharply criticising those in his own party who attempted to remove statements supporting this fact from the reports of the Truth and Reconciliation Commission.[38]

Until July 2008 Mandela and ANC party members were barred from entering the United States—except to visit the United Nations headquarters in Manhattan—without a special waiver from the US Secretary of State, because of their South African apartheid government era designation as terrorists.[39][40]
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade