DRAGA HRVATSKA BRAĆO...
Vašeg su Gotovinu pretvorili u ''ratnog zločinca'' jer vam je dao Domovinu. A u naizgled djevičanski bezbrižnom igralištu globalizacije nitko ne može imati Domovinu. Vaša kultura, dragi hrvatski prijatelji, proizvodi, običaji - sve će to postati ''zastarjelim'', ne možete niti zamisliti koliko brzo. Najprije će podijeliti vašu obalu. A da ne biste imali vremena negodovati, pobuniti se, tijekom krađe vaših dobara učinit će da sumnjivom postane cijela vaša prošlost, svaki vaš junak, sva vaša vjera - čak će i vaša glagoljica postati sumnjivom, vidjet ćete.
Čvrstoća, ustrajnost, držanje, moral, vjera - nisu prihvatljive vrijednosti: do granice nepristojnosti postalo je pozivati se na njih. Ta je rastuća Europa ''stezala'' istinske veličine; i čovjek s dna društvene ljestvice osjećao je kako ona proširivanjem postaje sve plićom. To je razlog što se veličina u ovom stoljeću često puta vidi kao ljuta, kontradiktorna spremnost, koja se u skladu s vremenom mora oglasiti lavežom. Dok su velikani srednjeg vijeka bili sveci, a renesanse individualisti, velikani devetnaestog stoljeća su - osobenjaci.
A tko su velikani današnjice? Na primjer, general Ante Gotovina. Velikani današnjice su Hrvatska nacija i Gotovina. Ali prije nego što zaboravim: prignite se malo bliže, kako netko slučajno ne bi čuo, kako Carla Del Ponte ne bi slučajno čula da je nacija: kultura. Kultura, povijest, tradicija, zajedništvo, krvno srodstvo. Sve drugo samo su liberalne laži. Sve drugo je razgrađenost na atome, EU, naguravanje nad zalogajom, samopredaja, hamburger, ustav bez kršćanskih principa - sve drugo je Carla Del Ponte. Upravo tako. Ali to je skoro svejedno... Postoji jedan jedini problem: Kičmu Hrvata treba razbiti u trunje jer će te samo tako postati ''dostojnima'' članstva u Europskoj Uniji.
''Sada će vam početi razbijati kičmu u krhotine, draga moja hrvatska braćo, sada kada general Gotovina stane u Haagu pred sudce laži. Ali ne zato da biste postali nama dostojni, ma hajde. Znate zašto? Zato da budete pogodni. Trebate se srozati na našu razinu. Na žalost. Kada već niste dobili slobodu ispod pulta, dat će vam ispod pulta malo članstva u EU. Cijena će biti vaša predaja. Cijena je general Ante Gotovina. A znam da čak i nije ovisilo o vama. Stoga ću i ubuduće bježati k vama. Ako me još prihvatite. Čuvajte zato svoju zdravu, slavljeničku kulturu. Same sebe. I pričajte svakoj novoj generaciji tko je bio general Ante Gotovina. Ja ću ga od sada poštivati kao svog junaka. Svog ''heroja''. Ta i bana Zrinskog zajedno poštujemo, je li tako, dragi moji hrvatski prijatelji ..."
Ovo sam pisao 17. prosinca 2005. godine. Na kraju dugačkog članka koji je objavljen i u Hrvatskoj. Pisao sam kada je Ante Gotovina uhićen. Ante Gotovina dobio je dvadeset četiri godine. Dvadeset četiri godine puno je i na slobodi. Za to vrijeme se probudi svijest čovjeka i on biva formiran. U zdravim, slavljeničkim kulturama za to se vrijeme već rodi i potomstvo. Inače je to, naravno, samo trenutak. Tri puta dvadeset četiri godine su otprilike jedan život. Dvadeset četiri godine u zatvoru su vječnost. Za to vrijeme čovjek može oronuti, duh se slomiti, a posebno ako je nevin. Za dvadeset četiri godine može oronuti i cijela nacija. Mi smo živi primjer za to. A ako Gotovina provede u zatvoru dvadeset četiri ili dvadeset godina, dok izađe, možda svoju Hrvatsku ne će niti prepoznati. Ne će znati, razumjeti, zašto se nekoć Oluja dogodila. Da, Gotovina je bio cijena - eto, sada može doći Unija. Da, sada će te se srozati na našu razinu, dragi hrvatski prijatelji. Sada će doći ''naš Gospodin, Novac'', a s njime bezbroj činovnika Njegovog visočanstva novca, gospodara svinjskih glava. (v: Adi Endre). Snažni duh generala Gotovine još ne će niti početi degradirati tamo unutra, kad vi to započnete - tu vani. Uskoro će vas preplaviti stranci umiljatog govora, čudnolikih, prikrivenom dvoličnošću izobličenih, ružnih lica. Vaša kultura, proizvodi, običaji - sve će to postati ''zastarjelim'', ne možete niti zamisliti koliko brzo. Najprije će podijeliti vašu obalu. A da ne biste imali vremena negodovati, pobuniti se, tijekom krađe vaših dobara učinit će da sumnjivom postane cijela vaša prošlost, svaki vaš junak, sva vaša vjera - čak će i vaša glagoljica postati sumnjivom, vidjet ćete.
Započeli su s Gotovinom. S njime se je trebalo započeti. Ta on je oslobodio vašu Domovinu. Oni koji su bombardirali Drezden, razorili Hirošimu i Nagasaki, nikada se nisu našli pred sudom, iako ih je trebalo posaditi na klupu Nurnberškog suda. Ali oni su ostali ''junaci''. A vašeg su Gotovinu pretvorili u ''ratnog zločinca'' jer vam je dao Domovinu. A na naizgled djevičanski bezbrižnom igralištu globalizacije nitko ne može imati Domovinu. Ni vi, dragi hrvatski prijatelji... Vaša zdrava, slavljenička kultura uskoro može postati posmrtno sijelo, a bezbroj stranih izobličenih, ružnih lica govorit će vam da je to karneval preporoda. A kad Gotovina za dvadeset godina izađe iz zatvora slomljen, degradiran, bolestan, pronaći će isti takav narod na zemlji negdašnje Oluje. Od izricanja te strašne i nepravedne presude od dvadeset četiri godine puno mislim na Sokola, veterana s otoka Krka koji se borio cijelo vrijeme rata. Koji mi je ispričao kako su Srbi prikovali hrvatsku obitelj na vrata štale. Od sada je i Sokol u zatvoru s Gotovinom. I cijeli hrvatski narod. Doći ću još, Sokole. Isplovit ćemo, ''ići u ribe''. Želim biti tamo s tobom, u tamnici tvoje duše, dubinama koje čame u njoj.... najmanje dvadeset četiri godine.
Piše: BAYER ZSOLT
Prijevod i prilagodba: Holoker Damir
Objavio: Hrvatski list broj 351, 16. lipnja 2011.
Primjedbe